Ovo je post o dva Boba - to su Bob Dilan i Bob Marli. Mnogi će se čuditi - šta će ova dva Boba u jednom postu, koji sam naslovila koristeći naslov nezaboravne pesme!? S pravom. Ali, ima mnogo razloga koji ih povezuju, taman dovoljnih za kosmičke eksplozije rok heroizma, koji ova dvojica sigurno nose sa sobom.
Nisam mislila da pišem osvrt na njihov život i delo. O Dilanu i Marliju svi sve već odavno znaju, a za podsećanje nije loša wikipedia. Nego...danas me podsetio radio na rođendan Boba Marlija( 6.februar, 1945 – 11 maj, 1981) i svirku koja se već par godina upražnjava tim povodom (Srbi su mu čak i spomenik u Banatu podigli!). To me je potaklo u razmišljanju o uticaju na muziku koji je imao ovaj umetnik. A kad smo tu kod uticaja, pomenuti Marlija bez Dilana, bilo bi neoprostivo. Ova dva potpuno različita muzička žanra iz kojih su ovi velikani, te količina dobre muzike koju bih morala slušati odjednom, mogli su me odvratiti od toga da pišem ovaj post. Kakogod bilo, ja sam mislila o uticaju koji su imali na moju, a i mnoge druge generacije posle, i nisam mogla odoleti.
Ono što je takođe opravdanje zašto ih pominjem zajedno je to, što se i danas malo, malo čuje slaganje s njihovim pogledima na svet. I u govorima raznih političara. Ali samo dok svašta obećavaju u predizbornim kampanjama, i dok ne dođu na vlast. Svugde, i ovde i tamo negde u svetu, odzvanjaju poznati slogani u govorima političara, svi hoće da su im blizu po stavovima. Dok se ne ustoliče, i dok od slatkoće vlasti sve ne padne u duboki zaborav.
Ova dva umetnika su stvarno imala gotovo revolucionaran uticaj na muzička kretanja, ali pisati o svemu tome, zahtevalo bi bar nekoliko postova na ovom blogu. Taj uticaj i snaga predstavljaju i danas misli vodilje u oslobađanju od političkih primesa i uticaja, koji bi hteli da budu u "svakoj čorbi mirođija", u tekstovima nažalost retkih pesnika, koji se danas usuđuju da iskažu protest protiv ovakvog sveta.
Prvi od njih, Dilan, bio je svojevrsna renesansa muzike šezdesetih godina prošlog veka . Takođe je sa Vudro Gatrijem za koga je rekao da će biti njegov najbolji učenik, bio i poslednji red u odbrani američke folk muzike. Dobitnik Gremi i mnogih drugih nagrada, pokrenuo je i promenio mnoge stvari, sviđalo se to nekom ili ne. Tih godina (1965), going electric, sa svojim se hitom "Subterranean homesick blues" počeo uspinjati ka slavi, što nekom ko se zvao Robert Cimerman sigurno nije bilo lako. Tako je Bob polako počeo da se predstavlja svetu, dodavši usput i ono Dilan svojoj veličini. Iste godine izdaje i "Like a rolling stone" što magazin Rolling Stone 2004.g. na svojim listama proglašava za pesmu br.1 svih vremena. Ostalo je istorija.
Dilan je doneo svojevrsni electric zvuk u američku muziku, drugačiji od onog Elvisa Prislija i Čak Berija. Zauzeo je zasluženo mesto u vrhu američke muzičke scene, majstorski pametno povezujući ljudske generacije, godinama. Pevajući o životu, politici, kulturi, postavio je standarde sledećim i budućim umetnicima, šta kultura zapravo znači.
S druge strane Bob Marli dao je takođe svoj doprinos i unapredio svetsku muzičku kulturu. Slao je poruke na više načina. Lepota njegove muzike, priče i stihova omogućila je svetu da sazna mnogo o njegovom narodu i Jamajci i borbi kroz koju su oni stalno prolazili. Rege muziku ne bismo otkrili tom silinom da nije bilo Marlija i njegovog uticaja na nju. Kad pokušam da opišem B. Marlija rečima, mnoge mi padaju na pamet: muzika, rege, revolucija, optimizam, pesnički genije, marihuana, heroj, rasta... Iako su neke od njegovih ideja bile obskurne, njegov stil i veličina učinili su da se o ovoj muzici čuje širom sveta. Mnogima je slušanje njegove muzike po prvi put ličilo na otkrivanje i ispitivanje osećanja koja do tada nisu osetili.
Oba Boba pomerila su kulturu muzičke pobune. Obojica su živela san o kome su i drugi sanjali. Mnogi bi voleli da su mogli izdržati na tom putu. Da bi se ti snovi živeli i odživeli, moralo se uspešno proći kroz mnogo testova. Mislim da su zato oni i njihova muzika večni.
Btw, ako nisu ni Klepton, ni Marli - who shot the deputy? Hehh...znate da osobito volim nepotrebno znanje.
Eto, ja ukratko rekoh i iskupih se. A sad vi...