Toj, toj da ti pričam, kako sve da radite kad men' ne biva više na ovaj svet.... I nemo' odma da mašeš s' ruke i da bogoradaš kako neće da pričaš o tome i da begaš, tuj, do men' sedi sve da me slušaš, lepo da ti objasnim šta i kako...
Ej... A viš ti to, ja imam devedes' godina i još me višnji drži na ovaj svet, i nema nameru da me uzne. A kad se malo promislim, tebe je već trijespeta godina, nisi ni ti više mlada, nego zovni amo Milicu, ona je djete, ona da popamti kako treba, dok se višnji smisli da uzne mene, moš i ti da bivaš baba, izgleda da ću ja trista godina da živim kako je krenulo... i ti će poseniliš dok men' dođe vreme da me kopaju.......
Ajde, de, šali se baba, i znam da sam ti sve to već pričala i jope ću, dok ti ne utuvim zanavek kako ja oću da to bidne. E, ovako i nikako drukče, slušaš li ti men'? Kad dođe taj dan, pa ne budeš mogla da me probudiš, odma uzni jednu sveću od one tri u fijoku što čuvam za tu priliku i zapali mi nad glavu.
Kako otkud znam? Otkuda znam da će umrem u snu? Eeee, čerko moja, Djino moja nasmejana, u snu mre ko je s mirom živeo i sa sobom se pomirio, ko nema grehe neokajane i ko je spreman da lupi nogom o patos kad dođe kod višnjeg i da kaže, jeste, ja sam taj i taj i oću u raj jer nikom nisam zlo naneo! E, ko to može, taj mirno mre u snu. Ja sam se u životu ogrešila o mnogog čoveka, al sam, čim sam videla, pošteno kazala da sam pogrešila i tražila sam oproštaj i najvažnije, pazila sam da ne pogrešim isto opet. Eto, tako znam da će višnji u san da me uzne. I jeste, jesam bila kriva, i-haj, kolko puta, al kad pošteno kažem, izvini, neću više, kad se potrudim i pomučim da okajem grešku, onda sam mirna. I što ne volim one bogobojažljive babe što svakog ogovaraju i pakoste kome stignu a onda trk u crkvu i pali sveću i moli Boga za blagoslov... Pusti ti višnjeg da radi svoj pos'o, moli ti za oproštaj i blagoslov onog kome si zgrešio! A tamo gore je jedan višnji, samo mu svaki svoju pesmu poje i svaki ga drugim imenom zove, pa nek si ti meni i nekrštena i koje god 'oćeš vere, čovek je uvek višnjem drag ako je prav, a ako je kriv, džaba mu kršćevanje i postovi i svakojake gluposti.....
Ajd, ne mantaj, nego slušaj kako treba, sad bi ti mene da zamaješ da ti tu mudrujem i zaboravim 'de sam stala.... A 'de stado... Jes, zapališ sveću i onda zovi odma ko bidne živ od familije i pokretan da kažeš i odma da ti dođu da pomognu. Niko da me nije kupao i oblačio iz porodice, nego zovi koga treba odma da me nose u frižider i u kapelu, neću ni sat da me držiš u kuću. Neću!! I nemo to da si uradila, da mi prave bdenje i da me nešto po starejši običaji čuvaju vascelu noć, neću, to je men grozno i kad ja mrem, nemo' tako. Nego, odma nek me nose u kapelu.
Odelo sam ti sve spremila, u oni kofer gore, znaš ti dobro koji je, ima tamo ćebe, lepo, mohersko, isto ko Mitru mom lepom što sam metila, i spremila sam i sve ostalo, ajde, ne bilo ti teško, skini de kofer sa ormana da ti pokažem... Gledaj vamo i pazi kad ti pričam! Ovoj je ćebe, viš, sve sam stavila lavendu i bosiok u kesice okolo, da ne naiđe moljac i da lepo miriše pa ne moraš da pereš kad bude vreme, nego samo izvadiš iz kofera i odma im daš da me obuku... Ete, gledaj, bela suknja, bela vežena bluza, čarape su tu u taj džep, gaće i brushalter u taj drugi džep. Marama je ovde, gledaj, ispod suknje a tam ti je u taj ćoš podsuknja i prsluk. Sve sam ja to spremila na vreme, još pre dvajes godina kad je Mitar... Eto. A sad vrni kofer gor' na orman pa sedi tu, da ti pričam dalje. Koj se tuj zatekne, sve mi se nešto čini da ćeš ti Djina da me pratiš, ama, ko se zatekne u kuću odma da javi po familiji svima šta je i kako je. I sve ženske koje kažu da oće da dođu, svaka po nešto da umesi i da donese, koja pogaču, koja kolač koja gibanicu. I tako sva 'rana da se spremi i odma donese. A kad familija krene da pristiže, da pustiš Simbil cveće pesmu da peva, a ti Djina da pustiš glas ko da ti sunce ogrejalo srce i da pevaš kol'ko ti majka rodila i grlo i pluća. I sve moje pesme da puštate, i Simbil cveće i Tamo daleko i Zajdi zajdi i Jelenu vranjanku, i sve moje pesme, a ti Djina i sva moja familija kolko vas bude u taj čas, svi da pomalko zapevate, nemoj da ste jednu suzu pustili. Što ja mrzim kuknjavu i lelek, dosta sam ja otkukala i iznarikala se nad grobovima, sa'ranila i sina i unuka, malo li je grobova što sam ja zalivala od plakanja, e, ne dam da men' niko sa suze žali, pesmu oću i svi da pevate. A ko neće da peva i oće da plaće u kuću da ne bude, nego nek ide napolje pa nek plače.
A kad bude na dan sa'rane, lepo, kulturno, dođete na groblje, ko ljudi, malo postojite pored dok me ne zatrpaju, zapalite poneku sveću i ajd kući, nemoj da si nosila neke 'rane po groblju ni slučajno, ovoga mi krsta ima da se pridignem iz groba da te grdim! Nikakve kolače i posluženje da ne nosiš, moj grob moja volja, neka su starejši običaji takvi kaki su, mene nemojte ništa da nosite. A ko oće, posle, nek dođe u kuću, a vi 'ranu metite u kujnu, pa ko je gladan, nek jede, ko nije, ne mora.
I neću cveće. Toj je najvažnije da zapantiš, toj je što ja pričam ko pokvarena ploča celi vek jedno te isto, svako je bar jedared čuo od mene, i opet ću. Samo mi jedan, dva buketa ponesite, žute ruže, i poneki amarilis. Neću karanfile, vence, suze i te gluposti, neću nikako da se na to baca pare. A ko oće nešto od cveća da kupi, kaži mu da te pare ako već ima viška, dadne kome trebaju, nek napiše da je to od Evdokije i neka pošalje. A toj sam ja vidila kad je umrla Mirosinka u Batočinu, pa njeni kazali vako, umesto cveća i silnih čitulja, molimo dajte pare sirotištu u Nišu. I svakom dali po uplatnicu sa računom, da svaki sam upiše koliko para i da uplati. I ja sam tad dala, tad Tile bio živ, osam miliona u tim dinarima jer je tad tolko koštao lep buket, i napisala na uplatnicu da je od Mirosinke, i odnela u poštu i uplatila. I na grob joj nisam nosila ni cveće ni ništa. E, tako i ti nađi neko sirotište ili neki dom za decu pa razdeli uplatnice, pa ko oće da baca pare na čitulje i cveće, bar nek tolko para kolko bi to platio dadne sirotoj deci da imaju korist, men' cveće u grob ne treba, a i te čitulje su gluposti, ko treba, saznaće da me više nema, šta ima to po novine da se štampa? Glupost i bacanje para. Ja to tako mislim, a ti slobodno kaži da sam luda, al' opet uradi kako sam ti rekla.
I nema tu neke pameti, svaki put kad te zasvrbi novčanik da bi davala čitulju ili mi nosila cveće na grob, ti odma trk u poštu i pošalji pare crvenom krstu ili tako nekom. Ili prosto odi u radnju, kupi svašta za jelo i podeli onoj sirotinji što stoji u redu ispred Narodne kujne, onoj sirotinji što je država 'rani jer nemaju za leba. Jesam, neka sam, jesam i stipsa i cicija, ne volim kad se bacaju pare na gluposti.
Jesi zapantila, sve po redu kako sam ti kazala? E, ako i nisi, sad kad to napišeš na sokoćalo, valjada će neko da upanti pa da te podseti kad dođe vreme. Al jok, neću ja brzo, ima onaj višnji gore neki plan za mene, ne znam šta je smislio, al drži me još na ovaj svet, još neki pos'o ima da mu uradim pa da me pusti da mrem... Bar da sam nešto bolesna, pa da mi se vidi kraj, nego, vako, mogu volu rep da iščupam ako se ne rita mnogo, jedina mi boljka što ne mogu na noge al od toga se ne umire.
Eto, bila mi Stefana Gocina neki dan i vadila krv i kaže, imaš baba Seko kolesterol, i to imaš mnogo, mnogo visok kolesterol. Pa je ja pitam šta ti je to, a ona mi objasni da je to masnoća i sve mi objasnila a ja joj kažem, to se ćerko lako leči. A ona meni daje neki lekovi, trista neki pilule, pa mi kaže da moram na dijetu, nema više masno i prženo... Pa koj će mi kur# moj ovaj život ako ne smem ni čvarke, ni slaninu, ni pršut ni girice? A ja joj kažem, za toj ćerko ima samo jedan lek, ja ga znam al ga ne znaju doktori i neće da čuju kad im se kaže. Uzneš jednu čašu domaćeg jogurta, sam ga napraviš, pa u to iscediš ceo jedan svež, skroz zreo limun, al da bude veliki limun, pa to promešaš i popiješ. Eto Evdokijina glava na panj ako ne bude tvoja analiza kako treba za petnes dana! A ona meni kaže, tebe je Evdo koleseterol na osamnajst a mora do šes da bude i ti moraš odma na dijetu tu ne pomaže narodna medicina i čajevi?! E, došlo mi da je savijem preko kolena, dvajes godina si doktor a ništa ne znaš! A znaš šta mi je kazala posle nedelju dana, posle samo jedne jedine nedelje što sam pila moj lek, moj jogurt i limun? Kad mi je opet vadila krv? Ne znaš? Kazala da mi je palo na osam i da njoj nije jasno kako al da sad ne moram na dijetu. A!?! Jel sad Evda luda što neće da pije pilule i tablete?!? Eto, vidiš, ima lek za sve bez da se piju tablete, al ne vredi, ja kad i doktorima probam da objasnim da ima lek bolji, oni kažu da sam zaostala baba.
Što sam se obradovala kad reče Agnes da su i njoj u porodilištu kazali za svinjsku mast pranu u devet voda, e, prosto me ta djevojka obradovala, znači ipak ima i pametni doktori koji se ne sramote da kažu kako se deca leče i prirodno, a ne samo trk u apoteku i kupuj kojekakve hemikalije. I kaži toj djeci na sokoćalu, ako ko neku bolest ima da ga muči neka kaže, ja ću sve da pričam što znam kako se leči, što ne znam, ne znam. I naši stari su znali kako se boljke leče travkama i biljkama, i ja znam, i tebe sam, Djina naučila, i ovo djete Milicu učim, al mi žao što doktori za svaku glupost daju pilule i tablete. Jeste, ima i koju boljku ne umem i ne smem da lečim, i ja pijem profelan za srce, ne znam koja je biljka dobra za to, al, eto mene u devedeset godina i još sam tu....
Surčin, Beograd,
12. 2009
Kako slomiti nogu u Rusiji
Evo ovako. Prvo, udaš se za Rusa i nateraš ga da te vodi u sred zime u Rusiju. Pa kad stigneš u Rusiju, to ti ne bude dovoljno nego sa uskukaš da te vodi u neko malo, romantično selo u Sibiru, jer bože moj, nikad nisi videla Sibir (hebao me Sibir uzduž i popreko), a sve to jer ti je u glavi knjiga „Hajdi“ i romantika zime i planine i snega..... Pa kad dođeš u dotični Sibir, shvatiš da minus 30 uošte nije romantično i da Jelica Greganović u vezi svojih snova da živi na Severnom polu treba da poseti psihoterapeuta ili barem da okusi Sibir u januaru, odma bi promenila mišljenje i zavolela leto.
Dakle, dok tvoj muž Rus uživa na minus 30, (da li sm pomenula da je bilo MINUS 30? Nisam?), ti se lagano lepiš za romantični kamin koji guta dve omanje šume dnevno u borbi sa minus 30, ujedaš se za predugački jezik i obećavaš sebi da ćeš naredne tri godine provesti u zoni Ekvatora. Elem, kad u jednom momentu vatrica počne da se gasi a tvoj mužić je u kupatilu pod tušem, rešiš da ne budeš kukavica i da sama doneseš naramak drva sa trema. Nije neka daljina, oko 3 metra od vrata, preživi se hladnoća. E, onda kreneš, ne gledajući kuda gaziš i nagaziš na led i tresneš svom težinom na isti, led, i u padu nekakvom cirkuskom veštinom koju nisi ni znala da poseduješ, oboriš i panj u koji je zabodena sekirica za cepanje drva. Onda taj panj, protiv svih zakona fizike, astronomije, gravitacije i sličnog, padne pravo na tvoj već izvrnuti skočni zglob leve noge i slomi ga.
Eto, tako se lomi noga u Rusiji.
A onda tvoj muž podigne frku kao da je smak sveta i u roku od odma te prešaltuje u Moskvu. A tamo, lekari vide da imaš osiguranje koje pokriva sve šta ikome od lekara može da padne na pamet od testova. Pa ti lekari urade sve moguće, potrebne i nepotrebne analize. Tako dođeš u situaciju da ti zbog slomljene noge, pod uticajem vrhunskog osiguranja i istraumiranog muža urade i magnetnu rezonancu glave i skener i rengen pluća. Jedino me nisu poslali kod psihijatra i zubara. Sve ostale koji nose beli mantil i imaju titulu dr sam upoznala.
Pa na sve to, mužić te odvede u stan i po lekarskom nalogu “odmarati“ oduzme ti kompjuter i telefon pod motom „rekli doktori da miruješ i da se ne uzbuđuješ i da odmaraš“. Po kojoj logici koske brže zarastaju ako nemaš kompjuter u blizini?!?
Elem, da skratim priču, posle 15 dana sam zapretila da ću rođenim zubima da pregrizem gips ako me ne dopelja do Srbije. I eto me!!!!!!
Sad sam vezana za krevet, cupkam pomalo okolo na štakama koje sam pozajmila od Evdokije, trpim da mi 5 puta dnevno stavljaju obloge od svežeg kupusa prebijenog oklagijom i kantarionovog ulja zagrejanog sa karanfilićem (koji višak informacija, joj!), uglavnom, tu sam da vas smaram novim pričama i mojim mukama....
Vaša Djina sa slomljenim zadnjim levim skočnim zglobom.