Ta napi se, braćo, napi vinca pusta,
I nasrka meda s devojački usta,
Čojku reko čoče, a ćušetu ćuše,
Sada višnji Bože, smiluj mi se duše!
Branko Radičević
"Himna ljubavi
Ako jezike čovječije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.
I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi
nemam, ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo;
A kada dođe savršeno, onda će prestati što je djelimično.
Kad bijah dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah; a kada sam postao čovjek
odbacio sam što je djetinjsko.
Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću
poznati kao što bih poznat.
A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav."
Prva poslanica svetog apostola Pavla Korinćanima, glava 13
Sv,Trifun I Sv.Valentin
U pravoslavnom kalendaru, ovaj dan pripada Sv. Trifunu.
Značajan hrišćanski praznik koji se slavi u isti dan kad i Sv.i Valentin. Oba praznika su lepa i na neki način
povezana, jer vino i ljubav su uvek išli zajedno.
Ko je bio sveti Trifun:
Ovaj svetitelj je živeo u trećem veku posle Hrista kao siromašni mladić, koji je bogatima čuvao guske i "još
od detinjstva na njemu je bila velika blagodat Božja, te je mogao isceljivati bolesti i na ljudima i na stoci, i
izgoniti zle duhove". Za ove njegove sposobnosti saznao je i tadašnji rimski imperator Gordijan čija je
kćerka Gordijana toliko duševno poremetila, da joj niko od najboljih lekara nije mogao pomoći.
U takvom stanju, kaže hrišćanska legenda, jednom iz nje progovori zli duh, koji ju je bio poseo da njega
niko iz nje ne može izagnati, osim Trifuna. Nije, međutim, rekao o kom se Trifunu radi pa je car redom
dovodio mnoge tog imena dok "po Božjem promislu", u maloazijskoj Frigiji ne pronađoše skromnog
guščara Trifuna. Doveden u Rim, on je uspešno izlečio devojku i car ga, naravno, bogato nagradio, ali je
ovaj, u povratku kući, usput sve dragocene darove razdelio sirotinji.
U selu je nastavio da živi kao i ranije, čuvajući guske, ali i u sve zdušnijim molitvama i sve većoj pobožnosti.
Znajući za njega i Božju milost kojom je zračio, novi car Dakije, veliki protivnik hrišćanstva, naredi da ga
bace u tamnicu i na najveće muke. Ali, Trifunovu veru ništa nije pokolebalo pa je posečen mačem. I pred
smrt, "Trifun se pomoli Bogu i predade dušu svoju Tvorcu svome, 250-e godine" napisao je Sveti vladika
Nikolaj.
Prema drugoj verziji crkvenih predanja, Svetog Trifuna je proganjao i mučio jedan carski namesnik,
naređujući da ga konji bosog vuku preko trnja i kamenja, a Bog ga je uzeo pre samog čina pogubljenja.
Narodna verovanja
Sneg može još uveliko da iznenadi, ali se to smatralo berićetnim pa se govorilo "Zatrpaj Tripo, zaspi Simo!"
(reč je o Sv. Simeonu Mirotočivom, 26,II) iako je već sutradan, 15-og februara, Sretenje, po narodnom
shvatanju dan "susreta" zime i proleća kad se medvedica na kratko probudi da vidi da li će uskoro nastati
lepši dani i onda se, ako oceni da će potrajati zima, vrati u pećinu da nastavi svoj zimski san.
Veruje se da Sv. Trifun na svoj praznik pobode u zemlju ugarak i od tog dana sneg počne da se topi.
"Valja se" da se na Sv. Trifuna poreže barem jedan čokot vinove loze u vinogradu.
Ako na Sv Trifuna pada kiša, rodiće šljiva.
Sv. Valentin
U hrišćanskoj epohi Valentin, mučenik iz III veka n.e. bio je svetitelj koga su poštovale mlade devojke
nesrećne u ljubavi. Kada je imperator Klaudijus II odlučio da su neoženjeni muškarci bolji vojnici od onih
koji imaju žene i porodicu, zabranio je brak mladim muškarcima koji bi bili njegovi potencijalni vojnici.
Valentin je uvideo koliku nepravdu ovim svojim postupkom čini imperator, pa je rešio da i pored svega
nastavi da venčava mlade ljubavnike u tajnosti. Kada su ove njegove aktivnosti bile otkrivene, Klaudijus je
naredio da ga ubiju. Ubijen je 14. februara 269. godine nove ere. Legenda kaže da je Valentin pre smrti
poslao oproštajnu poruku slepoj tamničarovoj ćerki - u pismu je bio žuti safran sa potpisom „od tvog
Valentina u znak zahvalnosti za toplinu koju je pokazala prema njemu". Dogodilo se čudo i devojka je
progledala. Od tada potiče poznata tradicija da muškarci pišu ženama slatke poruke.
Poreklo praznika je mozda ipak obavijeno velom tajni, ali to ne sprečava ljude da veruju da je Valentin bio
heroj, jedna jako značajna, i iznad svega, romantična figura.
S pojavom zapadne mode kod nas je opšte prihvaćeno slavlje Dana zaljubljenih, dakako najpopularniji je
među mladim ljudima od 17-e do 25-e godine, izuzetnu važnost mu pridaju i mladi parovi kojima ima
gotovo isti status kao godišnjica. Najčešće se poklanja cveće, i to ruže; kažu da je prodaja i do tri puta veća
ovaj dan, potom bombonjere, plišane igračke, kozmetika, neki se odlučuju da svoju voljenu zaprose baš na
ovaj dan, ali ne retko se zbog muške zaboravnosti i završi veza na ovaj dan.
I tako, i ljubav zvanično ima svoj dan, iako bi trebalo da traje koliko i sam život. Mirišljava pisma su davno
izašla iz mode, e-mail čestitke su odnele pobedu, pa i ako pripadate onoj drugoj starosnoj grupu ili ste
gledišta da je to pomodarstvo, zaboravite se na dan i neka vam znamenje 14. februara posluži kao šlagvort
za obnovu kontakta sa srodnom dušom.