Eksperimenti u blogovanju| Film| Reč i slika| Život| Životni stil

ozbiljno

jasnaz RSS / 16.02.2010. u 21:03

a

 

Kada bih imala

Zvala bih je

Imala bih

Večno

Bih

 

 


a

 

Bih

Nije želeo

Da mu se

Desi to

Što

 

a

 

Što niste krenuli

Kasno je sad

Igre zatvaraju

Tri po dva

U jedan

 

a

 

U jedan dan

Ništa nije

Ništa nisam

Skoro smo

Tako

 

a

 

Tako je

Malo

Ko kaže?

Trebalo

Da

 

a

 

Da sam napisala

Ovakvu pesmu

Niko je ne bi

Hladno i

Senka

 

a

 

Senka priča

Slušaj

Slaži

Slaži!

 

 

A?

herckrila.jpg 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kada se dani nanižu pitanjima:

jesmo li: bili tvoji?

jesmo li: krojili po meri?

jesmo li: ostali dužni?

jesmo li: ostali ?

 

pozovem ih da se nađemo na mestu koje bi poželeli i odaberem

sve najbolje.

 

Onda dugo pišem reči koje su se šetale okolo, čekajući da budu deo. Čitanje ne planiram. Čitanje često nije nužno. Ni red. Ali je red učiniti im da budu.

 

Sretnem juče Smisao (često ga viđate, zar ne?), pitam: kako je. Umorno, odgovara.... Ne bih se zaustavljao kod tebe –– vidim da me poznaješ. Žurim do ovih koji me traže. Da im objasnim šta sve nisam. I uzme dve mandarine, i jednu pesmu, za usput, do sledećeg odmorišta. I ono što nisam!, dovikuje iz daljine, I to sam. Svakom sam. Samo da sam. To što jesam.

 

Onda sedim i gledam:

 

DSC01323.jpg 

 

Slikam: Da pokažem: Da se prisetim: Koji je bio: Danas: Zimskog 2010.:

 

DSC01527.jpg

 

Bez reči o velikim rečima: Koje se o Njemu: Mogu napisati.

 

Slikam svoje poglede: I pišem o rečima: I ljudima: Koje sam srela: Toliko priča: Za jedan dan: Smisao bi bio:

 

DSC01521.jpg 

 

Zadovoljan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mirelarado mirelarado 21:21 16.02.2010

У загрљају Речи



jasnaz jasnaz 21:33 16.02.2010

: У загрљају Дана



ДоброДошла

mirelarado mirelarado 21:53 16.02.2010

Re: : У загрљају Дана

Milan Novković Milan Novković 00:43 17.02.2010

Moment

У загрљају Речи

U zagrljaju vremena:
mirelarado mirelarado 01:09 17.02.2010

Re: Moment

Milan Novković
У загрљају Речи

U zagrljaju vremena:


Intense moments


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:36 17.02.2010

Re: Jednom rečju: zagrljeni

jasnaz jasnaz 11:07 17.02.2010

: Mo men ti

Milan Novković
U zagrljaju vremena:







jasnaz jasnaz 11:11 17.02.2010

: Moj Moment


mirelarado
Zagrliš i Smisao.


...ostajem dužna do Leta: Udahnem duboko: i slikam.



jasnaz jasnaz 11:24 17.02.2010

: Jednom rečju: da


Vojislav Stojković

zagrljeni

reanimator reanimator 23:16 17.02.2010

u naručju vremena


Nego..je l' sam jedini koji ne vidi prvu polovinu teksta?
Mislim..vidim niko se ne buni :)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 04:46 18.02.2010

Re: u naručju vremena

Nego..je l' sam jedini koji ne vidi prvu polovinu teksta?
Mislim..vidim niko se ne buni :)

čekaj, ti ne vidiš uopšte ništa što se nalazi pre ove slike?
pojma nemam zašto, baš se lepo vidi kao stih koji počinje sa desne strane.
jasnaz jasnaz 08:17 18.02.2010

: u naručju vremena

njanja_de.manccini
re: Nego..je l' sam jedini koji ne vidi prvu polovinu teksta?
Mislim..vidim niko se ne buni :)

čekaj, ti ne vidiš uopšte ništa što se nalazi pre ove slike?
pojma nemam zašto, baš se lepo vidi kao stih koji počinje sa desne strane.


njanjo, sumnjiv mi onaj smajli na kraju!?


njanja_de.manccini njanja_de.manccini 16:40 18.02.2010

Re: : u naručju vremena

ma Re se uvek smeska, takav je on.
a ja uvek padnem na to.

jasnaz jasnaz 22:40 18.02.2010

: : majstor stilizacije


njanja_de.manccini
ma Re se uvek smeska, takav je on.
a ja uvek padnem na to.





(potkradam ovog `Milanovog` Holanđanina --- ne mogu da izađem iz lavirinta !!)


mikele9 mikele9 22:04 16.02.2010

Sretnem juče Smisao

SMISAO

Ko se nije našao u situaciji da se zapita koji je smisao njegovog bitisanja. Vrlo je lako pronaći odgovore u biologiji: Produženje vrste. Ali svest je nepremostiva prepreka! Mravi, žirafe, kitovi, žabe, himalajski jakovi, leptiri, vilin konjici.... imaju u svojim kodovima ugrađen nagon za održanjem i produženjem vrste. Imaju ga i ljudi ali svest je uspela, razvijajući se, da ga modifikuje. Ne iz obesti ili nekog drugog bizarnog razloga, već zbog spoznaje o težini življenja. Čak i domaće životinje, pre svega domaći ljubimci, psi i mačke, živeći dugo sa ljudima, mogu da „upadnu“ u depresiju na primer. Lavica nagonski i instinktivno hrani i brani svoj porod. Ona ne razmišlja da li je njen život težak i da li bi mogao da bude bolji. Prihvata ga takvog kakav jeste, bilo šta da se desi ona ide dalje terana usađenim nagonima.
Svest, ma koliko da je izuzetna i ma koliko da je doprinela razvoju čovekove vrste, opterećuje. Mišljenje nas često sputava, dovodi u bezizlazne situacije, ranjava nas iz časa u čas. Istine radi, ponekad nam pomaže da se na pravi način suprotstavimo brojnim, svakodnevnim nevoljama, češće, dovodi nas u stanje potpune bespomoćnosti. Život je lep, veličanstven u svojoj biti ali ja mislim na život koji smo mi ljudi skrojili ili su nam ga skrojili. E on, taj život je noćna mora! Ne možete da zaspite ili se budite u kotlu ključalih misli kako preživeti dan, kako platiti nagomilane račune, koji je to način da se živi normalno i dostojanstveno a ne biti lopov ili kriminalac ili političar? Ponekad izmučen i iscrpljen svojim životom, umem da kažem: „Šta me briga za Pakao posle smrti kada živim u Paklu!“ Nisam od onih koji lako odustaju (iako znam da odlažem „za sutra“) i svestan sam da nisam sam u svemu tome ali da je teško, teško je.
Dešava mi se da upadnem u letargiju, „prst ne mogu da pomaknem“, budem na samoj ivici duboke depresije, obuzima me osećaj izgubljenosti ali se trgnem, najčešće uz J....nu pomoć i počnem da funkcionišem. U početku s mukom i teško ali uspevam da se uspostavim i „teram dalje.“ Nas dvoje jedno drugo „vadimo iz bedaka.“
Voleći J...u i M..u, slikajući, gutajući knjigu za knjigom, družeći se sa dragim mi osobama i pored svega nalazim da život ima smisla, svrhu, razlog.
Povremeni „padovi“ i osećanja beznadežnosti su odvajkada pratili tz malog, običnog čoveka, i nastavljaju se. Nije potrebno biti Jov pa svakodnevno biti iskušavan do poslednje iskre koja u nama svetli. Potrebno je znati, umeti i HTETI raspiriti tu iskru do vesele plamteće vatre, koja jeste smisao, suština, razlog našeg bitisanja, postojanja, života.
jasnaz jasnaz 22:19 16.02.2010

: Sretnem (juče) Smisao



DobroDošao

mikele9 mikele9 23:02 16.02.2010

Re: : Sretnem (juče) Smisao

BoljeTeNašao.
JJ Beba JJ Beba 00:03 17.02.2010

Re: : Sretnem (juče) Smisao

Milan Novković Milan Novković 00:20 17.02.2010

Self here

Potrebno je znati, umeti i HTETI raspiriti tu iskru

"Moje kretanje izgubi 'elokvenciju' onog trenutka kad počnem da posmatram kako mi se udovi talasaju" - Nobodyhere , al kao da čita i moje misli .... ponekad
Milan Novković Milan Novković 00:55 17.02.2010

Uši

jasnaz
A serious man

"Kako stavim glavu u šake tugu mi trenutno prekida moguća nepravilnost mojih ušiju"

jasnaz jasnaz 11:04 17.02.2010

: ozbiljne bube

mikele9
Vrlo je lako pronaći odgovore u biologiji:


,,

,


.......


& ! ...



......................................








jasnaz jasnaz 19:36 17.02.2010

: : Sretnem (juče) Smisao


JJ Beba


Never gonna stop, give it up,



ozbiljno?

ozbiljno
miloradkakmar miloradkakmar 23:56 16.02.2010

Sećam se prve reči

bila je nema i čista i prisna i mirna i živahna
Otvorila mi je i oči i usta i uši i nos i um
Pokrenula i ruke i noge i prste i pluća i srce
I nagon i želju i strast u meni je stvarala i obuzdavala...
jasnaz jasnaz 12:33 17.02.2010

: *


miloradkakmar
Sećam se prve reči....


čuvaj je





Milan Novković Milan Novković 00:07 17.02.2010

Problem here

Sretnem juče Smisao



"Priznati da imamo problem je prvi korak ka grcanju u njemu" - Nobodyhere


jasnaz jasnaz 10:38 17.02.2010

: Problem here



It took some effort, but finally I got them. And it's just as I imagined. Wonderful. Just a little tickly. The cleaner fish in my bath tub are still trying to get used to it.

"Where's the ocean? What strange fish is this? Why isn't he swimming? And where can we find the good parts? Remains of food? Parasites? Old scales? Barnacles?"

Relax guys, just look carefully. There's enough of me for everybody.

Milan Novković Milan Novković 17:08 17.02.2010

Re: : Problem here

There's enough of me for everybody

Tip je genije. Mislim da mu holandska vlada (ministarstvo kulture, tako nekako) plaća da radi taj sajt.

Može svaka stranica da mu se preseli ovde na tvoj blog

Zbog njega sam ja kod 1.0 -> 2.0 tranzicije gunđao da se ubaci bolja podrška za content editing, iako je to programerski vrlo izazovno i skupo, to i davanje autorske opcije svima bi bila prava vrednost, nacionalna, takav B92 sajt bi trebalo i ministarstvo kulture da finansira.

Ovako - banuj ovog, obriši onog, promoviši jednog, demomoviši(?) drugog, plus tuča u mnogoj kafani što nam se nađe na putu i nije neka kultura.

Al biće, pojaviće se neko, Internet ionako ubrzava - sa jedne strane.

A sa druge strane - gunđao onomad, gunđao nedavno, prosta matematika kaže da ću gunđati i dana 3.0 -> 4.0
jasnaz jasnaz 19:19 17.02.2010

: : Where's the ocean?



Milane,

ne znam kako su Njega demomovisali!, ali znam koliko sam sati danas provela piljeći samo u , da ne govorim o tekstu: gde god pipneš ide nova priča! stvarno je genije!!

a Naš Океан?
dugo sam radila urednički posao - ne volim da komentarišem kako-bih-ja: svaka koncepcija je kreacija! i to poštujem. ali se i mislim: bilo bi zgodno da je Jasna...... a tek: poštovanje autora...... a i to: ko su ovde autori & ko je kome šta? kako? za-što-šta?!.....





ali znam: da ćemo dočekati i 3.0 -> 4.0 !


njanja_de.manccini njanja_de.manccini 00:51 17.02.2010

smisao


myredneckself myredneckself 01:38 17.02.2010

u zagrljaju...

Šta je dakle vreme? Dok me niko ne pita, ja znam; kad bi, pak, valjalo da to objasnim - ja ne znam. - Sv. Augustin




jasnaz jasnaz 10:41 17.02.2010

: smisao/la


Njanjo,

Milan mi je preoteo blog:
Ovaj Sajt je čudesan:
jasnaz jasnaz 19:27 17.02.2010

: u zagrljaju... kruga

myredneckself:
Šta je dakle vreme?





nešto okruglo?
istačkano zvezdama?
ili pitanjima:
koliko je.........
angie01 angie01 12:03 17.02.2010

,

jasnaz jasnaz 12:19 17.02.2010

: , :



draga moja,
pišem ti da te obavestim:

tako je.

mislim da nema smisla, ali jeste.

baš tako.

ti vidiš svetlo.

ja tvrdim da nije dovoljno.

ako pronađem sunce o kome sam ti pričao,
svakako ću ga doneti:

da uporedimo.




trener92 trener92 04:07 19.02.2010

11`

~smisao~



"Beše jednom jedna ptica.

I beše ukrašena parom savršenih krila i svetlucavim, šarenim i čudesnim perjem.
Najzad, beše to životinja stvorena da leti slobodno na nebu, i da obraduje svakoga ko bi je posmatrao.

Jednog dana, jedna žena vide pticu i zaljubi se u nju.
Posmatraše njen let usta otvorenih od čuda, dok joj je srce brzo lupalo a oči sjajile od uzbudenja.

Pozva je da lete zajedno, i obe putovaše nebom u potpunom skladu. Žena se divila, obožavala i slavila pticu.
Ali onda pomisli: možda ptica želi da upozna daleke planine!
I žena se uplaši.
Uplaši se da se nikada neće osećati isto s nekom drugom pticom.

I oseti ljubomoru na sposobnost letenja koju je ptica imala.

I oseti se usamljenom.

I pomisli: „Spremiću zamku. Čim se ptica sledeći put pojavi, nikada više neće otići."

Ptica, koja je takode bila zaljubljena, ponovo doleti sledećega dana, upade u zamku, i ostade zarobljena u kavezu.

Svakog dana, gledala je pticu.

Tamo beše predmet njene strasti, i ona ju je pokazivala svojim prijateljicama, koje primetiše:

„Ti si osoba koja ima sve."

U meduvremenu, počela je da se dogada neobična promena: kako je pticu posedovala, i više nije imala potrebu da je osvaja, poče da gubi interesovanje za nju.

Ptica, ne mogavši da leti i izrazi svoja životna osećanja, poče da bledi, gubi sjaj, postade ružna - i žena joj više nije poklanjala pažnju, osim dok ju je hranila i čistila kavez.
Jednog lepog dana, ptica uginu. Ona se duboko rastuži, i život je provodila misleći na nju.
Ali, nije se sećala kaveza, već samo onog dana kada ju je ugledala prvi put kako leti zadovoljna među oblacima.
I kada bi samu sebe osmotrila, shvatila bi da je ono što ju je toliko dirnulo bila ptičija sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njeno fizičko telo.

Bez ptice, njen život je izgubio smisao, i smrt pokuca na njena vrata.

„Zašto si došla?" upita ona smrt.

„Da bi ponovo mogla da letiš na nebu zajedno sa pticom ", odgovori smrt. „Da si joj dozvolila da zauvek leti, volela bi je i divila joj se još i više; ali sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo srela."
"


Paulo Coelho

jasnaz jasnaz 19:11 19.02.2010

: 1 : 1


napisala sam jednom priču o ženi i koracima koji donose. pa sam je izbrisala:
nisam mogla da prestanem da plačem. teraš me da je vratim: i hoću.


bila jednom jedna žena.
lepa

ni manje ni više od ostalih.
plavi uvojci i suptilan hod.

volela je muziku sa jednačinom za odgonetanje, pesme o izlascima i priče spakovane u male doze. gotove priče. ma kakav kraj imale. sa naslovima u kojima je sve rečeno. nije volela to što su joj odredili. ali je pokušavala.
jednoga dana srela je mladića sede brade i pogleda uprtog u nešto. kuda god okrenuo glavu, kako god pošao, tražio je to. imao je i osmeh, i sve drugo što je potrebno. i, ako se sećam kako sam ispisala: voleo je tu svoju potragu.
ni jedno nije planiralo da ima nešto sa nekim.
sećanja mi lete: možda pogrešim ko je primetio susret. a nije ni važno.

susret
je bio neugledan. sa onim drugim se nije imalo šta zapodenuti. upadljiva razlika u svemu. ne znam postoji li slučajni poljubac, ali tako nekako. kasnije je izgovorila da su joj se ceo dan jeli prženi krompiri. i on je bacio nekoliko na ulje. činilo se da je pogled zaustavljen.
pogled nije zaustavljen.
priča još uvek nema ni naslov: nećeš verovati.

ona koja osluškuje*

zamisli Dvoje u kojem: jedno gradi scenu za priču sa naslovom, i raduje se. a drugo ulazi na scenu, pokupi sve što je učinjeno, potraži pogledom da li je tu to što traži, i ode. i odnese. i ja treba da nastavim da pišem priču o onom prvom: koji nastavlja da slaže scenu za priču sa naslovom, pokušavajući da ne očekuje onog drugog: da u sledećoj sceni donese prethodnu. nego samo tako. da gradi.



imaj milosti.






još nešto: onaj drugi ne razume zašto onaj prvi govori: Nismo!


_____________

* možda.








trener92 trener92 02:30 20.02.2010

Re: : 1 : 1


a* možda ...
;
ili ...
i ... nisam.
želeo da je vratiš.

samo

pesmu

i uspavanku
jasnaz jasnaz 12:35 20.02.2010

: : 1 : 1




e: a on uvek donese. donese, donese: donese pesmu o tome gde je bio. i kako nigde nije kao..... u zlatnom ramu. svaki put drugu. i ona svaki put sluša. iako nigde nije kao. iako, to možda..............


vratila sam je. manje plačem. to je dobar znak. mislim da ću je....................................
.......................................
..........................................
....................................
.................................................
..............................................
.............................................
..................................................... nastaviti.






jasnaz jasnaz 20:29 23.02.2010

smisao

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana