Navedeni razlozi za secu stoletnih platana na Bulevaru otkrivaju da je stari drvored vec unisten nehatom i nebrigom istih gradskih komunalnih institucija koje treba da budu glavni nosioci rekonstukcije i sadnje novog drvoreda.
Cinjenica da ocigledno ne postoji namera da se gradjanima koji ce direktno biti ugorzeni ovom akcijom da prilika da mogu detaljno videti sta se planira ili na bilo koji nacin uticati na modelovanje sredine u kojoj zive, kao i cinjenica da se stupa u akciju secenja starog drvoreda pre nego sto je novi projekat i zavrsen, nedvosmisleno govori da se nije ozbiljno shvacen znacaj drvoreda ovih razmera, njegova ekoloska i drustveno kulturna i istorijska dimenzija.
Takodje, pitanje je i koliko je ozbiljno shvacena problematika sadnje novog drvoreda u savremenoj urbanoj sredini. Beogradjani koji su se pomirili sa cinjenicom da stari drvored mora da se sece ali se tese da ce njihovi unuci moci ponovo da uzivaju u blagodetima visokih platana na Bulevaru, nazalost se varaju.
Iskustvo je pokazalo da vecina novo-posadjenog drveca u savremenim ulicnim drvoredima zivi prosecno 5-12 godina, i prakticno nikad ne dostize puni rast i razvoj odraslog drveca. Savrementi standardi, prilagodjeni savremenom saobracaju zahtevaju sabijanje ulicne podloge do te mere da tlo ne dopusta razvoj i sirenje korena, dok je velicina stabla i krosnje u direktnoj srazmeri sa zapreminom i kvalitetom zemlje u kojoj je sadnica posadjena.
Nazalost, da bi drvo dostiglo nekih 40cm u precniku, (sto nije ni blizu velicine sadasnjeg drveca), potrebno je oko 25-30 m3 nesabijene zemlje dobrog kvaliteta sto je izuzetno tesko postici i vrlo skupo. Izjave da ce novi drvored biti "najmoderniji, sa izradom zalivnog sistema i odgovarajucom horizontalnom i vertikalnom zastitom stabala" ne ulivaju nadu jer to samo govori o fizickom ogranicenju prostora korenskog sistema drveca, koji ce sputati njihov razvoj.
Takodje, izjava da ce raspored i broj novih sadnih mesta zavisiti iskljucivo od rasporeda podzemnih instalacija jasno govori da je znacaj drvoreda u celokupnom projektu rekonstrukcije ulice stavljen na poslednje mesto. To je nedopustivo. Drvored je deo infrastrukture ulice koji je dugovecniji i znacajniji od elektricnih kablova i vodovodnih cevi i ako jedan element infrastrukture treba da se prolagodi drugom, onda u vecini slucajeva treba prilagoditi instalacije drvoredu a ne obratno.
Jedini nacin da se stvore sanse za dugovecno, visoko zelenilo je da se ozbiljno investira u pripremu tla da bi se obezbedila dovoljna zapremina i kvalitet zemlje za sadnice, kao i da se uradi projekat u kojem je obezbedjenje dugorocnog rasta i razvoja drveca jedan od osnovnih ciljeva.
U suprotnom, novi drvored je osudjen na propast pre nego sto je prva sadnica i posadjena. Vecina drveca ce se poceti susiti cim koren ispuni mali prostor koji mu je ostavljen ili ce u najboljem slucaju vegetirati u zakrzljalom stanju. Kad se krene u ciklus zamene osusenog drveca svakih desetak godina, sa novim, mladim sadnicama, jasno je da je neprocenjivo blago stoletnih platana na Bulevaru zauvek izgubljeno.
Ljubica Dimitrijevic Lloyd, Architect, Cambridge, UK