Životni stil

Ma ne, samo vam se učinilo...

snezana mihajlovic RSS / 19.02.2010. u 07:31

Prišli su im sa ledja. Nisu ih ni primetili. Pedja je osetio kako ga neko udara u glavu. Okreće se i vidi kako drugi zamahuje motkom na njega. Uspeva da podigne ruku i spreči direktan udarac u glavu. Janko skače na trećeg, a Sale koji je u tom trenutku prelazio ulicu uspeva da odgurne četvrtog.

 


Mesto dešavanja: Kragujevac, glavna ulica.
Vreme: 19 30.
Uzrast: šesti razred.

 

p.s.
I napadači su tako negde - šesti razred.

 

Neko od odraslih je odreagovao i oterao klince.
Ponavljam: oterao klince.
Ponavljam još jednom, za svaki slučaj: Neki klinci su juče rešili da šetajući gradom izaberu neke druge klince, i tako, iz čista mira ih zaskoče i napadnu motkama, ali ne u mraku nekog budžaka, već u glavnoj ulici, gde u to vreme cirkuliše puno ljudi...

 

Ne žurite.
Ne razmišljajte puno.
To se sigurno neće desiti vašoj deci.
Ne razmišljajte o školi bez nasilja.
Ne rešavajte ekspresno slučajeve nasilja u porodici.
Neka vam na pamet ne pada da zaštitite decu dok možete. Dok još ima vremena.

Kada vidite na ulici neke klince od dvanaest godina da napadaju neke druge klince, oterajte napadače i neka vam ne padne na pamet da potražite njihove domove i njihove roditelje. U komentarima za vest predložite da se naprave zatvori za šestake i petake. U svojim školama urgirajte da male kriminalce izbacimo iz škole i ubacimo u neku drugu školu, gde će napadati neku drugu decu i gde će se roditelji opet buniti, pa će ih i odatle izbaciti.

Bavite se onim, što ste i do sada radili, a s vremena na vreme, da bi ljude malo zaludeli, bacite im ko kosku neku pikanteriju, čisto onako kao intermezzo. I dalje pretite, a da zbog toga niko ne nalazi za shodno da reaguje. I dalje nazivajte pravim imenom maženje po obrazu. Kada vas obaveste da ste ipak malo preterali, recite kako vam je iskreno žao i kako ste vi u stvari mislili samo najbolje i kako ne biste želeli da vas pogrešno shvatimo. I mi ćemo, po ko zna koji put, sve shvatiti onako kako treba.


Kada vidite da ulicom prolazi nekoliko dečaka od dvanaestak godina i da pritom nose drvena pomagala, u narodu poznata kao motke, ne razmišljajte o tome šta će im. Nastavite dalje svojim putem, jer ništa se loše neće desiti vašoj deci.
Kada čujete da u stanu do vašeg neko zapomaže, pomislite da je batine sigurno zaslužio(la). Ne zovite policiju. Ne činite ništa. To ionako nije vaša stvar.
Imamo mi stručnjake koji se bave time.

 

A onda ćemo se svi zgražavati, poneko će, nakon tužne priče pustiti suzu.



Komentari (47)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dr M Dr M 08:20 19.02.2010

Just walk-on-by...

Ko stalno sleze ramenima, na kraju mora da pogne glavu..
Unfuckable Unfuckable 08:36 19.02.2010

ponoviću

svoju sumanutu ideju, obnarodovanu negde jesenas: ja bih po svim srednjim školama (ok, sad pomeram granicu, i spuštam i na starije razrede osnovnih) puštao deci snimak "ulaska u komu" pokojnog Brisa Tatona iz urgentnog centra.
Pa neka vide deca šta i kako radi štangla.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 09:36 19.02.2010

Re: ponoviću

Unfuckable
svoju sumanutu ideju, obnarodovanu negde jesenas: ja bih po svim srednjim školama (ok, sad pomeram granicu, i spuštam i na starije razrede osnovnih) puštao deci snimak "ulaska u komu" pokojnog Brisa Tatona iz urgentnog centra.
Pa neka vide deca šta i kako radi štangla.

ali ovo sasvim radi pos'o. bez zezanja. kod mene u školi, kad sam bila prvi, drugi razred, puštali su nam film o narkoticima. to ti se toliko duboko ureže u glavu da ti (bar neko vreme) ne pada na pamet i da razmišljaš o tome. neke stvari moraju strahom da se uteraju u glavu. jbg.
irenaema irenaema 10:16 19.02.2010

Re: ponoviću

BebaOdLonchara
Unfuckable
svoju sumanutu ideju, obnarodovanu negde jesenas: ja bih po svim srednjim školama (ok, sad pomeram granicu, i spuštam i na starije razrede osnovnih) puštao deci snimak "ulaska u komu" pokojnog Brisa Tatona iz urgentnog centra.
Pa neka vide deca šta i kako radi štangla.

ali ovo sasvim radi pos'o. bez zezanja. kod mene u školi, kad sam bila prvi, drugi razred, puštali su nam film o narkoticima. to ti se toliko duboko ureže u glavu da ti (bar neko vreme) ne pada na pamet i da razmišljaš o tome. neke stvari moraju strahom da se uteraju u glavu. jbg.


Ovoga se sećam i zaista je tako!

Srednjoškolcima organizovati pokaznu nastavu i turistički obilazak ustanova gde su na odsluženju doživotne kazne raznorazni mangupi, frajeri, kabadahije, ubice i ostali fini svet.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:25 19.02.2010

Re: ponoviću

Srednjoškolcima organizovati pokaznu nastavu i turistički obilazak ustanova gde su na odsluženju doživotne kazne raznorazni mangupi, frajeri, kabadahije, ubice i ostali fini svet.

mislim da to već treba klincima od 5-8mog. kasnije im ti iz turističke postanu idoli.
zilikaka zilikaka 10:34 19.02.2010

Re: ponoviću

mislim da to već treba klincima od 5-8mog

Bojim se da je i to kasno. Takve stvari se rešavaju u prva četiri razreda, mislim.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 10:39 19.02.2010

Re: ponoviću

Bojim se da je i to kasno. Takve stvari se rešavaju u prva četiri razreda, mislim.

u predpubi periodu? vrlo moguće.
tmariska tmariska 10:40 19.02.2010

Re: ponoviću

Kao grozna i neodgovorna majka sela sam sa svojim najstarijim detetom i pogledala delove neke od onih serija o lekarima u urgentnim da vidimo ko se tamo dovozi sta im se desilo kako se to zavrsava.
Posle smo to usmeno prepricali.
Kad je u skoli bilo predavanje o drogama, pusenju, alkoholu ustao je i pitao bez ustezanja o svim elementima koji su ga interesovali cisto da proveri mene, oca medicinara, tv seriju, vesti, drugare,...
I jos jednom je dobio iste odgovore.
I ostao zgrozen slikom Brisa Tatona i zamolio da se ista skloni iako voli moderne igrice. Malo ohanuo od istih.
I dosao kuci ljut i uvredjen jer su mu se dva drugara potukla uz izjavz "Ovo mi je najdovratniji dan u skoli. X i Y su se potukli. Sta im je to trebalo? Od ferke se jos niko nije opametio!"
Tesko je biti roditelj i znati sve kako treba u svakom momentu ali neke stvari su nedopustive. I onda kad se izricito trazi razresenje neke tuce u skoli onda se tezi smirivanju i stisavanju. E kad posle dodje jos veca tuca kasno je za ceskanje po glavi. Bolje da budu zestoko kaznjeni posle prvog ekscesa nego da se to razvije u dokolicu...
irenaema irenaema 10:48 19.02.2010

Re: ponoviću

Može kao praksa jednom mesečno, da se stalno obnavlja gradivo.

Ovog meseca odsek teška brutalna ubistva,
sledeći mesec narkomanija (zločini pod dejstvom narkotika),
ondaK ubistva iz nehata (kao posledica bahatog ponašanja u saobraćaju, igranje nožem i pištoljem)

slobodno dodajte..
blogovatelj blogovatelj 16:43 19.02.2010

Re: ponoviću

svoju sumanutu ideju, obnarodovanu negde jesenas


Nisam znao za ovu ideju ranije, ali sada kad znam, cestitam. Ako ne moze rec da ih natera da ukljuce mozak, onda slika verovatno moze. I to pokretna.
antioksidant antioksidant 08:49 19.02.2010

:(

Toliko je lakše zatvoriti oči...
zilikaka zilikaka 09:02 19.02.2010

Prva!

Možda će se moj komentar savršeno uklopiti u ono što si navela, ali je to jedino što umem.
Čini mi se da nikad nismo imali više stručnjaka koji se bave dečijim ponašanjem, i nikad više problema sa tim istim ponašanjem.
Mali Đokica misli da je to zbog opšteg zarušavanja autoriteta, pa deca teško prihvataju bilo koga drugog, osim onih iz svog najbližeg okruženja.
Eto, zamislimo da je neko uhvatio za ruku klince iz tvoje priče, i pokušao da ih povede... gde?
-Prvo, što bi to hvatanje za ruku sigurno izazvalo otpor. A bilo ih je više od jednog, najmanje četvorica, ako sam dobro shvatila. Znači, potrebno je primeniti silu.
-Drugo, gde ih voditi? Ako mene pitaš, u policiju, ali nisam sigurna da bi to bilo pametno i svrsishodno. Nažalost, ja sam bila prisutna kada se policija nakon prijave fizičkog napada na ulici pojavila posle više od pola sata. A peške im je od stanice bilo potrebno ne više od deset minuta.
Dobro, uvatiš uh za uši, malo zavrneš, odvedeš u policiju, i imaš ozbiljne šanse da tebe optuže za fizički napad na tu istu decu. Jer fakat da si primenio određenu vrstu sile nad mlađim maloletnicima.
Dobro, pristanu oni da idu sa tobom dobrovoljno , i ti potražiš njihove roditelje. Čije? Gde? Šta raditi ako ne naiđeš na razumevanje?
...bojim se da problem i nije tako jednostavan.
Verovatno je postojeći epilog najgora varijanta, jer će isti ti klinci to uraditi i sutra, i narednog dana, a jednom neće biti onog ko će ih oterati u pravom trenutku.

Nedavno smo imali sličnu diskusiju, i moja ideja je bila da se pod hitno uvede materijalno kažnjavanje roditelja za svaki ozbiljniji prestup njihove dece, od najranujeg uzrasta. Npr, klinac od devet godina krene da maltetira druga u školi, dobije ukor, a roditelji su dužni da calnu dve-tri hiljade. Dalje ako se stvar ponavlja i pojačava, kazne se povećevaju, uključuju se stručnjaci raznih profila, pa ako ćaći nije problem da plaća, jer mu se može, onda ćaća može i koji dan da odleži..

Verovatno je način banalan, ali sigurna sam da bi dao brze rezultate. Prvo, roditelji bi se naterali da povedu računa o ponašanju svoje dece, da se pozabave njima, ako ne umeju drugačije, ono bar na način "ima da slušaš u školi".., i eto načina da se postave ponovo autoriteti.
Edit: Dobro, nisam prva, al tek što nisam
..
Dr M Dr M 09:15 19.02.2010

Re: Prva!

Edit: Dobro, nisam prva, al tek što nisam


Prva si, dame imaju prednost..

A i predlog mi se dopada, ovaj za placanje, pravni osnov- zanemarivanje dece..
arianna arianna 09:30 19.02.2010

Re: Prva!

zilikaka

Nedavno smo imali sličnu diskusiju, i moja ideja je bila da se pod hitno uvede materijalno kažnjavanje roditelja za svaki ozbiljniji prestup njihove dece, od najranujeg uzrasta. Npr, klinac od devet godina krene da maltetira druga u školi, dobije ukor, a roditelji su dužni da calnu dve-tri hiljade. Dalje ako se stvar ponavlja i pojačava, kazne se povećevaju, uključuju se stručnjaci raznih profila, pa ako ćaći nije problem da plaća, jer mu se može, onda ćaća može i koji dan da odleži..

Verovatno je način banalan, ali sigurna sam da bi dao brze rezultate. Prvo, roditelji bi se naterali da povedu računa o ponašanju svoje dece, da se pozabave njima, ako ne umeju drugačije, ono bar na način "ima da slušaš u školi".., i eto načina da se postave ponovo autoriteti.
Edit: Dobro, nisam prva, al tek što nisam
..



Pozivanje roditelja na odgovornost postoji, samo se kao mera kod nas retko koristi. Podnesite prijave protiv roditelja problematične dece zbog propuštenog vaspitnog nadzora i videćete, ima efekta.

Problem je po meni malo širi: ali da ne mračim i ne razvlačim, previše. Mnogo toga je propušeteno, počev od vaspitnog uticaja roditelja(koji u borbi za egzistencijom jure svaki dinar, vaspitno zanemarujući potomstvo), ne malog broja nastavnika po školama( koji "otaljavaju" svoj posao...), same škole koja je potisnula svoju vaspitnu ulogu u stranu, dajući prednost obrazovnoj ulozi,i sredine u kojoj vladaju dvostruki standardi u kojoj se ponekad čak i blagonaklono posmatra bahato i nasilno ponašanje


Dalje ako se stvar ponavlja i pojačava, kazne se povećevaju, uključuju se stručnjaci raznih profila...
naravno-podržavam predlog
rankot rankot 12:44 20.02.2010

Re: Prva!

zilikaka
Možda će se moj komentar savršeno uklopiti u ono što si navela, ali je to jedino što umem.
Čini mi se da nikad nismo imali više stručnjaka koji se bave dečijim ponašanjem, i nikad više problema sa tim istim ponašanjem.
Mali Đokica misli da je to zbog opšteg zarušavanja autoriteta, pa deca teško prihvataju bilo koga drugog, osim onih iz svog najbližeg okruženja.
Eto, zamislimo da je neko uhvatio za ruku klince iz tvoje priče, i pokušao da ih povede... gde?
..

Кад смо као родитељи питали директора школе због чега се ништа не предузима по питању насиља и отимања новца (што раде старија деца млађој), рекао је да он ван школског дворишта не може ништа, а да не може ни полиција, јер није надлежна за малолетнике! Да ли неко зна јел то истина, а ако јесте, који је дебил само смислио тај закон који полицију спречава да приведе малолетнике ако угрожавају друге?

Што се казни тиче, ја сам за, међутим, протећи ће још мноооого воде Дунавом & Савом док се почне за то кажњавати, а да наше "дивне и одговорне" судије одмах не нађу неку олакшавајућу околност, јер циљ је судства у Србији да штити починиоца, а не жртву...
arianna arianna 14:09 20.02.2010

Re: Prva!

Кад смо као родитељи питали директора школе због чега се ништа не предузима по питању насиља и отимања новца (што раде старија деца млађој), рекао је да он ван школског дворишта не може ништа, а да не може ни полиција, јер није надлежна за малолетнике! Да ли неко зна јел то истина, а ако јесте, који је дебил само смислио тај закон који полицију спречава да приведе малолетнике ако угрожавају друге?



Istina je. Direktor škole nije nadležan van prostorija i dvorišta škole.


Zakone izglasavaju poslanici u Skupštini, na njima je i odgovornost.



ivana23 ivana23 19:31 20.02.2010

Re: Prva!

да не може ни полиција, јер није надлежна за малолетнике

To nije tacno. Skoro svakodnevno u medijima imamo vest da je policija privela nekog (ili grupu) maloletnika.
tmariska tmariska 10:48 19.02.2010

Ili ovako

Sin je dobio ukor jer je na provokativan udarac uzvratio i od momenta kad onaj koji je udaren vrati to je tuca i svi ucesnici bivaju kaznjeni.
Dobro s jedne strane znam da je morao da uzvrati jer bi ga inace nastavili sikanirati.
E sad njemu je to bilo dovoljno. Sledeci put je elegantnije izbegao pokusaj "drugara iz razreda" da ga udari i lepo mu objasnio gde treba da ide i sa kim da se konsultuje. Znam da mu nije bilo lako ali preziveo je a da ne iskaze muskost tucom. Ali to je sreca jer je bio u skoli. Sta na ulici? Sta savetovati?
Inace onom drugom ukor nije bio dovoljan i nastavio je. A nastavile su i kazne, pa ko duze izdrzi.
Ja zatrazila kolektivni razgovor sa doticnim roditeljim kod skolskog psihologa ali to im nije odgovaralo. Toliko. Morali su da pisu izjave koje je skolski procitao.
Tu je sad zapetljano sta ko moze i sme. A deca koriste priliku.
arianna arianna 11:02 19.02.2010

Re: Ili ovako

Ja zatrazila kolektivni razgovor sa doticnim roditeljim kod skolskog psihologa ali to im nije odgovaralo



Obratite se direktoru škole sa zahtevom za kolektivni razgovor sa roditeljem problematičnog učenika kod školskog psihologa ili pedagoga.
Ne može nekom roditelju da odgovara ili ne odgovara razgovor, to nije stvar izbora! Roditelj je u OBAVEZI da dodje na razgovor i da preduzme vaspitne mere, u protivnom sledi prijava, ako ni to ne daje rezultate obratite se pisanim zahtevom centru za soc. rad i potražite pomoć
tmariska tmariska 11:11 19.02.2010

Re: Ili ovako

Hvala na podrsci.
Ispetljali smo se iz situacije uz pomoc razredne.
pointofview_gun pointofview_gun 17:11 21.02.2010

Re: Ili ovako

Ne može nekom roditelju da odgovara ili ne odgovara razgovor, to nije stvar izbora! Roditelj je u OBAVEZI da dodje na razgovor i da preduzme vaspitne mere, u protivnom sledi prijava, ako ni to ne daje rezultate obratite se pisanim zahtevom centru za soc. rad i potražite pomoć


problematicna deca iz "nase" skole imaju preko 20 prijava u policiji. U pitanju je osnovna skola. Policija i sudstvo ne reaguju, a direktor skole zamalo nije sam dobio batine u policiji kad je insistirao da se krene vise s tim postupcima.
strenum strenum 13:01 19.02.2010

Predlog

Ja mislim da bi pomoglo kada bi za nasilnicko ponasanje dece roditelji isli u zatvor (pritvor ili vec koju instituciju). Nekako sam uverena da bi u tom slucaju roditelji poveli vise racuna o ponasanju svoje dece.
Ovako, deca koja se ponasaju nasilnicki i kad budu osudjena, kazne su male i oni cesto ni ne shvate da je to kazna. Idu na razne seminare, razgovore, radionice o nenasilnom ponasanju i bla bla bla... Nazalost, to nema nekog efekta.
A kad bi cale ili keva zavrsili u nekom cumezu sigurna sam da ne bi vise tek tako tolerisali nasilje svoje dece.
mariopan mariopan 14:33 19.02.2010

Re: Predlog

Samo čitam, preporučujem temu jer je stanje alarmantno,strašno šta deca rade i zašto rade. Nisam pametna da nešto kažem, naši su rasli malo drugačije, bilo drugo vreme, ne verujem da su deca drugačija samo im nije bilo dostupno mnogo toga što današnjoj deci jeste i kada to nije za njihov uzrast.

Slična tema ( bar se meni čini da je slična) je kod Margos, objašnjava neke ( ne sve) mehanizme nastanka agresivnosti kod dece.
Čuvajte decu od druge dece?
Zar nije strašno to što je potrebno decu čuvati od dece?
margos margos 15:26 19.02.2010

Re: Predlog

Ovako, deca koja se ponasaju nasilnicki i kad budu osudjena, kazne su male i oni cesto ni ne shvate da je to kazna. Idu na razne seminare, razgovore, radionice o nenasilnom ponasanju i bla bla bla... Nazalost, to nema nekog efekta.

Imam jedan kontra primer - u okviru neke prakse smo imali radionice sa sedamnaestogodišnjacima. Grupa sastavljena od razne i različite dece, potpuno nehomogena i trebalo ih je homogenizovati da bismo na kraju napravili nešto zajednički.

Elem, bio neki Malac, otac policajac, prošao ratišta, sin buntovan, prepun snage i želje za dokazivanjem - i u jednom trenutku mu zvoni mobilni (a po dogovoru je trebalo da je isključen) i Malac kaže kako mora da ide, drugar ima neku frku, ide da... pa ne znam šta sve ne, da pomogne bratttu.

Koleginica, koja je specijalni pedagog i koja im je na prethodnoj radionici prezentovala slike i pisma dece iz vaspitno popravnih ustanova, samo ga je odvela na stranu i rekla da ima poverenja u njega i da veruje da se seća prethodne radionice. Malac je otišao, i posle pola sata se javio da su mirno rešili sukob i da su sad zajedno u kafiću. I da, dodao je, da ne brinemo.

Mislim da pod uticajem filmova, klinci nemaju stvarnu predstavu o kaznama i posledicama i da im stoga treba prezentovati upravo te stvarne prizore. Zvuči brutalno, i meni je bilo teško da gledam one snimke Brisa Tatona, ali je Unf u pravu - to je najstvarnija posledica onog što započne kao zezanje.
strenum strenum 17:07 19.02.2010

Re: Predlog

Filmovi i radionice su odlicna prevencija za one koji nisu pocinili nasilje. Medjutim, kazne za maloletnike koji su pocinili nasilje su smesne. Zato mislim da bi roditelji trebali da odgovaraju, jer bi ih strah za sopstvene guzice naterao da vaspitavaju svoju decu. Zalosno, ali ako roditelj ne cini nista da spreci svoje dete da pocini nasilje, onda treba i da bude kaznjen.
margos margos 18:06 19.02.2010

Re: Predlog

Jasno. Ovaj Malac se spremao na nasilje (cigla, štangla i flaša su bile pominjane) i baš je bio zapaljen - zato volim ovaj slučaj da pomenem.
Biljana 77 Biljana 77 14:57 19.02.2010

Granica se stalno spušta

onomad kad smo pisali o tome, hronike su bili pune srednjoškolaca.. sad su već duže vreme osnovci. Vršnjačko nasilje i snimanje istog su postali glavna zabava.

Rešenje.. verovatno daleko u budućnosti, posle mnogo godina uspostavljanja ispravnih vrednosti, ponovnog formiranja zdrave porodice, podizanja opšte svesti o tome da nasilje nije rešenje, da šamar nije vaspitna metoda i sl. i praktične nastave na temu: posledice nasilja po žrtvu i nasilnika (ono o čemu se gore pričalo: snimci, bolnice, zatvori i sl.).

I zaista, za sad jedino što umem je da se zgrozim. I da uradim sve da moje dete ne postane nasilnik. I da molim Boga da se ne nađe na putu nekome ko jeste.
oort oort 15:19 19.02.2010

mmm

bila moja mama prosvetni radnik, od '78 do '09. jedva dočekala penziju.
kada je počinjala, roditelj je došao na roditeljski i rekao "mirjana! udri onoga moga, ruke ti opale!"
par godina kasnije, đaku od 15 godina i 2 metra visine je nalupala 3 šamara jer ga je videla kako puši.
e onda su počeli da zapošljavaju psihologe i pedagoge, što je pomoglo: procenat uspešno završenih pasijansa i minica je značajno porastao.
pre par godina držim ja časove fizike malom čija mama (dipl. arhitekta) objašnjava kako su lektire nenormalne, a profesori srpskog bezobrazni "jer njeno dete ne može da održi koncentraciju da pročita 300 strana knjige". i ta je predsednik "odbora roditelja" (šta god to značilo).
sve dok prosvetni radnici ne dobiju prostor za disanje, deca će se tući po ulicama.
Za promenu da dođe ministar prosvete koji će da rasturi lezilebovićku aka koliko sam dobar u tenderu za farbanje škole firmu formerly known as ministarstvo prosvete.
i naravno: da počne znanje da se suštinski vrednuje, god damn it. ocena 3 znači dobar, alo roditelji paceri, malo li je?
WIMBLEDON WIMBLEDON 17:26 19.02.2010

А где смо у целој причи ми?

Уместо породице, децу нам све више васпитавају медији: компјутери (са оним „интелектуалним” игрицама типа убити и уништити што више), интернет, телевизија, филмови... Све некако стигло из „увоза” под фирмом слободе свега и свачега. „Петпарачке приче” уздигнуте до култа, а у филму убијање претворено у шалу, зајебанцију. Па и „До коске”, само што ту Лаза лепо каже да они што леже мртви неће више моћи да устану. То може само у филму или некој игрици! Али, док деца то схвате, гробља све млађа и млађа.
Школе постале место за убијање времена, а у просвету годинама одлазили сви који нису могли нигде другде. Част изузецима, али много их је мало.
И сада се згражамо над понашањем млађих и мало старијих малолетника. Чудимо се откуд толико насиља и безобзирности. Само се не чудимо, и питамо, шта смо то пропустили да урадимо и васпитамо подмладак, објаснимо им шта су стварне и праве вредности. Уместо тога препустили смо их грандовштини, шљокицама, лакој лови, великој и малој браћи, тренуцима истине и лажи, пуштамо их да им се живот претвара у ријалити шоу. И...опет се чудимо што су постали сурови, безобзирни, насилнички настојени, што су заборавили да се друже и разговарају, уместо да се млате и убијају.
Колико времена посвећујемо деци? Колико пута смо у последњих десет дана разговарали са њима? О било чему. Или нам је изговор: немам времена, морам да радим, остави то, други пут ћемо, не замарај ме својим глупим проблемима...
Нажалост, много смо пропустили и много смо закаснили! И много ће тешко бити да нешто поправимо на боље. А ништа нам не иде у прилог. Ни стање свести, ни држава у којој живимо где најбоље пролазе лажне величине, политичари и политиканти, лопови свих боја и фела. Једино нам остаје да се дозовемо памети и да кроз породицу спашавамо што се спасти може. Држећи се Пашића: Спаса нам нема, али пропасти не можемо. Да додам: не смемо! јер онда смо узалуд и живели, правили децу и проћердали и своје и њихове животе.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:39 19.02.2010

...

moram da odgovorim u objedinjenom (i skraćenom) komentaru: nepredvidjene obaveze

tekst nisam napisala jer mislim da znam šta bih ja tačno uradila,
jer ne znam.
ono što znam je da sila nikada ne izaziva dobro u ljudima.

vršnjačku agresiju možete posmatrati iz više aspekata: meni je ovaj najjeziviji, jer je totalno neisprovociran, i nije važno kome se razbija glava - važno je da nekom pukne. (i, da me neko ne bi shvatio pogrešno - to ne znači da podržavam opravdano razbijanje glave)

klinci se dogovaraju da krenu gradom u potrazi za dobrim plenom.
ne znam da li bi to palo na pamet baš bilo kom detetu koje i sami poznajete.
njih je videlo minimum pedesetak odraslih osoba, kojima uopšte nije bilo čudno da vide klince + drvena pomagala.

ok, oterani su, tragedija sprečena (delom i činjenicom da je dečaku iz priče modra ruka a ne razbijena glava) i time možemo da stavimo tačku na ceo slučaj.
ili to samo tako izgleda?

ja bih npr. volela da porazgovaram sa njihovim roditeljima i to jako ozbiljno i ne libeći se da im kažem da deca neće iz čista mira i tek tako da izaberu za večernju razbibrigu razbijanje nečije glave i da ću kontaktirati centar za so9cijalni rad.
naravno, ne znam koliko bi to pomoglo i da li bi išta bilo promenjeno u dečijim životima, ali verujem da deca od dvanaest godina još uvek imaju šansu.

na kraju,
naročito me iritira da, kada se o problemima mladih radi, mi veliki nadjemo se pametni da osudjujemo tu istu decu, kao da su pre jedno šesnaest milisekundi sletela na našu planetu.
mi svi dobri, a oni nam rade o glavi. (nije nego)
zilikaka zilikaka 18:39 19.02.2010

Re: ...

naročito me iritira da, kada se o problemima mladih radi, mi veliki nadjemo se pametni da osudjujemo tu istu decu,

Koliko ja vidim, ovog puta imamo gotovo jedinstven stav, da za ponašanje dece trebe kažnjavati roditelje!
MightyNora MightyNora 19:41 19.02.2010

...

Monsignor: And I am reminded, on this holy day, of the sad story of Kitty Genovese. As you all may remember, a long time ago, almost thirty years ago, this poor soul cried out for help time and time again, but no person answered her calls. Though many saw, no one so much as called the police. They all just watched as Kitty was being stabbed to death in broad daylight. They watched as her assailant walked away. Now, we must all fear evil men. But there is another kind of evil which we must fear most, and that is the indifference of good men.
jesen92 jesen92 22:20 19.02.2010

bele trake

...u danasnjoj Politici Goran Markovic je napisao OVO....savrseno se uklapa u temu i daje odgovore na mnoga pitanja.....
Oljacat Oljacat 01:53 20.02.2010

Ja bih ovako rešila

1. Uvedemo ponovo pionire
2. Najbolji đaci pionirski predvodnici
3. Uvedemo ponovo mlade gorane
4. Uvedemo ferijalni savez

Dajmo deci ALTERNATIVU. Ne sme se lopta prebacivati s roditelja na školu i obrnuto. DECA SU NAŠA. Svi mi moramo da se uključimo u povratak vrednosti i očuvanja PORODICE.
I sad, ja znam da svi vi ovo znate, i da je sve rečeno hiljadu puta, ali jednostavno 20 godina nebrige pokazuje svoje rezultate. Imala sam i još imam slične probleme sa svojim sinom, čupamo se kako znamo i umemo. Jako je teško proceniti situaciju jer se neprekidno menja, ali kako raste tako problemi postaju veći i složeniji. Da ne pričam kakve emotivne traume verovatno imaju deca iz razorenih brakova, kojih je mnogo.
Dakle, mi kao DRUŠTVO moramo da promenimo suštinu svog postojanja. Ja takođe mislim da deca nisu kriva. U nemačkoj roditelj odgovara ukoliko dete ne dođe na čas, a kamoli da mu padne na pamet da se motkama tuče. I opet se vraćamo na poznatu činjenicu da Zločin vlada u društvu u kojem nema kazne. Najteže je ipak deci, svakoga dana ih gledam (škola mi je odmah pored kuće )... izgubljeni su u uvom okrutnom svetu i jadni ne znaju gde da nađu čvrst oslonac. A najgore je što se i sam tako osećam jako često.
mariopan mariopan 11:56 20.02.2010

Re: Ja bih ovako rešila

1. Uvedemo ponovo pionire
2. Najbolji đaci pionirski predvodnici
3. Uvedemo ponovo mlade gorane
4. Uvedemo ferijalni savez

Uvdemo sve to i IZVIĐAČE.
Mi smo bili izviđaći, razvijali drugarstvo od najmlađih poletaraca i pčelica pa do odraslih , eno Milutin o tome može mnogo više da kaže.
Kada se počne od najmlađih, da se dobre stvari hvale a loše osuđuju, deca to nauče ako ne mogu da nauče kod kuće.
Nađu drugare, ti drugari im pomažu u svemu pa i u školskim obavezama, mi smo decu koja loše uče organizovali da odlaze na dodatne časove ako imaju loše ocene, govorili im da takvi ne mogu biti izviđači.
Zajedno smo letovali, logorovali, pevali i dobro se provodili, većinom u prirodi i na svežem vazduhu.
Deci to zajedništvo treba, pa ako dobiju dobar primer i dobro društvo od malena neće se prikloniti lošim navikama i lošim postupcima.
Decu treba lečiti od usamljenosti.
Oni žele da pripadaju negde, bolje je da im se neke mogućnosti (pozitivne) pruže na vreme da ne bude kasno.
zilikaka zilikaka 13:46 20.02.2010

Re: Ja bih ovako rešila

Odličan predlog!
Ja sam npr. bukvalno mladost provela u kulturno-umetničkom društvu (kako se to onda zvalo), pevajući u horu. Kroz taj hor su prošle stotine mojih vršnjaka, a kroz drugi sličan isto toliko. Takvo angažovanje nam je zauzimalo gotovo sve termine slobodnog vremena, ali smo se družili i zabavljali (i dan danas to radimo). I imali smo cilj koji jurimu , npr. putuje se tamo, pravi se postava, pa ko upadne...
Elem, pre par godina ja svog sina odvedem na folklor. U iste te prostorije gde sam ja obitavala godinama. Prvi deo je restoran, kafić kafana, zovi ga kako hoćeš, ali prepuno dima i smrada i ponekih likova. Tuda svi moraju da prođu da bi stigli u salu. Da, pre toga garderoba, presvlačionica, kako god, u uskom hodniku na zidu daska u koji su ukucani ekseri.
A sad glavni deo!
Sala koju folklor koristi je zapravo teretana, a recimo na trećini površine se ne nalaze sprave, pa tu folklor ima probe.
Dok se održavaju probe (večernji sati), radi i teretana, pa tako recimo sedmogodišnjaci sedmogodišnjakinje imaju prilike da ostvare blizak kontakt sa znojavim polugolim facama koje su tu došle da vežbaju. U isto vreme! I ja sam imala prilike da sretnem, poprilično razgaćenog za tu priliku, kolegu sa posla.
Da li treba da dodam da sve smrdi na ustajali znoj. Smučilo mi se.

Naravno, jedan je razlog. Nema para.
Sve što smo predložili zahteva neki budžet, i bojim se da nema šansi da se za njega izborimo mirnim putem.
Uzgred, kad su deca u pitanju, ja sam spremna na sve!
zilikaka zilikaka 14:18 20.02.2010

Re: Ja bih ovako rešila

Ja našla pare!
Nešto mi pade na pamet, da one pare koje uplaćuju roditelji kada dete napravi neki prekršaj, budu ISKLJUČIVO namenjene organizovanim, osmišljenim (gore navedenim) aktivnostima dece!
..još samo da me izaberu za kralja, i ima sve da organizujem.
Jukie Jukie 02:37 20.02.2010

"Dečja prava"

Problem je nastao kada su početkom milenijuma u škole uvedena "dečja prava" koja su interpretirana tako da deca imaju sva moguća prava a nikakve obaveze prema ostalim članovima društva. Bio sam na zamenama u nekoliko škola i situacija se kvarila postepeno, kako su nam jedan po jedan način reakcije na "neprimereno ponašanje na času" oduzimali, tj. psihološko-pedagoška služba bi reagovala tako da kaže nastavniku (npr. meni) da to ne sme više da se radi. Poslednji put, pre oko dve godine (pa ne znam kako je sada, ja u škole više ne ulazim) nastavnik je bio manje-više osuđen da odeljenje dece koja rade šta hoće (80 odsto u najgorem odeljenju) održava u učionici tako da ne izlaze i ne smetaju drugim malo boljim odeljenjima. Škola apsolutno nije imala nikakav način da utiče na ponašanje đaka jer je sve bilo zabranjeno od strane pepsi službe (kako izgleda, ne na školskom nivou nego odozgo).
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 06:56 20.02.2010

kultura nasilja

Problem je nastao kada su početkom milenijuma u škole uvedena "dečja prava"


dečja prava nisu ni uzrok ni povod nasilja u skolama.

_____________

kada sam ovde napisala blog "Kultura nasilja":1/3 dece videla da neko donese u školu nož, prvi komentar je bio da nije u redu pisati "kultura nasilja", a i odmah se dogodila intervencija, pa je stavljeno u navodnike, jer, kao, nece biti da ovde postoji "kultura nasilja". a postoji. i nisam je ja izmislila i nisam ja to konstatovala, vec oni kojima je to posao.

i jedva nacedih 4 (cetiri) komentara.

zasto? ne znam, verovatno zato sto podaci nisu interesantni.

projekat skola bez nasilja je dobar i funkcionise. na zalost, primenjuje se u sezdesetak skola. kap u moru. iskreno, mislila sam da pisem o tome, ovde, nije me mrzelo, informisana sam, i ucestvovala sam u nekim projektima, znam da moze, elem, htedoh ja da dodam i kako to radi unicef i beljanski ristic s ekipom po skolama, imam i fotke, a onda sam pomislila, jebote, cetiri komentara, pa koga to znaima, sto da smaram ljude.

kada se mi, odrasli suocimo sa tim da je u ovoj sredini godinama negovana kultura nasilja, podrzavana i podjarivana, tek onda, skupa s drugim naporima, moze nesto da se promeni.










snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:51 20.02.2010

Re: kultura nasilja

dečja prava nisu ni uzrok ni povod nasilja u skolama.

upravo.
informisana sam

nevezano za br. komentara, mislim da bi trebalo da pišeš o tome.

jer:
kada se mi, odrasli suocimo sa tim da je u ovoj sredini godinama negovana kultura nasilja, podrzavana i podjarivana, tek onda, skupa s drugim naporima, moze nesto da se promeni.


davanje prava ide ruku pod ruku sa odgovornošću.
uzimanje prava ide ruku pod ruku sa besom.

jedino rešenje je sistemski rad - podrška roditeljima u svakom smislu, pa čak i onima koji misle da im nije potrebna.

što se kragujevca tiče, ne bi bilo loše da konačno dobije bazen i da se opravi neki bioskop. (ej, u ovom gradu ne postoji bioskop!!!)

ja, eto mislim da postoji kultura nasilja i da je ukorenjena i zamandaljena u jasnim stavovima (bez obzira što je na ovom blogu većina komentatora na strani dece, ne mogu od toga napraviti reprezentativni uzorak). opet, možemo misliti da smo na strani dece i da sve što radimo radimo za njihovo dobro, pa otud i ono - nas su malo tukli, pa šta nam fali!? (na ovo mislim da nema potrebe odgovarati)

kada sam ranije pisala o kulturi razgovora, budjenju kreativnosti kod dece (i da ne nabrajam), mnogi komentatori su slobodu povezali sa razmaženom decom.
slobodna deca su odgovorna deca.
slobodni ljudi su odgovorni ljudi.
to ne znači da su bezgrešni, ali sigurno ne pripadaju onima koji će se u petak dogovoriti da presretnu nekog na ulici i slome mu vilicu.

p.s.
na jednom od blogova sam postavila pitanjA (pošto je tema bila dečija neposlušnost i šta raditi povodom toga): da li udarate odrasle kad pogreše? i
zašto je prihvatljivo udariti dete da bi nešto naučilo, a odraslu osobu ne?
da li to ipak znači da mi na našu decu gledamo kao na stvar koju posedujemo, a nismo svesni toga? da li ih udaramo zato što zaslužuju, ili zato što mi ne znamo šta bi drugo? da li ih zanemarujemo samo zato što je život eto težak, a ne kao u nekoj bajci, ili ih zanemarujemo jer smo sebični? itakodaljeitakodalje...da ne dosadjujem...
arianna arianna 09:42 20.02.2010

Re: kultura nasilja

Vesna Knežević Ćosić


projekat skola bez nasilja je dobar i funkcionise. na zalost, primenjuje se u sezdesetak skola. kap u moru. iskreno, mislila sam da pisem o tome, ovde, nije me mrzelo, informisana sam, i ucestvovala sam u nekim projektima, znam da moze, elem, htedoh ja da dodam i kako to radi unicef i beljanski ristic s ekipom po skolama, imam i fotke, a onda sam pomislila, jebote, cetiri komentara, pa koga to znaima, sto da smaram ljude.



Piši Vesna o ovom projektu.
Možda ljudi ne znaju šta da kažu, zato i ne komentarišu, a text je bio čitan
Treba pisati o ovim temama,biti uporan,i zainteresovati ljude
pointofview_gun pointofview_gun 17:25 21.02.2010

Re: kultura nasilja

na jednom od blogova sam postavila pitanjA (pošto je tema bila dečija neposlušnost i šta raditi povodom toga): da li udarate odrasle kad pogreše? i
zašto je prihvatljivo udariti dete da bi nešto naučilo, a odraslu osobu ne?
da li to ipak znači da mi na našu decu gledamo kao na stvar koju posedujemo, a nismo svesni toga? da li ih udaramo zato što zaslužuju, ili zato što mi ne znamo šta bi drugo?


Od svih roditelja koje poznajem (osim jednog para) kada se povede prica o deci cula sam da biju decu. Pocinju od beba pa sve dok mogu. Cak ako ih je vise u diskusiji, podrzavaju jedni druge, govoreci da je to udaranje neophodno, da se tako vaspitava. Bez obzira na svu propagandu protiv nasilja, prebijanje sa opravdanim ciljem kao sto je vaspitanje ovde je skoro 100% pravilo.
Tako se deca na vreme nauce da su batine deo ljubavi, jer eto, oni koji ih najvise vole ih i biju.

PODRZAVAM PREDLOG DA SE KAZNJAVAJU RODITELJI NASILNIH MALOLETNIKA!!!
Jukie Jukie 01:07 22.02.2010

Re: kultura nasilja

Vesna Knežević Ćosić
Problem je nastao kada su početkom milenijuma u škole uvedena "dečja prava"

dečja prava nisu ni uzrok ni povod nasilja u skolama.

kada sam ovde napisala blog "Kultura nasilja":1/3 dece videla da neko donese u školu nož, prvi komentar je bio da nije u redu pisati "kultura nasilja", a i odmah se dogodila intervencija, pa je stavljeno u navodnike, jer, kao, nece biti da ovde postoji "kultura nasilja". a postoji. i nisam je ja izmislila i nisam ja to konstatovala, vec oni kojima je to posao.


Jeste, i ja sam stavio "dečja prava" pod navodnike kako bih naglasio da se ne radi o dečjim pravima kao pravima (koja su sasvim normalna stvar - niko ne treba da muči dete itd.), nego o načinu na koji je kod nas sproveden jedan oblik "reforme", ili kako bih to već nazvao, "promene kulture"?

Tačno je da ni ta reforma nije direktno ni uzrok ni povod nasilja u školama, jer ga je bilo i kad sam ja išao u školu i huligani su me mučili na svakom odmoru, jer smo i tada imali "kulturu nasilja".

A evo zbog čega mislim da INdirektno jeste: u naše vreme, koliko god da je neko od dece radio "loše" stvari (sad sve stavljam u navodnike) ili recimo "društveno neprihvatljive", kada bi se odrasla osoba pojavila u kadru sve bi prestajalo i svi su se pravili da su zlatni mali anđeli. Đaci su recimo bili mirni na času i nije im padalo na pamet da napadaju nastavnike pa ni da upadaju u reč.

E onda kada je krenula edukacija dece o dečjim pravima (ovde mi ne trebaju navodnici valjda, pošto mislim bukvalno) deca očigledno nisu istovremeno dovoljno edukovana o "obavezama u ponašanju" koje bi svaki član društva trebalo da ima kako bi društvo dalje funkcionisalo. Moj utisak je da je deci manje-više rečeno "niko ne sme da vas dira, vi ste moćni". Deca su postepeno ispitivala teren da vide koliko su moćna, nastavnici su jedno vreme i dalje vaspitavali, a onda postepeno više nisu mogli jer je pepsi služba rekla da (pa sad idu procedure koje sam npr. ja pokušao) to više ne sme da se radi jer deca imaju svoja prava blablabla.

Tako da sada imamo decu koja se ne stide svoga ponašanja pred ostalim članovima društva, a za očekivati je da se recimo stide pred odraslima (bar se tako dešava kod ostalih društvenih vrsta sisara). Antisocijalno ponašanje se više ne koriguje jer mehanizmi korekcije koji su ranije postojali više nisu dozvoljeni, a novi nisu dati.

Problem koji ja vidim je da i deca koja ranije ne bi počela da se ponašaju na način koji nas zapanjuje, danas mogu da krenu tim pravcem. Mali procenat psihopata i sociopata je uvek postojao među decom, ali danas i ostala deca to vide kao jedan od normalnih obrazaca ponašanja (pošto nema mehanizama korekcije) i onda kažu "A što da i mi ne isprobamo tako da se ponašamo".
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:56 22.02.2010

Re: kultura nasilja

jukie,
mislim da ti je polaz totalno pogrešan.
ti tvrdiš da je škola ta, koja je polu ili nazovi reformom uvela dečja prava na mala vrata, a bacila ključ od onih kod kojih stoji reč: obaveza.
i ja sad tebe pitam:
da li to znači da će bilo koje dete postati nasilno?
da li ti stvarno veruješ da je to generator problema?

deca postaju problematična kada shvate da imaju snagu - tj. kada shvate da na agresiju mogu da uzvrate agresijom. za njih je agresivno ponašanje modus postojanja i doživljavanja sebe (i ostvarivanja sebe) - i to nema nikakve veze sa pravima.
kada se priča o dečijim pravima i kada se detetu objasni da ima pravo da se igra, to istovremeno treba da znači i da neko drugo dete ima pravo da se igra, zar ne?

prava nisu jednosmeran proces, a tvoj komentar navodi na to da deca nešto nisu lepo shvatila pa su prihvatila da njih niko ne sme da bije (tj. dira) i da zato ona mogu da rade šta hoće.

ovaj deo mi je najproblematičniji:

"kada bi se odrasla osoba pojavila u kadru sve bi prestajalo i svi su se pravili da su zlatni mali anđeli"

ne treba deca da se stide odraslih pa da zbog toga budu dobra,
niti treba da se pretvaraju da su zlatni mali andjeli.
deca postaju dobri ljudi tako što im mi, ili pomažemo u tome, ili odmažemo.
druga stvar je što pod "zlatni mali andjeli" mi odrasli podrazumevamo nešto čega se užasavam.

"Problem koji ja vidim je da i deca koja ranije ne bi počela da se ponašaju na način koji nas zapanjuje, danas mogu da krenu tim pravcem."

pa oonda pominješ sociopate i to...
ne može neko tek tako da reši da postane sociopata, pa da malo isproba šta drugi rade. imati empatiju prema drugom biću se uči - ukoliko je imaš, ti nećeš povredjivati druge i ma koliko to video da drugi rade, nećeš se tek tako uključiti u tu novu aktivnost, da bi je malko isprobao. mora da postoji neki okidač - takve stvari se ne dešavaju same od sebe.


i ovo oko škola,
mislim da je zabluda da su nastavnici eto mnogo fini i dobri i mnogo vole decu i posvećuju im pažnju, al' su deca, eto, podivljala i jadni mi nastavnici.
ranije sam pisala na nekom od blogova o iskustvu mojih djaka.
devojčica koja je bila djak generacije (ovo naglašavam da se ne bi shvatilo da dete ima nešto protiv nastavnika) je na pitanje: koliko nastavnika bi okarakterisala kao dobre - navela dvoje.
na pitanje koliko njih vredja decu, dobijala sam odgovore: preko polovine.

zilikaka zilikaka 00:05 23.02.2010

Re: kultura nasilja

mislim da je zabluda da su nastavnici eto mnogo fini i dobri i mnogo vole decu i posvećuju im pažnju, al' su deca, eto, podivljala i jadni mi nastavnici.
.
Naravno da nisu. Ima ih raznih, kao što i u drugim zanimanjima imaš raznoraznih.
Neko vreme sam provela u prosveti, pa sam bila i razredna.
Deca mi kažu kako se tajitaj ponaša takoitako. Nisu neki ekstremi, ali najkraće rečeno opisuju neuravnotežen lik.
Ja znam da su milion posto u pravu, jer je dotični poveći komad budale, ali ne smem to da pokažem.
Moj stav je bio da mu se svakom na određeni način moraju prilagoditi. I to je deo školovanja i odrastanja. Ne mogu nažalost svi biti njima po meri, ma koliko oni možda bili u pravu. Pitala sam ih šta će sutra raditi kada se zaposle i nekog sličnog dobiju za šefa, ili za prvog komšiju...
Da li će uvek menjati okruženje, kada im ono ne bude odgovaralo. Dokle će moći tako.
Ne znam koliko je pristup taj bio pametan, ali je davao rezultate.



snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:53 23.02.2010

Re: kultura nasilja

Moj stav je bio da mu se svakom na određeni način moraju prilagoditi. I to je deo školovanja i odrastanja. Ne mogu nažalost svi biti njima po meri, ma koliko oni možda bili u pravu. Pitala sam ih šta će sutra raditi kada se zaposle i nekog sličnog dobiju za šefa, ili za prvog komšiju...
Da li će uvek menjati okruženje, kada im ono ne bude odgovaralo. Dokle će moći tako.
Ne znam koliko je pristup taj bio pametan, ali je davao rezultate.


pa, kad ne možeš nešto drugo (i konkretnije da uradiš) onda kažemo: daj šta daš... (a i složićeš se da u takvoj postavci stvari klinci nemaju nikakav izbor i da nije u pitanju prilagodjavanje, već trpljenje)
više bih volela da se decom bave uravnoteženi likovi, koji izmedju ostalog i vole tu istu decu (itd), pa kad deca porastu neka se bore sa komšiijama, kolegama i raznim inima.

mislim da je strašno da, recimo prof. srpskog jezika, dečaku (zato što ovaj ima užasan rukopis) u sedmom razredu kaže da bi trebalo da ode kod psihijatra, jer takav rukopis upućuje na oštećenje mozga ili nedajbože neke psihoze i to. dečko ostao nem. (a moram i da priznam da je reč o mom detetu - ne bi se to tek tako završilo, tj. završilo bi se malko drugaćije za ćika nastavnika)

da skratim,
isfrustriranim likovima, nestručnim likovima i raznim ostalim primercima nas odraslih koji mislimo da smo bogom dani da osudjujemo, presudjujemo i sl. nije mesto u prosveti. (možda je problem u tome što nisu imali gde drugo?)ono što meni pravi problem je da klinci naviknu na odredjeni režim rada, tipa - daću ti keca ako se ne smiriš, vičem dok se ne smiriš, pretim i sl (ovo važi sa sve odrasle, ne pričam samo o nastavnicima) i kad se pojavi tako neka budala kao ja, koja hoće da za dva časa nedeljno popravi sve to i na finjaka komunicira sa decom - dobije problem. oni prestaju da razumeju naš nekada zajednički jezik i ja hvatam sebe da moram da povisim ton, jer ukoliko pričaš normalnim tonom to se ne shvata za ozbiljno. sekundu nakon meni bude zlo, jer ne vidim smisao u svemu tome i onda krenem da im pričam i to sve oni shvate, al džabe - već su istrenirani (kako god ovo zvučalo) i ne postoji magično dugme kojim bi promenila modus operandi...

i da,
ono što sam primetila kod starije dece je hronična nezainteresovanost, iliti: samo me ne pitaj za mišljenje! i onda se dovijam, smišljam neke zanimljive priče, pokušavam da ih probudim, da nadjem neki link, kako bi bili aktivni na času. i sad je bolje da se zaustavim, jer već naslućujem oluju reči i zakrčenje saobraćaja...
zilikaka zilikaka 16:32 23.02.2010

Re: kultura nasilja

ono što sam primetila kod starije dece je hronična nezainteresovanost,...
i onda se dovijam, smišljam neke zanimljive priče, pokušavam da ih probudim, da nadjem neki link, kako bi bili aktivni na času.

Da li je ta nezainteresovanost rezultat stanja u beznadežnog stanja u društvu?
Ja već dugo nmisam u tim vodama, no i pre više od deset godina je postojao isti problem.
Hajmo sad malo da pogledamo i drugu stranu. Deca su od malih nogu naviknuta na instant metode, da izazovu što veći efekat za što kraće vreme. Granice se pomeraju sve dalje, pa nešto što je pre desetak godina bilo (i pored svega što je to vreme nosilo sa sobom) društveno neprihvatljivo, danas je normalno. Eto npr. naslovi i prateće fotografije u žutoj štampi.
..i onda deca dolaze u školu očekujući cirkus. Jer jedino tako nešto može da ih pokrene. Od početka im , čini mi se, nije objašnjeno da u životu postoji i niz obaveza, koje nisu baš povezane sa osobitim zadovoljstvom, ali ne moraju biti ni noćna mora.
Nažalost, ako roditelji ne postave tako stvari, mislim da dalje nema baš ko da ih u to ubedi. Škola je u mnogome izgubila na ugledu, jednim delom i svojom krivicom, i jedino što još mogu da dodam je da ako pod hitno ne podignemo na noge obrazovni sistem, odosmo svi....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana