Ako je verovati pojedinim srpskim medijima, Ratko Mladić se, po svemu sudeći (a posebno sudeći po logici i iskustvu), pouzdano krije u Crnoj Gori.
Sve kriminogene institucije Crne Gore - vlada, pravosuđe, služba bezbednosti i policija - demantuju navode srpskih medija tvrdnjama da nema indicija da se Mladić nalazi na teritoriji Crne Gore, ne dajući istovremeno nikakve dokaze za takve svoje tvrdnje.
Međutim, srpski mediji, uz nesebičnu pomoć Ratka Kneževića i poslednjih nedelja posebno aktivnog Nebojše Medojevića, a na ogromnu radost crnogorskih opozicionih partija i nezavisnih medija, raspliću klupko kriminala na Balkanu i navode vodu na Đukanovićevu vodenicu. On čuva, mazi, pazi Mladića (i zove ga Đorđe) i time direktno sprečava Srbiju da ga konačno uhapsi i isporuči Haškom Tribunalu.
Ako znamo i to da su Crnu Goru kupili kontroverzni ruski biznismeni poput Deripaske (dok Srbiju kupuju oni nekontroverzni), što znači da su Đukanovićeve veze sa svim nečasnim moćnicima u Rusiji izuzetno jake, onda ne čudi uverenost srpskih medija da upravo Crna Gora Ruse drži u šaci i ometa izručenje Mirjane Marković i Marka Miloševića Srbiji. (Zaboravili ste ih i ne znate gde su? Uz pomoć Crnogoraca, tabloid Alo je pronašao Miru i intervjuisao je. Preneli današnji Blic i Jutarnji list. Ne zanima vas? Pa i to što kažete, bilo pa prošlo, nek je ona nama živa i zdrava. I plava.)
Svemoćni narkobos i trgovac ljudima, Milo Đukanović, istovremeno predano radi i na zapadnom frontu. Omogućivši tokom rata (uz pomoć svog prijatelja Mladića) izvoz jeftine radne snage pre svega iz Bosne i Hercegovine u zapadnu Evropu (izvori koji instistiraju da ostanu anonimni pominju i trgovanje oružjem, tamo-amo), snabdevši (uz pomoć prijatelja Caneta) evropske biznismene i političare jeftinim cigaretama, kao i (uz pomoć prijatelja Šarića) odličnim kokainom, Milo je sebi osigurao pomilovanje bar dok mu traje imunitet (dakle, verovatno doživotno), a Crnoj Gori put u Evropsku uniju.
Srpske državne institucije očajne su zbog skandaloznog ponašanja crnogorskih krimi-institucija, prenose srpski mediji. Nakon što je crnogorski mafija-bos Jugoslavu Ćosiću u brk skresao da će Mladić, imao ili nemao srpsko, dobiti crnogorsko državljanstvo, Ratko Knežević i Nebojša Medojević otišli su pravo u američki Kongres (svrativši pre toga do crnogorskih i srpskih medija), čvrsto rešeni da međunarodnu javnost obaveste o svemu što znaju o ovom balkanskom Kumu. Za Kneževića nije moglo biti precizno utvrđeno, ali Medojević je nedostatak dokaza nadomestio nepobitnom istinom - rečima da je Crna Gora mala zemlja, tamo se SVE ZNA!
Ishod priče zasad je neizvestan. Ostanite uz srpske medije, detaljno će vas obaveštavati o svim zbivanjima u prljavom komšijskom dvorištu, kao i o naporima srpskih institucija da dođu do Mladića i koliko juče ga isporuče Tribunalu.
***
Ako nemate pametnija posla - a srpski mediji ga, sudeći po udarnim vestima i naslovnicama, poslednjih nedelja gotovo i nemaju - prijatna vam spin-čorba! Jedino što me u celom spinu brine je činjenica da se na „slučaj Šarić" u NIN-u navrzao ni manje ni više nego Nikola Vrzić.
P.S. Branim Đukanovića? Ni na kraj pameti mi nije. Ima njega i ko da tuži i ko da brani. Samo, navikla sam da, već ako čitam, slušam, gledam, to činim pažljivo. Nakon nedelje provedene u Srbiji, čini mi se indikativnom nametljivost kojom srpski mediji Crnu Goru, implicitno ili eksplicitno uvijenu u navodni mafijaški mrak, nameću za glavnu temu, iako interesovanje publike u Srbiji evidentno nije posebno veliko. Zašto ga treba probuditi? Stvarno samo zbog Šarića?