Nisam hteo da pišem. Hteo sam da budem karakter, ali ne da mi se. Naslov je verovatno dobro poznat svima. Ovo je onako izvorno, po šumadinski. Ono što je zajedničko u ovoj priči je što će svako u njoj da se prepozna, manje ili više. Priča ima dva dela. Prvi se odnosi na naše uslove života a drugi se odnosi na komšije Hrvate i kako neki od njih izlaze na kraj sa nedaćama. Moj razgovor sa bratom:
Brat:”De si?”
Ja:”Evo me.”
Brat:”Šta se radi?”
Ja:”Ništa posebno, zevamo u TV.”
Brat:”Ste dobro?”
Ja:”Standardno, kao i uvek. Šta radite vi kući?”
Brat:”Pa i mi radimo, kao i uvek.”
Ja:”Znači zarađujete pare.”
Brat:”Pa radimo, a valjda će da bude i para.”
Ja:”Pa valjda znate što radite ili samo radite da ne stojite dokoni. Evo, sad čuh na TV-u da će da se izvozi krompir u EU. Sad ćete da prosperirate.”
Brat:”Ma kakav krompir. Nema ništa od toga. Slabo gledam TV. Nema narod živ dinar. Posebno sad ovaj period. Ništa nemaš da prodaš a treba da ulažeš dalje. Mi treba sad na proleće da radimo fasadu ovde na kući.”
Ja:”To ćeš onu izolaciju da stavljaš?”
Brat:”Aha, dogovorio sam se sa jednim iz Banje. To mi završio jedan moj drugar pa da to podelimo na neke rate, pošto taj što treba da radi njemu duguje neke pare, a ja radim sa njim pa ćemo to da isprebijamo na kraju.”
Ja:”E, to ti je posao.”
Brat:”Pa samo tako nešto možeš da uradiš, ne možemo samo za rashod da zaradimo.”
...
...
Priča jednog prijatelja iz Hrvatske:
Ja sam totalno zbunjen i izgubljen. Jednostavno, ne mogu razumjeti sve te silne priče o implikacijama globalne krize na naš svakodnevni život, pogotovu na nivou lokalne ekonomije. Šta više, ja sam iznerviran i totalno šokiran kojekakvim pokušajima naše vlade da se, kao stimulira lokalna ekonomija, te da se daju poticaji, da se kao "ubrizga" zdrav novac umjesto "fiktivnog" itd.itd. Sve je to, izvinite na izrazu, obično sranje.
Da vam objasnim:
Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima do grla. Turistička sezona ravna nuli, nikoga nema, niko ne dolazi, niko se ne najavljuje da ce doći.
Za Uskrs, iznenada kod Mate u panisionu, dođe neki Amerikanac. Traži apartman. Ima slobodnih! Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uze ključ i ode da obiđe apartman. Mate zgrabi lovu i otrči do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.
Mesar uze pare i ode da plati dug svom dobavljaču.
Ovaj je brže bolje otrčao do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića.
Seljak uze pare i otrča do lokalne "mlade" koja mu je duže vrijeme davala na kredit i zaprijetila da ce početi uračunavati i kamate.
"Mlada" dotrča u Matin pension da plati dugovanja za sobu još od prošle godine. Mate uze pare, a Amerikanac siđe u tom momentu i reče da mu ne odgovara apartman. Mate mu vrati njegovih 100$ i Amerikanac ode.
Svi u našem mjestu su zaključili da iako nije bilo neke velike zarade od tog Amerikanca, bar su uspjeli vratiti dug i da nema razloga za brigu.
Zašto naša vlada ne uradi isto? Zašto nas prepadaju tom globalnom krizom?
Kada čovek na kraju sve sabere i oduzme ne znam kako bih ocenio situaciju kod nas. Da li kriza stvarno jenjava pa je potrebno manje ljudi da se zatvori krug ili jednostavno velika većina ljudi duguje svima tako da i ne može da se zatvori krug? Zadnjih nekoliko dana po novinama je pisalo da će poskupeti kablovska, struja, grejanje. Poduži je red i to će sve poskupeti odjednom. Još me nervira naslov koji sam video “Gorivo će poskupeti tek sledeće nedelje”. Pa p.... vam materina više i sa tim gorivom. Poskupljuje na svaki povetarac. Svi porede cene sa zemljama u okruženju ili još gore u Evropi a niko pametan da poredi plate sa drugim zemljama. Kad vidim tako nekog upicanjenog kako prosipa mudrosti i opravdava poskupljenja dođe mi da dovedem ulične pišače da ga zaliju malo.
EDIT: Pošto je na današnji dan pre mnogo godina nešto pre neke epizode Otpisanih na svet došla moja malenkost a svevideće oko (čitaj Unf) ne propušta ništa pa je dotičnu činjenicu obelodanio onda moram da pozovem sve blogere koji mogu da svrnu (a i ako ne mogu nek svrnu ka mogu) do dijaspore na žmurku. Nekada davno sam pisao o tome ali ovo nije takva žurka, nego ona klasična srpska gde nema dosta dok ne pretekne.