Danas je 4. mart, 2010. Sutra rano ujutru krece nova naucno-edukativna ekspedicija na Antarktik... novih 50 ljudi ce imati tu privilegiju da se upusti u neverovatnu avanturu i stekne neverovatno zivotno i profesionalno iskustvo... Osecam blagu zavist prema svima njima, a opet sa druge strane neizmerno sam srecna jer ce nova lica, entuzijaste imati priliku da prodju kroz slicno iskustvo kao sto je moje.... Uh, kako bih isla ponovo!
Obuzeta nostalgijom i secanjima na neverovatne dve sedmice provedene u prelepoj ledenoj pustinji, i citajuci svoj dnevnik napisan tokom ekspedicije, naisla sam na deo napisan 18. novembra 2009, dana kada se kompletna ekspedicija ukrcala na brod i krenula putem Drejkovog moreuza prema Antarktiku...
Sreda, 18. novembar 2009.
Danas je dan D! Sedam sati ujutru, divan suncem obasjan dan u Usuaji... Torbe sa opremom su spreme, poslednje provere obavljene i za nekoliko sati bicu na brodu zajedno sa jos oko 100 ljudi, clanova ekspedicije i posade broda Clipper Adventurer. Danas krecemo pravo ka jugu, ka Antarktiku. Ocekuje nas dva dana plovidbe kroz Drejkov prolaz... Iskreno se nadam da ce nas vreme bar malo posluziti dok budemo plovili nepredvidivim Drejkom.
11 sati ujutru - prolazim carinsku proveru u luci, srce mi kuca neverovatnom brzinom, adrenalin samo navire... Vazduh je ispunjen neverovatnom kolicinom pozitivne energije i uzbudjenja. Zajednicka fotografija svih clanova ekspedicije, dizu se sidra i krecemo!
Plovimo duz Biglovog kanala, ostavljajuci Usuaju i Argentinsku obalu daleko iza nas... prvih nekoliko sati plovidbe su protekle sasvim opusteno i mirno... Za sada ne osecam nikakve simptome morske bolesti.
Popodne na brodu - upoznajemo se sa jednim od vodja ekspedicije, Lorijem Deksterom. Lori ima oko 60 godina i do sada je bio preko 90 puta na Antarktiku! Specijalista je u oblasti polarnih istrazivanja i predstavlja hodajucu enciklopediju o Antarktiku i Arktiku. Takodje, Lori je jedan od clanova medjunarodne ekspedicije koji je '80tih godina peske za dva meseca presla precnik Arktika, od ruske do kanadske strane.
Ko je Robert Sven, lider ekspedicije? Znam generalne informacije o njemu, da je prvi covek u istoriji covecanstva koji je peske dosao do juznog i severnog Pola. Medjutim, kada ga upoznate, ne mozete da ne primetite neverovatnu harizmu i energiju tog coveka. Robert je stao ispred svih nas i zapoceo svoju pricu o osvajanju juznog Pola...
Sa 11 godina Robert je video film o Antarktiku i istorijski poznatim polarnim istrazivacima, poput Skota, Amundzena, i drugih. Od tada je poceo mastati kako bi i on voleo uraditi nesto slicno i tada se pocela razvijati ljubav prema prirodi i zastiti zivotne sredine.
Decacka ideja se pretvorila u realan poduhvat u toku njegovih studentskih dana... Sa najboljim prijateljem tada pokrenuo je niz akcija kako bi obezbedio neophodna sredstva za ekspediciju pesacenja do juznog Pola. Sedam godina priprema, prikuplanja novca i naravno fizicke, takticke, mentalne pripreme su bile neizostavni deo celog projekta.
Godine 1985. tim od 5 Britanaca, predvodjen Robertom zapoceo je plovidbu od Novog Zelanda do baze Kejp Evans na Antarktiku (juzna strana), koja je trajala nekoliko nedelja. Dosavsi do obala Antarktika, docekalo ih je neprijatno saznanje da ce putovanje prema juznom Polu morati da odloze za cetiri meseca, period gotovo potpunog mraka na Antarktiku. Cetiri duga meseca tim je proveo u drvenoj kucici u bazi Kejp Evans, i nakon toga krenuli su u pet sedmica dugu setnju ka juznom Polu. U toku trajanja putovanja Robert je izgubio oko 25 kilograma! Avanture, izazove koje su doziveli u toku tih pet sedmica se ne mogu preneti, osim da ih cujete direktno od Roberta Svena! Neverovatan poduhvat, neverovatan tim, neverovatna vera i poverenje koji su vladali u celom timu.
I ovo je veoma sazeta Robertova prica.... Ali poenta je jasna: Ukoliko ne osecas strah, tvoj san nije dovoljno veliki!
Gledam prema horizontu, usli smo u Drejkov prolaz... talasi se izdizu do pet metara visine, zvuk okeana je neverovatan i zastrasujuci. Polako pocinjem da osecam prve znake morske bolesti.... Ali ne marim, jer Robertova prica me je potpuno obuzela, nove ideje, razmisljanja, mastarenja samo naviru... Dan se polako zavrsava, i od susreta sa prvom santom leda deli nas samo jedan dan