Ljubav| Život

ana je ana je ana

ana_radmilovic RSS / 05.03.2010. u 19:58

ili patetičan blog o tome kako mi fali moj grad 

na vestima prliog sa komemoracije mome kapora, na blogu tužne fotografije bulevara revolucije (šta je falilo da ostane bulevar revolucije) koji sada izgleda kao neki od onih avetinjskih bulevara nekadašnjeg novog beograda pa još tužnije, jer star, jer su one zgrade lepe ma kako im fasade bile oronule, jer moj na kraju krajeva. jer je neko rešio da se naruga lepoti tih lepih, starih i važnih zgrada, da ih ostavi gole, da se vidi kako sa njih pada malter, da ih posle neko oboji kao one u knez mihajlovoj gde žive svi sem beogradjana, da budu svetlo žute ili svetlo roze, da ulica deluje kao šetalište u nekom jeftinom letovalištu, da to novo okrečeno kao što se kreče seljačke kuće kad se hoće da pokaže "dobrostojećost" imitira brigu o izgledu grada.

negde pred kraj osnovne škole, sećam se kada su renovirali knez mihajlovu i kada smo išli da uzimamo kocke stare kaldrme. još uvek jednu takvu koju sam donela moja majka drži na polici sa kjigama. da sam u beogradu, sada bih joj odnela jednu granu. i zahvalila joj se što mi je kada sam bila mala i potpuno nezainteresovana za knjige - jednog popodneva vraćajući se sa kalenićeve pijace donela "beleške jedne ane". bila je mudra i znala je šta radi. posle kapora sam bila odjednom odraslija i sve sam shvatala. on mi je rekao za foknera. čitala sam dostojevskog ko od šale. u modi je bio i kafka. pa onda dalje...  da nisam videla od ane, verovatno ni ja ne bih vodila dnevnik. da nisam vodila dnevnik, ne bih naučila da razgovaram sa sobom.

pre oko godinu i po dana, na leto, u nedostatku teme za svoju kolumnu u "pravdi" gde sam radila listala sam "nin" i naletela na jedan tekst mome kapora gde se stari pisac žali na neke nove, mladje kolimniste (kolumnistiknje) kojima se, a da to ničim nisu zaslužili (zaslužile),na samom startu njihovih kolumnističkih karijerica dopušta da pišu šta im padne na pamet, pa im se još, povrh svega dopušta i da te svoje pisanije potpisuju punim imenima i prezimenima. ne osetivši se ni u trenutku prozvanom, ali sa jednom potpuno drugačijom mišlju o potpisu i njegovom značaju, otpisala sam ja starom piscu i jednom da najboljih naših novinara kako nije to tako kako njemu izlgleda.

 kako naime, ti novi urednici ne samo da dopuštaju mladim (novim) kolumnistima da ona svoja sricanja na papiru potpisuju, nego ih i primoravaju na to! kako je zbog toga nesrećni kolumnista primoran da kako zna i ume stoji iza svake nepromišljenosti koju napiše, a koje bi se sutra možda najradije odrekao, a napisao je  jer mu je u nekom trenutku sve to delovalo dovoljno bezopasno. e da nije tog imena, sa sve prezimenom i slikom.

onda sam u daljem tekstu nastavila da se pravim pametna na temu potpisa koji se nakon nekog vremena potpuno razgoropadi i počne da živi svoj život nezavisan od vlasnika, kako maltretira vlasnika, kako vlasnik na kraju (ako se zeznuo da svoj potpis učini previše poznatim po nekim političkim pisanijama) mora da bira izmedju sebe i potpisa, jer da bi ostao veran potpisu on mora da ostane veran svojim stavovima makar se stavovi posle nekog vremena pokazali kao sasvim van pameti....

to je, medjutim, potpuno bez veze. kapor je bio u pravu i ja sam u stvari mislila nešto slično, mada ovo ne bi trebalo da se odnosi samo na mlade kolumniste. nije važan potpis, nije važan moj stav, važna je dobra ili loša priča. ko šta radi mi samo čitamo o nečijim stavovima.

ova priča opet pa nema nikakve veze sa razlogom mog pisanja bloga koji je o kaporovoj ani, o bulevaru, meni, i mom napadu nostalgije prema beogradu i bulevaru koji je odoleo svim režimima, bombardovanjima i spasao se mahnitosti svih beogradskih gradonačelnika - e do ovoga sad.

kada sam čula vest o smrti mog prvog pisca, koji mi kasnije nije bio omiljeni (ali ne zbog politike, nikako  zbog politike, nego zbog meni nepoznate nostalgije prema nekom meni nepoznatom beogradu) pomislila sam na moju mamu.

onda sam se sa nekim dopisivala i napisala (tada sam se toga setila posle hiljadu godina) mu kako sam baš negde u vreme kada sam obožavala "beleške jedne ane" sa mojom drugaricom imenjakinjom anom kupila u beogradjanci beli autolak. došle smo do naše trafike na uglu save kovačevića (sada mileševska) i božidara adžije i počele da pišemo "ana je ana je ana". stigle smo samo do jednog "ana" kada nas je na delu uhvatio policajac iz komšiluka i odveo u policijsku stanicu božidara adžije. odande nas je "izvukla" moja mama i dovela u naš stan. kupila nam je sladoled i lagala aninu mamu kako nas dve učimo kod mene.

i tako već danima. i dalje pišem o nekom kosovu koje me sve manje zanima i koje me je uvuklo u neke priče koje još uvek ne umem ni da svarim a ne da o njima imam mišljenje, a mislim na tih par ulica. na kneza od semberije gde sam živela do svoje treće godine (i sećam se svega!) a gde je posle živela moja sestra koja je 15 godina starija od mene i koja je slikarka i koja je pravila neke za mene fascinirajuće žurke, u čije sam drugove bila zalubljena i za koju sam mislila da je najlepša na svetu, pa mislim na vodovod kod sportskog centra vračar, na uličicu vatroslava jagića koja vodi ka djermu, na poslastičarnicu u kojoj sam sedela sa tatom i jela sutlijaš, a gde je on tam negde s početka osamdesetih voleo da sedi u izlogu i demonstrira sugradjanima da ne treba bojkotovati šiptske poslastičare jer su to "naši ljudi".

neke stvari uvek idu u isto vreme, da je bio samo kapor, setila bih se incidenta sa škrabanjem autolakom i prve knjige koju sam mudrošću moje mame namoljena da pročitam. da su bili platani, nervirala bih se jer se svi žale a niko ništa nije preduzeo. onda bih se nervirala jer bih se setila da možeš da"preduzimaš" koliko 'oćeš - preduzimljivost je ovde dozvoljena samo preduzimačima, a oni za razliku od šiptarskih poslastičara moga tate nisu "naši ljidi".

sve mi nedostaje i svega sam se uželela. i svega mi je žao.

 

 

 



Komentari (73)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Taska Dana Taska Dana 20:40 05.03.2010

Ana

Eh, Ana....sad si me rastuzila....
Ja nisam iz Beograda, ja sam sa Kosova....to je u stvari skoro isto....
I ja sam citala Anu .... pa dok je moj tata vozio 60 na putu do babine kuce ja sam izbacivala noge do kolena kroz prozor glanc novog fice, dok me tata ljubazno molio da to ne radim pri takvoj brzini....

Jos se secam kad je tvoj tata umro...ko neko rodjeni da mi je otisao...
Sto mi je drago sto pises ovde pa i ja mogu da znam za tebe. Uvek se radujem kad naidjem na lepe ljude. Ti si mnogo lepa.

Sve sam mislila da je Kapor umro jos odavno.....

Tvoj tata je u pravu niko ne pravi burek i kolace kao Siptari i Goranci....i lebac...niko...
ana_radmilovic ana_radmilovic 20:47 05.03.2010

Re: Ana

Taska Dana
....Ja nisam iz Beograda, ja sam sa Kosova....to je u stvari skoro isto...

pa jes' sve mu to dođe na isto :)
nisam 'tela da nekog rastužim, upozorila sam da je stvar patetična... ama došlo mi, baš
mariopan mariopan 21:02 05.03.2010

Re: Ana

I mene si rastužila, ma proćiće to

I ja sam rođena na Kosovu. Blisko mi je sve što pišeš. Nemoj biti previše tužna, nije sve nama dato da rešavamo, ima vreme za sve, biće i to bolje, mora.

I ti pamtiš od treće godine?
Nisam verovala da je moguće, ali skoro mi je sin ispričao nešto što se desilo kada je imao tri godine i ja sam se zapanjila, Moj brat pamti moje krštenje ai on je imao tri godine i tako polako verujem da je to moguće. Nemam taj dar i zahvalna sam na tome, nekada neke stvari treba zaboraviti da bi te manje bolelo. Ne sve, samo neke. I to je dar.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:08 05.03.2010

Re: Ana

mariopan
I ti pamtiš od treće godine?

ma ne baš, pamtim dnevnu sobu tog stana na mansardi, pamtim neko visoko drvo u dvorišu iza zgrade, ono za trešenje tepiha u dvorištu i pamtim stepenice (ko ne bi pamtio, peti sprat a duplo stepenište)
i da sam imala ljuljašku izmedju kuhinje i nekog hodnika.
nekada neke stvari treba zaboraviti da bi te manje bolelo. Ne sve, samo neke. I to je dar.
apsolutno se slažem, ja sam sve zaboravila što mi se nije svidjalo
mariopan mariopan 21:18 05.03.2010

Re: Ana

Onda pamtiš.

Moj sin se setio jedne igračke koju je njegova tetka podigla na orman i nije htela da mu je da pa je plakao i patio dok mu nismo istu takvu kupili a te scene se i ja sećam, bila je na njegov 3. rođendan. Postojao je jak razlog da mu ne da baš tu igračku ali on je bio mali da to razume.
Skroz sam se zapanjila kada me je na to podsetio.
I ja zaboravljam, namerno.
mariopan mariopan 21:25 05.03.2010

Re: Ana

Opet ja, pa kada ti dosadim kaži.

Tu sam dolazila da slikam na Božidar Adziji kao dete, bio je to Sergije Jovanović onaj koji mi je prvi ugljen stavio u ruku pa je nekoliko godina svog vremena posvetio nama, deci bez roditelja da nas jednom nedeljno pusti da slikamo sa velikima, na velikim komadima pak papira i štafelajima koji se uzjašu, kao klupa ( sad imam pravi)

Eto i ja imam neke uspomene iz detinjstva, mada sam ih sve namerno zakopala, ne valja baš sve, neke treba uglancati i staviti u vitrinu da se ponekad setimo dobrih lljudi.

Sećam se Branke Veselinović posle jedne predstave kada sam joj u garderobu odnela cveće i prvi put videla kako izgleda pozorišna šminka izbliza I tako, bilo je svega, pa i lepog.

Neću baš sve da zaboravim.
A pamtim i Anu, kako da ne, svima nam je bila najdraža mala devojka.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:37 05.03.2010

Re: Ana

ana_radmilovic

mariopanOpet ja, pa kada ti dosadim kaži.Tu sam dolazila da slikam na Božidar Adziji kao dete, bio je to Sergije Jovanović onaj koji mi je prvi ugljen stavio u ruku .

čekaj (prvo, nema šanse da mi ti dosadiš makar se samo nas dve ovde dopisivale:) koji sergej? da nije onaj koji je kasnije imao školu ctanja i slikanja (u koju sam išla) na brdu, iza dedinja (kad bih sad ja mogla da se setim) u nekom čarobnom dvorištu?
mariopan mariopan 21:44 05.03.2010

Re: Ana

ana_radmilovic
ana_radmilovic

mariopanOpet ja, pa kada ti dosadim kaži.Tu sam dolazila da slikam na Božidar Adziji kao dete, bio je to Sergije Jovanović onaj koji mi je prvi ugljen stavio u ruku .

čekaj (prvo, nema šanse da mi ti dosadiš makar se samo nas dve ovde dopisivale:) koji sergej? da nije onaj koji je kasnije imao školu ctanja i slikanja (u koju sam išla) na brdu, iza dedinja (kad bih sad ja mogla da se setim) u nekom čarobnom dvorištu?

Hahaha JESTE TAJ SERGEJ
U dvorištu bila neka vellika skulptura?
Eto kako je svet mali
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:31 05.03.2010

Re: Ana

mariopan

Hahaha JESTE TAJ SERGEJU dvorištu bila neka vellika skulptura? Eto kako je svet mali

baš mali.
najbolje sam obožavala da idem kod njega. svi su bili stariji, spremali se za akademiju ali nisam se dala
mariopan mariopan 22:53 05.03.2010

Re: Ana

ana_radmilovic
mariopan

Hahaha JESTE TAJ SERGEJU dvorištu bila neka vellika skulptura? Eto kako je svet mali

baš mali.
najbolje sam obožavala da idem kod njega. svi su bili stariji, spremali se za akademiju ali nisam se dala

Ja nisam otišla sama, on je izabrao nas petoro dece iz Doma, od ne znam koliko dece koja su tog dana crtala jednu devojčicu, on je nju posadio na stolicu da sedi a mi kao radimo. Bili smo klinci.Onda smo išli i u tu njegovu kuću, tada je još bila u izgradnji ali je tu dole bio atelje i to malo čarobno dvorište iz njega smo ulazili u atelje. Išli i na Božidar A. i tamo sa "velikima" slikali, nismo se dali. Ja kasnije nastavila tim putem pa prekinula, život te baci gde se ne nadaš, ali evo ponovo slikam.

Da li i sada slikaš makar za svoju dušu?
Ja radim, (mada nedovoljno) posle vrlo duge pauze, ali to je kao vožnja bicikla...i uživam
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:13 05.03.2010

Re: Ana

mariopan

.Da li i sada slikaš makar za svoju dušu?

pa i ne... dobro pitanje "za svoju dušu"... hm
mariopan mariopan 23:33 05.03.2010

Re: Ana

ana_radmilovic
mariopan

.Da li i sada slikaš makar za svoju dušu?

pa i ne... dobro pitanje "za svoju dušu"... hm

Pa to je meni lek za dušu. Zato sam počela ponovo da slikam, to mi je trebalo. Potpuno se odsečem dok slikam. Baš večeras mi kaže jedan drugi slikar, gledao me je dok sam nešto radila, da ja radim kao on, ne postoji svet, ne čujem, ne vidim,ceo svet nestane dok radim.
Imaš alat, dar u rukama, pa udri to grozno raspoloženje nekom lepom slikom
blogovatelj blogovatelj 00:38 06.03.2010

Re: Ana

I ti pamtiš od treće godine?
Nisam verovala da je moguće, ali skoro mi je sin ispričao nešto što se desilo kada je imao tri godine i ja sam se zapanjila, Moj brat pamti moje krštenje ai on je imao tri godine i tako polako verujem da je to moguće. Nemam taj dar i zahvalna sam na tome, nekada neke stvari treba zaboraviti da bi te manje bolelo. Ne sve, samo neke. I to je dar.


Pamti se samo ono sto je deci tog uzrasta upecatljivo iz samo njima znanih razloga. Ja sam imao tri godine kad su se moji roditelji preselili u novi stan i secam se rupe na sedmom spratu kroz koju se bacalo djubre. I maminog sluzbenog odlaska za Torino.
vladimir petrovic vladimir petrovic 01:02 06.03.2010

Ana je stvarno lepo ime!

Ana Radmilović
... ili patetičan blog o tome kako mi fali moj grad

Shvatam. A opet - glavu gore!

Ima mnogo tužnih i medju onima koji žive u svom gradu.

Ja nisam bio veliki fan M. Kapora, ali mi se svidelo što kažeš
i zahvalila joj se što mi je kada sam bila mala i potpuno nezainteresovana za knjige - jednog popodneva vraćajući se sa kalenićeve pijace donela "beleške jedne ane". bila je mudra i znala je šta radi. posle kapora sam bila odjednom odraslija i sve sam shvatala. on mi je rekao za foknera. čitala sam dostojevskog ko od šale. u modi je bio i kafka. pa onda dalje... da nisam videla od ane, verovatno ni ja ne bih vodila dnevnik. da nisam vodila dnevnik, ne bih naučila da razgovaram sa sobom.


Tačno je da se iz svake knjige može nešto naučiti. Mislim, ako čovek hoće!

Svako ima svoj put u raj, samo ga treba naći...
palilula92 palilula92 01:33 06.03.2010

Re: Ana

mariopan

Hahaha JESTE TAJ SERGEJU dvorištu bila neka vellika skulptura? Eto kako je svet mali

baš mali.
najbolje sam obožavala da idem kod njega. svi su bili stariji, spremali se za akademiju ali nisam se dala



Eto vratile ste me u neko davno vreme, kad sam i ja isla kod Sergeja, slikala u Kambodzi, a kad sam pomenula Mami da moram na ponocni akt, potpuno je siznula.

I meni nedostaje moj grad, onoliko.
ana_radmilovic ana_radmilovic 04:05 06.03.2010

Re: Ana je stvarno lepo ime!

vladimir petrovic
Tačno je da se iz svake knjige može nešto naučiti. Mislim, ako čovek hoće!Svako ima svoj put u raj, samo ga treba naći...

hvala vlado za muziku, divna je. i da, ja mislim da se iz većine knjiga ima šta naučiti ako čovek želi da prepozna.

evo, nije beograd ali i beograd je bio nečiji grad :)

mariopan mariopan 07:28 06.03.2010

Re: Ana

palilula92
mariopan

Hahaha JESTE TAJ SERGEJU dvorištu bila neka vellika skulptura? Eto kako je svet mali

baš mali.
najbolje sam obožavala da idem kod njega. svi su bili stariji, spremali se za akademiju ali nisam se dala



Eto vratile ste me u neko davno vreme, kad sam i ja isla kod Sergeja, slikala u Kambodzi, a kad sam pomenula Mami da moram na ponocni akt, potpuno je siznula.

I meni nedostaje moj grad, onoliko.

Hahaha kako je svet mali, pozdrav
ana_radmilovic ana_radmilovic 08:10 06.03.2010

Re: Ana

mariopan

.Hahaha kako je svet mali, pozdrav

vidi, i ti budna
samo da poželim dobro jutro, evo kafa
mariopan mariopan 13:45 06.03.2010

Re: Ana

ana_radmilovic
mariopan

.Hahaha kako je svet mali, pozdrav

vidi, i ti budna
samo da poželim dobro jutro, evo kafa

Tek sad videla, hvala na kafici
mikele9 mikele9 16:41 06.03.2010

Re: Ana

koji sergej? da nije onaj koji je kasnije imao školu ctanja i slikanja (u koju sam išla) na brdu, iza dedinja (kad bih sad ja mogla da se setim) u nekom čarobnom dvorištu?

Evo mene da ti... a sada vidim da ti je mariopan vec odgovorila, ali ipak cu malo prosiriti. Sergej Jovanovic je imao skolu crtanja u svom ateljeu na Banovom Brdu u ulici Blagoja Parovica gde su ateljee imali i Milun Vidic, Nikola Vukosavljevic i mnogi drugi umetnici, jos sredinom sezdesetih. Mnogo se mojih drugara sa kojima sam zavrsio Akademiju spremalo bas kod Sergeja, medju njima i sadasnji Dekan Akademije. Ja sam skidao burazera za boks cigara i drljao ugljem u svojoj sobi. Ali mi je Sergej, birajuci radove drugarima za mapu koja se podnosila, oni me naterali da donesem svoje, sa paznjom i pohvalama odabrao radove. Godile su mi njegove pohvale a posebno ona da cu garantovano biti primljen. Imao je Serjoza oko i iskustvo. Mnogo dobrih i odlicnih umetnika je pohadjalo njegovu skolu.
Pozdrav ani i svim anama, mariopan i svim devojkama i zenama
mariopan mariopan 18:27 06.03.2010

Re: Ana

Pozdrav ani i svim anama, mariopan i svim devojkama i zenama

E hvala Mikele, drugar po četkici, i tebi jedan cvetak

mikele9 mikele9 11:39 07.03.2010

Re: Ana

Hvala draga koleginice i na cvetku i na poljupcu, takodje.
selica_nena selica_nena 21:40 05.03.2010

Anči, aj' se družimo!

Tugaljivo neko vreme, prosto vuče u depresiju. Šta da radi čovek kad se ovako kiselo cedi mart i izvlači sećanja u prvi plan? Da sedi ispred kompa i pušta da iz njega iscuri ono što ga tišti, da se malo isplače (jooooj, što mi ovih dana treba dobar šlagvort za suze!) ili da se onesvesti od popodnevnog spavanja (pa ga tamo sačeka sve ono od čega je pobeg'o).
Aj', brate, dolazi kući! Dosta si pisala o Kosovu, vreme je da se posvetiš svom gradu.
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:27 05.03.2010

Re: Anči, aj' se družimo!

evo selice neno, zošto nie da ne se družime



sad patos!
selica_nena selica_nena 23:36 05.03.2010

Re: Anči, aj' se družimo!

Joooooj, baš mi leglo! Je l' ti nekad palo na pamet da je svaki dan obeležen preovlađujućim stanjem svesti?
Evo, opet čitam tvoj tekst i komentare i vraćam se na neke današnje razgovore i razmišljam koliko nas je u tom kenjkavom raspoloženju, nije to slučajno. Prosto je to osećanje dodeljeno ovom danu!
Sve sam probala da ga promenim: zvala mamu, popila kafu s prijateljicom (ista priča), slušala ćerke kako se kikoću dok se spremaju za izlazak, kupila neke sitnice (obično pomaže, sad mi krivo što ne uzeh i one cipele na rasprodaji, možda bi me to izvuklo), muž me samoinicijativno držao u naručju... Sve je kako treba, a ja i dalje nešto sentimentalna!
Kažem ti, za sve je kriv ovaj mart.
mirelarado mirelarado 22:09 05.03.2010

Баба Марта

ana je ana je ana
sve mi nedostaje i svega sam se uželela. i svega mi je žao.


Мислим да је за све крив месец март. Убедљиво најдепресивнији месец у години, барем за мене. Чак и статистике потврђују да људи најчешће умиру у марту, као што најчешће умиру у праскозорје. Не дочекају пролеће кад је оно надомак руке. Такав је и овај март, тмурно време, тмурне мисли. Зато су сећања добра, и помажу. Сећања на прву значајну лектиру посебно су важна. А ту је Момина Ана неизбежна.


ana_radmilovic ana_radmilovic 22:29 05.03.2010

Re: Баба Марта

mirelarado

Мислим да је за све крив месец март. Убедљиво најдепресивнији месец у години, барем за мене. Чак и статистике потврђују да људи најчешће умиру у марту, као што најчешће умиру у праскозорје. Не дочекају пролеће кад је оно надомак руке.

nisam znala, ali ima nekog smila.
i hvala za pesmu, divna
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:20 05.03.2010

i mene

i mene si rasplakala iako nisam plačljiva ženetinja (s crnogorskim naglaskom) ko vi.

ne mogu to dopustim sebi pošto sam ja izraelski fuckin macho.



i koje me je uvuklo u neke priče koje još uvek ne umem ni da svarim a ne da o njima imam mišljenje



arianna arianna 22:27 05.03.2010

Re: i mene

rasplaka
тмурно време, тмурне мисли.



ana_radmilovic ana_radmilovic 22:37 05.03.2010

Re: i mene

Srđan Fuchs
i mene si rasplakala iako nisam plačljiva ženetinja (s crnogorskim naglaskom) ko vi.ne mogu to dopustim sebi pošto sam ja izraelski fuckin macho.


pa nemoj bre sad i ti, sramota me ... ostani fuckin macho, nemoj tako
margos margos 23:21 05.03.2010

Re: i mene

Samo da vam mahnem... I ne smem da se zadržavam da se ne rasplačem.

milisav68 milisav68 00:12 06.03.2010

anavolimilovana



Uvek je tamo negde lepše i bolje.....

Pozdrav
ana_radmilovic ana_radmilovic 01:58 06.03.2010

Re: anavolimilovana

anavolimilovana

otkad mi niko ovo nije rekao

Re: anavolimilovana

mene je prvi posle duzeg vremena na to podsetio nsarski koji me sad tako zove :)
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 00:42 06.03.2010

glavu gore (a i gde bi inače)

nervirala bih se jer se svi žale a niko ništa nije preduzeo


nemoj tako, nešto malo nas je pokušalo nešto da preduzme, gore kod lipovog lada i dole kod đerma, a onaj platan na uglu sa jagićevom još uvek stoji. sam, onako visok, kao spomenik đilasovoj gluposti i osionosti.

ova seča bulevrskih knezova ima višeslojnu simboliku, i neke, mnoge, stvari kao da se kuvaju. kao što napisah u odgovoru na jedan komentar kod mene na blogu:

"I zanimljivo je da je u ovim protestima bilo ljudi raznih političkih orjentacija, a kada popričaš sa ljudima, vidiš da se večina njih slaže u 90% toga kako bi trebalo da izgleda ova zemlja, a i za onih 10% bi bila spremna na neke kompromise. Problem je u političkoj „eliti“ koja je zajašila i međusobno se „ušemila“, a ovamo igra na podele (koje su mahom iskonstruisane) i na njima profitira."

pffff...posle zaista mnogo godina ponovo izađoh na ulicu, ne znam nešto sam "revolucionarno" raspoložen zadnjih dana...možda je to glupo, ali ako se čovek pomiri i utone u onaj jalovi a u stvari konformistički cinizam pretvorio se u najobičniju krpu.

mrtav sam umoran, odo da spavam, samo još da kažem da niko ne može da me ubedi da oni ljudi po srbiji seku prste iz čiste obesti i zato što su lenji i neće da rade i navikli su na "socijalističko privređivanje"
(ova poslednja rečenica ima veze i sa platanima i sa kosovom i sa kaporom i sa srbijom uopšte)
ivana23 ivana23 00:47 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

vrabac_u_steni


~ ~ .
ana_radmilovic ana_radmilovic 02:02 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

vrabac_u_steni
nervirala bih se jer se svi žale a niko ništa nije preduzeo


nemoj tako, nešto malo nas je pokušalo nešto da preduzme,

ali ta rečenica je glasila ovako:

nervirala bih se jer se svi žale a niko ništa nije preduzeo. onda bih se nervirala jer bih se setila da možeš da"preduzimaš" koliko 'oćeš - preduzimljivost je ovde dozvoljena samo preduzimačima, a oni za razliku od šiptarskih poslastičara moga tate nisu "naši ljidi".


to malo menja smsao ipak
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 03:13 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

aha! to s' mislila...
sad još samo da uklavirim dal sam preduzimač ili šiptarski poslastičar!
ana_radmilovic ana_radmilovic 04:01 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

vrabac_u_steni
aha! to s' mislila...sad još samo da uklavirim dal sam preduzimač ili šiptarski poslastičar!

jel se ti šališ ili zaista nisi razumeo rečenicu koju sam pejstovala?
dakle, rekla sam da bih se prvo iznervirala jer niko nije ništa preduzeo.
a da bih se (odmah zatim) iznervirala jer u ovoj državi ne pomaže ničije "preduzimanje",
sem tzv preduzimača, što je ovde bila očito neuspela šala -ne na račun gradjana koji su nešto pokušali da preduzmu ali im nije popšlo za rukom, nego na račun onih kojima svako preduzimanje polazi za rukom.
to, u ovoj priči, nisi ti.
i nemoj da vredjaš poslastičare mog detinjstva :)
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 14:47 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

ma zezao sam se naravno.
malo ti tugaljiv ovaj tekst (na šta naravno imaš pravo, i sam ponekad potpadnem pod takvo raspoloženje) pa reko` da unesem malo drugačiju atmosferu
ana_radmilovic ana_radmilovic 14:58 06.03.2010

Re: glavu gore (a i gde bi inače)

vrabac_u_steni
.malo ti tugaljiv ovaj tekst

ispade da jeste, nisam imala nameru al kad sam shvatila šta sam napravila - već je bilo kasno
aleksanadar aleksanadar 01:41 06.03.2010

Ko stari, voljeni drug

Za ove nostalgične, i pomalo tmurne martovske dane.

Evo jednog starog šlagera, mog omiljenog pevača:




P.S.
Arsen je, pre neki dan, najavio koncert u Beogradu. Za maj, čini mi se.
sesili sesili 09:18 06.03.2010

Re: Anavolimilovana...

... mi je prvo palo na pamet kad sam pročitala naslov bloga! A onda sam se rastužila. Hvala Mriopan, mislim da te je malo razveselila. Da li si skoro bila u svom rodnom gradu? Ja sam igrom slučaja u svom provela celi februar, jer sam tamo operisana. Bila sam u sobi sa ženom koja je tu rođena i živi, dolazio je i njen suprug, pa sam kroz sve priče o našim starim sugrađanima, doživela da sam u filmu "Lesi se vraća kući". Ali, mogu ti reći, da sam posle toga svega lepog, jedva čekala da dođem u moje sadašnje mesto stanovanja, jer tu su sada prijatelji, komšije, moja kuća... Čudno je to. Razveseli se, a ja odoh da dovršim kafu.
ana_radmilovic ana_radmilovic 09:44 06.03.2010

Re: Anavolimilovana...

sesili
... Ali, mogu ti reći, da sam posle toga svega lepog, jedva čekala da dođem u moje sadašnje mesto stanovanja, jer tu su sada prijatelji, komšije, moja kuća...

lepo je to, nego ja sam na malo podužem "službenom putu" i nisam se asimilovala :) nemaš se ovde u šta integrisat' ni uz najbolju volju... no, to i nije bila tema. tema su kapor, mojih par ulica i deo bulevara (ko neka nostalgija, recimo, da me u'vatila)
a sada si i ja idem umutit' jednu kavu
libela libela 09:47 06.03.2010

Hej! Nema tuge!

A i nema potrebe! Samo da znas, kad se vratis, pridruzices nam se u svakodnevnim brigama i problemima... sto slatkim, sto onim drugim.
E... ta nostalgija... Zna da udari bas nisko. Cesto sam duze odsustvovao iz BGD-a po 5-6 meseci...bili su i drugi kontinenti u pitanju. Udari i mene kao i tebe, ali i prodje nekako. A onda, na kraju, euforija: aerodrom i avion za Beograd. Jednom prilikom sam sedeo s jednom Svedjankom i pricali smo tako o svemu... pa dotakosmo se i Beograda (interesovalo je jer je prvi put putovala ovamo). I kad prosuh svoju nostalgicnu pricu o mom Beogradu i kako mi nedostaju ulice, zgrade,... ma i tramvaji i trole. Naidjoh na hladan zid pragmatizma: "Meni mogu nedostajati samo moji prijatelji!"
Zato, glavu gore... idemo u EU i sve ce biti cool!
PS. Preporuku sam ranije dao a sad da ostavim i pisan trag!
marija.mt marija.mt 11:18 06.03.2010

Re: Hej! Nema tuge!

A i nema potrebe! Samo da znas, kad se vratis, pridruzices nam se u svakodnevnim brigama i problemima... sto slatkim, sto onim drugim.


Opet je nekako lakse kad si tu u svom gradu i kad sve to imas sa kim da podelis, bar se meni tako cini.

Mada, sve je to individualno, neki ljudi odu, zaborave odakle su dosli, i sasvim dobro funkcionisu tamo negde, a ja kad se negde zadrzim duze od mesec dana pocnem da sanjam svoju kucu, ulice, reku...i znam da je vreme da se vratim.

A tuga je ok...ponekad. I jos nesto:

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.
libela libela 13:24 06.03.2010

Re: Hej! Nema tuge!

marija.mt

...sve je to individualno, neki ljudi odu, zaborave odakle su dosli, i sasvim dobro funkcionisu tamo negde, a ja kad se negde zadrzim duze od mesec dana pocnem da sanjam svoju kucu, ulice, reku...i znam da je vreme da se vratim.

Mislim da ljudi koji zaborave odakle su dosli su upravo oni koji se tu nisu ostvarili ni emotivno, ni poslovno ni u bilo kom drugom smislu.
Ja sam pomalo kao i ti... Brzo mi pocne nedostajati sve!

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

Tacno i lepo receno.
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:00 07.03.2010

Re: Hej! Nema tuge!

libela

. Mislim da ljudi koji zaborave odakle su dosli su upravo oni koji se tu nisu ostvarili ni emotivno, ni poslovno ni u bilo kom drugom smislu...

"nije važno odakle sam, sve dok znadem kuda putujem"
što bi reko štulić đoni.
mislim, sve je tačno, važno je i nije važno - zavisi na koju nogu ustaneš
selica_nena selica_nena 11:45 06.03.2010

Hej, Ana!

Razvedrilo jutros, a? Što se mene tiče, april može da počne.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:21 06.03.2010

Beleške jedne Tanje

Vest o smrti nekoga koga poznajemo pokrene sećanja. Kada umre pisac koga smo čitali, setimo se njegovih knjiga, kada umre slikar, negovih slika. Eto, tako si se i ti setila Kaporove Ane.

Međutim, smrt pisca i slikara Mome Kapora, izazvala je i drugačija sećanja. I to je u redu.
Ipak, pitam se moraju li se i takva sećanja objaviti baš na na dan piščeve smrti ili dan njegove sahrane.

03.03.2010.g.(Peščanik)

...u julu 1996. godine u Beogradu, preko puta zgrade „Politike“, srela sam Momu Kapora. Stajao je s jednom od svoje dvije kćerke (ne znam kojom, onom iz Rima ili onom iz Moskve i još s nekim).
Mijenjalo se svjetlo na semaforu, od crvenog preko žutoga do zelenoga i tako nekoliko puta. Ja sam stajala i gledala u ta semaforska svjetla s one strane apoteke i „Grmeča“ i s grčem u želucu razmišljala: da li da mu priđem i da mu kažem, ili da pređem ulicu i da mu nikada više ne kažem ništa.
Ipak sam prišla u nekom trenutku. On je, prepoznavši me likom ili time što sam mu rekla tek: „Tanja Tagirov“, krenuo ka meni onim svojim šarmerskim osmijehom, pitanjem gdje sam, pokušavajući pružiti mi ruku i izljubiti se – dvaput, triput, otkud znam, nije se dogodilo – kao što je red.
Odgurnula sam mu grubo ruku i rekla: „Nisam ti prišla da se pozdravimo, prišla sam ti zato da te pošaljem ravno u tri pičke materine“.
Njegovo društvo bilo je konsternirano, a on je pitao : „Zašto?“; ja sam mu rekla: „Zbog rata, zbog Hrvatske, zbog Arsena i Marija Fanellija koje si pljunuo i nazivao ustašama, zbog svega onoga što si u Zagrebu navodno volio, a što si htio pregaziti tenkovima“.
Kapor, iznenađen, kaže u tom času: „Ma daj, Tanja, nećemo valjda sada o tome“, ja mu kažem: „E, sad ćemo o tome i nikada više ni o čemu nećemo“;


libkonz libkonz 12:55 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

još gori su komentari na onom sajtu gde kukaju kako nemaju para. Prosto čoveku bude muka kakvih ljudi ima.
Ana, možda je vreme da se vratiš u svoj Beograd.
ana_radmilovic ana_radmilovic 13:12 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

lepa beleska i odlican trenutak, svaka cast hrabroj tanji.
u stvari, nemam komentar
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:04 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

Ima i onih Kaporovih kolega pisaca koji su, koliko juče, dok je pisac bio živ, nešto važno hteli da mu kažu, ali mu nisu rekli ništa.
Zato, sada govore, baš na dan njegove sahrane.

Jedan naš kolega je na svom blogu preneo isti tekst iz Jutarnjeg lista, ali ga je zaključao za komentare.
Zloupotrebiću, Ana, tvoje gostoprimstvo i ukazati na sporedne detalje u tom tekstu, na zlurade aluzije na Kaporovu bolest i ljude sa kojima je bio u društvu :

Sjedio je odmah kod ulaza, s dvojicom starijih ljudi, čija su lica djelovala kao da se u životu nisu nagledali gradskih fasada.

on se, s onom dvojicom, oko ponoći digao od stola i polako, dječjim korakom, nestao. Ostala je dopola popijena čaša i prazna bočica Knjaza Miloša. Nikakvog viskija tu više nije moglo biti.


Žao mi je što se nismo kucnuli laktovima i što mu nisam prišao i rekao nešto glupo i patetično. Učinio bih to da nije bilo one dvojice preko čijih lica nije prešao neki dobar neimar, niti su kao djeca čitali Kapora.
marija.mt marija.mt 14:27 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

Zato, sada govore, baš na dan njegove sahrane.
Jedan naš kolega je na svom blogu preneo isti tekst iz Jutarnjeg lista, ali ga je zaključao za komentare.


Zao mi je sto sam sve ovo procitala.

OPROSTI IM BOZE, NE ZNAJU STA RADE
libela libela 14:33 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

Vojislav Stojković
Ima i onih Kaporovih kolega pisaca koji su, koliko juče, dok je pisac bio živ, nešto važno hteli da mu kažu, ali mu nisu rekli ništa.
Zato, sada govore, baš na dan njegove sahrane...

Mislim da Jergovic cesto pise za Politiku i imao je bas mnogo prilika da nesto napise. Ovako, covek je cekao da Kapor umre da bi nam prosuo svoju zabokrecinu od misli... verovatno zadovoljan jer nece imati ko da mu odgovori!
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:02 06.03.2010

Re: Beleške jedne Tanje

libela

... verovatno zadovoljan jer nece imati ko da mu odgovori!

a čuj, odgovorio ne odgovorio - iza čoveka ostaje ono što ostaje, odgovoriće samo, ne brini
jasnaz jasnaz 14:07 06.03.2010

хоум

geragera geragera 14:11 06.03.2010

ja sam najgore skole prosao...





"Zavijam kao čagalj
Sam u rijetkom snijegu
Na Promini kobnoj
Na čarobnom brijegu
Zavijam kao čagalj
Malo tko da shvati
Da artist preživi
Mora ovce klati..."

Arsen Dedić "Čagalj"
hajkula1 hajkula1 22:20 06.03.2010

Sve vise otkrivam nesto zajednicko

poslastičarnicu u kojoj sam sedela sa tatom i jela sutlijaš, a gde je on tam negde s početka osamdesetih voleo da sedi u izlogu i demonstrira sugradjanima da ne treba bojkotovati šiptske poslastičare jer su to "naši ljudi".



Isla i ja. Kad bih videla negde tvog tatu, (pa i u toj poslasticanici) pristojno sam sedela, okrenuta na drugu stranu, pazeci da ne zurim u coveka, postujuci njegovu privatnost.
Moja rodjaka je radila u Ateljeu, tako da sam bila u prilici da tvog tatu vidim i van bine. Samo, uvek sam se suzdrzavala i drzala po strani. Meni bi smetalo da me stalno ljudi cimaju, veliki publicitet, pa ono sto ne zelis da ti neko radi, ne radi drugima. Pa i vaspitanje je igralo ulogu, znas ono, u drustvu starijih, autoriteta, pricas kada ti se obrate. Verovatno je u mom takvom ponasanju razlog sto su mi se javljali i ako je prilika i ljubazno pricali sa mnom, i tvoj tata a i Momo Kapor. Momu Kapora sam vidjala, cak vise puta sedeli za istim stolom Pod lipom, i u Majesticu. Zahvaljujuci Momi Kaporu, zavolela sam Adu i beogradske reke.
Kod Sergeja se spremala za Akademiju (grafika) moja najbolja drugarica, besplatno. Primljena je, naravno. Na zalost, 3-4 meseca je trajalo studiranje, stipendija je bila nedovoljna, morala je da se zaposli pod hitno, otisla je u Donji Milanovac... ja to nisam prezalila. Pokazala mu neke moje radove, odvukla i mene par puta, ubedjivali me da konkurisem (na slikarstvo ili nesto na primenjenoj) ali mene to nije bas puno zanimalo, niti sam verovala da sam bas neki talenat, nije mi crtez bio dovoljno dobar. Praveci joj drustvo (vezbala je kod mene) i na tih par casova, shvatila sam da se crtanje uci. Doduse, imala sam otpor prema ponasanju ,,buducih umetnika,,. Drugaricu sam stalno vukla za rukav i spustala na zemlju, vracala u normalu.

Samo pisi, citam sa zadovoljstvom, (cesto suzna), mada retko komentarisem.
hajkula1 hajkula1 22:29 06.03.2010

I ja

nervirala bih se jer se svi žale a niko ništa nije preduzeo


Prolazim svakodnevno (ujutru na posao, predvece s posla) i nema sanse da bih mogla da provedem dan na ulici u protestu (bauk otkaza).

A grize me, ne mogu ti opisati koliko me grize. Kada sa kolegama zapocnem pricu o seci platana, njihovo vidjenje je tek tema za razmisljanje a ja se osecam sve usamljenijom.
margos margos 23:41 06.03.2010

Re: I ja

a ja se osecam sve usamljenijom.

Sad mi je tek sinulo na šta me podseća ovo osećanje tuge i nemoći - na one trenutke bombardovanja, kad smo svi u svakom trenutku mogli biti kolateralne ili 'opravdane' žrtve nečije bezumnosti. E, to osećanje imam... čak i priča o tome kao da me oslabljuje, pa sam se stisla... nije to osećaj usamljenosti, već osećaj životne ugroženosti.
:(
tijanamdj tijanamdj 12:40 07.03.2010

Kneza od Semberije

I tako, draga Ana, Vi me prosetaste ulicom i krajem gde sam rodjena i odrasla, gde smo moj brat i ja sa coporom ostale dece iz desetke, iz sestice, iz "invalidske", proveli najlepse detinjstvo koje se u jednom velikom gradu moze zamisliti. Ono prljavih ruku, i slinavih noseva, fuce na dva gola, i "Monopola" na stepenicama, ali i ukradenih tresanja iz dvorsta u dvojci, gde nas je gospodja sa prvog sprata polivala vodom da nas rastera. Ne, moja nije nostalgija, samo secanje na jednu tacku na zemaljskoj kugli kojoj se vracam svaki put kad nego pomene - dom. Cak i u snu, pravom, ne onom pacenickom na javi, kad odnekud treba da se vratim kuci, ja obavezno ulazim ocima iz Save Kovacevica u Kneza. Nije ni cudo, tu se rodilo ili zametnulo sve sto je bilo i jeste dobro u nama. Secam se i Vas, malecne, kako nespretno hodate izmedju Vasih roditelja,ali nije to zato sto ste bili neko nesvakidasnje dete. Svi smo mi tada bili posebni! i nezamenljivi! Tako su nas vaspitavali. To je zato sto je vas otac bio jedna od "specijalnosti" te male senovite vracarske ulice, a Vasa majka je bila neobicno lepa. Toga se secam. Mi smo sedeli na zidicu ispred "invaliske" sa nase strane ulice i cekali da nam se veliki glumac javi, a mi da mu u horu odgovorimo "Dobar dan cika Zorane". Kazem nije nostalgija, jer ona je zal, ovo je secanje, na jedno divno vreme, i sreca, jer mi smo imali srece da tu odrastemo i da odatle ponesemo neka prijateljstva koja i dan danas traju. Odselili smo se iz Kneza kada sam napunila sesnaest, ali nikada nisam odatle otisla zauvek, kao ni iz nekih drugih delova sveta koji su me usrecili. Jedina razlika je u tome sto je na potezu Kneza od semberije, Jagiceva, Bulevar ,moj koren. Drago mi je da ste me prosetali svojim tekstom mojim krajem, mada ja i sama cesto tamo zalazim i sa ove daljine, bas u trenutku kada je ziva hronika naseg grada, Momo Kapor, utihnula. Divlji kesten je moje drvo. Zelim Vam svako dobro.
ana_radmilovic ana_radmilovic 13:56 07.03.2010

Re: Kneza od Semberije

tijanamdj
Secam se i Vas, malecne, kako nespretno hodate izmedju Vasih roditelja,

ja nespretno hodala? svašta lagali su me znači da sam bila naspretnije dete na svetu :)
Kazem nije nostalgija, jer ona je zal, ovo je secanje, na jedno divno vreme, i sreca

nije žal, mene je ova pisanija oraspoložila ali ne zameram kolegama blogerima koji me teše, ko zna, sećanje na lepotu često ima prizvuk tuge.
Vasa majka je bila neobicno lepa. Toga se secam

jeste, hvala
ali i ukradenih tresanja iz dvorsta u dvojci

ja se sećam onih dvorišta u požarevačkoj, gde je živelo po nekoliko porodica u onim kućicama, i imali su trešnje. nažalost, nisam morala da kradem, sve su mi davali - zato se sad ne snalazim :) (šalim se, krala sam, kako da nisam... krala sam knjige u knjižari JDP-a mnogo godina kasnije, krala sam bademe (al to u cavtvatu - još jednom mom "starom kraju", a sa nekih 12 - 13 godina ceo moj razred imao je maniju kradje u jednoj radnjici odakle smo iznosili moto keks, čokolade a hrabri čak i po litar koka - kole) ... eto, da ne bude da falifikujem i šminkam biografiju
geragera geragera 16:33 07.03.2010

Re: Kneza od Semberije

tijanamdj

Mi smo sedeli na zidicu ispred "invaliske" sa nase strane ulice i cekali da nam se veliki glumac javi, a mi da mu u horu odgovorimo "Dobar dan cika Zorane".


Jbt, rasplaka me...
Kakva deca, kakvi ljudi, kakav grad, kakva zemlja...

geragera geragera 16:47 07.03.2010

Re: Kneza od Semberije




Al' svi su mrtvi i blaženi
Bršljan je davno prekrio stih
Od zlih vremena su spašeni
A trag poštenja i dobrote
K'o oreol još rominja oko njih
ana_radmilovic ana_radmilovic 17:12 07.03.2010

Re: Kneza od Semberije

geragera

Al' svi su mrtvi i blaženiBršljan je davno prekrio stihOd zlih vremena su spašeniA trag poštenja i dobroteK'o oreol još rominja oko njih

poCeti me garagera na ono "vreme kada su živi zavideli mrtvima"
Kakva deca, kakvi ljudi, kakav grad, kakva zemlja...

pa jes' - što jes' jes' i grad i zemlja i ljudi i deca, al nema veze možda je sada supersamo mi ne vidimo
al' zamalo
geragera geragera 20:04 07.03.2010

Re: Kneza od Semberije


ana_radmilovic


(obrati paznju kako plemenito krcka stari vinil)

LXVI

Sit svega toga vapim smrt smirenja,
Kad gledam Vrijednost ko bokče rođenu,
I Ništavnost u duhu uzvišenja,
I tvrdu Vjeru sramno pogaženu,

I Čast predivnu sramotno izdanu,
I Savršenost grubo osramoćenu,
I djevičansku Krepost, krepost prokurvanu,
I u krzmanju Snagu razdrobljenu,

I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Glupošću nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,

Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.


W. Shakespeare
Filip2412 Filip2412 03:03 09.03.2010

Re: Kneza od Semberije

LXVI
najjaci je Ibrica
tijanamdj tijanamdj 16:04 07.03.2010

Nespretno, nespretno, nego sta

do te mere da Vas je otac uzimao na ruke, jer bi ulica u suprotnom "trajala" jedno dva sata!
U Pozarevackoj su zivele dve moje drugarice Ana i Marina u jednoj divnoj kuci sa verandom i dvoristem. Sada vec skoro deset godina, Anin tata lezi iza moga na Novom. Ne znam sta je sa Anom, ali njen tata je u nasem komsiluku.
A bilo je kucica i po dvoristima u Kneza od Semberije, i kakvih zivotnih prica! Ja se uvek smejem sa mojim drugom iz detinjstva kad se setimo nekih likova. Do suza! Nema vise takvih u Beogradu, nema, nema.
Kada sam u Beogradu nikad ne zalazim u taj kraj. Necu da kvarim ono sto imam u glavi. Ja ga samo prizovem, i on sam dodje. Pre neku godinu ipak zastala sam na cuvenom cosku i za malo da udjem u ulicu i prekrsim obecanje dato samoj sebi, kad....telefon! Ziveli mobilni! Ponekad spasavaju zivote, pa i one prosle.
ana_radmilovic ana_radmilovic 17:04 07.03.2010

Re: Nespretno, nespretno, nego sta

tijanamdj
do te mere da Vas je otac uzimao na ruke, jer bi ulica u suprotnom "trajala" jedno dva sata!.

ovo je neistina
U Pozarevackoj su zivele dve moje drugarice Ana i Marina u jednoj divnoj kuci sa verandom i dvoristem

ja sam išla kod jedne dragane. a bile su i dve sestre u jednoj zgradi... (zna tajanstvena urednica koje :)
Kada sam u Beogradu nikad ne zalazim u taj kraj.

ja sam imala taj problem sredinom devedesetih, nisam smela da prodjem kroz save kovačevića kad sam dolazila iz novog sada... onda sam se vratila dvehiljadite i sve neke loše vesti...
Ziveli mobilni! Ponekad spasavaju zivote, pa i one prosle.

i ja kažem - dobra vam je ova rečenica
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 17:06 07.03.2010

Oproštaj

Momo Kapor nije bio idealan. I nije bi bezgrešan. Ko jeste? O Arsenu je nekoliko puta rekao ružno, u ono ratno i poratno vruće vreme. Oprošteno mu je. Znam da se kajao. I nedavno je u jednom tekstu u NIN-u citirao anegdotu o Arsenu i njegovom ćaći. To je bio dobar predsmrtni znak. Nikad nije kasno reći nešto što makar liči na izvinjenje.
Ima jedna divna pesma sa legendarnog duplog Arsenovog albuma Homo Volans Ana je Ana
nurudin nurudin 20:49 07.03.2010

Драга Ана,

од прошле недеље смо, такорећи комшије, решио сам ипак да се стационирам, за краће или дуже време на Косову, да пробам...

Међутим, интернет веза ми је толико слаба, да лудим, једва сам успео да прочитам Ваш текст, па и овај коментар шаљем, у нади да ће бити објављен...

Срдачан поздрав!
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:12 07.03.2010

Re: Драга Ана,

nurudin
од прошле недеље смо, такорећи комшије, решио сам ипак да се стационирам, за краће или дуже време на Косову, да пробам...

ah, nurudine, primite moje najiskrenije saučešće

Срдачан поздрав


i ja vas pozdravljam, uvek

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana