драги блогери уочивши списатељску посебност г. Свилар Николе, ја, по души добар а у прилици, замолих га да на мојем блогу постире своје саставе и обзиром да се усагласијо оданас ево Вам прилика да пратите му поменуто умеће.стога, искључиво
Он, петком је домаћин - Гост уступљеног блога черевићан , па изволте . . .уживајте.
AUDIO ZGRADA (0/x)
“Svako može da napiše roman u tri toma.
Za to je potrebno samo potpuno nepoznavanje života i književnosti.”
Oskar Vajld
Blog drugari,
odmah da se razumemo:
potpuno sam anoniman
i to želim da (p)ostanem.
Postoji priča da sam se kao mališan jednog utornika sakrio iza kauča u dnevnom boravku i umesto u „tutu“ pokakio u dedinu Bibliju (i to u „Novi Zavet“ u prevodu Vuka Stef. Karadžića) i prošao potpuno nekažnjeno - iako je deda, pokoj mu duši, u to doba nervni bolesnik, nadaleko bio čuven po strogosti, kako prema svojoj deci tako i prema njihovoj.
Takođe, priča se, da me mamina majka na letovanju u Dalmaciji, prilikom posete starom gradu Splitu, zaboravila u jednoj od mnogobrojnih antikvarnica. Dok me je nesrećna i u panici po pjaceti tražila, ja sam se drao i plakao na sav glas – prodavačice su mi pokazivale prastare svećnjake, kitile me perlama, bisernim ogrlicama, svašta su pokušavale samo da me smire i ništa nije bilo od pomoći sve dok me naposletku nisu posele na široku policu od borovine, među „sam-dragi-Bog-zna-koliko“ stare knjige, gde sam, odmah ućutao.
Toliko sam se prestravio da nisam mogao da plačem.
(Progovorio sam tek sledeće godine.)
Navodno, upravo zbog tog događaja sam dobar deo života bežao od knjiga kao đavo od krsta. (Izuzev Pavićevih. Ne znam zašto baš njegovih, samo to ovde zaista moram da naglasim.) Praktično celu osnovnu i srednju srednju školu, blago majci i ocu, knjige nisam otvorio.
Na zahtevne studije sam prispeo tup, zaostao i nazadan, morali su da mi dodele krevet u prostoriji za čistačice i spremačice da bih mogao da noćim na fakultetu i slobodno koristim bogatu biblioteku da se „iz temelja izgradim“.
Bilo je to prosvetiteljsko, najlepše doba. Mada...
...džaba sve. U pravu su ljudi kada kažu: „Što Nidžo ne nauči teško da će Nikola!“
Eto i posle toliko godina, sram me reći, mator sam čovek – pojma nemam.
Elem, svoj blog pseudonim sam preuzeo od omladinca Nikole, sina Stepanide Đurašević i Atanasija Razina koji se jedno vreme prezivao Svilar. Pod tim imenom pojavljujem se i ovde, u „Audio Zgradi“ – radnoj verziji romana radnog naslova :) koji otpočinje pred vama i delo je jednog potpuno anonimnog pisca koji to želi da (p)ostane.
Struktura romana je sazdana od „epizoda“ (n/x) – /videti moj profil/.
Svaka sličnost sa STVARNIM LIČNOSTIMA koje se pominju ili se i sami pojavljuju u epizodama (n/x) Nikole Svilara potpuno je namerno slučajna.
Uglavnom su to ljudi od slova i brojki; boja, špahtle i kičice; tipki, žica, udaraljki i piska; rapidografa, rajšni i linijara; fotoaparata, mimike i kamera pa i software-a koji su uticali na formiranje moje ličnosti. Većina njih bili su moji „heroji“ tokom dugotrajnog, napornog i frustrirajućeg „odrastanja“ na visokoj školi te im ovim putem dajem omaž. (Iskreno govoreći, mislim da još uvek nisam odrastao niti se tome nazire kraj...)
Svaka ideja, dijalog ili radnja opisana u (n/x) jeste u potpunost proizvod lično moje,
na momente uvrnute, sulude, izveštačene i neugodne imaginacije.
Epizode (n/x) su namenjene čistom uživanju.
Razume se, ko još uvek može da uživa u čitanju.
Ovom prilikom ograđujem se od njihove bilo kakve
ZLOUPOTREBE – eventualnih navoda, citata,
interpretacija i sl. u svrhe bilo koje prirode.
Zahvaljujem se našem domaćinu poštovanom gospodinu
Svetislavu Stojanoviću Черевићану na gostoprimstvu
i ukazanom mi poverenju.
Daklem, dragi prijatelji, dobrodošli u petparačku fikciju –
eksperimentalni kvazi literarni pokušaj na blogu Черевићана
dobrodošli u „AUDIO ZGRADU“.
Nikola A. Svilar
P. S.
Pisanje mi naravno nije profesija, dakle diletant sam po tom pitanju -
pa se osećajte slobodnim da kritikujete, komentarišete, sugerišete korekcije,
prijavljujete eventualne pravopisne greške, sugerišete bolja imena likova
tok same radnje, zapleta, razrešenja ali to sve naravno u granicama lepog ponašanja.
(Samo da ne bude: - „Svilaru, -ička Vam materina, „mars“ se piše velikim -ebenim slovom i gore, u drugoj -ovnavoj rečenici trećeg –išljivog pasusa iza reči „mada“ nedostaje Vam usra-i zarez, znate!“)
Pre svega najviše se osećajte slobodnim da “FICTION-TROLL“-ujete :)
(U slobodnom prevodu - skrećete vodu na svoju vodenicu i izmišljate
priče i doživljaje koji nikada nisu na odmet. )
Nažalost, neću biti u mogućnosti da redovno odgovaram na komentare
(ukoliko ih uopšte bude) jer bih radije, uslovno rečeno, to vreme iskoristio
da pokoji put “bocnem“ komentar na postove meni dragih blogera
(Черевићан, Medenica, Stanković, Mitrović, Bogavac, Dracena...)