Literatura| Život

Intelektualac u književnosti, čemu?

vladimir petrovic RSS / 11.03.2010. u 19:20

                                                                                                  An intellectual is a person who's found one thing that's more interesting than sex. (Aldous Huxley)

Odavno se nosim mišlju da napišem blog o Oldusu Haksliju. A kada sam juče video na blogu dr Ane ‘WithAFamilyNameTooHardToPron...  mišljenje blogokolege Nebojše Krstića: "Pa zar nije ideja bloga da pišete o stvarima o kojima nemate pojma? U toj mogućnost je suština oslobađanja koje je donela digitalna revolucija. Muziku pisu nemuzikalni, fotografije i filmove snimaju oni koji to ne znaju...piše ko šta hoće...šta ima lepše od toga?", okuražio sam se, shvativši da više nema potrebe da izbegavam i odlažem pisanje. Hvala mu na ovom pogurivanju.   

Oldus Haksli (1894-1963), engleski pesnik, romansijer, esejist, putopisac i dramski pisac, bio je veoma učen čovek. Svako pisanje o njemu obično počinje sa ukazivanjem da je on poticao iz vrlo intelektualnog miljea, kako sa očeve tako i sa majčine strane, te da je prilazio književnosti kao - intelektualac. Činio je to kao neko koji trezveno odmerava, analizira, pravi sinteze, beleži, a onda svoj naučni metod znalački kombinuje sa umetnošću. Prema tome, urodjen, nasledjen i odnegovan intelekt njegov bio je njegova najveća snaga, pa su njegove knjige prvenstveno namenjene sofisticiranim čitaocima, premda neke od njih (‘Setni Krom', 'Kontrapunkt života', 'Vrli novi svet', 'Vrata percepcije') imaju vrlo veliku čitanost širom sveta.

Haksli je, dakle, od malih nogu bio upućen na nauku i umetnost (pored književnosti, dobro je poznavao muziku, slikarstvo i svetske religije/filozofije). Njegov deda bio je čuveni biolog Tomas Haksli, naučnik i univerzitetski profesor, koji je, pored ostalog, ostao upamćen kao «Darvinov buldog», odnosno vatreni borac za priznanje naučne opravdanosti Darvinove teorije, mada je slovio za agnostika. (Neki ukazuju da su njegova predavanja oduševljavala mladog H. G. Velsa i navela ga na pisanje pseudonaučnih novela). Piščev otac Lenard Haksli bio je poznat pisac i novinar (koji je, pored toga, posedovao veoma dobro opremljenu laboratoriju u kojoj su njegovi sinovi sticali svoja prva znanja iz sveta nauke). Sa majčine strane, pradeda mu je bio dr Tomas Arnold, čuveni engleski prosvetni pregalac, a deda Tom Arnold, brat poznatog pesnika, esejiste i kritičara Matjua Arnolda. A piščeva majka Džulija Arnold-Haksli bila je jedna od prvih Engleskinja koje su stekle univerzitetsku diplomu, te je osnovala i vodila jednu poznatu školu za devojke. Njegov brat ser Džulijan Haksli bio je svetski priznat biolog, a polubrat Endru Haksli, takodje, bio je naučnik svetskog glasa (dobitnik Nobela za medicinu).

Medjutim, odrastanje Hakslijevo bilo je obeleženo trima velikim nesrećama, koje su na njega ostavile duboke tragove. Kada je imao četrnaest godina umrla mu je majka, što je on, u bolu svom, pesnički smatrao 'velikom izdajom života', te se u odnosu na mnoge druge dugo smatrao nekako uskraćenim. A dve godine kasnije, njega pritiska - slepilo, kao velika crna mora, jer oči njegove nisu - valjale. Gotovo da je tada potpuno oslepeo. Bio je primoran da nauči azbuku za slepe i da se njome služi pri čitanju knjiga, ali i nota, jer se bavio muzikom i svirao klavir. Tek posle mučnog perioda od oko tri godine vid mu se donekle popravio na jednom oku, da je mogao da nastavi studije. A treća velika nesreća zadesila ga je kada se njegov omiljeni brat Trev, tri godine stariji od njega, koji je važio za toplog, nesebičnog mladića, i za koga je bio veoma vezan, izvršio - samoubistvo. Mnogo je patio za izgubljenim bratom, koga je u odrastanju smatrao «svojim zaštitnikom».

Mada je najpre želeo da studira medicinu, pa biologiju, odlučio se za književnost i filologiju, koje će završiti na najboljim engleskim školama (Iton, Oksford), sa briljantnim ocenama. Svoju književnu karijeru započeo je pisanjem pesama (objavio je četiri zbirke) i satiričnih priča, u kojima je ismevao modu i manire visokog društva u Britaniji, da bi se pritom latio pisanja romana, eseja, putopisa i dr. Bio je prijatelj poznate bogatašice Otoline Morel, koja je u svom domu četvrtkom okupljala umetnike, medju kojima su neki bili članovi ‘Blumsberške grupe' umetnika (Virdžinija Vulf, Liton Strejči, E. M. Forster, ekonomist M. Kejnz, slikari i drugi).

Haksli se oženio 1919. godine, u 25 godini, s Belgijankom Marijom Nis, koja je tada još bila tinejdžerka i koja je, kao izbeglica, boravila u Engleskoj za vreme Prvog svetskog rata. S njom je imao jednog sina. Veliki deo života Hakslijevi su proveli u inostranstvu, uglavnom u Italiji i Francuskoj, a zatim u SAD. Putovali su mnogo, uključujući Indiju, Bliski Istok i Centralnu Ameriku. Družili su se, za vreme tih izbivanja po inostranstvu, s piscem D. H. Lorensom i njegovom ženom Fridom.

Supruga Marija, sa kojom je bio u prisnoj i uzornoj (mada nekonvencionalnoj) vezi do kraja njenog života, umrla je od raka, 1955. godine. Sledeće godine, Haksli se oženio, po drugi put, s italijanskom violinistkinjom-terapeutkinjom Lorom Arčerom. Ona se, kao i on, bavila pisanjem, te je naročito ostala upamćena kao Hakslijev prvi biograf, sa knjigom «This Timeless Moment». Godine 1961. izgorela je njihova kuća u Kaliforniji, zajedno sa velikom Hakslijevom bibliotekom i mnogobrojnim pismima i dokumentima, što ga je veoma pogodilo. Umro je u svojoj 69 godini, na svom imanju u okolini Los Andjelesa (mada nikada nije postao američki državljanin), baš onog dana (22. novembra 1963. godine) kada je ubijen američki predsednik Džon Kenedi.  

Haksli je objavio pedesetak knjiga, na različite teme. Kaže se da je u prvim knjigama kritikovao  «viktorijanske i edvardijanske društvene principe koji su umnogome doveli do stvaranja povoljne klime za izbijanje Prvog svetskog rata». Smetala mu je «spoznaja da je pred njegovim očima, kao i očima čitave Evrope, nivelisano sve ono što je nekada imalo neku vrednost, da je svaki smisao obesmišljen i da se ogromna praznina, poput crne rupe u svemiru, kretala čovečanstvom, nemilosrdno ga gutajući». O tome je pisao u mnogim svojim knjigama.  A pošto je lično bio pogodjen sa problemom vida,  o čemu je pisao i više knjiga, on se bio odlučio da živi u Kaliforniji, verujući da baš svetlost tog kraja odgovara za njegov vid, kao i primenjujući razne metode sanacije vida koje su u to vreme predlagali poznati američki lekari, mada u duši nikada nije voleo Ameriku. Jedno vreme zanosio se pacifizmom i učestvovao u mnogim kapanjama protiv primene sile; zagovarao je doktrinu neangažovanja iz Istočnih filozofskih pravaca (uključujući tumačenje nekih stavova iz Vedante). Takodje, u jednom periodu života bio je posebno okupiran naučnom fantastikom, uz pokazivanje pesimizma («Ne očekujte happy end, nema ga», govorio je), tako da je njegov pristup umnogome bio antiutopijski,  jer je, za razliku od nekih utopista, ljudskom rodu proricao mračnu budućnost. Bavio se istočnjačkim religijama i filozofijama. Ostao je upamćen i po tome što je lično pravio eksperimente sa halucinogenim drogama, koje iskustvo je opisao do najsitnijih detalja u  jednoj knjizi. 

Od velikog broja Hakslijevih knjiga, ja ću se ovom prilikom osvrnuti samo na njegova četiri dela ('Setni Krom', 'Kontrapunkt života', 'Vrli novi svet' i 'Vrata percepcije').

«Setni Krom» ('Chrome Yellow', 1921, što se kod nas različito prevodi, ponekad kao «Žuto kao hrom» i «Kromov kukavičluk») jeste prvi njegov roman. Mada sam nije učestvovao u Prvom svetskom ratu (zbog slabog vida), on je progovorio glasom svoje generacije koja je prošla kroz rat, ali čiji su svet ideja i shvatanja porušeni gorkim razočarenjima, lutanjima i krizama nastalim posle rata. Knjiga se smatra duhovitim i oštroumnim štivom, sa mnoštvom veoma dobrih opservacija tadašnjeg društva, koje se okupljalo na imanju jednog aristokratskog para (Filip i Otolina Morel). U pitanju su predstavnici viših krugova, koji su umnogome društveni paraziti, jer žive od imovine stečene trudom predaka; oni vode beskrajne diskusije, ponekad izuzetno zanimljive, a da se pritom ništa naročito ne dogadja. Tom knjigom autor je odmah osvojio čitalačku publiku; skrenuo je na sebe pažnju svojim blistavim intelektom, koji je izbijao iz njegovih redova, te svežinom duha i osećanjem za humor i satiru, kao i ležernošću sa kojom je govorio o onome što se dotle smatralo neprikosnovenim svetinjama. Ima mnogo cinizma i ismevanja tog preživelog sveta, te ukazivanja  na preživelost «lažnih bogova».

Evo kako je jedna od ličnosti iz knjige razmišljala o prirodi kao ‘nerazumljivoj, ravnodušnoj, promenljivoj, nepredvidivoj u svojoj neobuhvatnosti': «Ja sam uvek naročito uživao u kubizmu. Volim da gledam slike iz kojih je priroda potpuno izgnana, slike koje su iključivo proizvod ljudskog uma. One mi prižaju isto zadovoljstvo kao neko dobro rasudjivanje ili matematički problem, ili graditeljsko delo. Priroda je suviše široka i suviše zamršena, i iznad svega - isuviše besmislena i nerazumljiva. Ja se osećam kao kod svoje kuće samo pored čovekovog dela... ja sam u stanju da razumem sve što čovek napravi ili smisli. Zato uvek putujem podzemnom žeeznicom a nikad autobusom... Jer kad čovek putuje autobusom, on čak i u Londonu ne može a da ne vidi nekoliko nepravilnih božjih dela - na primer, nebo, neko slučajno drvo, cveće u izlozima. Ali putujte podzemnom železnicom i nećete videti ništa drugo do čovekovo delo - gvoždje u geometrijskim oblicima, betonske prave linije, šarolike površine keramičkih pločica.... Sve je to ljudsko i sve je proizvod prijateljskih i razumljivih umova. Šta su filozofije i religije nego duhovni tuneli probijeni kroz univerzum? Kroz te uske tunele... čovek putuje udobno, nalazeći načina da zaboravi da se svuda oko njih, ispod njih i iznad njih, nalazi mračna masa zemlje, beskonačna i neispitana. Da, dajte mi uvek tunel i kubizam; dajte mi ideje. A poštedite me prirode, poštedite me svega što je neljudsko, veliko, zamršeno i nejasno. Ja nemam hrabrosti i, pre svega, nemam vremena za tumaranje kroz taj njen lavirint».

Medjutim, delo koje je Haksliju obezbedilo sigurno mesto u engleskoj književnosti jeste ‘Kontrapunkt života' (Point Counter Point, 1928). U tom njegovom najobimnijem i najkompleksnijem, ali veoma čitljivom romanu, ima mnogobrojnih likova, medju kojima su oslikani D. H. Lorens i autor lično, s tim što su ti likovi uporedjeni sa instrumentima nekog orkestra, a svako od njih je, po autorovom vidjenju, igrao posebnu životnu ulogu. Likovi su, dakle, parodije poznatih ličnosti, kako iz sveta umetnosti tako i ličnih Hakslijevih poznanika.

Jedna od glavnih ličnosti romana jeste umetnik Rampion (nadahnut likom D. H. Lorensa). On je zagovarao «predavanju životu», ali je voleo da mnogo diskutuje o smislu života, naročito o odnosu tela i duše i negativnom uticaju hrišćanskog negiranja tela. Na jednom mestu, on ovako razmišlja:

«Čovek ne može ukinuti svoje senzacije i osećanja potpuno a da se i fizički ne ubije. Ali ih može omalovažiti posle svršenog čina. I, u stvari, veliki broj inteligentnog i dobro vaspitanog sveta to i radi - omalovažava čovečansko u interesu nečovečanskog. Njihov motiv se razlikuje od hrišćanskog; ali je ishod isti. Jedna vrsta uništavanja samog sebe. Uvek isto», nastavi on, a u glasu mu mu planu iznenadan gnev. «Svaki pokušaj da se ispadne nešto bolje nego čovek - ishod je uvek isti. Smrt, jedna vrsta smrti. Vi pokušavate da budete nešto više nego što ste po prirodi i ubijate nešto u sebi i postajete mnogo manji. Mene su toliko zamorile sve te budalaštine o uzvišenijem životu i moralnom i intelektualnom napretku i životu za ideale i svemu ostalom. Sve to vodi smrti. Isto onako sigurno kao i kad se živi za novac. Hrišćani i moralisti i kulturne estete i sjajni mladi naučnici i poslovni ljudi a la Smajls - sve te jadne sitne ljudske žabe koje pokušavaju da se naduju da bi izgledale kao bikovi čiste spiritualnosti, čistog idealizma, čiste efikasnosti, čiste svesne inteligencije, pa onda prosto puknu i od njih ostanu samo delići male žabe - uz to još delići u raspadanju. Cela je ta stvar ogromna glupost, ogromna odvratna laž. Vaš mali smrdljivac Sv. Franja, na primer». On se obrati Berlapu, koji se bunio. «Prosto-naprosto smrdljivac», uporno ponovi Rampion. «Glupi, sujetni čovečuljak, koji je pokušao da se naduva da bi postao Hristos, a koji je uspeo samo da ubije u sebi svaki smisao o uljudnosti, uspeo samo da sebe pretvori u gadne, smrdljive otpatke pravog ljudskog bića. Traži da se razdraži i uzbudi ližući gubave! Uf! Odvratni mali izrod! On smatra da je suviše uzvišen da bi poljubio ženu; hoće da je iznad tako vulgarne stvari kao što je prirodno, zdravo uživanje, a jedini je rezultat što je uspeo da ubije i ono poslednje zrno čovečanskih obzira koje je ikada bilo u njemu i da postane smrdljivi izrod koji jedino može da se uzbudi ližući gubave čireve. Ne leči on gubavce, zapamtite to. On ih prosto liže. Radi svog sopstvenog zadovoljstva. Ne njihovog. To je gnusno».  

Povodom objavljivanja prevoda ove knjige na naš jezik Isidora Sekulić napisala je esej, koji se koristi kao predgovor nekim njenim izdanjima. Pored ostalog ona je beležila: «Sa ovim svojim romanom Haksli je, kao nikad pre ni posle, izveo muziciranje lepe književnosti. Pred teškim zadatkom da da roman ideja, dakle roman ljudi koji imaju ideja, ali da pored toga dade i roman života, i to punog života, života sa atavističkim i životinjskim primesama, Haksli se rešio da pokuša orguljsku tehniku. I uspeo je ovoga puta u potpunosti. Genijalnom jednom tehnikom, i ideje i život se rastvorili u nečem trećem, što je čista, fluidna, lako čitana umetnost, čisto umetničko uživanje».

Hakslijeva skeptična i pronicljiva intelektualnost posebno je došla do izražaja u knjizi ‘Vrli novi svet' (Brave New World, 1932), u kojoj se daje zastrašujuća vizija budućnosti ljudskog roda. Nauka i tehnologija se vide kao sredstva za sputavanje ljudskog duha. Neki tu knjigu smatraju njegovim najboljim delom. U pitanju je distopijsko vidjenje visokorazvijenog tehnološkog društva u budućnosti, ali je ovde umnogome značajno to što je, za razliku od «naučnog optimizma» H. G. Velsa, Haksli zauzeo veoma pesimističke stavove.

Džordž Orvel će 1949. godine napisati svoju „1984" (Nineteen-Eighty-Four), po uzoru na „Vrli novi svet", dok neki veruju da je Hakslijev „Vrli novi svet" nastao po uzoru na roman „Mi" (Мы, 1921), ruskog pisca Jevgenija Zamjatina, iako je Haksli negirao da je to delo bio pročitao pre nego što je započeo rad na sopstvenom. Neki smatraju da ove tri knjige i danas predstavljaju klasiku antiutopijske «science fiction». U odnosu na Orvelovu "1984" Hakslijeva knjiga se pokazuje kao duhovitija, a i naučno tačnija kada se razmatraju stvari kao što su genetski inženjering i kloniranje, TV kultura i sl.

Vrli novi svet" je svet otudjenosti, potrošačkog mentaliteta, lažne sreće i neprikosnovenih autoriteta, gde se vlast uspostavlja i održava pomoću sile i apsolutne kontrole. Naime, opisano je društvo koje je po zamisli njegovih tvoraca idealno: stubovi društva jesu kastinska podela, brisani su individualiteti i upotrebljava se droga. Svako novorodjenče biva genetskim manipulacijama proizvedeno za pripadnika određene kaste (od Alfe do Epsilda), i potpuno je intelektualno spremno za poslove koji mu prema podeli rada pripadaju. Otuda je svako srećan i zadovoljan svojom ulogom, živeći životom koji mu je zadat i ne zavideći drugim kastama. Za razliku od Orvela, koji će se posvetiti «tehnologiji u službi masovne kontrole», Haksli se prvenstveno bavi biologijom, jer je ona upotrebljena za stvaranje onakvih ljudi kakvi su vlasti potrebni. Nauka se poštuje iznad svega, ali ne sva nauka, već samo ona čija istraživanja služe interesima vladajuće elite. Stvaraju se ljudi-zombiji, koji svrhu svog života nalaze jedino u pokornom služenju vladarima (industriji), a jedini odušak pronalaze u zabavi (koja, ponovo, donosi profit toj industriji). Svetska država podstiče jedino onu nauku koja podupire njena shvatanja sveta, dok se svaka nezavisna potraga za istinom smatra opasnom  i seče se u korenu. Čudovišnost ovakve društvene organizacije je sagledana iz vizije divljaka, čoveka rodjenog u rezervatu koji još uvek jeste ljudsko biće kakvim ga je priroda stvorila.

Kada se pojavio prvi put, «Divni novi svet» dočekan je 'na nož', kako od strane književnih kritičara, tako i od sveukupnog medijskog establišmenta, da bi tek nakon više godina stekao svoj kultni status.

Mnogo kasnije (1958. godine) Haksli će dopuniti svoje delo, napisavši «Brave New World Revised», kada će priznati da je omanuo što nije prepoznao zlokoban potencijal nuklearne fisije, imajući u vidu da je atomska energija bila popularna tema u razgovorima i pre nego što je knjiga napisana. Drugim rečima, on je verovao da je individualna sloboda mnogo bliža svom nestajanju nego što je on to zamišljao.

Bavio se Haksli sa još jednim smelim poduhvatom, koji su neki smatrali besmislenim. Bio je zainteresovan za problem uticaja halucinogenih droga na ljudsku psihu, pa je pravio eksperiment na sebi, pod kontrolom lekara/psihijatra, i svoja lična iskustva upečatljivo je opisao u noveli "Vrata percepcije" (The Doors of Perception, 1954). Za moto ta knjiga ima ove reči Vilijama Blejka: "Kad bi se dveri opažanja ljudskog otvorile, sve bi nam se predočilo kakvo jeste, beskonačno".

U pitanju je bila halucinogena droga meskalin, koja se dobija od prilično neuglednog pustinjskog kaktusa pejotla, koji raste u Meksiku i američkoj državi Teksas. Priča se da su još stari Asteci znali za čudotvorna svojstva tog kaktusa. Smatralo se da oni koji žvaću koren pejotla ili popiju napitak pripremljen od tog kaktusa imaju vizije koje su kod nekih zastrašujuće, a kod drugih vesele i vedre; da pejotl poseduje svojstva stimulansa, vraća energiju, utoljuje glad i žedj, uklanja svaki osećaj straha." U Hakslijevo vreme neki lekari su istraživali dejstvo te droge na obolele od šizofrenije; medjutim, kod Hakslija  je prevladala radoznalost da se podvrgne ispitivanju, kako bi pomno zapisivao kako on, pod dejstvom droge, reaguje na muziku, slike i sve predmete koji ga okružuju. Priželjkivao je da dodje u stanje kada će "zakoračiti u druge svetove". Očekivao je da će mu meskalin pomoći da "pobegne iz zatvora jezika i oslobodi se tiranije konceptualnog razmišljanja",  da će učiniti da se on oseti "kao Adam na dan svog postanka - čudo gole egzistencije", ali i da "od obične baštenske stolice shvati da se nalazi pred Strašnim sudom."

Za svoje iskustvo, koje je detaljno opisao u  "Vratima percepcije", Haksli kaže: "Hrišćani bi ga nazvali ‘nezaslužena božja milost' koja ne vodi ka spasenju duše, ali pomaže, i treba je, ako vam se ukaže, prihvatiti sa zahvalnošću. Takvo iskustvo - ono koje vam pruža mogućnost da osetite kako ste istrgnuti iz korena obične percepcije i na par bezvremenskih sati, direktno i bezuslovno, potpuno oslobodjenog uma, sagledate spoljni i unutrašnji svet - predstavlja neprocenjivo iskustvo za svakog, a naročito za intelektualca." Sve u svemu, Haksli nije bio razočaran svojim iskustvom, verujući da mu je  droga pomogla da otkrije "svetu viziju stvarnosti", da na novi način sagleda spiritualne i moralne implikacije iskustva.

Kada je knjiga objavljena odmah je postala bestseler. Haksliju su stizala mnoga pisma čitalaca, ali i brojnih prijatelja, sa opisima sličnih vizija izazvanih meskalinom. Bilo je, naravno i onih koji su ga oštro kritikovali, posebno činjenicu da on toj drogi pripisuje uzvišene duhovne moći. Tako je Tomas Man, drugi veliki pisac koji je svojevremeno hvalio Hakslija, njegova "Vrata percepcije" opisao kao "neodgovornu knjigu koja zbunjuje svet i sprečava ga da se mudro i razumno pozabavi opasnim (smrtonosnim) pitanjima sa kojima se trenutno suočava".

U poznim godinama svojim Haksli je pominjao da su dva dogadjaja u njegovom životu bila od sudbonosnog značaja. Prvi je očna bolest, koja ga je bila dovela do skoro potpunog slepila. Druga je kada je saznao za tzv. Bejtsov metod lečenja očiju, koji ga je rukovodio da se nastani u SAD. Po tom metodu, uz veliku volju i potrebnu tehniku on je umnogome bio savladao negativne okolnosti s kojima je došao na svet. To je učinilo i da on dodje do zaključka da je «problem slobode u psihološkom, a ne u političkoj smislu, u velikoj meri - tehnički problem», što će umnogome determinisati njegove životne stavove i imati odraza na njegovo pisanje. Pritom je polazio od toga da čovek mora naći načine da se oslobodi osnovne ljudske slabosti - egotizma, što provejava iz većine njegovih dela.

Da pomenem još i to da je Haksli, u godinama koje su sledile, nastavio da lično istražuje efekte psihodeličnih supstanci, uključujući drogu LSD (koju je prvi put uzeo 1955. godine). Zabeleženo je da je, na samrtnoj postelji, tražio od svoje supruge da mu ubrizga dozu LSD. Tako su njegove poslednje reči bile: "LSD 100 miligrama IM, u mišić".

-----------------

Trivijalnosti

- U poslednje vreme, sa potrebne  vremenske distance, pojavilo se više dobrih biografija Oldusa Hakslija. U njima se potvrdjuje da je Haksli bio veliki čovek, dobar pisac, uz nezaobilazno isticanje da mu je intelekt bio - najvažnije oružje.

Medjutim, obavezno se ističe pikanterija da je Hakslijeva supruga Marija, koja je važila za dobru suprugu i dobru majku,  bila - biseksualka. A nije sve u tome. Kažu da je bilo slučajeva «trojstva», odnosno da su Oldus i Marija istovremeno bili u vezi sa jednom osobom (uvek sa ženom, naravno). Te da je Marija «nameštala» neke zgodne žene svom - suprugu. Takodje, pominje se da je, kada je videla da će umreti, Marija zdušno tražila, medju svojim poznanicama, ženu koja bi je zamenila kao nova supruga Hakslija. Tako je ona «odabrala» Italijanku Lauru Arčeru, i poslušni Haksli se oženio njome, posle Marijine smrti.

- Hakslijev lik pojavljuje se u gornjem desnom uglu na ilustraciji za jedan od najpopularnijih albuma svih vremena "Klub usamljenika narednika Pepera" (Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band) legendarnih Bitlsa.

- Članovi američkog benda "Dors" (Doors) odlučili su se za ovo ime (vrata) inspirisani upravo Hakslijevim esejom "Vrata percepcije".

- Ima nagoveštaja da je Haksli bio jedan od istaknutih engleskih intelektualaca koji su izražavali sumnju da je Vilijam Šekspir ikada išta napisao, već su smatrali da je ser Francis Bejkon,  najučeniji čovek svoga doba, bio (originalni) autor dela koja mi danas znamo pod - Šekspirovim imenom.

- Haksli je bio stalno u pokretu, izmedju Italije, Pariza, Londona i Kalifornije. Kao čovek radoznalog duha, zanimao sa za mnoge teme, od francuskog simbolizma do pacifizma, od hrišćanstva do istočnjačkih religija, za Volta Diznija, za meskalin i LSD.  Kao u slučaju njegovog zemljaka i savremenika filozofa Bertranda Rasela, Hakslijeva mišljenja su tražena na svim stranama, jer je bio učen i svestran čovek, a pritom pristupačan, a nastupao je sa mnogim idejama i - idejama o idejama. A bio je, očigledno, liberalan i po pitanju seksualnog života uopšte.

- Naravno, ima onih koji su Hakslija cenili, ali su imali rezerve po pitanju životnosti njegovih postavki. Tako je cinični Andre Žid (Gide) rekao: «Haksli je vrlo inteligentan; ali oseća se da je on na probleme naišao usput. Nije ih sam iz sebe, i s bolom, rodio».

Atačmenti



Komentari (227)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 19:22 11.03.2010

Još o Haksliju!

Jednom prilikom, davne 1926. godine, Oldus Haksli je, usputno, pisao «o malim narodima – Ircima, Srbima, pa i Poljacima, koji neguju imaginarnu prošlost»: «Rdjav rezultat političkog podjarmljivanja jednog naroda od strane drugog i u tome je što podjarmljeni narod bez potrebe i preterano postaje svestan svoje prošlosti. Generacija robova, željnih da ubede svet, a i sebe same, da vrede koliko i njihovi gospodari, seća se svojih tekovina u drevnim velikim danima slobode, nabraja ih i preuveličava. Robovi ne mogu govoriti o nekoj svojoj sadašnjoj veličini, jer ona ne postoji; a proročke vizije budućnosti same po sebi su površne i nedovoljne. Ostaje im samo prošlost. Iz razbacanih i pojedinačnih istorijskih činjenica mogu se graditi Utopije i podizati kule na oblacima, isto onako šarolike kao i Novi Jerusalimi biblijskih proroka. A prošlosti – raskošnoj, imaginarnoj prošlosti onih čija je sadašnjost neslavna, ružna i ponižavajuća – davnim, na činjenicama zasnovanim istorijskim pričama, neumitno se obraćaju podjarmljeni narodi. Tako su divlje i kosmate poglavice Irske postale u toku vremena «Veliki kraljevi Lenstera», «moćni carevi Mita». Kroz vekovno ropstvo Srbi su se sećali kosovskih junaka i idealizovali ih. A za ugnjetene Poljake srednjovekovna poljska država bila je mnogo moćnija, sjajnija i ugladjenija od Rimske imperije. Englezi nisu nikada bili podjarmljeni narod; oni su usled toga u najzdravijem smislu svesni svoje istorije. Oni potpuno žive u mnogo interesantnijem svetu današnjice – u svetu politike, nauke, trgovine i industrije. Oni zaista toliko žive u sadašnjosti da su naterali Indijce (kao i Irce), na drugom kraju sveta, da se okrenu prošlosti».

Da iskoristim ovu priliku i dam nekoliko Hakslijevih izreka, nasumce odabranih:
- Nema slobode na ovome svetu, postoje samo pozlaćeni kavezi.
- Što je kod nekoga veća moć i originalnost uma, to on više naginje religiji i samoći.
- Treba da saznaš istinu i istina će od tebe napraviti ludaka.
- Žudi li čovek za spasenjem, to spasenje treba da bude sada i ovde. Spasenje nije na onome svetu, ono je ovde... Može biti da postoji zagrobni život, a može biti i da ne postoji, ali uistinu to nema nikakvog značaja za glavni ishod. Onespokojavati se zato što bi duša mogla da iskopni zajedno sa telom, zaista je srednjovekovno shvatanje. Srednjovekovni teolozi su nadoknadjivali svoj užasan cinizam u pogledu ovoga sveta detinjastim optimizmom u pogledu onog budućeg. Buduća pravda trebalo je da popravi gnusne grozote sadašnjosti. Oduzimite zagrobni život i grozote ostaju, neublažene i neutoljene... Hindusi, a što se toga tiče i sam osnivač hrišćanstva, pružaju nam korektiv sa učenjem o spasenju u ovome životu, bez obzira na večni život. Svaki čovek može da postigne spasenje na sopstveni način.
- Gotama, Isus i Lao-ce živeli su dovoljno udaljeni jedan od drugog, u prostoru, vremenu i društvenom položaju. Ali njihove slike stvarnosti veoma liče jedna na drugu... Istorijska je činjenica da su to bili ljudi najviše inteligencije.
- Lak umor povećava našu sposobnost za razneženošću. Ona kompromitujuća ljubavna pisma uvek se pišu u sitne sate: u noći, a ne kada smo sveži i odmorni, govorimo o idealnoj ljubavi i dajemo maha našim jadima. Pod uticajem lakog umora osećamo se spremni više no u drugim prilikama da raspravljamo o problemima vasione, da se ispovedamo, da iznosimo dogmatična tvrdjenja o prirodi Boga, da pravimo planove za budućnost. Medjutim, kada umor predje odredjenu tačku, prestajemo posve da budemo razneženi, pohotljivi, metafizički ili ispovedalački raspoloženi. Prestajemo da budemo svesni ičega osim onemoćalosti našeg bića. Više nas ne zanimaju drugi ljudi ni spoljašni svet – ne zanimaju nas više osim ako neće da nas ostave na miru, i tada počinjemo da ih mrzimo dubokom ali nemoćnom mržnjom koja se meša sa gadjenjem.
- Kronično grizodušje je najnepoželjniji osjećaj, i u tome se slažu svi moralisti. Ako si se loše ponio, pokaj se, popravi se što možeš i zadaj sebi zadaću da se drugi put bolje ponašaš. Nikako nemoj mozgati nad svojim pogreškama. Valjanje po blatu nije baš najbolji način da se očistiš.
- Tema «Divnog novog svijeta» nije napredak znanosti kao takve, nego to kako napredak znanosti djeluje na ljudske jedinke... Jedino se putem znanosti o životu može radikalno izmijeniti kvalitet života. Znanosti o materiji mogu se primjenjivati i tako da se uništi život, ili življenje učini nemoguće složenim i neugodnim...
- Ajzak Njutn se posle tridesete godine takoreći odrekao matematike da bi se posvetio misticizmu. Ne velim da je on bio naročito dobar mistik, to nije. Ali, nastojao je da bude; a ne može se reći da je on bio čovek upadljivo slabe glave. Ne, ne postaju budale mistici. Traži se tu izvesna količina inteligencije i uobrazilje da bi se shvatila izvanredna čudnost i tajanstvenost ssveta u kome živimo. Lude, bezbrjne lude, sve uzimaju za gotovo, klizaju se veselo po površini a nikad i ne pomišljaju šta je ispod njih. One se zadovoljavaju prividnostima takvim kao što je ulica Harou ili Kafe de la Rotond, njih nazivaju stvarnostima i rugaju se ljudima koje zanima i ono što se nalazi ispod ovih površnih simvola, nazivajući ih romantičarskim zanesenjacima.
- A logika je, u svetlosti žive istine, samo besmislica. Možete izabrati što vam je volja, logiku ili život. To je stvar ukusa. Neki ljudi više vole da budu mrtvi.
- Što čovek duže živi, utoliko sa više zla neminovno dolazi u dodir. Niko ne dolazi neminovno u dodir s dobrim. Čovek ne nailazi na više dobra samim tim što duže živi. Ljudi su uvek obraćali pažnju samo na problem zla, isključivo, kao da je priroda dobra nešto očevidno. Ali ona nije nimalo očevidna. Postoji problem dobra koji je težak bar koliko i problem zla.
- Osetljiv čovek ne može obići svet i vratiti se sa istom životnom filozofijom s kojom je krenuo.
- Za Mary Amberley to je proljeće i ljeto bilo krajnje dosadno. Anthony je bez sumnje drag momčić. Ali dvije su godine dugo vrijeme; on je izgubio draž novosti. I onda, bio je uistinu previše zaljubljen. Ugodno je da su ljudi u tebe zaljubljeni, naravno, ali ne suviše žestoko, ne ako to predugo potraje. U tom slučaju postaju smetnja; počinju zamišljati da imaju prava, a ti da imaš dužnosti. A to je nepodnošljivo.
- U životu, prazna doza za cigarete može izazvati više neraspoloženja nego odsutnost ljubljenoga; nikada u knjigama.
- Prava ljubav, bezmerna i beskrajna ljubav, može da postoji samo u večnosti. Ljubav je nespojiva sa životom. Želja istinskih ljubavnika nije da žive zajedno, već da umru zajedno
- Nije rdjavo biti ciničan ako čovek zna kada da se zaustavi.
- Mocartova muzika izgleda na površini tako vesela, tako vesela i bezbrižna; ali dole, dublje, ona je tužna i setna, skoro očajna.
- Kroz umetnost čovek se najviše približava Bogu.

A na kraju, evo i jednog mišljenja o Haksliju: “All the great novels have been about people trying to be kinder, more tolerant. Aldous Huxley concluded at the end of his hard-thinking life that all you could ask of people was that they try to be a little nice” (Anthony Burgess).
nsarski nsarski 20:04 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Na primer "Brave New World, Revisited", pa "Tomorrow and tomorrow and tomorrow". I jos mnogo josta o Haksliju, Horatio moj!
Tvoja ideja da je BNW inspirisan Zamjatinom je odlicna, ali mislim da je Hakslijev "Ape and Essence" mnogo vise na tom putu. (A i ima neka zenska i ljubavna prica...). Mozda je cak i "Planeta majmuna" pozajmila malo od ideje?

Sedjah danas tuzan ocekujuci tvoj blog i pevuseci "Joj mili Boze, a sto mi ga nemaaaa, jooooooj?!". Naspram mene Brajovic, veselog duha, kakav je oduvek, kaze: "ne brini, pisace", ja onako, iz ocaja, rekoh na italijanskom "prego, prodjime se" -dodjoh kuci, kad imadoh sta videti.
Obasjao si mi cetvrtak. Hvala ti.

Nego, da se vratim na temu. Posto si je upitno postavio (cuveno "cemu?", da ti vratim pitanjem: Da li ti mislis da intelektualcima nije mesto u knjizevnosti?
ivana23 ivana23 20:08 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

nsarski

I ti ne najavis sajtovanje...
nsarski nsarski 20:12 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

I ti ne najavis sajtovanje...

Bice, ubrzo. Kriv sam, sto puta sam kriv, twiddly fingers, ali se ne postizava...
stefan.hauzer stefan.hauzer 20:28 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Srbima...koji neguju imaginarnu prošlost


Eh,mis'im kakvo je ovo lupetanje?

malim narodima?
Sad sam sve procitao...
nsarski nsarski 20:30 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

A za ugnjetene Poljake srednjovekovna poljska država bila je mnogo moćnija, sjajnija i ugladjenija od Rimske imperije.


Po mom misljenju, Bžetislav Pšemisl je daleko nadmašivao Cezara, ali mene niko ne pita za mišljenje...
ivana23 ivana23 20:34 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

nsarski
I ti ne najavis sajtovanje...

Bice, ubrzo. Kriv sam, sto puta sam kriv, twiddly fingers, ali se ne postizava...

Kako, bice? Gledala pre ceo sat. Zato i pitam.
nsarski nsarski 20:36 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Kako, bice? Gledala pre ceo sat. Zato i pitam.

Bice blog...a u vezi.
Filip2412 Filip2412 20:44 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

stefan.hauzer
Srbima...koji neguju imaginarnu prošlost


Eh,mis'im kakvo je ovo lupetanje?

malim narodima?
Sad sam sve procitao...
Zasto, skroz je tacno. Osvrni se oko sebe, nema vecih junaka i vise legendi o nacionalnom ponosu nego medju malim narodima. (does Crna Gora rings a bell?)

Mali narodi su oni koji nemaju/nisu imali globalno znacajan uticaj na istoriju sveta. Veliki su kinezi, nemci, englezi...

Ja mnogo volim Hakslija, nisam puno citao knjiga ali citajuci citate i isecke po Internetu stvarno uzivam. Ponekad mi se sam jezik toliko dopada koliko i sadrzaj.
Tako je cinični Andre Žid (Gide) rekao: «Haksli je vrlo inteligentan; ali oseća se da je on na probleme naišao usput. Nije ih sam iz sebe, i s bolom, rodio».
Mozda ima istine ovde, a mozda je Haksli koristeci intelekt cesce nego drugi pokusavao da ide par koraka dalje od licnog iskutsva.

Preporuka i hvala na trudu, ja retko citam bilo koji post u celini ali ovaj sigurno hocu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:44 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Nsarski
Da li ti mislis da intelektualcima nije mesto u knjizevnosti?

Pogodio si u metu.
To je pitanje svih pitanja.

Kao što se vidi, pisao sam veoma opširno o Haksliju, jer mi je, zna se, veoma drag. (Najpre, mislio sam da to bude u nastavcima, kako bi bilo lakše digestible, pa sam odustao od toga i morao da izbacim iz sebe dugačak tekst, pa ko me shvati dobro je, ko ne shvati, žao mi je). Ali, to pitanje intelektualnosti u literaturi mi je visilo nad glavom, zato što sam svestan da su Haksliju mnogi intelektualizam uzimali za - manu.

Indiskretno, ali nikako i slučajno, na kraju teksta dao sam stav A. Žida, koji itekako cilja kao toj Hakslijevoj, uslovno rečeno, manjkavosti.

Naime, ima mnogo konstatacija u stilu "Haksli se nije predavao stihiji života da bi u svojim delima odrazio svoje sagorevanje".

Anglista Vida E. Marković, koja se mnogo bavila engleskom književnošću, uporno Haksliju zamera intelektualnost, mada ga ceni. Ume da kaže: "Likovi koji služe samo kao glasnogovornici piščevih ideja i nemaju sopstvenog života izvan te funkcije u romanu, kao što su Hakslijevi likovi, ili oni koji otelovljuju kakvu proždiruću sstrast, kao likovi Ajvi Kompton-Bernet, takodje ne bi bili od koristi za ispitivanje problema dezintegracije ličnosti u engleskom romanu XX veka...".

Drugim rečima, Haksli nije od onih velikih pisaca koji su "sagorevali" sa svojim junacima. Njegove knjige nisu pravi primerci beletristike.
Ali njegove knjige jesu velike knjige, njegove ideje umeju biti velike ideje i terati na razmišljanje. I dobro je da je tako, da je Haksli - drukčiji. Sve je u tome.

Ali, defintivno i pozitivno, Haksli jeste veliki pisac. Jedan od najvećih u VB.

Trećim rečima, meni odgovara Hakslijev intelektualizam.
stefan.hauzer stefan.hauzer 20:58 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Zasto, skroz je tacno. Osvrni se oko sebe, nema vecih junaka i vise legendi o nacionalnom ponosu nego medju malim narodima. (does Crna Gora rings a bell?)

Mali narodi su oni koji nemaju/nisu imali globalno znacajan uticaj na istoriju sveta. Veliki su kinezi, nemci, englezi...


Ni jedan narod ,nije ˝˝mali˝ narod! Postoje samo narodi s' vecom ili manjom istorijom i tradicijom. Svaki narod je uticao na neku istorijsku epohu,os rec' da su sad Mongoli(naprimer)˝mali˝,jer ih je ostalo negde oko 4 miliona stanovnika,ili pak Tatari(oni nisu Mongoli) koji su srusili mnogo velika kraljevstva,carstva(Kijevsku Rusiju,Bugarsku...),a koje smo upravo mi(Srbija u vreme kralja Milutina) zaustavili u daljem nadiranju!?
Je l' znas da Englezi bas i nemaju svoje mitske price,koje imaju Irci,Velsani(kelti)...koje datiraju i pre postanka Engleza kao nacije!?
No,ova tema je siroka i ne bi dalje...(mali je blog)!
Pozdrav.

nsarski nsarski 20:59 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

pa ko me shvati dobro je, ko ne shvati, žao mi je

Ko razume, shvatice (Dj. Marjanovic)

Drugim recima, postoje razum i dusa. Napon izmedju njih cepa coveka na dva dela - na prvi deo, i na drugi deo. Potom, jedan od tih delova progovori jezikom knjizevnosti, napise roman, knjigu, pripovetku, pesmu, ili poskocicu, i mi odmah znamo da li je tom delu mesto u knjizevnosti ili ne. Nisam razumeo, ali shvatam.
Takodje nisam razumeo onu gore istaknutu referencu na seks i intelektualizam. Mislim, suocen sa tom dihotomijom, ja se uvek setim one viktorijanske gospodje koja je smatrala da radnickoj klasi treba zabraniti seks because it is much too good for them.
Meni se cini da je gorepomenuta Otolina odlicno spojila seks i intelektualizam u paket aranzman za veliki broj vidjenijeg drustva svog doba.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:59 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Srbima...koji neguju imaginarnu prošlost

stefan.hauzer
...Eh,mis'im kakvo je ovo lupetanje?

malim narodima?
Sad sam sve procitao...


Malo sam se kolebao da li da uopšte pomenem taj Hakslijev stav iz njegove rane mladosti. Ipak, bilo mi je zanimljivo da je našao za shodno da govori o Ircima, Srbima i Poljacima.
Ta činjenica mi je prevagnula nad onim koliko je bio u pravu za sve što je tom prilikom rekao (ističući pritom kako Englezi nikada nisu bili podjarmljeni). A zaboravlja taj učeni Haksli da je, recimo, tokom šest vekova Englezima FRANCUSKI JEZIK bio zvaničan jezik (a sam engleski se tada smatrao prostim, ovčarskim jezikom, he, he, he...). To piše u engleskim istorijama, ako se malo bolje čita.

stefan.hauzer stefan.hauzer 21:05 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

(ističući pritom kako Englezi nikada nisu bili podjarmljeni)

pihhhhh,nisam hteo spomenuti Normane...da se ne bih jos vise iznervirao nakon citanja ,da prosti Haksli i ostali,cistih budalastina.

ee,a citao sam ga nekad s' uzivanjem...
Filip2412 Filip2412 21:05 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Ni jedan narod ,nije ˝˝mali˝ narod! Postoje samo narodi s' vecom ili manjom istorijom i tradicijom.
Zsto mislis da je "mali" narod pezorativno a narod s "manjom" istorijom nije pezorativno?
Misli se na noviju istoriju, ja nemam taj kompleks ako sam mali narod jer me inace zabole za svaki "narod" na ovom svetu, nacionalsnost je ideologija - nesto ko komunizam. Mislim da je lepo covek primetio ocigledno. Ovde recimo u Kanadi nesto bas i nisam primetio engleski nacionalizam, a kvebecani/francuzi se ubise od dokazivanja svoje nadmoci. Tako je to, sto si manji i ako si na strani gubitnika, veci ti je ponos i mocnije su ti pesme junacke. Englezi su novija nacija pa valjda zato nemaju te price... moderna nacija, nastala kao buckuris raznoraznih nacija. Mislim da je to takodje dobro primetio: englezi mnogo vise od drugih zive u sadasnjosti a mozda i zato vladaju svetom. Moguce je da je to zato jer su kasnije formirana nacija, rasterecena mitologije.
stefan.hauzer stefan.hauzer 21:14 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Zsto mislis da je "mali" narod pezorativno a narod s "manjom" istorijom nije pezorativno?


jos ovo i necu vise(majkemi).

Odnosi se na novonastale nacije i stare nacije,jednostavno neko ima duzu,neko kracu istoriju,tradiciju!
No,zahvaljujuci tim pesmama(i jos nekim faktorima,ali prvenstveno njima),mi danas govorimo srpski!?Dok o vrednosti tih pesama ,zaista,nema potrebe govoriti !

scabies scabies 21:14 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

scabies scabies 21:14 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

za brisanje
nsarski nsarski 21:15 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Malo sam se kolebao da li da uopšte pomenem taj Hakslijev stav iz njegove rane mladosti.

A iz koje mladosti proizilazi tvoj stav, dragi Horatio, iskazan na ranijem blogu o americkoj knjizevnosti, da "veliki narodi imaju veliku knjizevnost", docim bi, sledstveno, mali narodi imali malu knjizevnost? Andric je u svojoj nobelovskoj besedi pomenuo "male jezike", ali samo u smislu da je malo ljudi koji tim jezikom govore. U lingvistickom smislu, ti "mali jezici" nisu nista manji od, recimo, kineskog.
nsarski nsarski 21:15 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Ponovljen tekst, pardoniraj.
Filip2412 Filip2412 21:21 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

No,zahvaljujuci tim pesmama(i jos nekim faktorima,ali prvenstveno njima),mi danas govorimo srpski!?Dok o vrednosti tih pesama ,zaista,nema potrebe govoriti!

Slazem se, mozda je i tu objasnjenje za preterani nacionalizam - mali narodi mnogo vise treba da se upinju da bi opstali.
mirelarado mirelarado 21:31 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

ivana23
nsarski

I ti ne najavis sajtovanje...


Kад има реприза?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:25 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

nsarski
Tvoja ideja da je BNW inspirisan Zamjatinom je odlicna...

Тривија: оно Владимирово "неки верују да је Хакслијев Врли нови свет настао по узору на Ми" јесте, у ствари, цитат самог Орвела из овог чланка. (Хвала, Бебо!)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:28 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

(Хвала, Бебо!)

geragera geragera 22:33 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

scabies
za brisanje


U pravu si, toliko je isprazno teatralan - da je brisanje najbolja opcija...
ivana23 ivana23 22:36 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

mirelarado

ivana23


nsarski
I ti ne najavis sajtovanje...

Kад има реприза?


Nece nsarski da kaze. Ni o premijeri nas nije obavestio.
crossover crossover 22:42 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

geragera
scabies
za brisanje


U pravu si, toliko je isprazno teatralan - da je brisanje najbolja opcija...

Мислиш да нема шансе да овде нешто побољшамо?

nsarski nsarski 22:44 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Ni o premijeri nas nije obavestio.

Ma, bre, nova verzija sajtovanja uvek ide u 19:45 utorkom, a reprize se daju u cetvrtak, subotu i (mislim) nedelju. Ima to na sajtu B92 da se nadje.
Za koji minut postavljam blog pa cu da dam linkove i ostalo...
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:03 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Predrag Brajović
...Тривија: оно Владимирово "неки верују да је Хакслијев Врли нови свет настао по узору на Ми" јесте, у ствари, цитат самог Орвела из овог чланка. (Хвала, Бебо!)

A propos Zamjatina, čujem da NOVOSTI imaju ediciju "Zlatni Rusi", po pristupačnim cenama (valjda uz pomoć Rusa iz NIS), koja će obuhvatiti i Zamjatinovu knjigu "Mi" (lepo je staviti ga medju zlatne Ruse, n'est-ce-pas?)

Blago onima koji su u Beogradu, te će moći da kupe tu knjigu...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:17 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

vladimir petrovic
Blago onima koji su u Beogradu, te će moći da kupe tu knjigu...

Дакле, моћи ћеш и ти...

Дистрибуција је, иначе, предвиђена по целој Србији, преко дистрибутера штампе. Ако се не варам, одређена цена је невероватних 39 динара (Ивана, исправљај ако грешим). Те киоск-књиге иначе се и не продају као литература, већ по принципима импулсне робе: дакле као жваке, бомбонице и остале ствари од мале цене. Логика је: нема везе да ли ми књига треба и да ли за мене има употребну вредност, толико мало кошта да је грех не купити. То је као да ти неко понуди добре минђуше по 10-15 пута мањој цени од реалне. Купићеш их иако за њима нема потребе, злу не требало.
oskar-z-wild oskar-z-wild 23:21 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

«o malim narodima – Ircima, Srbima, pa i Poljacima, koji neguju imaginarnu prošlost»:


Izgleda da "veliki narodi" mogu da se pohvale i velikom maštom.

Srbi su na primer samo smatrali da vode poreklo od trojanskih Heneta (Veneta/Eneta), a nikad im nije palo na pamet da vode poreklo od majmuna.

Veliki Nemci su čak smatrali da treba da urgiraju kod Milana Obrenovića da se zabrani srpsko samorodno istoriopisanje. Čemu?

Ali to ionako nisu Vladimirovi problemi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:34 11.03.2010

Re: Još o Haksliju!

oskar-z-wild
... Ali to ionako nisu Vladimirovi problemi.

Imaš krivo. Ja sam kao onaj ukleti pesnik koji je pevao da ga bole rane celog sveta, he, he, he...

Uostalom, zar ne vidiš da sada, pored tolikih problema svuda gde se okreneš, ja brinem - Hakslijevu brigu!

Ne znam kako ti stojiš glede korida i inih španjolskih osobenosti, ali se nadam da mi nećeš zameriti na ovome
oskar-z-wild oskar-z-wild 01:01 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

хе, хе, хе
mikele9 mikele9 01:03 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

- Gotama, Isus i Lao-ce živeli su dovoljno udaljeni jedan od drugog, u prostoru, vremenu i društvenom položaju. Ali njihove slike stvarnosti veoma liče jedna na drugu...

Reče Haksli a ja decenijama to ponavljam dovodeći u opasnost sopstveni jezik i grlo i zdravlje općenito.
tokom šest vekova Englezima FRANCUSKI JEZIK bio zvaničan jezik

Na engleskom kraljevskom grbu na francuskom jeziku i dan danas piše: DIEU EST MON DROIT.
Filip Mladenović Filip Mladenović 01:12 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

"...Mali narod, dakako, takođe nešto ima i jeste. Ali, beznačajan, ili malo značajan kao država i kultura, on vredi što vredi samo sa svojim rasnim osobinama, sa svojom rasnom a ne kulturnom individualnošću. Još, ta vrednost ostaje lokalizovana, ne prelazi u interesne funkcije sveta, jer mali narod živi, tako da se izrazimo, u međunarodnoj samoći. U samoći se, doduše, stiču znatni kvaliteti; ali u istoj toj samoći se i gube kvaliteti, i često i oni urođeni. Samoća više čuva rasu nego što razvija državu i kulturu.

U toku razvoja iz čisto rasne individualnosti u kulturnu, dešavaju se čudne stvari u malom narodu. Proces razvoja vidi se na biću, imanju i spoljnjem izgledanju malog naroda. Proces potiskuje unazad narod kao rasu, i traži od njega kad ulazi u oblike i funkciju pre svega političke i opšte kulture. Ali, biva da narod, prikriveno, ostaje i dalje ličniji kao rasa nego kao državna i kulturna organizacija. I takav, on je neprestano jači od države, iako je davno već njoj, državi, predao mesto s lica.

Rekosmo, i mali narod nešto jeste i nešto ima. Ali kako mali narod nema mnogo dodira s onim raznoraznim što je prilika za okušavanje tih kvaliteta, i za upoznavanje najboljih funkcija tih kvaliteta, ti kvaliteti ostaju vrsta čednih potencija. Naravno, primitivno i divlje čednih.

Te potencije u malom narodu, to je mešavina svetog i profanog, sentimentalnog i svirepog, dogmatičkog i kritičkog. I zato, uneseni jednog dana u dejstvo – ma kakvo, političko, opšte prosvetno, čisto umetničko – ti su kvaliteti dosta zbunjeno dejstveni, nedosledno ili ekstremno dejstveni. Svi mali narodi, zato što su usamljeni, nose u sebi jednu melanholičnu stidljivost, koja rastvara aktivnost. Sad su samouvereni, pobedni, srećni, sad su skrušeni pred sobom i pred svojim najgorim neprijateljima. U umetnosti malog naroda to se naročito ispoljava..." (Isidora Sekulić: PROBLEM MALOG NARODA)

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:37 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Filip Mladenović
... Isidora Sekulić: Problem malog naroda...

Odlična intervencija. Hvala, Filipe.

Kao što sam u tekstu ukazao, Isidora Sekulić je visoko cenila Hakslija.

Uzgred, bila je fascinirana i intelektualizmom jednog Francuza, o kome je pisala više puta (čini mi se da je smrt bila pretekla, pa nije stigla da završi još jedan esej o njemu). To je Pol Valeri.

Pošto ti ranije nisi navraćao, zaslužuješ ovaj crtež, koji stoji iznad mog radnog stola:
oskar-z-wild oskar-z-wild 12:13 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Vladimire, divim se tvojoj sposobnosti da (ponekad) apstrahuješ sadržaj i da ga ne podvrguješ analizi. Tebi je izgleda dovoljan potpis ispod teksta da bi cenio ono što je u tekstu (mislim na Sekulićku).

Evo jednog umetničkog dela čiji sadržaj ne treba mnogo analizirati.


Piero Manzoni
oskar-z-wild oskar-z-wild 13:37 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

"Свака фикција је ношена неким друштвеним говором, једним социолектом, са којим се она поистовећује. Фикција, то је онај степен чврстине до којег допире неки језик када је изузетно прожео и пронашао једну посвећену класу (свештеници, интелектуалци, уметници) да би га уопште говорила и ширила.
"...Сваки народ има над собом једно такво небо појмова математички раздељених, и, под учинком потребе за истином, он убудуће подразумева да сваки појмовни бог не би трагао ни за каквим местом другде до у његовој сфери" (Ниче). Сви смо ми обухваћени у истини језика, то јест у њиховој регионалности, увучени у страшно гложење које управља њиховим суседовањем. Јер, сваки говор (свака фикција) јесте битка за хегемонију. Ако једна фикција задобије превласт, она се распростире широм текућег и свакодневног друштвеног живота, постаје doxa, природа, влада тобоже аполитичким говором политичара, државних службеника, говором штампе, радија, телевизије, конверзације. Па чак и без власти, мимо ње, ривалитет држи узде, говори се фракционишу, међусобно боре. Једна немилосрдна топика управља животом језика. Језик потиче увек са неког места, он је ратнички топос." (Ролан Барт, Задовољство у тексту)

Ужасно сам узбуђен што је нас Србе један енглески џентлмен поменуо. ВАУ!
Међутим тој злурадости због једне од конотација коју носи синтагма "мали народ" нема места. Могу замислити исти број ограничења која имају "велики народи" због своје величине.

Да будем конкретан. Фикција Исидоре Секулић је била у функцији југословенства, и требало је доказати и утувити Србима, како је боље бити "велики народ", југословенски. Међутим та фикција, чијој служби се предала Исидора, је престала да постоји. Поражена је другом фикцијом. Како рече један словеначки мислилац 90тих година, "Yugoslavia was the excrement of the Treaty of Versailles". И тим шитом убијена је Југославија. Што се тиче фикције Алдоуса Хакслија, можемо јој се дивити јер је још увек непоражена. Мали људи се диве великим људима.

Пратиш?

Re: Još o Haksliju!

vladimire,
bas mi se dopao ovaj tvoj blog.
najvise mi se dojmilo odsustvo onoga za sta ima jedna engleska rec, za koju, ako se ne varam ne postoji srpski ekvivalent - judgemental.

imam samo jedno sitno i sporedno pitanje - sta to znaci biti violinistkinja-terapeutkinja?

ja sam nekad svirala falutu. cak sam i neku skolu za to zavrsila. mislis li da bih mogla da pokusam da budem flautistkinja-terapeutkinja?
oskar-z-wild oskar-z-wild 14:26 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Ana...:
ako se ne varam ne postoji srpski ekvivalent - judgemental.


"osuđujući" kaže gugl na hrvatskom, ali ne nudi prevod na srpski
za ruski nudi "subjektivan"
šteta što je srpski tako skučen jezik, mali narod...

Re: Još o Haksliju!

cini mi se da je osudjujuci prejako, osobu koja je judgemental je najblize sto se moze reci da ima sud (ne nuzno osudjuje), misljenje, cvrst stav koji sve pojave (stvari ljude) klasifikuje kao pozitivne/negativne
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:15 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

oskar-z-wild
...Vladimire, divim se tvojoj sposobnosti da (ponekad) apstrahuješ sadržaj i da ga ne podvrguješ analizi. Tebi je izgleda dovoljan potpis ispod teksta da bi cenio ono što je u tekstu (mislim na Sekulićku).

Да будем конкретан. Фикција Исидоре Секулић је била у функцији југословенства, и требало је доказати и утувити Србима, како је боље бити "велики народ", југословенски. Међутим та фикција, чијој служби се предала Исидора, је престала да постоји. Поражена је другом фикцијом.

Žao mi je, ali se ne slažem, čak i da reskiram da nisam dovoljno analitičan i, što je još gore, da sam pristrasan kada je u pitanju Isidora Sekulić.
Jesam.
Tebi bih preporučio da ne osudjuješ olako, već da dva puta pročitaš te Isidorine reči, čitajući i ono što je izmedju. Dobro, ti kažeš da je ona to pisala "u funkciji jugoslovenstva", što ja ne isključujem. Ali, mislim da ima zdravog razuma u tome. Zdrava tendencija svakog naroda mora biti ka ukrupnjivanju, a ne ka usitnjivanju. U tom kontekstu ja shvatam i odobravam Isidorin tekst.

Међутим тој злурадости због једне од конотација коју носи синтагма "мали народ" нема места.

Ja ne smatram da je to bila Hakslijeva zluradost. Kao sin velikog naroda njemu je bilo urodjeno da baš tako gleda na stvari. Ne verujem da bi bolje uradio da se poneo kao što su se kasnije nosili nekakav Handke, Šefer (ne sećam se više imena, beše jednog tipa iz Francuske što nas je mnogo voleo, bla, bla, bla) i drugi.

Namerno sam naveo stav Hakslija. Nije mi to bilo važno zato što on pominje Srbe. Odnosno, ne samo to. Zapravo, Srbi su tu nekako kolateralni. Važniji su Irci i - Poljaci.

Naravno, sve podleže diskusiji i naknadnom prosudjivanju.
oskar-z-wild oskar-z-wild 15:37 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
cini mi se da je osudjujuci prejako, osobu koja je judgemental je najblize sto se moze reci da ima sud (ne nuzno osudjuje), misljenje, cvrst stav koji sve pojave (stvari ljude) klasifikuje kao pozitivne/negativne


Hevo šta kaže Thesaurus za judgemental:

critical (dobra reč), fault-finding, censorious, condemnatory, disapproving, disparaging, deprecating, negative (dobra reč), overcritical, hypercritical, scathing.

što bi gugl preveo ovako:
критички, крив финдинг, склон критици, Осудилачки, негодују, Подцјењивачки, депрецатинг, негативне, оверцритицал, Хиперкритичан, оштар.
margos margos 15:45 12.03.2010

Re: Još o Haksliju!

оверцритицал

vladimir petrovic vladimir petrovic 00:48 13.03.2010

Re: Još o Haksliju!


Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
... imam samo jedno sitno i sporedno pitanje - sta to znaci biti violinistkinja-terapeutkinja?


Gospodja Laura Arčera Haksli, koja je umrla 2007. godine u svojoj 96. godini, bila je najpre violinistkinja, a kasnije se bavila raznim delatnostima, uključujući i terapeutsku...

Huxley's second marriage, to Laura Archera, a violinist, film editor and therapist, and how his life with her saw him veer in more and more "mystical directions". Laura Huxley is now 90.
Born in Italy, Laura Archera was a concert violinist who moved to the United States as a child, performed at Carnegie Hall in her teens,


sonja.m sonja.m 19:33 11.03.2010

najblize

- Kroz umetnost čovek se najviše približava Bogu.

Izdvojila sam ovo jer mi je najblize.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:11 11.03.2010

Re: najblize

sonja.m
Kroz umetnost čovek se najviše približava Bogu.

...Izdvojila sam ovo jer mi je najblize.


Hvala što si se prva javila.
Za prvu, evo hilandarske ikone (Bogorodica Odigitrija, XIII vek), koja se meni, kao umetničko delo, veoma svidja


seceranac seceranac 19:44 11.03.2010

aktuelan

„Vrli novi svet" je svet otudjenosti, potrošačkog mentaliteta, lažne sreće i neprikosnovenih autoriteta, gde se vlast uspostavlja i održava pomoću sile i apsolutne kontrole. Naime, opisano je društvo koje je po zamisli njegovih tvoraca idealno: stubovi društva jesu kastinska podela, brisani su individualiteti i upotrebljava se droga. Svako novorodjenče biva genetskim manipulacijama proizvedeno za pripadnika određene kaste (od Alfe do Epsilda), i potpuno je intelektualno spremno za poslove koji mu prema podeli rada pripadaju. Otuda je svako srećan i zadovoljan svojom ulogom, živeći životom koji mu je zadat i ne zavideći drugim kastama. Za razliku od Orvela, koji će se posvetiti «tehnologiji u službi masovne kontrole», Haksli se prvenstveno bavi biologijom, jer je ona upotrebljena za stvaranje onakvih ljudi kakvi su vlasti potrebni. Nauka se poštuje iznad svega, ali ne sva nauka, već samo ona čija istraživanja služe interesima vladajuće elite. Stvaraju se ljudi-zombiji, koji svrhu svog života nalaze jedino u pokornom služenju vladarima (industriji), a jedini odušak pronalaze u zabavi (koja, ponovo, donosi profit toj industriji). Svetska država podstiče jedino onu nauku koja podupire njena shvatanja sveta, dok se svaka nezavisna potraga za istinom smatra opasnom  i seče se u korenu. Čudovišnost ovakve društvene organizacije je sagledana iz vizije divljaka, čoveka rodjenog u rezervatu koji još uvek jeste ljudsko biće kakvim ga je priroda stvorila.


nikad aktuelniji nego sada - jedino je godinu pogresio

PS. Na svu srecu napiso je i Ostrvo - ima nade
vishnja92 vishnja92 19:55 11.03.2010

dakle,

1 - zanimljivo je sto si odabrao neprimereniji prevod - "Kontrapunkt zivota", iako postoji tacniji: samo "Kontrapunkt" (Sveucilisna naklada Liber, Zagreb, 1981., he, he, he)

2 -
Haksli se oženio 1919. godine, u 25 godini, sa Belgijankom Marijom Nis
Haksli se oženio, po drugi put, sa italijanskom violinistkinjom-terapeutkinjom Lorom Arčerom.
A pošto je lično bio pogodjen sa problemom vida

eje pizone.

3 -
zagovarao je doktrinu neangažovanja iz Istočnih filozofskih pravaca (Vedanta)

u Vedanti ne postoji doktrina neangazovanja. to bi trebalo da znas, pisao si ceo blog o Vedama.

4 -

Jedna od glavnih ličnosti romana jeste umetnik Rampion (nadahnut likom D. H. Lorensa)

necu o Rempionu jer si me prosli put na toj temi izvredjao, ali je zanimljivo sto nisi spomenuo da se Filip smatra (svesnim i namernim) olicenjem samog Hakslija, onakav kakav je - prilicno nesnosan i suv lik.



Hakslija inace svakako treba uvrstiti u srednjoskolsku lektiru, izuzetno je zanimljiv i od pomoci ljudima u adolescentskom dobu zivota.
nsarski nsarski 20:16 11.03.2010

Re: dakle,

girasole, ne budi surova...
vishnja92 vishnja92 20:35 11.03.2010

Re: dakle,

"girasole" - was ist das, mein Herr? c'est jakaotakva, The Suncokret?

nisam bre surova, tek cemo da stignemo na gorespomenute Majmune, bitove i Ostrva, tamte-vamte... naci cemo se valjda negde pa cemo ziveti u ljubavi do kraja vremena.

e da - pizone, a jesi procitao "Vrata percepcije"?
nsarski nsarski 20:45 11.03.2010

Re: dakle,

The Suncokret?

Paaaa....


Mozda girasole92?

Or, are we talking daisies? U tom slucaju, moja greska.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:51 11.03.2010

Re: dakle,

Višnja
...eje pizone.


Uvek je lepo videti te ovde i čitati tvoje komentare. Hvala.
vishnja92 vishnja92 20:53 11.03.2010

Re: dakle,

Paaaa....

ok, znaci pogodila (ne znam jezik, amanzaman! :))

edit - hvala Pizone. i tebe je lepo videti ovde.
(ide mi.)
nsarski nsarski 21:03 11.03.2010

Re: dakle,

ne znam jezik, amanzaman

Think giros, i o sole mio - spoji ta dva, i voila! - girasole.
mirelarado mirelarado 21:41 11.03.2010

Re: dakle,

nsarski
ne znam jezik, amanzaman

Think giros, i o sole mio - spoji ta dva, i voila! - girasole.


girare = окретати се, кружити
sole = сунце

girasole = окреће се за сунцем = сунцокрет

daisy = margherita

П.С. Знам да знате, али нисам разумела поенту о интелектуалцима и књижевности, па се јављам тек онако. :))
vishnja92 vishnja92 21:49 11.03.2010

Re: dakle,

:))))))))))

hola mirela.
(ja znam sve jezike... parcijalno)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:51 11.03.2010

Re: dakle,

П.С. Знам да знате, али нисам разумела поенту о интелектуалцима и књижевности, па се јављам тек онако. :))

sportsko-intelektualna aktivnost?
AlexDunja AlexDunja 21:55 11.03.2010

Re: dakle,

П.С. Знам да знате, али нисам разумела поенту о интелектуалцима и књижевности, па се јављам тек онако. :))

volimte
mirelarado mirelarado 22:28 11.03.2010

Re: dakle,

BebaOdLonchara
П.С. Знам да знате, али нисам разумела поенту о интелектуалцима и књижевности, па се јављам тек онако. :))

sportsko-intelektualna aktivnost?


А шта друго да се ради четвртком, кад падне тама и ухвати нас чама...
nsarski nsarski 22:34 11.03.2010

Re: dakle,

А шта друго да се ради четвртком, кад падне тама и ухвати нас чама...

Cetvrtak 19-19:30 Uzivanje u zenskom polu Vlaisavljevic Katice

(Iz Katonovih dnevnika)
mirelarado mirelarado 22:42 11.03.2010

Re: dakle,

AlexDunja



ivana23 ivana23 22:45 11.03.2010

Re: dakle,

nsarski
А шта друго да се ради четвртком, кад падне тама и ухвати нас чама...

Cetvrtak 19-19:30 Uzivanje u zenskom polu Vlaisavljevic Katice(Iz Katonovih dnevnika)

M. i ja, dva
Unfuckable Unfuckable 07:10 12.03.2010

Re: dakle,

19-19:30

preteruje
mikele9 mikele9 12:41 12.03.2010

Re: dakle,

Cetvrtak 19-19:30 Uzivanje u zenskom polu Vlaisavljevic Katice(Iz Klatonovih dnevnika)

preteruje

Re: dakle,

Unfuckable Unfuckable 21:09 12.03.2010

Re: dakle,

pa da: umesto da k'o čovek obavi posao za 5 minuta i ostalo vreme provede kontemplirajući nad dobrom knjigom uz čašu (dobrog, naravno) vina, uz pucketaje vatrice koji dopiru iz kamina, dok slobodnom rukom, nesvesno ali erotizovano čupka džemper koji mu je ištrikala prababa pre 150 godina
niccolo niccolo 19:57 11.03.2010

Tek sad pišeš?

Odavno se nosim mišlju da napišem blog o Oldusu Haksliju

Ja sam bio ubeđen da si ti već pisao o njemu...
nsarski nsarski 20:13 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Tek sad pišeš?

Odavno se nosim mišlju da napišem blog o Oldusu Haksliju


Ja sam bio ubeđen da si ti već pisao o njemu...


Komentar sezone!
ivana23 ivana23 20:58 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:20 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Ivana
Huxley's LSD Death Trip


Zato mi neki kažu: Ostavi tog narkomana!

A meni su 'Vrata percepcije' i 'Raj i pakao' veoma drage knjige.

Evo kako izgleda kaktus pejotl, iz koga se dobijao meskalin:

Filip2412 Filip2412 21:29 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

vladimir petrovic
Zato mi neki kažu: Ostavi tog narkomana!
Ja sam se sa temom susreo u vojsci... najpre uzeo Kastanedu, Ucenje Don Huana iz vojne biblioteke a zatim citao neki debeli masni magazin (cini mi se engleski) sa zuzetno kvalitetnim papirom, koji je bio posvecen drogama, narocito halucinogenim i sa dosta intervjua lekara koji podrzavaju medicinsku upotrebu LSD-a.

Bio je tu intervju nekog matorca, psihijatra koji je primenjivao (navodno uspesno) LSD dok je jos bio legalan sezdesetih, bolnica Menlo Park. Otkud se taj magazin pojavi u kasarni neam pojma, uglavnom ta vojska je bila edukatiuna na vise nacina.
ivana23 ivana23 21:37 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

vladimir petrovic
Evo kako izgleda kaktus pejotl, iz koga se dobijao meskalin:

Pisaces i o Kastanedi?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:00 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Niccolo
...Ja sam bio ubeđen da si ti već pisao o njemu...

Verovatno si taj utisak dobio zato što ja često citiram Hakslija u komentariama koje dajem ovde, na blogu...

A sada mu prvi put posvećujem ceo blog. Stvarno sam ga dugo nosio u sebi.

Imajući u vidu da je Haksli cenio Pikasove crteže (a i ja ih volim), evo tebi jednog vidjenja koride



BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:19 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

A sada mu prvi put posvećujem ceo blog. Stvarno sam ga dugo nosio u sebi.

blago haksliju. a gde tačno?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:28 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Ivana
... Pisaces i o Kastanedi?

Karlos Kastaneda, taj "čarobnjakov učenik, duhovni vizionar, literarni genije ili vešti prevarant" u jednom čoveku, itekako zaslužuje da se piše o njemu.

Volim i to što je Peruanac, prema njima sam osetljiv, he, he, he...

Medjutim, mnogo mi je vremena trebalo da se usudim napisati blog o Haksliju, koji mi je bliži...

Videću.

Evo i tebi jednog Pikasa (Hemingvej je rekao da je Ava Gardner volela koride)
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:41 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

A sada mu prvi put posvećujem ceo blog. Stvarno sam ga dugo nosio u sebi.

BOL
...blago haksliju. a gde tačno?


Hm. A gde tačno?
Pa, sada kada je prošao Osmi mart, mogu da podsetim da sam ja prošle godine pisao o jednoj muškoj prednosti, odnosno imao blog na temu "Muškog dvoglavlja".
To bi mogao biti, možda, jedan odgovor.

Imam utisak da i ti voliš bikove.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:25 11.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Imam utisak da i ti voliš bikove.

ah, ne.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:42 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

ivana23
vladimir petrovic
Evo kako izgleda kaktus pejotl, iz koga se dobijao meskalin:

Pisaces i o Kastanedi?



Ja osnovano sumnjam da je vladimir petrović samo nik, a reč je o Karlosu Kastanedi lično (ili više njih).
ivana23 ivana23 00:47 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Vojislav Stojković
Ja osnovano sumnjam da je vladimir petrović samo nik, a reč je o Karlosu Kastanedi lično (ili više njih).

Koji se predozirao.
nsarski nsarski 01:00 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Pisaces i o Kastanedi?

Jeste da slika govori hiljadu reci, ali tvoji komentari su nekad recitiji od slika koje postavljas.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:05 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Vojislav Stojković
... Ja osnovano sumnjam da je vladimir petrović samo nik, a reč je o Karlosu Kastanedi lično (ili više njih).

Sumnja je opravdana.

Bikove treba ubijati.
niccolo niccolo 09:51 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Imajući u vidu da je Haksli cenio Pikasove crteže (a i ja ih volim), evo tebi jednog vidjenja koride

Sviđa mi se ovo viđenje, tnx...

Re: Tek sad pišeš?

pitala bih upucene...

da li meksicko pice meskal, koje je inace neka uljaksta tecnost koju siromasni meksikanci piju i z papirnih casa i od miloste zovu "dva koraka" jer posle mozes tacno toliko da napravis, ima neke veze sa meskalinom i pejotlom? probala sam, ali nisam imala utisak da su mi se neka vrata otvorila nakon toga, samo sam bila toliko zaokupljena drugim stvarima da nisam iskoristila priliku da pitam meksikance
nsarski nsarski 16:41 12.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

da li meksicko pice meskal, koje je inace neka uljaksta tecnost koju siromasni meksikanci piju i z papirnih casa i od miloste zovu "dva koraka" jer posle mozes tacno toliko da napravis, ima neke veze sa meskalinom i pejotlom?

Mezcal je pice koje se nekad "valja" kao tekila. Kao sto svi znamo, prava tekila se pravi od plave agave, a mezcal se pravi od drugih vrsta agava i nekih kaktusa. Cesto se u tim kaktusima nalaze crvi (gusano), pa se i oni prilazu uz pice - obicno na dnu flase. Tako postoje tekile/mezcal koje se zovu gusano rojo (crveni crv) ili dos gusanos (dva crva).


U crvenoj kesici na levoj boci se nalazi so. Mezcal ima upadljivi "okus dima", pa nekome ne prija.
(Jednom prilikom sam rekao nekom taksisti u Meksiku da sam probao Gusano Rojo, ali da sam bacio crva. On me razrogacen pogledao i totalno razocaran rekao-el gusanito!!! Bacio si ga?!
Dakle, taj se i jede.
Posle sam ih jeo, i sasvim su OK.



U svakom slucaju, ozbiljnoj tekili se ovo ne da ni prineti.

Re: Tek sad pišeš?

A da li znas zasto se meskal tako zove? Koincidencija?
Ana NaturalWormEater
Filip2412 Filip2412 03:26 13.03.2010

Re: Tek sad pišeš?

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
A da li znas zasto se meskal tako zove? Koincidencija?
Ana NaturalWormEater
to i ja htedoh da pitam...
nsarski nsarski 17:05 13.03.2010

Re: Tek sad pišeš?



Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
A da li znas zasto se meskal tako zove? Koincidencija?
Ana NaturalWormEater

to i ja htedoh da pitam...


The word “mezcal” comes from Nahuatl “mexcalmetl,” which means agave or maguey.

Despite the similar name, mezcal does not contain mescaline or other psychedelic substances.

Evo ima i kompletan odgovor o meskalu, odnosno pejotlu
mirelarado mirelarado 21:50 11.03.2010

Друштво или средство?

Intelektualac u književnosti, čemu?
Bavio se Haksli sa još jednim smelim poduhvatom,


Eх, тај инструментал! Овако написано значи да је Хаксли боравио у друштву (проводио време) са још једним смелим подухватом...
AlexDunja AlexDunja 21:57 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

Eх, тај инструментал! Овако написано значи да је Хаксли боравио у друштву (проводио време) са још једним смелим подухватом...


to je sigurno ovo o narkoticima
Kazezoze Kazezoze 22:01 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

mirelarado
Intelektualac u književnosti, čemu?
Bavio se Haksli sa još jednim smelim poduhvatom,


Eх, тај инструментал! Овако написано значи да је Хаксли боравио у друштву (проводио време) са још једним смелим подухватом...

kad god je imao bliske susrete sa LSD-om najcheshce se i druzhio sa smelim poduhvatima :)
AlexDunja AlexDunja 22:08 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

kad god je imao bliske susrete sa LSD-om najcheshce se i druzhio sa smelim poduhvatima :)

kaz:)))
nsarski nsarski 22:10 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

kad god je imao bliske susrete sa LSD-om najcheshce se i druzhio sa smelim poduhvatima :)

ili sa Krajem Sveta:


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:11 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

Kazezoze
...kad god je imao bliske susrete sa LSD-om

Kažu da je njegovo "druženje" s LSD bilo iz "čisto naučnih pobuda".
Počelo je tako što se nije mogao setiti nečega što se dogodilo u njegovom ranom detinjstvu, pa je hteo regenerisati baš taj deo memorije, he,he,he...

P. S. Čini mi se da ti voliš biljke i cveće. Pogledaj s kakvom lakoćom je Pikaso napravio jedan od mnogih buketa cveća

Kazezoze Kazezoze 22:31 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

AlexDunja
kad god je imao bliske susrete sa LSD-om najcheshce se i druzhio sa smelim poduhvatima :)

kaz:)))

isto mislimo :)))
Kazezoze Kazezoze 22:39 11.03.2010

Re: Друштво или средство?

Kažu da je njegovo "druženje" s LSD bilo iz "čisto naučnih pobuda".
Počelo je tako što se nije mogao setiti nečega što se dogodilo u njegovom ranom detinjstvu, pa je hteo regenerisati baš taj deo memorije, he,he,he...

pa jeste, pod LSD-om mozhesh da se setish i onoga shto se desilo u tvom proshlom zhivotu. mnogi su skontali da su bili ptica u proshlom zhivotu, pa su pokushali leteti, mada bezuspeshno. (he, he, he)

Re: Друштво или средство?

nsarski
kad god je imao bliske susrete sa LSD-om najcheshce se i druzhio sa smelim poduhvatima :)ili sa Krajem Sveta:


preporucila bih XX ("dos equis". zna se da je ono sto pocinje sa x/krstom cesto inspirativno
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:10 12.03.2010

Re: Друштво или средство?

Kazezoze
pa jeste, pod LSD-om mozhesh da se setish i onoga shto se desilo u tvom proshlom zhivotu. mnogi su skontali da su bili ptica u proshlom zhivotu, pa su pokushali leteti, mada bezuspeshno. (he, he, he)

ja ne razumem jednu stvar kod tog letenja. zašto uvek lete s krova na dole. što ne rpobaju prvo odozdo na gore?
Kazezoze Kazezoze 17:27 12.03.2010

Re: Друштво или средство?

ana_radmilovic
Kazezoze
pa jeste, pod LSD-om mozhesh da se setish i onoga shto se desilo u tvom proshlom zhivotu. mnogi su skontali da su bili ptica u proshlom zhivotu, pa su pokushali leteti, mada bezuspeshno. (he, he, he)

ja ne razumem jednu stvar kod tog letenja. zašto uvek lete s krova na dole. što ne rpobaju prvo odozdo na gore?

pa, za to je verovatno kriva i nauka, da budem precizniji isak njutn.
problem je sto je on dokazao postojanje gravitacije, ali ne i levitacije.
svaki onaj koji, u promenjenom stanju svesti, odluchi da pokusha da leti, podsvesno, pokushava da srushi njutnov zakon gravitacije i zbog toga glumi jabuku koja ga je onako krvnichki onomad pogodila u glavu, pa je usled bola odmah shvatio zakon gravitacije.
da se njutn, svojevremeno, zapitao i kako se ta jabuka pojavila gore, danas bi imali zakon levitacije i narkomani bi, logichno, leteli sa zemlje prema gore, ovako...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:43 12.03.2010

Re: Друштво или средство?

Kazezoze
...za to je verovatno kriva i nauka, da budem precizniji isak njutn

da se njutn, svojevremeno, zapitao i kako se ta jabuka pojavila gore, danas bi imali zakon levitacije i narkomani bi, logichno, leteli sa zemlje prema gore, ovako...


Ispade da je nauka, odnosno Njutn kriv?

Jadan Njutn. Nešto mi ga je sada žao.

Ja u svom jednostavnom mozgu kontam ovako: Sada kažu da je Njutn bio slab naučnik.

A prepotentni Haksli je ustvrdio (to sam pomenuo u ovom tekstu) da se, posle nauke, Njutn bio odao - misticizmu, ali da je bio slab mistik.

Dakle, Njutn je bio "slab" naučnik, slab mistik, slab...

Mora da su mu oni, s kojima je živeo sve vreme govorili: STOP DICKING AROUND! (Prevod zna Nsarski)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana