- A što ste plakali? Ja bre nikad ne bih plakao zbog nekog političara.
Džaba njemu objašnjavati. Nikad on ne bi shvatio. Šta je on bio. I šta bi danas bilo.
- I ja sam. Plakala. Bio je i muž i otac dvoje dece.
Ali šta tebi to znači.
****************************************************
Na današnji dan..
Pre sedam godina
... pucali su na Zorana Đinđića i nekako sam odmah znala.. Da neće preživeti. Dok su vesti bile još nejasne i niko se nije usuđivao da potvrdi. Znala sam da je ubijen. Nismo bili spremni za njega. Ni dostojni. Nismo umeli da ispratimo. Nismo zasluživali da nam krene.
Pre četiri godine
... povela sa na jednom mestu priča o tome. M. je pričala kako je plakala.
- A što ste plakali? Ja bre nikad ne bih plakao zbog nekog političara.
Džaba njemu objašnjavati. Nikad on ne bi shvatio. Šta je on bio. I šta bi danas bilo.
- I ja sam. Plakala. Bio je i muž i otac dvoje dece.
Ali šta tebi to znači.
I kakve veze sa tim ima Riblja čorba?
Reče neko:
Naizgled banalna pesma koja nikom ništa ne znači... Ovde je zasigurno našla utočište.
Poslušajte glasno. Ideja je blogkolege mungosa. Ostvarena uz nesebičnu pomoć mog Žmua. Vreme je da dobije malo više svetlosti. Poslušajte zaista glasno. Pogledajte slike pažljivo.
Ako vam promakne koji stih...
U kupeu čitao sam novine,
voz je napuštao stanicu,
a vetar šalje pozdrav iz domovine
i konačno sam prešao granicu.
Pevao sam na Trgu Republike
i svi su me tapšali po ramenu,
bilo je i puno publike,
al brzo su mi pronašli zamenu.
Široki auditorijum
peva oratorijum,
ja iz dalekih predela
posmatram tuđa nedela.
Alo, ne poznaješ mi glas?
Alo, kako je dole kod vas?
Alo, ko vas čuva od zla?
Alo, nedostajem li ja?
Nedostaješ.
Slava ti i hvala!