Kao individualna, lična, privatna situacija, uživanje je suštinski subverzivno i antikonzumentsko. Zato se u tu situaciju treba stalno, iznova, strateški pozicionirati. A i jer se u njoj uživa.
Tako sam, zahvaljujući knjizi pozvan da se slikam za TV sajtovanje, što mi je pružilo priliku da u Iguani sednem za bubnjeve i uživam u jednom od svojih prvih uživanja, tj. u sećanju da sam ih pre tridesetak godina svirao. I, uopšte, sve to oko knjige bilo je skroz super, uživanje u knjizi o uživanju, pa kud ćeš više. A upravo dodatno uživam u tome što odlazim, pa ću biti iskopčan na 3 meseca, ne planirajući čak ni blog da pišem, mada mož' bit zanimljivo.
Jer, vaistinu, braćo moja, samo otklon od globalizacijskog, političkog, medijskog, utilitarističkog, potrošačkog, marketinškog, advertajzingovanog, demokratskog, ekonomskog, poslovnog, uspehorijentisanog, korektnog, ljudskopravnog, komunikacionog, ITovanog, otelevizoranog, porukovanog, svega toga nametnutog, orobljavajućeg, može biti autentičan, i kao takav subverzivan, i samim tim uživalački. Na sve to, ako se još uživa u svemu onome u čemu je moguće, čulnom ili ne, tim bolje.