Gost autor| Planeta| Politika

Suočavanje sa genocidom

Bojan Budimac RSS / 17.03.2010. u 22:20

Pitanje genocida nad Jermenima i rezolucija u vezi istog ne napuštaju stranice turske štampe. Ponovo je moj gost Orhan Kemal Džengiz sa današnjom kolumnom u Today's Zaman-u. Između ostalog u jednom pasusu odgovara na pitanje na koje sam ja u komentarima na prošlom blogu nemušto pokušao da odgovorim, šta je najveća prepreka u suočavanju sa dosta jasnom istorijom.

***

Suočavanje sa genocidom

Da li ste ikad probali da nekom direktno kažete šta je njegov problem? Ta osoba, na primer, može patiti od jakog kompleksa inferiornosti i to vama može biti očigledno. Da li mislite da će suočiavanje sa tim biti od pomoći?

"Hej, ti patiš od kompleksa inferiornosti, postani svestan svog problema i ispravi ga!" Kada bi ova vrsta "pomoći" bila efektna milioni ljudi ne bi trebali da provedu godine kod psihijatara ili psihoanalitičara.

Hajde da pretpostavimo da vi čak znate koren problema. Vi poznajete detinjstvo te osobe i vrstu trauma iz detinjstva koje su izazvale današnji problem. Da li bi pomoglo da joj saopštite šta je uzrok? "Otac te je mnogo tukao u detinjstvu i zato imaš pomanjkanje samopouzdanja." Da li bi to radilo? Nisam ubeđen. Ne možete dopreti do podsvesti jednostavno govoreći "istinu." Logični "sadržaj" neće pretvoriti podsvesno u svesno.

Da li mislite da ako zakon o jermenskom genocidu prođe sve stepene u kongresu SAD i predsednik SAD ga izgovori u njegovom govoru 24. aprila da će to pomoći turskom društvu da se suoči sa svojom prošlošću? Ako se broj rezolucija o jermenskom genocidu poveća je verujem da će Turska, poput neurotične osobe, gubiti logiku i početi da radi bilo šta da "povrati ukaljanu čast." U mom prethodnom članku sam pokušao da objasnim kako su ove "rezolucije o genocidu" kontraproduktivne, a neki jermenski čitaoci su protestovali.

Oni žele da veruju da će se Turska suočiti sa onim što je negirala stotinu godina samo zbog pritisaka tih rezolucija. Jedan čitalac me je čak optužio za ucenu Jermena zato što sam rekao da će te rezolucije samo učvrstiti pozicije nacionalista u Turskoj.

Danas ima mnogo Turaka u Turskoj koji ne veruju u postojanje mračnog networka zvanog Ergenekon, koji je probao da stvori uslove za još jedan puč. Bez obzira kakve dokaze im pružite oni jednostavno veruju da ne postoji takva organizacija i da je ceo proces isfabrikovala sadašnja vlada Turske. Oni ne žele da veruju u postojanje Ergenekon bande. Ergenekon nije nešto što pripada prošlosti; to se dešava upravo sada. Tako da oni odbijaju da veruju ono što vide sopstvenim očima. Zašto? Zato što to suočavanje preti njihovim "osnovnim verovanjima," njihovom osećaju "identiteta." Oni su takozvani "moderni," "sekularni" Turci. Ako se oni počnu suočavati sa Ergenekonom, onda će morati da ispitaju celu istoriju Turske Republike, intervencije vojske, masakre i mnogo drugih stvari.

Suočavanje sa jermenskim genocidom je sto puta teže nego suočavanje sa današnjim Ergenekonom. Članovi Komiteta Jedinstva i Progresa (Ittihat ve Terakki), koji je izvršavao zločine nad nemuslimanima u Turskoj od 1915. pa nadalje, su postali veoma aktivne figure u osnivanju nove turske republike 1923. A mašina za ubijanje Teşkilatı Mahsusa [Teškilati Mahsusa - tajna organizacija] je postala "duboka država" u modernoj Turskoj. ["deep state" ili derin devlet je najuobičajeniji izraz ovde za ono što ja nazivam para-državni kartel, prim. prev.]

Polako, postepeno je tragedija nemuslimana postala tabu. Taj tabu je bio ojačan veoma snažnom indoktrinacijom kroz obrazovanje, medije i druga sredstva.

Tako da suočavanje sa jermenskim masakrima nije samo suočavanje sa istorijskim događajem, ono znači i razbijanje mnogih mitova u koje Turci veruju i sa kojima se identifikuju.

Kao što sam pisao mnogo puta u ovoj kolumni, ja punim srcem verujem da je suočavanje sa našom prošlošću ključ za svetliju budućnost ove zemlje, za oslobođenje od teške neuroze, za sticanje pravog osećaja identiteta i samopouzdanja i za zakopavanje naših krvavih struktura "duboke države" na groblje istorije Međutim, ja takođe verujem, kao što se to dešava sa pojednicima, da će to zahtevati vremena, a desiće se otvaranjem srca Turaka prema tragedijama prošlosti u ovoj zemlji.

Može li spoljni svet pomoći Turskoj? Da, mislim da može. Ali to ne može biti urađeno donošenjem rezolucija o genocidu jedne za drugom. Po mom mišljenju, Evropska unija može igrati važnu ulogu u ohrabrenju Turske u ovom poduhvatu. EU može pritiskati tursku vladu da napravi reforme na polju slobode izražavanja. Taj notorni član 301 (protiv vređenje turkstva) Turskog Krivičnog Zakona treba da bude izbrisan jednom za uvek. Proširivanje slobode izražavanja će produbiti već postojeće unutrašnje diskusije o zločinima prošlosti u Turskoj. EU može ohrabriti Tursku da se osnuju nezavisne komisije istoričara u sporazumu sa Jermenijom. EU može lobirati zaustavljanje donošenja rezolucija o jermenskom genocidu parlamenata trećih zemalja u zamenu za obećanje Turske da će te komisije biti nezavisne, nepristrasne [turski članovi bi bili međunarodno priznati i poštovani istoričari, ne oni koji su pisali zvaničnu istoriju Turske] i da će njihovi nalazi biti prihvaćeni. Turska treba da otvori svoje arhive ovim komisijama i mora u potpunosti sarađivati sa njima. Te komisije bi trebale da rade korak po korak i da proizvedu pisani korpus ne ograničavajući se na jednostavno ustanovljavanje da li događaje 1915. treba zvati gonocidom ili ne. Te vrste "završnih kvalifikacija" bi trebalo reći na kraju dugačkog perioda, recimo za pet ili 10 godina.

EU takođe može ohrabriti turske i jermenske NVO-e da rade zajedno na svi područjima u kojima imaju zajednički interes. Da ne pominjem potrebu za otvorenim granicama između Turske i Jermenije, nastavak pregovora i primenu protokola.

Na kraju mislim da jermenski i turski umetnici treba da se spoje i proizvedu zajedničke filmove, dokumentarce i pesme, koje bi pomogle da vidimo stvari očima naših srca. To je konačno ono što nam treba!

17. mart 2010. Orhan Kemal Džengiz

-----------------------------------------

Beleške na margini

Pošto znam da se linkovi slabo otvaraju, prevodim neke crtice iz Orhan Kemalove prethodne kolumne koju pominje.

Turci ne diskutuju o sadržaju rezolucije i samo prete američkim političarima da bi zaustavili njeno usvajanje. Sve turske vlade su to radile i ova samo prati šta su prethodne radile u prošlosti. One su davale milijarde dolara lobističkim firmama i pravile saveze sa bilo kim ko bi ih podržavao u njihovoj "stvari." Turske vlade su pretile embargom proizvođačima oružja, a za uzvrat su ovi vršili pritisak na vladu SAD. Neki to vide kao snagu i potvrdu važnosti Turske. To je kao ućutkivanje nekog kao pretnja fizičkim nasiljem nekom ko je rekao da ste prostak. To je zaista tragikomično.

...

Druga stvar koju će ova rezolucija postići je da potpuno ubije demokratsku diskusiju o jermenskom pitanju u Turskoj. Ne zaboravite da smo mi imali jednu "kampanju izvinjenja" prošle godine. Rčunajući i mene 30.000 Turaka je potpisalo izvinjenje Jermenima za ogromne tragedije koje su ih zadesile kada se rušilo Osmansko carstvo. Nismo mogli zamisliti da se tako nešto desi u Turskoj bez ubistava nekih ljudi. Zahvaljujući Ergenekon istrazi niko nije povređen tokom te kampanje.

Turska je napravila ozbiljan napredak od kada smo imali prvu Jermensku konferenciju 2005. na Bilgi univerzitetu [jedan od istanbulskih univerziteta, prim. prev.]. Ta konferencija je izazvala mnogo napetosti i straha tada. Međutim, kada sam pogledao tursku štampu ove nedelje video sam najmanje deset kolumni koje ohrabruju Turke da se suoče sa prošlošću.

***

Koincidencija(?) [ako tako šta postoji], večeras kada sam doterivao ovaj prevod i spremao se da objavim blog na TV-u sam video dr Tanera Akčama [videti beleške na margini mog prošlog bloga]. Haber Turk kanal je napravio panel sa profom, on je na bezbednoj distanci u SAD, i još dvojicom doktora istoričara u studiju [prezimena su im slatka u prevodu, jedan je gospodin Cvet drugi je gospodin Čekić (što je uzgred ista reč)]. Naziv emisije "Šta se desilo 1915?"

Mr Akčam je počistio pod studija sa Cvetom i Čekićem, dok je potpuno konfuzna voditeljka, jer bilo je jasno da je od te dvojice očekivala da pariraju narečenom, tražila "častan izlaz" iz onoga što ju je snašlo. Njegovo poznavanje političkih prilika, partija, koalicija i dešavanja pre i tokom 1915. je bilo toliko superiorno da su doktori Cvet i Čekić ličili na školarce koji pokušavaju da objasne profu fizike da je 2. zakon termodinamike nedokazana gloopost.

Završnica u kojoj su sva trojica trebala da odgovore, najkraće moguće, na pitanje/naslov emisije je bila više nego prosvetljavajuća. Dr Cvet i dr Čekić su izdeklamovali kraće traktate oficijalne naracije. Dr Akčam je počeo sa time da kad je on išao u osnovnu školu "Kurdi kao narod nisu postojali," naravno, već to je izazvalo skakanje sa stolica i upadanje u reč tipa "kakve sad pa to ima veze?". No, prof Akčam se nije dao zbuniti [samo je primetio da je mislio da razgovara sa pametnim ljudima] i na kraju je jasno i glasno rekao da je počinjen soykırım - genocid, po ideji i politici partije Jedinstva i Progresa (Ittihat ve Terakki). Za one koji manje poznaju tursku istoriju to su mladoturci.

***

Nešto od onoga što Orhan Kemal predlaže se dešava. Važno je da razgovaraju.



Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 22:43 17.03.2010

PODRŠKA HRABRIM TURCIMA!

Mene je najviše zabrinula i podstakla na razmišljanje rečenica: "...A mašina za ubijanje Teşkilatı Mahsusa [Teškilati Mahsusa - tajna organizacija] je postala "duboka država" u modernoj Turskoj. ["deep state" ili derin devlet je najuobičajeniji izraz ovde za ono što ja nazivam para-državni kartel, prim. prev.]"
Najpre, ova rečenica zahteva još jedan blog, još jedan detaljan uvid u delovanje "duboke države". Sličan problem ima i Srbija, a isto suočavanje sa mračnim stranicama prošlosti čeka i srpsku naciju.
Upućujem reči podrške svim hrabrim gradjankama i gradjanima Turske, koji imaju savesti, mudrosti i lične snage da se izbore za istinu o dogadjajima 1915. godine!
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:02 17.03.2010

Re: PODRŠKA HRABRIM TURCIMA!

Najpre, ova rečenica zahteva još jedan blog, još jedan detaljan uvid u delovanje "duboke države". Sličan problem ima i Srbija, a isto suočavanje sa mračnim stranicama prošlosti čeka i srpsku naciju.
Upućujem reči podrške svim hrabrim gradjankama i gradjanima Turske, koji imaju savesti, mudrosti i lične snage da se izbore za istinu o dogadjajima 1915. godine!

Ja o tome, Mladene, pišem dosta, pokušavajući da izvestim o turskoj političkoj stvarnosti i previranjima koja se dešavaju.

Da, paralele je moguće povlačiti, ali proporcije su neuporedive, a samim time i hrabrost ovdašnjih boraca za demokratiju/istinu/ljudska prava kaj god je neuporedivo veća. Samo jedan "statistički" podatak [koji često navodim] - 8000 (osam hiljada) nikad do kraja istraženih političkih ubistava u periodu od 1980 - 2007.
wukadin wukadin 11:04 18.03.2010

Re: PODRŠKA HRABRIM TURCIMA!

Upućujem reči podrške svim hrabrim gradjankama i gradjanima Turske, koji imaju savesti, mudrosti i lične snage da se izbore za istinu o dogadjajima 1915. godine!


Džaba im tvoje reči podrške, ako iza njih ne stoje neki tokovi novca, a naravno i konkretni interesi (što bi neko bacao pare bez svog interesa). Iskustno sa domaćim denacifikatorima je dovoljno poučno.
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:44 17.03.2010

хајде, оздрави!

postani svestan svog problema i ispravi ga!

за поправљање стања депресије је јако корисно да се нешто, било шта, уради. али то је, управо због депресије, немогуће.

и ту не помаже, ама баш уопште, ни чињеница да се ради о особи која зна да би учинити нешто помогло.

рећи таквој особи ”хеј, хајде, устани, прошетај мало и уради нешто, што нећеш, пријаће ти” је исто као и рећи јој ”хеј, хајде, оздрави, што нећеш?”.
mariopan mariopan 22:45 17.03.2010

Strašno je to što se desilo

Meni je još strašnije što postoje filmovi i fotografije koje su tada snimali stranci,dakle dokazi iz tog vremena, kojima se samo golim rečima suprotstavljaju političari, "istoričari" i svi drugi koji negiraju taj zločin.
Gledala sam jedan dokumantarac gde je bilo dosta tih snimaka iz onog vremena, dokaza, slika groznih...i onda idu izjave "istoričara" koji sve to viđeno negiraju, građani na ulicama ne znaju ništa o tome, u školama se uči sasvim druga priča, muk na sve strane i neverica.
Politika zataškavanja je bila jako efikasna jer joj je dato toliko mnogo vremena. Sad i istini treba vremena da uđe u umove ljudi i to neće biti lako ni brzo . Nikakva rezolucija neće značiti ništa ako to ne uđe u srca ljudi kao nešto što se zaista desilo, što jeste genocid i to strašan, istrebljen je gotov ceo narod i to najstrašnijim metodama.

AlexDunja AlexDunja 23:08 17.03.2010

...

terapija za narod.
ambiciozno.
mirelarado mirelarado 23:27 17.03.2010

Re: ...

Suočavanje s genocidom
Kao što sam pisao mnogo puta u ovoj kolumni, ja punim srcem verujem da je suočavanje sa našom prošlošću ključ za svetliju budućnost ove zemlje, za oslobođenje od teške neuroze, za sticanje pravog osećaja identiteta i samopouzdanja i za zakopavanje naših krvavih struktura "duboke države" na groblje istorije Međutim, ja takođe verujem, kao što se to dešava sa pojednicima, da će to zahtevati vremena, a desiće se otvaranjem srca Turaka prema tragedijama prošlosti u ovoj zemlji.


Кемал Орхан је у праву. Такво суочавање је тежак и дуготрајан процес, увек и свуда. Важно га је покренути.
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:35 17.03.2010

Re: ...

Кемал Орхан је у праву. Такво суочавање је тежак и дуготрајан процес, увек и свуда. Важно га је покренути.

Verujem da je ovde kako je neko već rekao "nemoguće vratiti pastu za zube u tubu," taj proces nepovratno počeo. No, ulozi su zaista ogrooomni i revizija kompletne istorije nije mala stvar.
sentinel26 sentinel26 23:12 17.03.2010

Tabu

Polako, postepeno je tragedija nemuslimana postala tabu. Taj tabu je bio ojačan veoma snažnom indoktrinacijom kroz obrazovanje, medije i druga sredstva.

Tako da suočavanje sa jermenskim masakrima nije samo suočavanje sa istorijskim događajem, ono znači i razbijanje mnogih mitova u koje Turci veruju i sa kojima se identifikuju.

Indoktrinacija je bila "širokopojasna" i dugotrajna - obuhvatila je sve segmente društva i sve nivoe nadgradnje.
Kada obuhvati i samo tri-četiri generacije - proizvede velike štete koje se teško "liječe".

Svaki "tabu" je pojedinačna rak rana na planovima budućnosti, pa još kada su na tlu koje je kontaminirano mitovima postaju nepremostiva prepreka napretka društva.

Čini mi se da je ipak lakše rušiti tabue nego mitove.
Rezolucije će svakako proizvesti kolateralnu štetu ali ih mogu dovesti za sto oko kojeg se "razgovara" ne i gdje se "pregovara" još..?

Preporuka i poz.
Bojan Budimac Bojan Budimac 23:50 17.03.2010

Re: Tabu

Odavno, gledajući ovo društvo, odnosno republiku nastalu na valu nacionalizma i shvatajuči kako se to nije ni posle 80-tak ispumpalo (naprotiv), mislim o posledicama buđenja te nemani.
mikele9 mikele9 23:39 17.03.2010

Turci, Jermeni i genocid

Polovinom sedamdesetih godina prošlog veka krstareći Kavkazom, boravio sam desetak dana u Jerevanu. Često sam gledao u Ararat koji se dobro video ali preko granice u Turskoj. Jermeni nikad neće prežaliti svoju svetu planinu. Svaka druga prodavnica, restoran...se zove Ararat. Na školskim sveskama umesto Miki Mausa i drugih crtanih junaka nalazila se fotografija Ararata. Moj novostečeni prijatelj Simonjan Babken (tada novinar u svetu poznatog radio Jerevana a danas Jermenski Akademik) me je vodio na brdo Cicernakaberd iznad grada gde je podignut monumentalan spomenik žrtvama genocida. To je ogroman kompleks u koji su u krug "pobodeni" ogromni aluminijumski stubovi i jedan visok i odvojen od kruga i kada uđete među njih (kao da ulazite u lavirint) vetar, pa bio to čak i povetarac, sudarajući se i lomeći između stubova, proizvodi neverovatne zvuke od kojih vam se koža ježi! Imate utisak da čujete vapaje, plač, grcanje, krike umirućih! Nikada neću zaboraviti osećaje koji su me tada obuzimali!

Bojan Budimac Bojan Budimac 00:20 18.03.2010

Re: Turci, Jermeni i genocid

Često sam gledao u Ararat koji se dobro video ali preko granice u Turskoj. Jermeni nikad neće prežaliti svoju svetu planinu. Svaka druga prodavnica, restoran...se zove Ararat. Na školskim sveskama umesto Miki Mausa i drugih crtanih junaka nalazila se fotografija Ararata.

Onda je tebi skroz jasno šta znači izbacivanje Ararata iz grba jermenske fudbalske organizacije radi meča sa Turskom, što sam pominjao u Više od igre 1

Ararat je off limits kako za Turke, tako za strance bez posebnih dozvola. Pre jedno pet godina sam u Istanbulu sreo momka, člana vojvođanske planinarske ekspedicije koja se popela na isti. Okolnosti našeg susreta su bile izuzetno čudne. Naime, njegova sestra, koja ga je čekala u Istanbulu, je bila opljačkana i za jebeni pasavan (komad papira koji zamenjuje pasoš kada je isti izgubljen) trebalo je neko da potvrdi njen identitet našem konzulatu. Osoba A sam bio ja. Naravno, zapitao sam se tada, šta se dešava osoboma koje izgube pasoš, a nikog živog ne mogu da nađu da potvrdi njihov identitet? No, da ne trolujem sopstveni blog...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:29 18.03.2010

Re: Turci, Jermeni i genocid

Bojan Budimac
... zapitao sam se tada, šta se dešava osoboma koje izgube pasoš, a nikog živog ne mogu da nađu da potvrdi njihov identitet? No, da ne trolujem sopstveni blog...

Много је већи проблем са особама које изгубе идентитет иако су им сва лична документа на броју. Но, сад да ја не тролујем твој блог...
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:35 18.03.2010

Re: Turci, Jermeni i genocid

Много је већи проблем са особама које изгубе идентитет иако су им сва лична документа на броју. Но, сад да ја не тролујем твој блог...

Njima ništa ne pomaže pa ni osoba A.
nsarski nsarski 09:17 18.03.2010

Re: Turci, Jermeni i genocid

Много је већи проблем са особама које изгубе идентитет иако су им сва лична документа на броју. Но, сад да ја не тролујем твој блог...

Kad smo vec kod brace Taviani, evo njihovog Masseria Delle Allodole:

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:47 17.03.2010

Eh,

Po mom mišljenju, Evropska unija može igrati važnu ulogu u ohrabrenju Turske u ovom poduhvatu. EU može pritiskati tursku vladu da napravi reforme na polju slobode izražavanja. Taj notorni član 301 (protiv vređenje turkstva) Turskog Krivičnog Zakona treba da bude izbrisan jednom za uvek. Proširivanje slobode izražavanja će produbiti već postojeće unutrašnje diskusije o zločinima prošlosti u Turskoj. EU može ohrabriti Tursku da se osnuju nezavisne komisije istoričara u sporazumu sa Jermenijom. EU može lobirati zaustavljanje donošenja rezolucija o jermenskom genocidu parlamenata trećih zemalja u zamenu za obećanje Turske da će te komisije biti nezavisne, nepristrasne [turski članovi bi bili međunarodno priznati i poštovani istoričari, ne oni koji su pisali zvaničnu istoriju Turske] i da će njihovi nalazi biti prihvaćeni. Turska treba da otvori svoje arhive ovim komisijama i mora u potpunosti sarađivati sa njima. Te komisije bi trebale da rade korak po korak i da proizvedu pisani korpus ne ograničavajući se na jednostavno ustanovljavanje da li događaje 1915. treba zvati gonocidom ili ne. Te vrste "završnih kvalifikacija" bi trebalo reći na kraju dugačkog perioda, recimo za pet ili 10 godina.

EU takođe može ohrabriti turske i jermenske NVO-e da rade zajedno na svi područjima u kojima imaju zajednički interes.


al' znaš koliko tu treba raditi...lakše je rezolucijom.
natasavb natasavb 00:14 18.03.2010

Re: Eh,

al' znaš koliko tu treba raditi...lakše je rezolucijom.

80 godina je poprilicno dugacak period i moglo se mnogo vise uraditi da su turci bili voljni za tako nesto. zato mislim da je rezolucija ipak neophodna.
sama prica oko rezolucije je ocito pokrenula neka pitanja ,koja bez nje mozda jos uvek ne bi dosla na red.
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:24 18.03.2010

Re: Eh,

80 godina je poprilicno dugacak period i moglo se mnogo vise uraditi da su turci bili voljni za tako nesto. zato mislim da je rezolucija ipak neophodna.
sama prica oko rezolucije je ocito pokrenula neka pitanja ,koja bez nje mozda jos uvek ne bi dosla na red.

Ne slažem se, zato što je rezolucija (koja, uzgred nije obavezujuća, za sada) došla u veoma pogrešno vreme, kada su se mnogo važnije stvari počele događati. Naprotiv, rezolucije mogu sav taj trud da pretvore u veliko ništa... O tome piše Orhan Kemal, a ja se slažem, poznavajući prilike.
Bojan Budimac Bojan Budimac 00:28 18.03.2010

Re: Eh,

al' znaš koliko tu treba raditi...lakše je rezolucijom.

Naravno, što bi nešto krenulo putem rešenja kad se rezolucijom može zaustaviti.
natasavb natasavb 09:13 18.03.2010

Re: Eh,

Bojan Budimac
80 godina je poprilicno dugacak period i moglo se mnogo vise uraditi da su turci bili voljni za tako nesto. zato mislim da je rezolucija ipak neophodna.
sama prica oko rezolucije je ocito pokrenula neka pitanja ,koja bez nje mozda jos uvek ne bi dosla na red.

Ne slažem se, zato što je rezolucija (koja, uzgred nije obavezujuća, za sada) došla u veoma pogrešno vreme, kada su se mnogo važnije stvari počele događati. Naprotiv, rezolucije mogu sav taj trud da pretvore u veliko ništa... O tome piše Orhan Kemal, a ja se slažem, poznavajući prilike.

Verovtano ste Vi upravu,jer kao sto rekoste ,bolje poznajete tamosnju situaciju.
Ja se ipak pitam, da nije bilo priznavanja genocida od strane Francuske i drugih zemalja, da li bi se pokrenula prica o jermenskom pitanju u Turskoj.
Mislim da je to na neki nacin pomoglo onima koji su to pitanje,kao i neka druga unutrasnja pitanja u Turskoj, pokrenuli.
Domazet Domazet 03:37 18.03.2010

Vrlo interesantan pogled na...

...genocid nad Jermenima (koji ja, razume se, nisam razumeo) ima Elif Shafak u svojoj knjizi Bastard of Istambul. Zanimljiva i dobra knjiga. Shto ne znachi da nemam primedbi. Uglavnom na lik 'Tetkinog' dechka, Jermenina koji je se rodio i zhivi u Istambulu. I jermenske Berkeley tetke.
dali76 dali76 07:44 18.03.2010

rezolucija: korak nazad , ili?

U mojoj klasi od nas 22 studenta cak ih je sestoro iz Turske. Svi su dobili vladinu ( Turske) stipendiju za doctorate iz politickih nauka. Sve su to mladi , pametni ljudi , I veliki entuziasti sto se tice demokratije u Turskoj. Posebno oko ovih desavanja u svezi neuspjelog puca.
Jedan od njih mi je rekao kako je ova rezolucija sad bas udarac za process demokratizacije.
Umalo da ga uputim na tvoj blog, al se sjetih da ne razumije rijeci srpskog, mada , covjece nisam pojma imao koliko ja razumijem turskih rijeci.
kukusigameni kukusigameni 09:22 18.03.2010

Suočavanje sa genocidom

"Pitanje genocida nad Jermenima i rezolucija u vezi istog ne napuštaju stranice turske štampe."

"Može li spoljni svet pomoći Turskoj? Da, mislim da može. Ali to ne može biti urađeno donošenjem rezolucija o genocidu jedne za drugom."

Mislim da je ovo u koliziji.
Još jednom, milion puta hvala za Vaše blogove.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:30 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

"Pitanje genocida nad Jermenima i rezolucija u vezi istog ne napuštaju stranice turske štampe."

"Može li spoljni svet pomoći Turskoj? Da, mislim da može. Ali to ne može biti urađeno donošenjem rezolucija o genocidu jedne za drugom."

Mislim da je ovo u koliziji.

Ja ne vidim koliziju. Naime, Orhan Kemal Džengiz pominje, a ja se sećam frke oko tog događaja, da je prva Jermenska konferencija održana 2005. na Bilgi univerzitetu u Istanbulu [mnogo pritisaka je bio da se ona ne održi]. Nikakva rezolucija nije pokrenula taj događaj, kao ni prošlogodišnju kampanju skupljanja potpisa na peticiji izvinjenja Jermenima. Dakle, to su procesi pokrenuti iznutra. Rezolucije, s druge strane, samo učvršćuju nacionalističke rovove i njihova mantra "Turčin nema drugog prijatelja osim Turčina" se percepira kao tačna. To može da dovede, baš kao što Orhan Kemal u svojim tekstovima piše, do potpunog zaustavljanja tih diskusija i, još gore, do obustavljanja procesa približavanja dve zemlje.

To što tema ne silazi sa stranica turske štampe jeste posledica ove dve rezolucije (američke i švedske), ali to ne znači da svi ti tekstovi doprinose znanju i/ili svesti o tome šta se desilo 1915. To znanje i/ili svest se neće materijalizovati preko noći. A izvesni napredak postoji. Juče dok sam gledao tu emisiju primetio sam da su zvanični istoričari (ta dva doktora u studiju, Čiček i Čekič) upotrebljavali sintagmu "tragedija jermenskog naroda." Vrlo dobro se sećam one prve emisije u kojoj sam gledao profa Tanera Akčama 2001. tada oni koji su mu oponirali nisu prevaljivali ni takvu sintagmu preko usta. Gledano spolja to se može činiti malo, ali nije.

Da upotrebim model sekvenciranja doživljaja traume Elizabete Kubler Ros -- negiranje, ljutnja, cenkanje, depresija i prihvatanje. Tursko društvo, odnosno njegovi segmenti su logično u različitim fazama (naravno to nikad neće biti stopostotno jednoglasje). Na primeru jučerašnje emisije mogu da zaključim da su mejnstrim istoričari u fazi cenkanja, a pre devet godina su bili u prvoj ili eventualno drugoj fazi. Jednostavno, treba vremena u atmosferi slobode govora, za koju su neke bitke tek nedavno izvojevane.

Argument "imali su ga 80 godina" samo pokazuje nepoznavanje istorije, pa samim tim se ni ovdašnje promene ne mogu primetiti. Uostalom i američki kongres je imao 80 godina da usvoji tu rezoluciju, koja se završava sa and to recall the proud history of United States intervention in opposition to the Armenian Genocide. Wow! Impresioniran sam tom "ponosnom istorijom," kojoj je trebalo 85 godina da se materijalizuje u neobavezujućoj rezoluciji, a koja opet služi kao bargaining chip za sasvim desete stvari.
natasavb natasavb 13:05 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

Gledano spolja to se može činiti malo, ali nije.

Pa uz nepoznavanje istorije,kao sto mi prebaciste i gledanje spolja,meni se ovo cini malo.
2005. je Evans smenjen zbog upotrebe reci genocid u svojoj izjavi,koju je posle zamnio sa "jermenska tragedija",koji je za Tursku bio prihvatljiv. Sad eto i ta dva doktora posle pet godina je spominju u studiju.Koliko li ce onda vremena trebati da se javno pocne pricati o tome sta se zaista desilo.



wukadin wukadin 13:14 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

Iznutra jedino i može. I to ako je prepoznat interes, a interes bi se lako mogao naći...
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:05 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

Koliko li ce onda vremena trebati da se javno pocne pricati o tome sta se zaista desilo.

Ajmo još jednom. Donošenje rezolucija je kontraproduktivno jer može [ja se toplo nadam da neće] dovesti do toga da ova vlada, za čijeg vakta su gorepomenute slobode govora osvojene, bude zbrisana od nacionalističkih [ili još gore vojnih] snaga. U tom slučaju se možemo kiss good bye sa suočavanjem ovdašnjeg društva sa avetima prošlosti i pričom o tome na neodređen, ali nikako manji period od barem 20 godina [reformatori u ovoj zemlji se otprilike pojavljuju u tom vremenskom intervalu]. Pomenute snage već vrše ogroman pritisak na vladu da pocepa protokole o normalizaciji odnosa sa Jermenijom i pitanje je kada će oni proći ratifikaciju u parlamentu [slična stvar se dešava i u Jermeniji, gde bi njini nacionalsti najradije oborili Sargsjana]. Ako je to cilj - zagorčavanje života ljudima sa obe strane granice, onda je serijsko usvajanje rezolucija veoma dobar pravac.

Procenjuje se da u Turskoj ima oko 100.000 ilegalnih jermenskih gastarbajtera. Nacionalistička opozicija već galami o potrebi njihovog proterivanja. Šta više, zapadni mediji su pogrešno protumačili izjavu premijera, tako da se dobio utisak kao da se on sa tim slaže. Da nije bilo tih rezolucija ti ljudi nikom ne bi pali na pamet, a sada lako mogu biti kolateralna šteta političkog nadgornjavanja.[inače se jako retko dešava da se ilegalni radnici iz Jermenije deportuju i to se u poslednjih pet godina dešavalo isključivo ako urade neko drugo kriminalno delo i.e. ilegalni rad se tolerisao]

Prošli put sam napisao da me interesuje reakcija Etjena Mahčupjana, naslednika Hranta Dinka na mestu glodura biligvalng dnevnika Agos. Pod naslovom "Ostavite istoriju na miru, turski Jermeni poručuju autsajderima" je u Today's Zaman-u izašla i njegova izjava. "Cilj oba glasanja, SAD i švedskog, je nejasan. Ne nalazim ih smislenim niti za razumevanje prošlosti niti za postavljanje prema budućnosti," rekao je jermenski autor i novinar, dodajući da ne odobrava ni reakciju turske vlade. "Kategorički odbijam mešanje država u ovakva pitanja. One nikada ne bi trebale da su učesnice u takvim diskusijama. Inače ne možemo izbeći politizaciju," zaključio je.

Etjen, baš kao i Hrant, nije čovek koji bi da ostavi bele mrlje istorije netaknutim ili koji se ne zalaže za priznavanje genocida, ali shvata da se to ne radi spoljnim pritiskom.

Jako je lako biti principijelan preko tuđih leđa. Obe zemlje u ovo trenutku imaju interes za otvaranje i hrabre predsednike koji su to započeli. Turska, između ostalog, zbog 0 problema sa susednim zemljama, uslov za EU integracije. Da ne objašnjavam šta bi značilo Jermeniji koja je landlocked zemlja otvaranje zapadnih granica.
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:07 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

Iznutra jedino i može.

Pa naravno, samo o tome se radi, a i interes postoji.
kukusigameni kukusigameni 15:17 18.03.2010

Re: Suočavanje sa genocidom

Držim palčeve. Samo napred. I još jednom hvala za iscrpne podatke.
NNN NNN 10:33 18.03.2010

Suočavanje s genocidom

Ova Bojanova slika sa profila tako dobro pristaje uz naslov

Ne postoji prijatan trenutak za suočaanje, ali to je ona žaba koja mora da se proguta.
wukadin wukadin 10:58 18.03.2010

Lični problem

Imam problem sa glagolskom imenicom Suočavanje... da ne parafraziram sad Geringa
Uostalom, Who the fuck is America... pa da stalno drugima soli pamet (nas su i zabiberili bombama, Turskoj ipak ne preti ta opasnost). Možda bude i kolateralne koristi ako se pokvare odnosi na relaciji USA - Turkey. Eno reče turski premijer da mu Iran ne smeta...
Dakle, nek se Ameri suoče sa onim što su radili Indijancima, crncima, Latinskoj Americi, Indokini, pa što ne reći i Srbiji. Filmići tipa Avatar teško da su dovoljni. Ono jeste da je "kraj filma kao da ga je pravio Koštunica" (Basara), ali ništa dok se Kamerun ne ogradi od "Hopenhagen" pokreta - da ne bude da smo se naprasno setili ekologije pred kineskom opasnošću.
Da se vratimo na suočavanje - ako je Amerima teško mogu da se suoče sa onim što radi njihov avatar Izrael. To je možda lakši zadatak.
U terminima univerzalnog morala:
Ko je bezgrešan neka prvi baci kamen.
A dok se ne pojavi takav bez-grešnik i dalje ću da grešim i razumem druge grešnike
kukusigameni kukusigameni 12:17 18.03.2010

Re: Lični problem

Ovo je baš lični problem.
wukadin wukadin 13:12 18.03.2010

Re: Lični problem

Koji samnom deli veliki broj Srba.
Slično je i sa Jevrejima, Turcima, Kinezima, Rusima... verovali ili ne čak Amerikancima. Niko ne voli da mu drugi (američki Senat u ovom slučaju, u nekom drugom neki Francuzi, šta ga znam...) soli pamet. Posebno ako je taj drugi daleko od savršenstva, a kad osudi svoju prošlost to je samo deklarativno (jer drugačije i ne može). A svi su takvi.
Uzmimo npr. "afirmativnu akciju" koja pripadnicima "etničkih manjina" (inače veoma diskutabilan pojam) daje prednost pri zapošljavanju skoro do nivoa "po ključu". Ispada da ovaj ne bi mogao da se zaposli u ravnopravnoj utakmici. A jedino ispravno bi bilo isplata ropskog rada predaka koji su bili robovi. Međutim, Amerika to ne bi mogla da plati ni da je u najboljim danima.
Kad mi pomenu izvesni "lokalni genocid" (kontradikcija u startu) pitam se koliko će to da me košta. Ako se neki Turčin pita isto, ja ga potpuno razumem.
kukusigameni kukusigameni 15:07 18.03.2010

Re: Lični problem

Koji samnom deli veliki broj Srba.


Vi ste vox populi?


Slično je i sa Jevrejima, Turcima, Kinezima, Rusima... verovali ili ne čak Amerikancima. Niko ne voli da mu drugi (američki Senat u ovom slučaju, u nekom drugom neki Francuzi, šta ga znam...) soli pamet. Posebno ako je taj drugi daleko od savršenstva, a kad osudi svoju prošlost to je samo deklarativno (jer drugačije i ne može). A svi su takvi.


Koji svi i kakvi? Sad ste i vox populi za ceo svet?

Uzmimo npr. "afirmativnu akciju" koja pripadnicima "etničkih manjina" (inače veoma diskutabilan pojam) daje prednost pri zapošljavanju skoro do nivoa "po ključu". Ispada da ovaj ne bi mogao da se zaposli u ravnopravnoj utakmici. A jedino ispravno bi bilo isplata ropskog rada predaka koji su bili robovi. Međutim, Amerika to ne bi mogla da plati ni da je u najboljim danima.


Ko kome ovde soli pamet?

Kad mi pomenu izvesni "lokalni genocid" (kontradikcija u startu) pitam se koliko će to da me košta. Ako se neki Turčin pita isto, ja ga potpuno razumem.


Ovo je veoma čovečno, za razliku od USA.
wukadin wukadin 10:07 22.03.2010

Re: Lični problem

Vi ste vox populi?


Postoje izborni rezultati, stranke u Srbiji zagovaraju
1) "Suocavanje"
2) Saradnju sa mrskim institucijama da bi se "zivelo bolje"
3) Otpor
Koliko ljudi glasa za prvu opciju?

Koji svi i kakvi? Sad ste i vox populi za ceo svet?


Samo pratim vesti. Fabulu radnje.

Ko kome ovde soli pamet?


Iznosim svoj stav. Ako je neki Amerikanac ovo procitao i ucinilo mu se kao mesanje u unutrasnje stvari njegove zemlje, ja se izvinjavam.
A sada bih voleo da se meni izvinU svi strani ambasadori koji govore sta Srbija treba da radi.

Ovo je veoma čovečno, za razliku od USA.


Ja sam se "covecnosti" naucio od njih.
Biljana 77 Biljana 77 15:44 18.03.2010

Simboli, mitovi, legende

Ararat, Kosovo, car Dušan, tisućljetna kultura, Ataturk, prošlost, prošlost.. Figuriraju i kod nas (svih redom na Balkanu) i kod njih (jednako kod Turaka i Jermena)kao suviše značajni činioci u delovanju raznih političkih opcija, ali i u nekoj opštoj nacionalnoj svesti. Jer je lakše.. Misliti i govoriti o problemima čije je konkretno rešenje nemoguće, a krupne reči zveče nadaleko bez obaveze da se nešto učini. Zloupotreba prošlosti na ovakav način otklanja pogled sa drugih realnijih problema. Ergenekon.. ne nismo mi kriminalna struktura oformljena zarad osvajanja moći i lične koristi, mi hoćemo da zaštitimo turski narod od kolektivne krivice koju nam nameće mrski svet.Poznato zvuči?

Kad se budemo, i mi ovde, i oni tamo oslobodili mitomanije i iskrivljene slike o prošlosti, suočavanje će biti stvarno. I pritisak spolja da se to suočavanje učini dovodi do toga da je ono neiskreno, iznuđeno i nedelotvorno. Da bi postalo stvarno ljudi će morati da počnu da žive sopstvene živote jedni sa drugima, umesto što proživljavaju noćne more svojih otaca, dedova, praroditelja...
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:35 18.03.2010

Re: Simboli, mitovi, legende

Biljana 77
Kad se budemo, i mi ovde, i oni tamo oslobodili mitomanije i iskrivljene slike o prošlosti, suočavanje će biti stvarno. I pritisak spolja da se to suočavanje učini dovodi do toga da je ono neiskreno, iznuđeno i nedelotvorno. Da bi postalo stvarno ljudi će morati da počnu da žive sopstvene živote jedni sa drugima, umesto što proživljavaju noćne more svojih otaca, dedova, praroditelja...

Šta reći, osim u sridu Biljana, u sridu!
kukusigameni kukusigameni 17:02 18.03.2010

Re: Simboli, mitovi, legende

Kad se budemo, i mi ovde, i oni tamo oslobodili mitomanije i iskrivljene slike o prošlosti, suočavanje će biti stvarno. I pritisak spolja da se to suočavanje učini dovodi do toga da je ono neiskreno, iznuđeno i nedelotvorno. Da bi postalo stvarno ljudi će morati da počnu da žive sopstvene živote jedni sa drugima, umesto što proživljavaju noćne more svojih otaca, dedova, praroditelja...


"Mitomanija je termin koji označava bolesnu sklonost nekih ljudi da izmišljaju priče o neverovatnim događajima, kao i da izvrću istinu i preteruju u opisivanju stvarnih događaja, sa ciljem da sebe prikažu u što povoljnijoj svetlosti."

Ne vidim gde je prisutna mitomanija kod Jermena u odnosu na genocid.
Biljana 77 Biljana 77 17:30 18.03.2010

Re: Simboli, mitovi, legende

Mitomanija predstavlja sklonost ka preuveličavanju događaja, od kojih se pravi mit ili težnju da se izmišljeni događaji proglase istinitim.

Mitomanija se odnosila na sklonost navedenih naroda (uključujući i Jremene) da pridaju suviše veliki (nerelan) značaj određenim elementima svoje istorije, npr. planini Ararat, a nikako genocidu.

EDIT: A citirani deo teksta se mnogo više odnosi na turski mit o nepogrešivosti Ataturka.
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:22 20.03.2010

Komentari sa privatnog bloga

Ovo inače ne radim, ali mislim da na ovoj temi postoji neki "twist" odnosno da je nesporazum lako moguć. Zato prenosim ova dva komentara (naravno, dobio sam dozvolu autora prvog da prenesem ovde):

Poštovani,

pratim Vas site,a i Vas blog na b92 (jedini razlog posjeta istom).Kako ne mogu ostaviti komentar na b92, ostavit cu ga ovdje.
Iako Vas citam s osobitim uzitkom,clanak o armenskom genocidu bas i ne stoji.
Koliko god su false zapadnjacke rezolucije, groteskno zvuci ideja o komisijama, o rokovima od 5 ili 10 godina, o 30 000 sudionika (puno?malo?) itd.Trzenje je trzenje,zar ne?
Bilo kakva manipulacija nekim faktom, bez obzira na motiv je nedopustiva - to je za mene Vas credo.Barem tako sam ga iscitavao iz svega sto ste pisali.Sada : tursko-armenski odnosi, demokratizacija unutarnjeg turkog zivota, ilegalni imigranti...sta to ima sa golim faktom?

S postovanjem,
Nenad Franic,Zagreb


*********

Poštovani Nenade,

nadam se da ste mogli razumeti da ja ne postavljam pitanje genocida, odnosno nikako ne pokušavam da ga negiram ili relativizujem. To je, dapače, po mom uverenju i onome što znam o njemu, jedan od bolje dokumentovanih genocida 20. veka čak i bez otvaranja arhiva osmanske imperije.

E sad, pitanje suočavanja turskog naroda sa sopstvenom istorijom je sasvim nešto drugo i ja se slažem sa ovdašnjim liberalno orijentisanim javnim ličnostima (koji takođe ne negiraju genocid kao takav) da taj proces ne može biti nametnut spolja, te da je, s obzirom na unutrašnje-političku nestabilnost, taj pritisak kontraproduktivan i zapravo može anulirati sve što se na tom polju do sada pomerilo, a pomerilo se, verujte mi, jako puno.

Predlog "fact-finding" komisija Orhan Kemal Džengiz ne predlaže zato što on ili pomenuti intelektualci ne znaju šta se desilo i kako se to što se desilo može okarakterisati, nego je to kompromisno rešenje kojim bi se, da tako kažem, postigla postupnost prihvatanja. Uostalom to nije njegova ideja. Takvo rešenje jeste ušlo u protokole za normalizaciju jermensko-turskih odnosa. Dakle, u dokument koji [istina uz posredovanje] su dve vlade direktno potpisale. Dakle, komisije su deo, da, slažem se, trgovine, ali i vrlo važan početni korak suočavanja turske populacije sa događajima 1915. Pazite, radi se o populaciji (dva pasusa dole to elaboriram), koja (na žalost, većina) smatra da tu nema šta ni da se ispituje. Sa te tačke gledišta potpisi 30.000 javnih ličnosti na izivnjenje Jermenima je velik broj i čin lične hrabrosti – samo dve godine nakon što je Hrant Dink ubijen u sred bela dana ispred zgrade u kojoj mu je redakcija.

Naime, mislim da treba imati na umu da je, recimo, Vili Brant počeo svoju "Neue Ostpolitik" 1963, a tek 1970. kleknuo u Varšavi. Pri tome je nemački narod pre toga prošao kroz period denacifikacije. Šta hoću da kažem? Samo to da je politika koja je dovela do tog čina bila vođena 7 godina i napravljen je teren za to.

Da se vratim na Tursku, ovde je to zilion puta teže, jer pod jedan generacije i generacije su odgojene na jednoj teškoj indoktrinaciji i etnocentričkoj/nacionalističkoj historiji, pod dva, revizija historije glede genocida podrazumeva reviziju [Orhan Kemal to jasno kaže] kompletne historije republike. Takve stvari se ne mogu uraditi preko noći, a sada su napravljeni prvi koraci. Jednostavno, bila bi ogromna šteta da sve to propadne zbog spoljnih pritisaka.

Na kraju da dodam, da je apsurdnost cele ove situacije to da danas jermenska dijaspora i anti-vladine snage u Turskoj (nacionalisti i ultra-nacionalisti) maltene čine jednu koaliciju, koja ima za cilj da stopira proces približavanja dve zemlje. Interesantno je, recimo, da Jermeni u Jermeniji, barem prema izveštaju sa nedavnog sastanka jermenskih i turskih intelektualaca, gledaju na SAD rezoluciju kao na isključivo tursko-američku stvar i.e. ne tiče ih se, a ne treba reći koliko je truda u njeno donošenje uložila jermenska dijaspora u SAD.

S poštovanjem uz nadu da sam malo razjasnio,

Bojan

P.S. Ilegalne radnike, sam pomenuo u komentaru kao moguće žrtve politike pritisaka, jer, na žalost, politika se u krajnjoj liniji uvek prelomi na nekome, a u ovom slučaju [nadam se da neće] to može biti na ljudima koji su nit' luk jeli nit' luk misirisali...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana