Društvo| Nostalgija| Umetnost

Sondiranje etno jazz-a Bože Ilića

Ivan Blagojevic RSS / 23.03.2010. u 14:19

Sekretarice - omiljeni modeli
Sekretarice - omiljeni modeli
Velikan srpskog slikarstva Boža Ilić je ogluveo u 12 godini. Vremenom je sve nerazgovetnije govorio, uglavnom prema sećanju. To je bio glavni hendikep u prelomnim godinama odbrane statusa vodeće figure socijalističkog realizma. Upoznao sam ga godinu dana pred smrt dok je ubeđivao prsatu sekretaricu SIZ-a za kulturu da mu pozira - naga. Upravo tih dane je umro moj deda kome je Boža dugovao zahvalnost za umeće sviranja frule. Odmah je po fizionomiji pogodio čiji sam unuk i hitro iz sakoa izvukao frulu, objašnjavajući da je pomažući mom dedi oko stoke, zauzvrat dobijao besplatne časove izvornog Berklija za frulu. Sve do teškog zapaljenja i gubitka sluha redovno je pohađao časove duž zelenih proplanaka i bistrih potoka detinjstva.
U kasnijim godinama umetničke slave i večne tišine na proputovanjima širom sveta Boža je s radošću kupovao frule svih oblika i proizvodio nešto što sam ja odmah nazvao etno džezom. Zvuci izvorne narodne teme evoluirali su pod teretom vremena u najčistiju džez improvizaciju. Taj vid etno džeza sam kasnije prepoznavao kod brojnih učesnika Nišville jazz festivala, počev od ovčarske frule Teodosii Spasova do holandske grupe Tarhana ili egipatskog fusion benda Eftekasat.
Posle gubitka sluha Božina porodica je je odustala od njegovog školovanja i namenila mu poslove čuvanja
Autoportret iz 1948.
Autoportret iz 1948.
stoke. Sudbina je htela da ikonopiscu koji je došao da oslika crkvu u Žitnom potoku zatreba momčić da meša boje i Boža je imao sreću da se mešajući boje, inspirisan umećem majstora krišom poigra slikajući u pauzi jedan deo zida. Zaprepašćen sirovim talentom dečaka slikar ga je ohrabrivao dajući mu sve veće zadatke, a kasnije ga je vodio sa sobom po drugim crkvama Srbije i Makedonije. a zatim uložio svoj autoritet i Boža je primljen na Akademiju likovnih umetnosti u klasi Mila Milunovića.
Period socijalističke izgradnje vinuo je Božu Ilića u orbitu najvećih slikarskih veličina SFRJ. Osip Emilijevič Mandeljštajm je tvrdio da se novo društvo oslanja na solidarnost i ritam. Na temelju te misli Boža Ilić je nepogrešivo osetio ritam novog doba. Lidersku poziciju slikarskog real socijalizma ubedljivo drže dva njegova velika platna: „Sondiranje terena na Novom Beogradu" (440x240cm) i „Omladina gradi prugu" ispred „Jutro na omladinskoj pruzi" Ljubice Cuce Sokić, „Izgradnja mosta u Bogojevu"
Skica "Sondiranja"
Skica "Sondiranja"
Milana Konjovića i „14. decembar" Đorđa Andrejevića Kuna. Iz tog vremena ostao je citat Ota Bihaljii - Merina da je Boža Ilić uobličio problem radnog entuzijazma, ritam i sreću kolektivnog stvaranja u izgradnji socijalističke otadžbine".
Kritičari su ga poredili sa klasicima realizma Velaskezom i Kurbeom, Mića Popović tvrdio da je Boža nabolji slikar njegove generacije, Tito od njega naručio svoj portret - i zavist kolega je kulminirala. Napadi kritičara entuzijazma koji su negirali njegovu umetnost nakon silnih priznanja i izložbe u Veneciji nepovratno su bacile Božu Ilića u anonimnost. Nekoliko supruga i brojni troškovi ugrozili su i egzistenciju što je sve dovelo do toga da poslednjih 20 godina Boža prima socijalnu pomoć. Poslednjih godina slikao je ženske aktove i pejzaže detinjstva u ateljeu koji je napravio u potkrovlju roditeljske kuće u selu Simonovci
Naručio sam mu rodnu kuću mog dede Dragomira (i moju - prvih godinu ipo sam živeo u njoj). Boža je ozbiljno prionuo na posao, došao i uradio preciznu skicu kuće i usput mi mangupski nagoveštavao svoja i iskustva mog dede sa seoskim udovicama.
Posle mese dana posao je bio obavljen i ja sam se merdevinama popeo u njegov seoski atelje u
Opsednutost muzikom
Opsednutost muzikom
potkrovlju ispunjen uglavnom ženskim aktovima. U sredini sobe stajala je moja rodna kuća u ulju, a ispred nje stog sa senom i na vrhu maštom docrtan petao (tada je kuća već bila pusta). Na štafelaju Boža je upravo dovršavao novu sliku - istog tog petla u gro planu. Širokim pokretima špakle s lakoćom je dovršavao sliku - skoro i ne koristeći četkicu. Proučavajući naivno slikarstvo za jednu svoju režiju - u jarko crvenom pevcu prepoznao sam simbol smrti vezujući ga za svog dedu i ne pomišljajući da je Boža zapravo slikao opšti simbol svoje nadolazeće smrti u narednih 10 meseci. Petao je ostavio bolji umetnički utisak na mene od profesionalno odrađene porudžbine rodne kuće. Ne cenjkajući se, platio sam traženi iznos za živahnog petla.
Malo je nedostajalo da kupim još nekoliko Božinih dela od nasrtljivih Božinih komšija i rođaka koji su me, jedan po jedan, presretali da mi po nižim cenama prodaju slike koje im je Boža vremenom poklanjao za razne usluge svakojakih pomoći. Teško sam im objasnio da nisam kolekcionar i da skupo plaćene slike za mene imaju drugi značaj.
Te zime Boža me je nekoliko puta zvao u prisustvu prevodioca i ozbiljno sam pokušao da realizujem njegovu ideju da dobije spomen galeriju u Nišu darujući gradu dobar deo svojih slika. Smrt ga je pretekla tog leta i Niš nije iskoristio svoju šansu.
Prokuplje je kasnije gradsku galeriju nazvalo po Boži Iliću. i pokrenulo slikarsku koloniju u Žitnom potoku, a i podiglo mu sp
Varijacija na temu
Varijacija na temu
omenik tik uz pesnika Rada Drainca na Hisaru.
Poslednju svoju Novu godinu Boža Ilić je otišao da dočeka na vikendici svog velikog prijatelja progesora dr Kulića, ali je promenio odluku i par sati pre ponoći me pozvao da dođem po njega. Izvinio sam se da sam upravo bezuspešno čekao benzin na pumpi i da nemam goriva ni za vožnju u jednom pravcu do Sićeva (te 1993. godine uglavnom smo se radovali svakoj isporuci benzina). Boža je tada pomenuo da bi želeo da mi pokaže svoju violinu. Tek nakon njegove smrti saznao sam da je nezadovoljan slikarskim prihodom, samouk otpočeo proizvodnju violina i da su mu kupci bili i neki od eminetnijih violinista ove zemlje. Da li je Boža pokušavao da svira violinu kao i frulu u etno džez maniru -nisam saznao, ali je potreba za muzikom bila dovoljno snažna da u svoj tišini razgovetno čuje ritam onog što je odslikao. Boža Ilić jeste uspeo da oseti ritam, ali ne i solidarnost novog doba. Na žalost, solidarnosti pa ni džez improvizaciji nije bio sklon ni Crveni petao smrti koji je 15. jula 1993. kukurikanjem sa vrha nacrtanog stoga sena zauvek zaustavio Božino srce.

Atačmenti



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Strongman Strongman 16:29 23.03.2010

Odlična tema

Obožavam dela Bože Ilića s kojima sam imao puno prilike da se družim. U kafe galeriji Astrapas je uvek bilo par Božinih slika, zatim u velikoj sali okružnog suda u Nišu je ogromno platno neke bitke sa ratnicima na konjima, a i privatne kolekcije nekih mojih prijatelja.

Svaki put kad sam u kolima prema prokuplju krajolici koje vidim me podsete na Božu. njegovi pejzaži su način kako i ja pamtim pitoreskne predele Hisara i okoline.

Ivan Blagojevic Ivan Blagojevic 12:08 24.03.2010

Re: Odlična tema

u velikoj sali okružnog suda u Nišu je ogromno platno neke bitke sa ratnicima na konjima


Reč je o slici "Boj na Čegru".
Pozdrav direktoru Strongmenu i puno uspeha u rukovodjenju JP-om

Velimir Jeremić Velimir Jeremić 12:19 24.03.2010

Re: Odlična tema

Po priči, Boža je u nemilost "zvanične kritike i politike" pao nakon rada na Titovom portretu ulju, koji su isti ocenili kao "prestrog". Postoji jedna Božina fotografija ispred štafelaja dok radi upravo taj portret, koji je nakon toga naravno uništen.
A monumentalna slika "Sondiranje na Novom Beogradu" sa velikom pouzdanošću, mislim da je slučajno i pronađena pred kraj 80.tih baš u skladištu uglja kotlarnice Okružnog suda u Nišu, gde je čamila pitaj boga koliko godina.
Ivan Blagojevic Ivan Blagojevic 15:46 24.03.2010

Re: Odlična tema

Po priči, Boža je u nemilost "zvanične kritike i politike" pao nakon rada na Titovom portretu ulju, koji su isti ocenili kao "prestrog".

Hvala na podsećanju. Čuo sam taj podatak, ali nigde u literaturu nisam mogao da proadjem potvrdu toga. Inače, u to vreme se "zaglavljivalo" i za mnogo manje stvari od toga da se Maršalu ne dopadne kako ste ga "videli u ulju". Princip je bio: Ti njega "u ulje" ' on tebe "u turšiju". Jedino je ohrabrućujuće što turšija ipak stigne. Kad - tad!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 17:49 23.03.2010

sudbina bože ilića

Među jugoslovenskim soc-realistima slučaj Božidara Bože Ilića, svakako centralne ličnosti ovog pokreta, umnogome je paradigmatičan – kako za sam soc-realizam kao pokret, tako i za odnos ovdašnjih vlastodržaca prema umetnicima i umetnosti, koja je često bila upotrebljavana u svrhu trenutnih političkih ciljeva. Tada mlad slikar (Akademiju završio 1945.godine, u klasi profesora Mila Milunovića), Božidar Ilić od strane relevantnih političkih foruma vrlo brzo biva prepoznat kao ona ličnost koja na najbolji način oličava težnje novog umetnika i nove umetnosti, koji sadržajem svojih dela doprinose obnovi i izgradnji naše socijalističke domovine. Ilić nailazi na opšte divljenje kritike , dobija brojne nagrade, 1950.godine biva jugoslovenski predstavnik na Bijenalu u Veneciji, da bi, nakon sukoba sa IB-om i novoproklamovanim otvaranjima naše kulture uticajima sa Zapada, bio jednostavno potpuno zaboravljen, našavši se u svojevrsnoj izolaciji kao kolateralna žrtva ideala u koje su, koliko juče, svi oko njega verovali.

strudlanudla strudlanudla 21:58 23.03.2010

...

preporuka za temu!
mariopan mariopan 22:25 23.03.2010

Re: ...

Dpopada mi se ceo tekst, iz njega izbija poštovanje i tiha ljubav za čoveka, ne samo za slikara, nego kao za dobrog prijatelja.
Dopadaju mi se slike, ne znam kako je svirao taj dzez ali slike su mu lepe, šteta što je tako teško živeo posle....Pevac je živ i kukuriče
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 14:43 24.03.2010

meni dali mama i tata malog bozu


a kad sma bio klinac upoznao sam ga, i secam da je cudno govorio. sevcam s e njegovog ateljea. a bio sam skroz mali.
alexlambros alexlambros 22:42 24.03.2010

preporuka

za Bozu i text i soc realizam koji, makar kad je javna spomenicka skulptura u pitanju, pokazuje daleko vise umetnicke domete od ovih grozota koje se danas podizu po Srbiji ...
kao ovo npr

spomenik lizalici u Kragujevcu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana