Zamisli ovakvu situaciju:
1) Otac odluči da te vodi na dalek put, ali se zezne u proračunu i umesto za uskršnje praznike kupi avio karte i rezerviše smeštaj za vreme školske godine.
2) Za to vreme ministarku prosvete isprozivaju da je blaga, pa ona, u samoodbrani, uvede zakon da ako prekoračiš određeni broj izostanaka, opravdanih ili neopravdanih, padaš godinu u školi.
3) Tebe ćale ipak odvede na put, pošto ukupan broj izostanaka ne prevazilazi ministarkin limit. Za malo.
4) Sit se izdosađuješ sa ocem, i taman je vreme da kreneš kući, kad ono pukne vulkan negde u božjoj materi i zatvori se vazdušni prostor nad Evropom i zarobi te u belom svetu.
5) Zoveš školu, a oni kažu - Više sreće sledeće godine.
I posle, jednog dana, ti imaš decu, i gušiš ih da budu dobri đaci. Oni te pitaju da li je istina da si pao godinu u gimnaziji a ti kažeš:
- Istina je, ali sa mnom je slučaj drugačiji. Ministarka se nešto bila zainatila a moj pokojni tata se nešto zeznuo za avionske karte. A onda je, za baksuz, vulkan na Islandu poslao ogroman oblak pepela u atmosferu, blokirao kontinent i mi ostadosmo zaglavljeni u Istanbulu. Zato su mene, ni krivog ni dužnog, oborili. Inače sam bio odličan đak.
A deca ti kažu:
- Aha. Važi.