Gost autor: Dragana Ćorić

Savremeni uslovi rada i života nam oduzimaju vreme. Dragoceno vreme - za prijatelje, za decu, za nas same. Da budemo, onako, sami sa sobom, da udahnemo duboko i rešimo u sekundi svaki problem i nedoumicu koju imamo.
Takav nametnuti, svačim izazvani tempo života dobio je svoju punu realizaciju u sveopštoj elektronizaciji naših života. Od mejlova, društvenih mreža i alternativnih načina komunikacije (koji su neretko ponuđeni kao jeftiniji od standardnih) do mehaničkog "buljenja" u TV ekrane i programa koji promiče pred našim očima a zapravo nam ništa ne znači. O njegovoj retko i malo edukativnoj svrsi da i ne govorimo. No, nije greh uhvatiti sebe sa željom da pogasite sve aparate koji vam (uslovno rečeno) olakšavaju život. Da pogasite sve računare, mobilne telefone isključite, i nikako ne upalite TV... i napravite piknik sa vašim detetom, usred sobe, jer možda je napolju sumoran kišni dan. Ili da otvorite knjigu, bajki, Andersenovih, Diznijevih, bilo kojih i da čitate. Sebi. I svom detetu naravno. Pred spavanje. Da povratite onu čar iščekivanja nastavka priče, za koju znamo da će imati dobar i srećan kraj ali su daleko bitnija iskušenja kroz koja glavni junaci treba da prođu. Jer oni, deca, te priče ne znaju, a mi odrasli smo ih zaboravili. Da otvorite staru knjigu sa receptima, pisanu bakinim kitnjastim rukopisom i sa požutelim stranicama, i da onako po starinski zamesite, sami ili sa svojom decom, krofne ili štrudlu s makom (ili čime god volite). Da taj miris topline i zajedništva bude prisutan i onda kada sklopite knjigu priča za laku noć, ušuškate dete, i na kraju i sami otvorite - svoju knjigu. Nebitno je da li će to biti priča o romantičnim neustrašivim heroinama Amande Kvik, Ničeov Zaratustra, poslednja knjiga Dena Brauna, Ketrin Nevil, ili surovo realna analiza svetske političke situacije Noama Čomskog. Ili zašto da ne, i ona ista knjiga bajki koju ste detetu do malopre čitali.
Ne dozvolite sebi da dođete u situaciju da vama ili možda vašoj deci neko izrekne kaznu čitanja knjige (kao što to čini jedan vrli sudija u Nemačkoj). Ne dozvolite sebi da istraživač, sanjar, dete i svi ostali u vama budu ugušeni poslom i trkom koja jeste deo životne borbe za egzistenciju. Ne dozvolite da vaša deca ne znaju ono što ste vi znali u njihovim godinama, i više od toga. Knjiga nije kazna, čak i ako je obima "Rata i mira", jer počinjemo da gubimo ono najbolje u nama upravo smanjenjem ovakve komunikacije.
P.S. 21. aprila je obeležena stota godišnjica rođenja Marka Tvena. Sećate li se imena njegove dvojice simpatičnih junaka?:)