Dule Savic jeste legenda, i kao fudbaler mi je uvek bio omiljen lik, ali Dule Savic ima jedan problem.
Problem sa kojim mozda sira javnost nije upoznata i sigurno ne moze da zna, posto dolazi iz privatne sfere, o kojoj ovde ne bih previse zeleo da govorim.
Taj izvor tog njegovog problema je, smatram, prouzrokovan direktnim uticajem samospoznaje o sopstvenoj legendarnosti koja se godinama i vec decenijama, vezuje za njegov lik i delo.
Otkricu vam samo jedan detalj da bi vam bilo jasnije o cemu se radi:
Dule Savic stanuje u jednoj ulici u samom centru. Zgrada ima prolaz, u prolazu ulaz za stanare i unutrasnje dvoriste. Koje je naravno zajednicko i pripada svim stanarima u tom ulazu. U dvoristu postoji garaza u kojoj Dule Savic drzi svoje automobile, neke u garazi, neke ispred garaze. U dvoristu postoji i jedna manja zelena povrsina koju je ogradio i i napravio malu basticu sa cvecem.
I to je sve ok, medjutim: U "njegov ulaz, u njegovu zgradu" na prvom spratu, useljava se jedna firma sa vise zaposlenih, od kojih neki, logicno je, na posao dolaze i svojim kolima i pozele da svoja vozila parkiraju i u to zajednicko dvoriste. I da skratim, problemi se kao kod Hickoka povecavaju dijabolicnom brzinom, od svakodnevnih "anonimnih" telefonskih poziva zacinjenih najsocnijim psovkama, do direktnih sacekusa ispred vrata i pretnjama "pajser brigadama", koje ce da "rade"!
Neprijatno, u najmanju ruku, mene je to malo porazilo, nisam mogao da verujem da je i to Dule Savic, legenda fudbala.