detalj senka
Učila je veštine. Tog imanja. U pratnji trenutaka. Učili su je i oni koji manje znaju. Uz pomoć skica. Lutala je. Zvucima. Zabasavala: u čudorodne bogaze. Samcijata. Uz pomoć priče: da je Tren: vladar Vremena. I Detalj: jedinica Celina.
Svaki je cvet mogao da je ima: kada je naučila veštine: otvaranja i zatvaranja.
Bojadisala je reči: svojim lagondama. Svetinje ostavljala. Netaknute. Trenutak se veselio: sledećim: rečima: Vidividi: što ume! da gleda! Videće i mog prijatelja, koji stiže sa kišobranom i mirisima svih proleća koje je oblio. Pregršt dvotački u raportu. Šta da joj kažem: kada ume: da smišlja! Videće i dobro uvežbanog nasmejača kako vašari po platnima mudrih gatara. Obrise smutnih . da pomogne . ko želi da bude . opet . u krugu: svetla.
Nemam dodatke. Trenutno imam crnu kosu. Nikakve veze sa celom slikom. Mene. Ni jučerašnje. Još manje od sutra. Ni sa zelenom pesmom o njegovim koracima. Koje ne umem da dočekam. Pa ih napipavam. U mraku smeđe kose. I zelenih pogleda. Ka vratima. Staza od belih cvetova. Nisam dugo pisala o cveću. Žute i bele latice: na prozoru. Šta se još može napisati. O žutim i belim lepotama: iz trena u tren. Sveta.
Zalivam ih radostima koje mi daju. I poprskam: slučajnim kapima… Buket se tamani. Za promenade. Udaću se za tebe. Biti ozbiljna. Praviti putokaze. I spiskove. A onda te opet: samo voleti.
Kada oljuštim jabuku, i zagrizem, kugla se zavrti! Pričala sam ti! I o tome! Kako se lopte kotrljaju. Još dugo. Nečujno. Mesečari proviruju. Ali ćute.
I da obećam: Nastaviću da nam gledam. U sunce. Pa, kada pročitamo sve što je neophodno, ostane senka. Da svetli. Da znamo kuda. Do sledećeg
.
našeg
.
listanja
.
oivičeno korom hleba
vezom mladog belog luka
i zvezdama