Wikipedia
Volonterizam je mobilizacija i angažovanje pojedinaca i grupa koji dobrovoljno pristaju da pružaju usluge određenoj populaciji, uz adekvatnu selekciju i pripremu. Volonterizam je zasnovan na idejama samopomoći, uzajamne pomoći i filantropije. Najčešće se sprovodiu verskim, humanitarnim socijalnim kao i nevladinim organizacijama.Volonteri se vode kao neprofesionalci, ali uz dobru selekciju, pripremu, superviziju i fidbek mogu postići znatni stepen profesionalizma
Ovaj članak, ili jedan njegov deo , je izvorno preuzet iz knjige Ivana Vidanovića "Rečnik socijalnog rada" uz odobrenje autora.
Nije mi namera da ulazim dublje u kvalitet ove deskripcije niti da komentarišem činjenicu da li je potrebna dozvola bilo koga(uključujući i "autora")da bi se jedan ustaljen pojam izuzetno pozitivne društvene aktivnosti publikovao.
U skoro svim državama je volonterizam na vrlo visokom nivou i svaki dan sve više ljudi oseća potrebu da učini nešto za svoje bližnje, u raznim segmentima društvenog života.
Koliko je volontarizam raširen u Srbiji nije mi poznato ali znam da se ovaj besplati rad veoma zloupotrebljava od strane poslodavaca (isto je bilo i u socijalizmu) a osobito od strane tzv. "nevladinih" organizacija koje skoro po pravilu imaju "profesionalan" kadar gde pojam profesionalizam označava visoko plaćen Kadar a volonterizam neplaćene aktiviste kojima je obično osnovna motivacija plaćeno radno mesto, i eventualno uhlebljenje (izraz koji je u direktnoj uzročno posledičnoj vezi sa egzistencijalnom nesigurnošću), osobito u državama sa velikom stopom nezaposlenosti. Da političke Partije obilno koriste ovaj način izrabljivanja bližnjega svoga (pre toga su svojom smišljenom akcijom dobar deo društva gurnuli u nezaposlenost) kvalifikujući ove ljude kao aktiviste, podmladak kako bi "moralno" oprali činjenicu neplaćanja za obavljen rad, kome je svrha politkomercijalizacija samih aktivnosti strake ili preduzeća.
U bolje organizovanim srdinama gde je zaposlenost visoka stvari stoje drukčije.
U državi u kojoj tokom godine provodim najviše vremena (i sam sam često kad imam vremena volonter) nezaposlenost je oko 4% a broj volontera je prošle godine bio iznad 4.000.000 što je ravno JEDNOJ ČETVRTINI UKUPNOG STANOVNIŠTVA. Volonteri se pojavljuju svuda gde postoji smišljena akcija (predhodi joj kartirana društvena potreba) radi pomoći negom segmentu društva. Naravno da država na razne načine osobito fiskalnim putem stimuliše ovu aktivnost jer to olakšava i socijalizuje samo društvo i smanjuje kvantum problema koje država svojim socijalnim angažovanjem mora da svakodnevno rešava.
Skoro je nepotrebno reći da je najveći deo ovih volontera visoko profesionalizovan u smislu poznavanja polja delovanja, aktiviteta kojima se kao volonteri bave, a osnovna motivacija je želja i volja da se pomogne.
Kada o volontiranju (koje u Srbiji ima drugi smisao i sadržinu) razgovaram sa ljudima o ovim aktivnostima, prvo pitanje je "a koliko para to donosi?", a zaključak na odgovor da u ovim aktivnostima jednostavno nije materijalna dobit već unutrašnja satisfakcija je sledeći 'ih nije to ništa.'
Ovo navodi na zaključak da je društvena motivacija pomoći za svoje bližnje kod nas svedena na nivo ispod minimuma potreba društva za samoangažovanjem i prevedena na motivisanost materijalnog karaktera , gde novac ili materijalni interes uslovljavaju i diriguju našim ponašanjem.
Sve u skladu sa M.Fridmanovom koncepcijom da 'nema džabe ručka' "There is NO free lunch" koju koncepciju smatram najodvratnijim antihumanizmom, a koja zahvaljujući raznim protuvama postaje sinonim našeg vremena u kome živimo.
Nije mi namera da branim "socijalizam" ali svakako je u istom motivacija (radne akcije i sl.) bila daleko humanija,socijalnija i prihvaćenija od ove današnje. Stepen zajedništva je bio daleko iznad ovoga koji imamo sada.
Naravno svakako se može postaviti pitanje shvatamo li naše (društvene potrebe) kao svoje ili ih shvatamo kao aktivnosti koje društvo mora da nam plati, tj. da je sve u novcu. Ovaj potpuno asocijalni trend koji je import nakaradnog gledanja na sebe i svoju okolinu (svak svakom je zver) je naravno rezultat asocijalizacije društva u kome je gola egzistencija i stalna borba za fizički opstanak, deo sumanutog procesa svakodnevnog raslojavanja društva na interesne grupe koje umesto zajedničkog prava na život, preferiraju sedmu vrstu 'Smrtnog Greha' = požuda za novcem i lenjost. Ili prodati sebe što skuplje je vrh životnog uspeha.
cerski