Kultura| Literatura| Roditeljstvo| Život

Dve rdjave majke britanske, čemu?

vladimir petrovic RSS / 13.05.2010. u 16:29

                                                                                              A Freudian slip is when you say one thing but mean your mother (Author Unknown)

                                                                         Kao i u ljubavi, tako i u odnosu roditelja i deteta, slabiji je uvek onaj koji više voli (Žolt Haršanji)

Vesele žene vindsorske! Taj Šekspirov naslov (The Merry Wives of Windsor), uvek mi padne na pamet, sam za sebe, kada sporadično pišem na ovom blogu, sa naklonošću, o nekim - vrlim spisateljicama. Pritom imam u vidu Isidoru Sekulić, Margeritu Jursenar, Simonu de Bovoar i Anicu Savić Rebac, o kojima sam već pisao. A nisam stigao da pišem, mada imam nameru, o još jednoj izvanrednoj spisateljici, koju volim - o Virdžiniji Vulf. (Pritom, moram naglasiti da ja nisam zaljubljenik u tzv. autentičnu žensku literaturu per se, onu koja pruža pretežno "ženski pogled na život, žensko iskustvo", već da volim čitati dobre knjige koje pišu - učene i jake žene).

Pada uoči da su sve ove književnice koje sam gore pomenuo imale jednu zajedničku crtu - nisu radjale decu. Jok. Neke od njih su izbegavale muškarce, ne znam da li s pravom ili ne, dok su druge bile u čvrstim vezama, ovakvim ili onakvim, i to sa dobrim muškarcima, ali su ostajale - bezdetne.

Ovom prilikom govoriću o dvema britanskim književnicama, veoma dobrim i slavnim,  koje jesu  bile i - majke. Ali, bolje da nisu. Jer, obe su imale po jedno dete (sinovi su u pitanju) i ostale su u književnoj povesti zapamćene kao školski primeri rdjavih majki, odnosno samosvojnih žena koje se nisu najbolje snalazile u majčinskoj ulozi.  

Jedna od njih je Rebeka Vest (Rebecca West, 1892-1983), koja mi je izuzetno draga. O njoj sam, mada usputno, već dva puta pisao, onda kada sam govorio o Anici Savić-Rebac, kao i o Stanislavu Vinaveru, jer je Vestova bila prilično vezana za Jugoslaviju, a naročito za Srbiju. Govorili su da je njen zanos za Srbiju bio sličan zanosu Ernesta Hemingveja za - Španiju! Druga je Mjuriel Spark (Muriel Spark, 1918-2006), koja pouzdano slovi za jednu od najvećih škotskih spisateljica.

Poznato mi je da mnogi s pravom kažu kako nije lako biti - majka. Dobra majka. S tim u vezi, svestan sam da čovek mora biti obazriv svaki put kada izriče kvalifikaciju za neku ženu - da nije umela da bude dobra majka. S druge strane, nije lako ni - biti dobro dete, jer deca su, po difoltu, rdjava i problematična. I traže mnogo pažnje, zahtevajući da se majke (roditelji) njima bave po sistemu "kao da su ona jedina na svetu", da su prinčevi/princeze, da ništa drugo, osim njih samih, nije važno na ovome svetu. Tako ima dece, koja  i kada odrastu, olako okrivljuju majke, tvrdeći da se nisu dovoljno bavile s njima. O tome sam govorio pišući nedavno blog o jednom aspektu života izvikanog književnika Henrija Milera, osudjujući ga što je, i čak kao vrlo star čovek, loše pisao o svojoj majci. Nije ga bilo sramota.

Elem, Rebeka Vest je bila svakako vrlo zanimljiva ličnost. I jaka žena.  

Njene prve novinarske i književne korake, veoma ambiciozne, karakterisao je jedan susret koji će umnogome obeležiti njen život. Bio je to njen susret sa H. Dž. Velsom (H. G. Wells), tada već poznatim piscem. Ona je imala samo devetnaest godina, a on - četrdesetsedam. Pritom, on koji bio posebno poznat kao pristalica praktikovanja slobodne ljubavi, po spoljnom izgledu bio je vrlo neugledan, čak šta više ružnjikav - nizak i zdepast. Ali je bio dobar književnik, o tome nema spora, i to je palilo kod žena. A kako je došlo do tog susreta? Tako  što ga je, pišući o jednoj njegovoj knjizi, mlada i nadobudna Rebeka Vest drsko nazvala - «usedelicom medju romanopiscima» (the old maid among novelists). On je reagovao tako što ju je pozvao na ručak, "radi razjašnjenja stvari". I to ne u nekoj kafani, nego kod kuće, na ručak koji je spremila njegova tadašnja supruga! A onda je buknula ljubav medju njima. Ozbiljna, jer će ljubavna veza njihova trajati narednih desetak godina, a i bila je veoma značajna za Rebeku Vest, odnosno za njeno dalje književno stvaralaštvo (kritika, pripovetke, romani, putopisi) i novinarsko angažovanje. Zabeleženo je da je H. Dž. Vels, iz milja, nju zvao pantericom, a ona njega jaguarom. Medjutim, ova veza bila je bez perspektive, jer je H. Dž. Vels tada bio po drugi put - oženjen, te nije bio voljan da stupa u novi brak. Iz te strasne veze rodjen je sin Antoni Panter Vest (koji će nositi njeno prezime, kao vanbračno dete, a kome će ona, kao srednje ime, dodati i ono Panter, kako joj je tepao H. Dž. Vels).

Posle raskida sa Velsom, Rebeka je imala još nekoliko ljubavnih veza sa poznatim ličnostima (Čarli Čaplin, novinski magnat lord Biverbuk i drugi). Padalo je u oči da je ta žena, koju su mnogi smatrali feministkinjom, imala potrebu da stalno bude sa muškarcima, te je išla iz veze u vezu. Zatim se udala za bankara H. M. Endrjuza, sa kojim je živela zajedno preko trideset godina, sve do njegove smrti 1968. godine (sa njim je dva puta posetila Jugoslaviju, radi pisanja već pominjanog putopisa "Crno jagnje i sivi soko", jednog od najboljih ikada napisanih na engleskom jeziku). Inače, pisala je ona mnogo i bila angažovana javna radnica. Putovala je, držala je predavanja po svetu, naročito u SAD. Koliko je bila popularna vidi se po tome što ju je magazin Time, 1947. godine, proglasio «spisateljicom broj jedan u svetu» (Time Magazine called Rebecca West the number one women's writer in the world in 1947). Mnogi se i danas, ocenjujući njeno književno stvaralaštvo, slažu da je dala veliki doprinos engleskoj književnosti (Rebecca West was one of the giants and will have a lasting place in English literature).

Medjutim, gradeći sistematično i znalački svoju karijeru, ona je umnogome zanemarivala sina, te retko bivala s njim. Otac deteta, H. Dž. Vels, još se manje bavio njime, te je dečko vreme do punoletstva provodio po institucijama za «decu iz boljih porodica», uključujući škole internatskog tipa.

Sam Antoni Panter Vels bavio se pisanjem i kažu da je bio dosta dobar pisac. Tako je napisao zapaženu biografiju svog oca (H. G. Wells: Aspects of a Life), a o svojim rdjavim odnosima sa majkom govori u autobiografskoj knjizi "Nasledje" (Heritage), iz tužne vizure - vanbračnog deteta rodjenog u vezi dvoje poznatih književnih stvaralaca koji nikada nisu ni pomišljali da svoju vezu ozvaniče brakom. Pritom, daleko veću krivicu pripisuje majci nego ocu. Tako se on  priseća, na primer, da je ona, do njegove pete-šeste godine, tražila od njega da joj se obraća sa "tetkice" (Auntie), a svom ocu sa "Velsi" (Wellsie), te da ga je bila smestila u razne institucije za zbrinjavanje dece samo zato da bi ona "pravila karijeru u SAD". Pada u oči da je on mnogo pomirljiviji prema svom ocu, mada je H. Dž. Vels daleko, daleko manje bio uopšte prisutan u njegovom uzdizanju, od majke. Naime, Antoni je u ocu uvek gledao svog idola, dok je majku neskriveno mrzeo i okrivljivao je svakom prilikom.

Rebeka Vest nikada nije mogla svom sinu oprostiti zbog načina kako ju je opisao u toj svojoj knjizi; na njegove optužbe odgovarala je da se o njemu brinula kako i koliko je umela i mogla, kao žena koja se profesionalno bavila odredjenim važnim poslovima. Uporno se borila i uspevala da se knjiga "Nasledje" ne izda  u Vel. Britaniji, te je objavljena tek nakon njene smrti.

Svakako se Vestovoj može zameriti odredjena sebičnost u odnosu na sina Antonija, kao deteta rodjenog vanbračno, a u tim "edvardijanskim vremenima" u Vel. Britaniji se na vanbračnu decu gledalo s prezirom. Medjutim, činjenica jeste da je on, kada je postao svoj čovek, preterivao u napadima na svoju majku, nastojeći istovremeno, gradeći svoju karijeru, da nešto ušićari od same činjenice da je baš ona njegova majka. To je Rebeka Vest znala, te je do kraja bila gruba i odbojna prema njemu.

Bilo kako bilo, nikada nije došlo do pomirenja sina i majke. Zabeleženo je da je Rebeka Vest, pred samu smrt, osetila grižnju savesti zbog svog sveukupnog odnosa prema sinu; pa ipak, kada su je pitali, dok je bila na samrti, da li da pošalju po Antonija kako bi ga videla poslednji put u životu, ona je odgovorila da je bolje da to ne čine, "ako me on toliko mrzi". Tako je umrla, u devedesetoj godini. (Njen sin Antoni umro je četiri godina kasnije, 1987. godine).

Mjuriel Spark je imala drukčiju životnu priču, ali ne manje uzbudljivu.

Mjuriel Spark je napisala dvadesetak knjiga, ali najbolja i napopularnija medju njima bila je njena druga knjiga, "Najbolje godine Džin Brodi" (The Prime of Miss Jean Brodie), koja joj je donela slavu i veliko bogatstvo. Knjiga govori o učiteljici u nekoj edinburškoj školi za devojčice, tridesetih godina prošlog veka, omiljenoj učiteljici koja je svojim učenicama prenosila liberalne poglede na seks i politiku. Znala je šta hoće i umela to da sprovodi. To nije nailazilo na odobravanje okoline ali svoje mnogobrojne neprijatelje uspevala je "da eliminiše svojim poganim jezikom". Knjiga je, odmah po objavljjivanju postala veoma popularna, tako da je uskoro dramatizovana i izvodjena u Londonu, Njujorku i drugde, a po njoj je kasnije i sniman vrlo uspešan film, sa Megi Smit (Maggie Smith) u naslovnoj ulozi, za koju je ona dobila Oskara za glavnu žensku ulogu, 1969. godine. Ta knjiga učinila je Mjuriel Spark bogatom, odnosno omogućila joj da živi lagodno do kraja života. 

Mjuriel Spark je ušla u književnu povest i kao jedan od tri poznata slučaja britanskih pisaca-katoličkih konvertita - drugi su bili Graham Grin (Graham Greene) i Ivlin Vo (Evelyn Waugh). Mada je njena književna reputacija manja nego što je slučaj sa Grinom i Voom, ipak se govorilo da su u svoje vreme njih troje bili najbolji britanski pisci!

S druge strane, sama Sparkova nije bila baš  vrla katolikinja. Retko je išla u crkvu, a i nije se slagala sa zvaničnim stavom Katoličke crkve protiv abortusa, jer se zdušno zalagala za pravo žena na prekid trudnoće. Ali je tvrdoglavo bila ponosna na svoje katoličanstvo.  

Biografi Mjuriel Spark navode da se ona «slabo razumevala u muškarce» (She always had disastrous taste in men). U devetnaestoj godini udala se za profesora matematike Sidnija Sparka,  nepraktikujućeg Jevrejina iz Škotske, koji je bio 13 godina stariji od nje i po prirodi osoran i grub. Tada su živeli u britanskoj koloniji Južnoj Rodeziji (današnji Zimbabve). No, kako je muž preterivao u grubostima, ona se razvela  od njega kada je njihovom detetu, sinu Robinu, bilo četiri godine. Dete je najpre ostavila u nekom  samostanu u Africi, da bi se vratila u Vel. Britaniju i počela da radi na tome da postane - spisateljica. Kada je dete imalo šest godina, dovela ga je u Edinburg i predala svojim roditeljima na brigu, a od tada se ponašala kao da mali - i ne postoji. I tako je ostalo do kraja njenog dugog života (umrla je u 88. godini), jer nikada nije marila za sina Robina.

Sparkova je izjavljivala da nikada nije zažalila što je bila odlučila da napusti sina, smatrajući da je njena karijera spisateljice bila mnogo važnija nego njegovo uzdizanje. Uostalom, ona je u to vreme radila kao obična sekretarica i bila je prilično siromašna, tako da joj je briga o sinu bila sporedna, misleći da je učinila dovoljno što je sinčića  smestila kod svojih roditelja. A otac detetov nikada se nije ni javljao.

Ako ostavimo po strani činjenicu da je Sparkova napustila sina dok je bio šestogodišnje dete i da nije brinula o njemu do njegovog punoletstva, postavlja se pitanje zašto nikada nije došlo do njihovog kasnijeg približavanja, pa i pomirenja. Izgleda da je okosnica njihovog razmimoilaženja bio odnos prema religiji. Njen sin, kada je postao punoletan, deklarisao se kao Jevrejin, polazeći od toga da je njegov otac bio jevrejskog porekla, kao i da je uzdizan u jerejskom duhu, jer su baka i deka (roditelji Sparkove) praktikovali judaizam, odnosno živeli kao Jevreji u Edinburgu. Tome se protivila Sparkova. Naime, tvrdeći da je njena majka bila - hrišćanka (mada su postojali čvrsti dokazi da je praktikovala judaizam, zajedno sa mužem), ona je izabrala katolicizam. (Govorila je: Katolicizam je jedina religija koju ja smatram racionalnom. Pomaže da se čovek oslobodi svih problema svog života").

Zaradjujući dobro od svojih knjiga, ona je, pored stana u Njujorku, imala i stan u Rimu, te je tamo često boravila. I kada je u jednom rimskom frizerskom salonu srela mladu slikarku/ilustratorku Penelopu Žardin (Pénélope Jardine), shvatila je to kao "prst sudbine", te je počela da se intenzivno druži s njom. Kasnije su odlučile da žive zajedno. Sparkova je kupila kuću/zamak u zabitom selu u (italijanskoj) Toskani sa lepim imenom - Civitela della Chiana, i tamo su njih dve živele same samcate. Muškarci im uopšte nisu nedostajali. A pred smrt, Sparkova je napisala testament u kome je svu svoju ogromnu imovinu, koja se procenjuje na preko tri miliona britanskih funti, ostavila - Žardinovoj. Iz čistog inata, nijedan novčić nije ostavila svom - sinu Robinu (što britanski zakoni dozvoljavaju, dok zakoni u mnogim drugim zemljama poznaju institut obaveznog dela nasledja, bez obzira šta piše u testamentu). Novine su tada donosile bombaste naslove u stilu: "Muriel Spark leaves millions to woman friend rather than son".

Robin Spark se bavio slikarstvom, ali majka je sumnjala u umetničke sposobnosti sina, pa ga je optuživala da želi da se ovajdi time što je isticao da je ona njegova (slavna) majka. (Njujork Tajms je zabeležio njenu famoznu izjavu: "He can't sell his lousy paintings, and I have had a lot of success. He keeps sending them to me and I don't know what to do with them. I can't put them on my wall. He's never done anything for me, except for being one big bore").

Kao što je u Njujork Tajmsu navedeno u prikazu najnovije biografije Sparkove (M. Stannard: Muriel Spark), slično većini velikih pisaca, Sparkova jeste bila svojevrsno čudovište, ma koliko šarmantno čudovište - bila je spremna da sve žrtvuje kako bi uspela u poslu koji je radila, te nije držala mnogo do ljudi oko sebe. Ne samo da je bila loša majka, kažu da je bila i loša i nepouzdana prijateljica, sa ljudima se ponašala kao da su "papirnate maramice", a bila je teška i sa svojim izdavačima. Kao takva, ona je dragovoljno svoju sudbinu vezala za drugu ženu, s kojom će u poluizgnanstvu, provesti preko trideset godina, do smrti. Sve insinuacije da je u pitanju bila lezbejska veza Sparkova je odbacivala - sa osmehom, govoreći da su one bile samo "bliske prijateljice". Bilo kako bilo, njeni biografi ukazuju da je bilo očigledno da njoj nije bio potreban muškarac, "već lojalna, pokorna supruga", što je nalazila u Žardinovoj, svojoj pomoćnici.  

Zanimljivo je da su Rebeka Vest i Mjuriel Spark, odvojeno, dobile uvaženo britansko zvanje "Dame britanske imperije" (Dame of the British Empire), kao priznanje za njihova dostignuća u književnosti.

Eto dva slučaja odnosa majki sa sinovima. Karakteristični su po tome što se majkama pripisuje da nisu bile dovoljno dobre. Naravno, može se reći da je trebalo da se dve navedene majke malo više potrude oko svog poroda. Hipotetički. Jer, njihov veliki značaj za britansku književnost nije okrnjen time što one nisu bile majke kako se to uobičajeno očekivalo od njih. Bile su velike žene. A njihovi sinovi bili su, više ili manje, slabići. To the glory of strong mothers of  frail sons.

ADDENDA:

Pada mi na pamet da su novine širom sveta danas pune saveta, traženih i netraženih, koji govore mladim devojkama da je veoma bitan odnos muškaraca sa njihovim majkama. Nisu dobri oni muškarci koji su bili preterano privrženi svojim majkama, a ni oni koji su mrzeli svoje majke. Evo jednog saveta:

"There are two types of men that should be avoided in this world, and the common denominator is mothers. Men who are mother's boys, and men who have a distinctly negative relationship with their mothers. If you can't avoid them, then bear in mind that you will have a lot of heartache and headache, with plenty of addressing of issues, and if you are successful, you deserve an Olympic gold medal...".

Nije, dakle, lako naći pravu meru u odnosima majki sa sinovima i sinova sa majkama. Kako je majkama sa kćerkama i kćerkama sa majkama, o tome manje znam.

Atačmenti



Komentari (157)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

yugaya yugaya 16:49 13.05.2010

u letu

Posto jel', kao multipla majka imam sad da odradim vecernju smenu, ne mogu puno ali:

- znam da je namera dobra, ali ne mislim da bi ijedna od neradjajucih autorki ista bolje (ili gore, prema ukusu ) pisala i da je izabrala da decu ima. Iritantno je kako i koliko se u knjizevnoj analizi taj aspekt zenskih autora uvek prenaglaseno analizira u sitna crevca.

- kad se vec spominje V.Vulf, onda i ja moram da spomenem E.M.Forstera, pajtasa iz istog knjizevnog kruzoka - u senci opste popularizovane koleginice i perjanice zenskih pokreta, njegova topla, ljudska, filigranska studija zene i njenih unutrasnjih borbi je ostala nepravedno zapostavljena.

Odoh da uvijam decu za kupanje - za temu preporuka ako ce da se pise i o autorkama bez spoticanja o imanje ili neimanje istih.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:40 13.05.2010

Re: u letu

yugaya
... znam da je namera dobra, ali ne mislim da bi ijedna od neradjajucih autorki ista bolje (ili gore, prema ukusu ) pisala i da je izabrala da decu ima. Iritantno je kako i koliko se u knjizevnoj analizi taj aspekt zenskih autora uvek prenaglaseno analizira u sitna crevca.

Ovo je zanimljivo.

Ja sam pošao od dosta uobičajenog mišljenja da se žena smatra ispunjenijom kao žena ako postane majka. Kažem "uobičajenog", mada ne i tačnog. Velike žene, više od Ajfelove kule, mogu, svakako biti i one koje nisu radjale decu. (Uostalom, ja sam poklonik Isidore, Simone i inih - koje nisu radjale).
Naravno, nije mi to bila namera pri pisanju ovog bloga. Spomenuo sam kao usputno da neke spisateljice nisu imale dece, neke se nisu ni udavale, dok su ove dve iz danasnjeg bloga bile majke, ali važe za rdjave majke.

Pritom, moja poenta je bila u tome da su one dobre književnice, i to mi je važno.

Drugim rečima, hteo sam da ih "branim" od lošeg glasa koji ih bije, he, he, he...
kad se vec spominje V.Vulf, onda i ja moram da spomenem E.M.Forstera, pajtasa iz istog knjizevnog kruzoka - u senci opste popularizovane koleginice i perjanice zenskih pokreta, njegova topla, ljudska, filigranska studija zene i njenih unutrasnjih borbi je ostala nepravedno zapostavljena

Da, s ovim se slažem. Svidja se i meni E. M. Forster. On se nalazi na listi onih pisaca o kojima bih mogao (ako stignem) da pišem. (Beketa i tumačenje njegovog Godoa ostavljam pametnijima).
ako ce da se pise i o autorkama bez spoticanja o imanje ili neimanje istih

Za mene je upravo ovo - veoma važno. Govorimo o autorkama, to je najvažnije.
Jer, moja namera je bila da pišem o književnicama R. Vest i M. Spark, pa sam, više kao izgovor odnosno povod, uzeo njihov odnos prema sinovima.
Medjutim, moja ideja je bila: čitajte ove autorke! One to zaslužuju.

Hvala ti što si prva.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:40 13.05.2010

Re: u letu

- znam da je namera dobra, ali ne mislim da bi ijedna od neradjajucih autorki ista bolje (ili gore, prema ukusu ) pisala i da je izabrala da decu ima. Iritantno je kako i koliko se u knjizevnoj analizi taj aspekt zenskih autora uvek prenaglaseno analizira u sitna crevca.

Potpuno se slažem, uz dodatak da se, za razliku od "ženskog", "muško pismo", nikada ne analizira shodno tome da li je pisac imao decu ili ne. Pisanje se, što se mene tiče, i tako ne razlikuje po polu, već po kvalitetu. Možda je upravo zbog toga pisanje srednjeg roda
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:26 13.05.2010

Re: u letu

Jelica Greganović
..Pisanje se, što se mene tiče, i tako ne razlikuje po polu, već po kvalitetu. Možda je upravo zbog toga pisanje srednjeg roda

Ja bih voleo da je tako.

Pa, ipak, postoji "ženska literatura", to sam pomenuo na samom početku mog teksta
(Pritom, moram naglasiti da ja nisam zaljubljenik u tzv. autentičnu žensku literaturu per se, onu koja pruža pretežno "ženski pogled na život, žensko iskustvo", već da volim čitati dobre knjige koje pišu - učene i jake žene).

Teraš me da se u jednom od sledećih blogova pozabavim nekim slavnim "ženskim perom", kao, recimo, sa LJDJH, koja važi za popularnu autorku, čije knjige se mnogo prodaju...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:11 13.05.2010

Re: u letu


Pa, ipak, postoji "ženska literatura", to sam pomenuo na samom početku mog teksta

Što se mene tiče postoji samo dobra i loša literatura. Tema je manje bitna od kvaliteta pisanja, dobru temu, "mušku" ili "žensku" loš pisac, bez obzira na pol može samo da upropasti, isto tako, dobrom piscu nije važno da li se bavi "muškim" ili "ženskim" temama. Dobra literatura se polno ne deli. Kao ni druge vrste umetnosti, gde takođe nije važno da li komponovala žena ili muškarac, slikao ili slikala...
docsumann docsumann 08:12 14.05.2010

Re: u letu

Ja sam pošao od dosta uobičajenog mišljenja da se žena smatra ispunjenijom kao žena ako postane majka.


Da li to uobičajeno mišljenje važi i za neobične žene?
Marina Abramović se, npr., svjesno odrekla mogućnosti da ima djece zarad svog umjetničkog angažmana.
yugaya yugaya 08:24 14.05.2010

Re: u letu

docsumann
svjesno odrekla mogućnosti da ima djece zarad svog umjetničkog angažmana.


I tom izboru u kontekstu umetnika ne pridavati znacaj veci od bilo kog drugog samo zato sto je zena.

Pliz.

Kathy Acker je recimo napisala nebopomerajucu knjigu o zeni iznutra nakon abortusa. Ne bi ta knjiga nista manje vredela da je dete rodila - zena je zena cak i kada je pisac.
dragoljub92 dragoljub92 08:29 14.05.2010

Re: u letu

za mene je to čist сексизам kad se za neku uspešnu žemsku postavi pitanje dal je rađala ili ne .šta kog boli hekleraj dal je majka i ili nije.
to je baš onaj otrovan šovinizam.
ja nisam ljubitelj žensog pisma i mogo bi mlogo da kritikujem tu vrstu književnosti ali nikad mi nije plo na pamet da vučem paralelu sa tim dal ima decu ili ne.to su šovinisti ubacili kao kosku.
ivana23 ivana23 09:48 14.05.2010

Re: u letu

docsumann docsumann 09:52 14.05.2010

Re: u letu

za mene je to čist сексизам kad se za neku uspešnu žemsku postavi pitanje dal je rađala ili ne .šta kog boli hekleraj dal je majka i ili nije.


Ne znam ko uopšte postavlja takva pitanja.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:52 14.05.2010

Re: u letu

Ivana, odlična asocijacija.

I Falačijeva zaslužuje da se napiše blog o njoj!
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:23 14.05.2010

Re: u letu

docsumann
... Marina Abramović se, npr., svjesno odrekla mogućnosti da ima djece zarad svog umjetničkog angažmana.


Marina Abramović?
Fenomenalna.
Zapravo, fenomenalan čovek.

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:31 14.05.2010

Re: u letu

yugaya
...napisala nebopomerajucu knjigu o zeni

Ovo "nebopomerajuću" me podseti na jednu drugu složenicu - srceparajuću...
yugaya yugaya 11:53 14.05.2010

Re: u letu

oooooooops...ponekad iskuckacam ono sto mi je na umu na sasvim drugom jeziku ....mislim da je u pitanju bio pridev earthshattering - a to sto smo mi umesto zemlje skloniji da pomeramo nebo je posebna prica
niccolo niccolo 12:23 14.05.2010

Re: u letu

za mene je to čist сексизам kad se za neku uspešnu žemsku postavi pitanje dal je rađala ili ne .šta kog boli hekleraj dal je majka i ili nije.

Slažem s Dragoljubom...
dragoljub92 dragoljub92 22:10 14.05.2010

Re: u letu

docsumann
za mene je to čist сексизам kad se za neku uspešnu žemsku postavi pitanje dal je rađala ili ne .šta kog boli hekleraj dal je majka i ili nije.


Ne znam ko uopšte postavlja takva pitanja.

nikaad nisi slušao tipa,najčešće vrlo ograničenih umnih sposobnosti,kako blagonaklono objašnjava svom ženčetu neku strahovito komplikovanu stvar kao recimo kako televizor pravi sliku ili zašto oziji ne padnu sa zemlje ka stoje naopako i to sve saonom pritvornošću koju ljudi pokazuju prema umno zaostalim osobama,e pa tkvi se raspamete kad se pojavi neka rospija i satera ih u ćošak svojim poznavanjem dotičnog problema .i šta ostaje tom geniju muške tuposti nego da je napadne legalnim sredstvima tipa " što ti nemaš decu onda ne bi imala vreme da čitaš učiš te gluposti."
pa zar nisu naši vrli profesori univerziteta ,svojevremeno proterali prvu ženu profesorku samo zato što nisu mogli da prihvate da jedna žena deli tu "časnu"profesiju sa njima.
ima nešto i kod crnjanskog o tome u zbirci "priče o muškom" čini mi se da sam pogodio naslov.davno čitano
Unfuckable Unfuckable 23:11 14.05.2010

Re: u letu

e pa tkvi se raspamete kad se pojavi neka rospija i satera ih u ćošak svojim poznavanjem dotičnog problema

eto mene i sybil u akciji, znao sam da me na nešto potseČa
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:52 15.05.2010

Re: u letu

Unf
...eto mene i sybil u akciji, znao sam da me na nešto potseČa

Sreća je da je Sybil fina osoba, pa ti neće preoštro odgovoriti. Inače, za ovakvu provokacijicu mogle bi da padnu teške reči... (Znam to iz ličnog iskustva, iz benignog okršaja sa jednom blogerkom)
sybil sybil 10:03 15.05.2010

Re: u letu

vladimire, to je npr. ovo:

Unfuckable
Ili, da upotrebim par ideja iz teme na kojoj smo (na primer: kresanje vs vođenje ljubavi) ili "kako jedna stvar postaje neka druga stvar kada je posmatra neko drugi":
dok je tvoje smušeno činodejstvovanje nekome muzika za uši i oči, meni je sve to i dalje samo jedno obično - lupetanje, sa ciljem da se privuče pažnja i zaradi malo "prijateljskog" tapšanja po ramenu.


sybil
seks je prostacka aktivnost, bezobrazne reci itakoto, nema tu nicega uzvisenog.
draga, sada cu nezno voditi ljubav sa tobom, ili
sada cu da te razbijem od y

itd. itd. ima toga jos
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:51 13.05.2010

Prva!

E, jedno i ja da budem prva.
Daklem, domaćine, izuzetno se ne bih složila sa sledećom tvrdnjom

S druge strane, nije lako ni - biti dobro dete, jer deca su, po difoltu, rdjava i problematična.

Deca su po difoltu dobra. A, ako se desi da su rđava i problematična, onda uzrok najpre treba tražiti kod roditelja, a ne kod dece same.
I traže mnogo pažnje, zahtevajući da se majke (roditelji) njima bave po sistemu "kao da su ona jedina na svetu", da su prinčevi/princeze, da ništa drugo, osim njih samih, nije važno na ovome svetu.

Sa ovim se slažem, ali ne mislim da se to može deci prebaciti, Majka Priroda im je ugradila taj čip, to je ono što ih tera da je poslušaju i - opstanu. A, to da je svako od njih najvažnije na ovom svetu - to je tačno.
Tako ima dece, koja i kada odrastu, olako okrivljuju majke, tvrdeći da se nisu dovoljno bavile s njima. O tome sam govorio pišući nedavno o jednom aspektu života izvikanog književnika Henrija Milera, osudjujući ga što je, i čak kao vrlo star čovek, loše pisao o svojoj majci. Nije ga bilo sramota.

I, ako je to tačno, to se toj deci ne može zameriti, niti olako napisati da to ona olako rade. Zato što loši roditelji, a kako ti pišeš o majkama neka budu majke, mogu upropastiti ceo život ljudskog bića koje su napravili/rodili. Jer niko ne može da te povredi tako puno kao onaj od koga očekuješ samo ljubav i zaštitu. Zato, ako nisi pouzdano siguran i nemaš još pouzdanije dokaze da se Milerova majka nije dovoljno bavila njime, to da mu prebacijuš. Jer, ako je on do poznih godina nosio taj osećaj i muku, onda bi pre trebalo napisati njegovoj majci - Sram je bilo.
Edit: cvrc...nisam prva.
Edit 2:
Eto dva slučaja odnosa majki sa sinovima. Karakteristični su po tome što se majkama pripisuje da nisu bile dovoljno dobre. Naravno, može se reći da je trebalo da se dve navedene majke malo više potrude oko svog poroda. Hipotetički. Jer, njihov veliki značaj za britansku književnost nije okrnjen time što one nisu bile majke kako se to uobičajeno očekivalo od njih. Bile su velike žene. A njihovi sinovi bili su, više ili manje, slabići. To the glory of strong mothers of frail sons.

Ako se može reći da je trebalo da se više potrude oko svoje dece i ako su njihovi sinovi "bili više ili manje slabići", onda to znači da su bile loše majke. I ne postoji uobičajeno i neuobičajeno očekivanje od majki. Ako se žena odluči i rodi dete onda ona mora da ispuni majčinska očekivanja. Deca nisu ukras koji kupimo, pa kad vidimo da nemamo vremena za njega, stavimo ga na klavir da malo 'vata prašinu dok mi poradimo "važnije" stvari u životu. Možda britanska književnost nije ostala okrnjena njihovim majčinstvom, ali njihova deca jesu. I zbog toga su one bile loše majke. Za šta opravdanja nema.
docsumann docsumann 17:01 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Deca su po difoltu dobra. A, ako se desi da su rđava i problematična, onda uzrok najpre treba tražiti kod roditelja, a ne kod dece same.


Djeca su , po difoltu, izvan morala (pošto je on konvencija odraslih).
Svojim razvojem, pod uticajem genotipa i fenotipa, formiraju sopstvenu ličnost i stiču moralnost.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:15 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Djeca su , po difoltu, izvan morala (pošto je on konvencija odraslih).

Dakle, dobra su.
docsumann docsumann 17:22 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Djeca su , po difoltu, izvan morala (pošto je on konvencija odraslih).


Dakle, dobra su.


nevina
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:27 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Dobro, znači kao takva ne mogu biti po difoltu rđava i problematična.
docsumann docsumann 17:39 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Dobro, znači kao takva ne mogu biti po difoltu rđava i problematična.


Njihovi postupci nemaju nikakve zle namjere - znači: da, ne mogu biti rđava.
Isto tako, posmatrajući ih među njihovim vršnjacima, primjećujemo da oni mogu da udare , da budu sebična - znači : mogu biti problematična.

Ovdje se ograničavam na baš malu dijecu, blisku njihovom difoltu.
Filip2412 Filip2412 17:51 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Ovdje se ograničavam na baš malu dijecu, blisku njihovom difoltu.
na embrione

nemojte se raspravljati, to je komplikovano pitanje... kakva je covekova priroda, dobra ili losa? ko ce to znati....

ne bih reko da su deca po prirodi dobra, sujeta, ljubomora su recimo ocigledni kod male dece bez obzira na to kako su vaspitavana
a opet, ne mogu ni reci da su rdjava...
docsumann docsumann 17:54 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

nemojte se raspravljati, to je komplikovano pitanje

Pa, zar baš ona nisu najzahvalnija za raspravu?
Filip2412 Filip2412 17:56 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Pa, zar baš ona nisu najzahvalnija za raspravu?
jes vala, ocekujemo nsarskog sa strucnom elaboracijom - eno obecao dole

nego, ja mislim da je to jedno od onih pitanja koja nemaju odgovor
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:57 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

primjećujemo da oni mogu da udare , da budu sebična - znači : mogu biti problematična.

Ako su izvan morala, onda ne mogu biti rđava. Ali i tada uzroke pre treba tražiti kod roditelja nego kod dece. Ako govorimo o baš maloj deci, sebičnost u njihovom svetu ne postoji, to su samo mladunci, male životinje kao i sve druge u prirodi, koji rade ono što im je priroda naložila - bore se da opstanu. Zato ih vaspitavamo, učeći ih da žive u društvu, da recimo, ne udaraju i dele sa drugima.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:02 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

ne bih reko da su deca po prirodi dobra, sujeta, ljubomora su recimo ocigledni kod male dece bez obzira na to kako su vaspitavana

Sve te stvari koje nama, odraslima izgledaju loše kroz oči civiliziranosti, spremnosti da živimo u društvu, u očima dece ne postoje. Tome tek treba da ih naučimo. Zbog toga su sasvim mala deca mnogo sličnija mladuncima životinja po svom ponašanju, no mladuncima ljudi. Naravno da su ljubomorna, jedini zadatak koji imaju u sebi dat od Majke Prirode je da opstanu, a opstaće tako što za početak neće dozvoliti da iko bude važniji od njih. I to nisu pojedinci, svi su takvi i mala deca i vučići.
docsumann docsumann 18:02 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Ako su izvan morala, onda ne mogu biti rđava


Ok, ali onda ne mogu biti ni dobra.

A nsarski bi baš mogao da pomogne.
Filip2412 Filip2412 18:03 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

male životinje kao i sve druge u prirodi, koji rade ono što im je priroda naložila - bore se da opstanu
pa da... zivotinjama dozvoljavamo da se kolju do besvesti bez da ih odredjujemo kao dobre ili zle (s pravom?) a ljude smestamo u morlane kategorije. Posto smo i mi sami ipak zivotinjke stvari postaju komplikovane za tumacenje.

Nego da mi prvo utvrdimo sta je dobro a sta je zlo.
docsumann docsumann 18:03 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

nego, ja mislim da je to jedno od onih pitanja koja nemaju odgovor

Pa, primjetio si da su mi ta omiljena
yugaya yugaya 18:19 13.05.2010

Re: Prva! :)))

Filip2412
Ovdje se ograničavam na baš malu dijecu, blisku njihovom difoltu.
na embrione


prema najnovijim istrazivanjima taj default, ako postoji, je mnogo kratak - ogranicen na prvih nekoliko meseci:

bebe sa 6 meseci razlikuju dobre i lose likove

This supports the view that our ability to tell good from bad is universal and unlearned. "We can't say that babies are born with this - just that they have it by six months,

"It is present before language and explicit teaching, yes, but perhaps not there exactly from the start."


Paul Bloom, a professor of psychology at Yale on babies and morals
Filip2412 Filip2412 18:41 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

nego, ja mislim da je to jedno od onih pitanja koja nemaju odgovor

docsumann
Pa, primjetio si da su mi ta omiljena
ja mnogo volim da pricam, u sledecoj inkarnaciji voleo bih da budem kafanski sto

mislim da je vlada divljan ovo reko u jednom intervjuu a ja zapamtio...


dobar ovaj tekst Paul Bloom, a professor
yugaya yugaya 18:41 13.05.2010

Re: Prva!

Jelica Greganović
Prva! (Druga?)





I ne postoji uobičajeno i neuobičajeno očekivanje od majki. Ako se žena odluči i rodi dete onda ona mora da ispuni majčinska očekivanja. Deca nisu ukras


Niti nesto sto moze da se 'proba' ili 'pokusa', pa ako ne ide, da probamo nesto drugo, a decu u boarding skole i letnje kampove. Ova civilizacija u kojoj je individua centar svemira stancuje ljude koji vise nisu u stanju da prihvate i zive odluke i izbore u zivotu u kojima je sadrzano to moranje zarad dobrobiti nekog drugom, pa bilo to i sopstveno dete

yugaya yugaya 18:46 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Filip2412


dobar ovaj tekst Paul Bloom, a professor


ja jos nisam stigla da procitam , na listi mi je vec danima
docsumann docsumann 18:59 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

yugaya
bebe sa 6 meseci razlikuju dobre i loše likove

Mislim da se ovdje više radi o razvoju njihovih logičkih sposobnosti, shvatanju na koji način je moguće ostvariti određeni cilj, nego o poimanju pojmova morala.
kukusigameni kukusigameni 19:15 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Jedna je majka.

Bila ona prva ili druga.

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:07 13.05.2010

Re: Prva!

Bez želje da budem patetičan, uzviknuću: NE PUCAJTE U PIJANISTU!
Ovo kažem zato što me je štrecnulo ono
Jelica Greganović
...Daklem, domaćine, izuzetno se ne bih složila sa sledećom tvrdnjom

S druge strane, nije lako ni - biti dobro dete, jer deca su, po difoltu, rdjava i problematična. Deca su po difoltu dobra. A, ako se desi da su rđava i problematična, onda uzrok najpre treba tražiti kod roditelja, a ne kod dece same.

Dobro, dobro, deca su slatka i dobra. Pa opet...
Pišući ovaj blog, kao što sam već pomenuo gore, bila mi je namera da ukazujem na dve dobre književnice koje bije glas da su bile rdjave majke.
Pa sam usputno upotrebio to nesrećno "po difoltu"...
Ono šta ja znam, kao neko sa strane, jesta da deca umeju biti DEMANDING. Previše. Te da im se, u zavisnosti od okolnosti, često poklanja više pažnje nego što treba. Pomenuo sam da ih neki smatraju da su prinčevi i princeze.
Naravno, dobro je da roditelji što više pažnje posvećuju svojoj deci (ovo što sada pišem su generalizacije, zar ne?) ali ne i da budu robovi svoje dece, da žive samo zato da bi zadovoljili prohteve dece.
Neka deca budu deca, neka roditelji budu roditelji.
Deca su po difoltu dobra. A, ako se desi da su rđava i problematična, onda uzrok najpre treba tražiti kod roditelja, a ne kod dece same.

Ma u načelu se slažem. Samo to zavisi o kom uzrastu dece se radi.
Nisu samo roditelji krivi.
Ako ima loših roditelja, mora imati i loše dece.
Bog/Priroda predvideli su da se ljudi množe, čak i kada nisu najbolji roditelji. I da deca rastu čak i kada nisu idealno vaspitavana. I da se dalje množe...

Zato, ako nisi pouzdano siguran i nemaš još pouzdanije dokaze da se Milerova majka nije dovoljno bavila njime, to da mu prebacijuš. Jer, ako je on do poznih godina nosio taj osećaj i muku, onda bi pre trebalo napisati njegovoj majci - Sram je bilo.

O ovome sam već dao svoje mišljenje, pošto sam blog bio napisao isključivo na tu temu.
Možemo pretpostaviti da Milerova majka nije bila prototip dobre majke, ali nema dokaza da je bila RDJAVA majka (kakvih sve ekstremnih slučajeva ima!). Ona nije bila dovoljno nežna prema njemu, kako on piše, ali ga je hranila i odgojila kako je znala i umela. Svaki roditelj treba upravo to da radi, najbolje kako zna i može.

S druge strane, ne volim ljude koji mrze svoje majke. I ostare sa tom mržnjom. Nije hrišćanski.
Mora se imati poštovanje prema majci zbog same činjenice da je - majka. Ne mora se voleti. Ali se ne mora ni mrzeti. A po gotovu mi smeta ako neko u devedesetoj godini raspreda kako se on seća da njegova majka nije bila na visini zadatka...
Na ovo bi Stanislav Vinaver rekao: Trt, Miljojka!
Možda britanska književnost nije ostala okrnjena njihovim majčinstvom, ali njihova deca jesu. I zbog toga su one bile loše majke. Za šta opravdanja nema.

Ja gledam drukčijim očima. Doprinos R. Vest i M. Spark kulturi/književnosti Vel. Britanije je veliki, drugorazredno mi je to što nisu uspevale i da budu prvorazredne majke. Ovu Škotlandjanku manje shvatam, jer mi je Rebecca West bliža, ali mislim da se mora ceniti njeno književno stvaralaštvo, bez obzira što nije bila najbolja majka.
Najbolje bi bilo idealno - i dobra majka i dobra supruga i dobra književnica, i dobra prijateljica i dobra ne znam šta još...
Ali je teško ostvarljivo. Verovatno se mnoge žene trude u tom pravcu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:17 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Jelica Greganović
... to su samo mladunci, male životinje kao i sve druge u prirodi, koji rade ono što im je priroda naložila - bore se da opstanu. Zato ih vaspitavamo, učeći ih da žive u društvu, da recimo, ne udaraju i dele sa drugima.

Ovo je tačno, naravno. Više nego tačno.

Ali to uporedjenje sa mladuncima kod životinja se može i drukčije shvatiti.
Ima ljudi koji se malo predugo odnose prema svojoj deci kao da su - mladunci.

Kažu da ptice hrane svoje mladunce odredjeno vreme. A onda prestanu. I silom ih izbace iz gnezda. Da ih nateraju da se sami počnu hraniti.

Zna se, kod nas mnogi roditelji bivaju bolećivi, pa svoje mladunce hrane dok postanu punoletni, pa zatim nastave, pa to tako traje i traje... Neki se i požene i dalje žive kod roditelja, kao mladunci... Pa ih izdržavaju roditelji penzioneri. Njih - mladunce! U Srbiji ima veliki broj takvih slučajeva, zar ne?
A zašto je to tako? Svako ume pričati danima da za to ima opravdanja, bla, bla, bla...
Bolje da ne pričam.

Jelice, ubedjen sam da Rebecca West zaslužuje tvoju pažnju. Bila je energična, pametna žena. Veoma obrazovana. Inteligentna. Dobro, nije bila savršena, imala je svoje mane i manice, ali je, sve u svemu, bila ŽENA I PO.
To sam ja hteo da kažem pišući ovaj blog.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:43 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)


Ok, ali onda ne mogu biti ni dobra.

Da, to si već rekao, zamenivši tu reč neutralnijom - nevina. Dakle, ako su nevina, odnosno neispunjena dobrim ili lošim, prema našim kriterijumima, onda domaćin ipak nije u pravu kada tvrdi da su deca po difoltu sebična...a to je ipak bliže onom što sam ja rekla
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:58 13.05.2010

Re: Prva! (Druga?)


Kažu da ptice hrane svoje mladunce odredjeno vreme. A onda prestanu. I silom ih izbace iz gnezda. Da ih nateraju da se sami počnu hraniti.

Zna se, kod nas mnogi roditelji bivaju bolećivi, pa svoje mladunce hrane dok postanu punoletni, pa zatim nastave, pa to tako traje i traje... Neki se i požene i dalje žive kod roditelja, kao mladunci... Pa ih izdržavaju roditelji penzioneri. Njih - mladunce! U Srbiji ima veliki broj takvih slučajeva, zar ne?
A zašto je to tako? Svako ume pričati danima da za to ima opravdanja, bla, bla, bla...
Bolje da ne pričam.

Slažem se potpuno, uostalom u svojim pričama ja se sebi i podsmevam upravo zbog toga što je tako teško shvatiti trenutak odrastanja deteta, njegov prelazak u svet odraslih i shodno tome promeniti oči koje ga još uvek vide kao bebu.
Ali, to nije ni pomenuto u tvom blogu, dakle ja sam se držala onoga o čemu si ti pisao, a to je odnos majka-dete, gde ja iskreno rečeno ni ne vidim da je uopšte bitno da li je loša majka pisac ili matematičar. Zato sam "ustala u odbranu dece", jer moj stav, koji ću teško promeniti je, da za lošu majku nema opravdanja na račun deteta, ako ništa drugo jer je ona, za razliku od deteta, imala mogućnost izbora - mogla je da rodi ili ne, a dete nije moglo da odlučuje da li će biti rođeno i ko će mu biti majka.
Zato ću još jednom ponoviti da je za mene irelevantno da li je loša majka pisac ili arhitekta...kao što i čisto sumnjam da je Miler izabrao da se po lošem seća majke sve do svoje starosti.
miloradkakmar miloradkakmar 23:37 13.05.2010

Re: Prva!

Doprinos R. Vest i M. Spark kulturi/književnosti Vel. Britanije je veliki, drugorazredno mi je to što nisu uspevale i da budu prvorazredne majke.

Malo sam se zakucao u ovu rečenicui.
Da nije bilo tog velikog doprinosa , da li bi one bile dobre majke?
A, znale su šta hoće u životu- da postanu velike spisateljice.
docsumann docsumann 07:25 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Nego da mi prvo utvrdimo sta je dobro a sta je zlo.

Ambiciozno, nema šta...
dragoljub92 dragoljub92 08:36 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Ovdje se ograničavam na baš malu dijecu, blisku njihovom difoltu.

ja sam se za ovih mojih pola veka iznagledao zle ,podmukle i bezobrazne dece i to u uzrastu do 7 godina da mi ta priča o dečjoj nevinosti i čistoći uopšte ne pije vodu.više mi govori o onima koji to propagiraju da ne žele da vide ljudsku prirodu u onakvu kakva jeste
docsumann docsumann 08:46 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

ja sam se za ovih mojih pola veka iznagledao zle ,podmukle i bezobrazne dece i to u uzrastu do 7


7 god. je već previsoka granica. Do tada djeca nauče svašta.
buba_truba buba_truba 08:53 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

dragoljub92
ja sam se za ovih mojih pola veka iznagledao zle ,podmukle i bezobrazne dece i to u uzrastu do 7 godina da mi ta priča o dečjoj nevinosti i čistoći uopšte ne pije vodu.više mi govori o onima koji to propagiraju da ne žele da vide ljudsku prirodu u onakvu kakva jeste

Tačno tako. Deca samo nisu u mogućnosti da tu svoju prirodu ispolje, dok su deca - nejaki su. Zato sve nadoknade kad postanu odrasli.
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:13 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

7 god. je već previsoka granica. Do tada djeca nauče svašta.

Nagradno pitanje je - od koga?
dragoljub92 dragoljub92 09:35 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Jelica Greganović
7 god. je već previsoka granica. Do tada djeca nauče svašta.

Nagradno pitanje je - od koga?

od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.
veće sam ovde navodio primer mog komšije koji spada u najveće ljige koje sam ja upoznao,odraso sam pored njega,daklem ta ljiga je imala idealne roditelje,visoko obrazovani kulturni kao da nisu nišlije,možda i nisu al nema veze a taj njihov sin je od starta znači od malog bio pizda sklona maltretiranju mlađih ili slabijih od sebe.uostalom ja sam najmlađi pored tri sestre i brata ,maltretiralii su me onolko pa prodale su me таузенд puta pa opet ja em volim žene em mi nitkad nije palo na mozak da ih maltretiram ili ponižavam zbog toga što su mene sestre zajebavale samo zato što sam mlađi i slabiji(tad)
još uvek se sećam kako je najstarija sestra trenirala strogoću na meni pa mi za to nisu krive druge žene.
alselone alselone 09:38 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

dragoljub92

od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.


nsarski ima jednu omiljenu rabinsku recenicu, ubila se sad za tebe: da li su tvoje usi cule ono sto su tvoja usta izgovorila.
docsumann docsumann 09:47 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)


od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.

nsarski ima jednu omiljenu rabinsku recenicu, ubila se sad za tebe: da li su tvoje usi cule ono sto su tvoja usta izgovorila.


Mozak, ima određene predispozicije (po difoltu), ali se tek sa stečenim iskustvom formira ličnost.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:58 14.05.2010

Re: Prva!

Miloradkakmar
...A, znale su šta hoće u životu - da postanu velike spisateljice.

Veliki, vredan i važan cilj.
Svakome ko uspe u tome: Chapeau bas!
alselone alselone 09:58 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

docsumann

Mozak, ima određene predispozicije (po difoltu), ali se tek sa stečenim iskustvom formira ličnost.


Ja bih ovo preformulisao u

Mozak, ima određene predispozicije (po difoltu), ali se tek sa dovoljno stečenog iskustva formira kompletna ličnost.


sto bi znacilo da se dete ipak rodi sa delimicno formiranom licnoscu, to je ono sto mi nazivamo "priroda".
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:05 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Dragoljub
...ja sam se za ovih mojih pola veka iznagledao zle ,podmukle i bezobrazne dece i to u uzrastu do 7 godina da mi ta priča o dečjoj nevinosti i čistoći uopšte ne pije vodu.više mi govori o onima koji to propagiraju da ne žele da vide ljudsku prirodu u onakvu kakva jeste

Ima i filmova na tu temu - o malim monstrumima!

Ali, prijatno je živeti u uverenju (valjda je to slabije od iluzije?) da su to samo izuzeci, i to retki!

Život ljudski je čudo. I ne trpi kalupe - ko je dokle i kada nevin, kada postaje zao, koliko zao...
docsumann docsumann 10:09 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

sto bi znacilo da se dete ipak rodi sa delimicno formiranom licnoscu, to je ono sto mi nazivamo "priroda".

Da, kao što rekoh negdje gore: predispozicije su nam date. To je naš genotip.
dragoljub92 dragoljub92 10:33 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

alselone
dragoljub92

od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.


nsarski ima jednu omiljenu rabinsku recenicu, ubila se sad za tebe: da li su tvoje usi cule ono sto su tvoja usta izgovorila.

ti si ogledni primer kao i moj gore navedeni komsija kao preslikan.
Milan Novković Milan Novković 10:42 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

o malim monstrumima

Ja ne bih preterivao sa tom tezom o malim "monstrumima" od "finih i obrazovanih" roditelja pre nego što razmislimo o onoj jezuitskoj

"Give me a child for his first seven years and I'll give you the man"
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:47 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.

Tek ovo je sporna tvrdnja. To što su komšije bili fini ljudi spolja, ne znači da su bili dobri i fini i iznutra, ni sami po sebi, ni prema svom detetu. To isto važi i za tvoju braću i sestre, sami se nisu vaspitali, neko ih je tome naučio, posredno ili neposredno, i to dozvoljavao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:54 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Jelica Greganović
...kao što i čisto sumnjam da je Miler izabrao da se po lošem seća majke sve do svoje starosti.


To pokazuje da ti nisi čitala moj blog o Henriju Mileru, za koji sam gore stavio link.

Tamo sam ja jasno zapisao:

Naime, evo šta Miler kaže u pismu Brendi Venus: «Čini mi se da ste vrlo ozbiljna mlada žena. Iznenadio sam se i da volite majku. Većina mladih žena danas mrzi svoje majke... Ja sam mrzio svoju majku iz dna duše. Nikad nisam to prevladao. Ali, ako ste čitali moje knjige - jeste li? - onda valjda znate cijelu tu priču».

U pitanju je pismo koje je Henry Miller napisao dana 13. 6. 1976. godine i uputio ga Brendi Venus, svojoj poslednjoj ljubavnici (koja je po godinama mogla da mu bude unuka).

To je dakle Miler pisao na četiri godine pre svoje smrti (umro je 1980. godine, u 87. godini života).

To pismo je obljavljeno u knjizi
"PREDRAGA MOJA BRENDA", od Henrija Milera (Ljubavna pisma Henryja Millera Brendi Venus), August Cesarec, Zagreb 1987, u prevodu Zlatka Crnkovića, strana 17.

Ja i dalje mislim da mu to nije trebalo, da pljuje svoju majku u 83. godini života. A zna se da je njegova majka, pored njega, imala hendikepiranu kćerku, o kojoj je sama morala voditi računa, pa se često pitala zašto ju je Bog toliko kaznio... A samom Henriju je davala onoliko koliko je mogla, nije nikada bio gladan i žedan, i uzdizala ga je sve dok nije otišao od kuće.

Sram ga bilo.
alselone alselone 12:05 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

dragoljub92

ti si ogledni primer kao i moj gore navedeni komsija kao preslikan.


ja sam ljiga od coveka i monstrum zato sto sam ti rekao da gresis, da razmislis jos jednom jer ne verujem da su deca monstrumi po prirodi.

komentar ti je toliko glup da boli glava
dragoljub92 dragoljub92 12:47 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

To što su komšije bili fini ljudi spolja, ne znači da su bili dobri i fini i iznutra, ni sami po sebi, ni prema svom detetu

ne misliš li možda da za 47 godiina koliko sam proveo sa njima da bi pokazalikad ta .a njihov sin je postao ljiga zato što je imao to u sebi,reko bih da mu proradio neki gen za ljigu,a verovatno zbog toga što je on bio iz višeg staleža a okružen nama iz nižeg ipa se ponašao kao siledžija porema slabijima a pizda prema jačima od sebe.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:34 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Ne mislim, jer su ljudi majstori za sakrivanje svoje prave prirode.
a njihov sin je postao ljiga zato što je imao to u sebi,reko bih da mu proradio neki gen za ljigu,a verovatno zbog toga što je on bio iz višeg staleža a okružen nama iz nižeg ipa se ponašao kao siledžija porema slabijima a pizda prema jačima od sebe.

Pa, taj gen je od njih pokupio, ako smo već kod gena...mada ja sam ja i dalje bliža tome da je to dete pre bilo njihovo ogledalo, makar se to ne videlo na prvi pogled, no što se "rodilo kvarno". Uostalom deljenje ljudi na staleže je sigurno prvo kod svoje kuće naučio.
Edit: a ovo o siledžijstvu, jačima i slabijima, to je tako tipično...dete koje se kod kuće oseća podređenim i neko na njemu vežba snagu, će jako brzo potražiti slabijeg da to radi i samo.
Milan Novković Milan Novković 16:03 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

jer su ljudi majstori za sakrivanje svoje prave prirode

To stoji, ali mogu ljudi stvarno da budu dobri a dete loše. Znamo svi takve situacije. Ja ih znam isto kao Dragoljub. I tu ja, osim tvog objašnjenja, kao sasvim mogućeg:

- Isto tako ne verujem da su geni osnovni razlog. Ok, mogu da budu deo razloga, kod roditelja se nisu aktivirali iz fizioloških ili socijalnih razloga.

- Nego verujem da je osnovni uticaj sledeći:
- Male mane koje dete ispolji u ranom dobu
- Pa i-ili uticaj loše sredine izvan kuće
- Pa roditeljska letargija
- Dovodi do toga da mane "procvetaju"
- Od sitnice koju su roditelji onomad mogli primetiti i posvetiti joj pažnju, a nisu, i pošto je bila sitnica niko to nije video kao neku veliku manu kod roditelja, izrastao je ozbiljan problem, ljiga.


Otud odgovornost na roditeljima. Blaga skretanja u pogrešnu stranu, dok su deca mala, mogu se, najčešće, lako ispraviti, neprimetno bez da dete i oseti da je ušlo u neki roditeljski proces rezolucije problema.

Kasnije su mane sve čvršće, sve veći deo deteta, dete sve jače i agresivnije pa korigovanje sve teže i u jednom trenutku skoro nemoguće.
Filip2412 Filip2412 16:07 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

dragoljub92
od nikog,jednostavno njihov mozak je tako programiran.


Ne mozemo tek tako odbaciti ovu dragoljubovu opservaciju, ljudsko bice se ipak ne radja kao tabula rasa. Postoje zbunjujuci primeri ljudi koji su postali losi odrastajuci i dobrim okolnostima i ljudi koji su postali velikodusni i vedri a odrasli u ocajnim uslovima.
docsumann docsumann 16:17 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)


Ne mozemo tek tako odbaciti ovu dragoljubovu opservaciju, ljudsko se ipak ne radja kao tabula rasa. Postoje zbunjujuci primeri ljudi koji su postali losi odrastajuci i dobrim okolnostima i ljudi koji su postali velikodusni i vedri a odrasli u ocajnim uslovima.


Pa rečeno je (negdje gore) da genetske predispozicije igraju bitnu ulogu...
Filip2412 Filip2412 16:21 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Pa rečeno je (negdje gore) da genetske predispozicije igraju bitnu ulogu...
ja vise volim romanticarsku ideju da nasa volja moze promeniti nase genetske predispozicije a odakle dolazi volja? Kad bih bio vernik reko bih od Boga

geni od tkiva naprave nebrojeno mnogo razlicitih tkiva, sve zavisi od okolnosti i nacina stimulacije, od jednog gena mozda moze nastati i dobro i lose...

hocu reci, ima tu neke misterije... volim da verujem kako nismo robovi gena niti okolnosti u kojima odrastamo
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:33 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Arselone
...nsarski ima jednu omiljenu rabinsku rečenicu, ubila se sad za tebe: da li su tvoje uši čule ono što su tvoja usta izgovorila.

Kritičar Draško Redjep bi za ovu Nsarskijevu rečenicu rekao da je - DIFUZNA.
docsumann docsumann 16:35 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

hocu reci, ima tu neke misterije... volim da verujem kako nismo robovi gena niti okolnosti u kojima odrastamo


Pa, data nam je samo(svjest) i slobodna volja, tako da možemo da se promatramo i autokorigujemo, mada to nije nimalo lako.
Takođe su i mogući nagli obrti u nečijem životu uslijed dramtičnih događaja (dobrih i loših), a ni prosvjetljenje (ma od koga dolazilo) nije isključeno.
Filip2412 Filip2412 16:55 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

Pa, data nam je samo(svjest) i slobodna volja, tako da možemo da se promatramo i autokorigujemo, mada to nije nimalo lako.
Uopste nije lako, ali ponekad mislim da je upravo to smisao zivota.
nsarski nsarski 17:48 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

ja vise volim romanticarsku ideju da nasa volja moze promeniti nase genetske predispozicije

Na primer, mozes da promenis svoju krvnu grupu snagom volje?
Unfuckable Unfuckable 18:28 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?) - troll!

Na primer, mozes da promenis svoju krvnu grupu snagom volje?

potrebno mi je malo (malo?) nečije pameti i znanja u ovome.
Profesore, molim za komentar
(u prevodu: ja ovo ič ne kapiram
u potpisu: Unfuckable The Bežao sa Biologije)
Filip2412 Filip2412 18:28 14.05.2010

Re: Prva! (Druga?)

nsarski
ja vise volim romanticarsku ideju da nasa volja moze promeniti nase genetske predispozicije

Na primer, mozes da promenis svoju krvnu grupu snagom volje?
Evo probo sam i ne ide, u pravu si...

nsarski nsarski 17:09 13.05.2010

Odacu ti jednu tajnu, Horatio

Ovo je prvi put odkad citam tvoje tekstove da sam istaka dao preporuku.

Dalje........................................Odavde, na primer.

Kako je majkama sa kćerkama i kćerkama sa majkama, o tome manje znam.

Jedan odgovor ima u knjizi Nancy Friday My Mother My Self - Daughter's Search for Identity



O onom difoltu - koji mi je isterao paru na usi! - cu u drugom komentaru.

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:30 13.05.2010

Re: Odacu ti jednu tajnu, Horatio

Nsarski
Ovo je prvi put odkad citam tvoje tekstove da sam istaka dao preporuku

Ajme mene! Da sam tvoj student, tebi bi ruka dugo drhtala pre nego što bi se smilovao da mi upišeš dobru ocenu. Zašto?
O onom difoltu - koji mi je isterao paru na usi! - cu u drugom komentaru.

Poštedi me, per favor. Da je bilo nespretno rečeno, clumsily, već je konstatovano. Ali, neka to ne bude okosnica naših razgovora.

Pada mi na pamet jedna španska pesmica, sa radija:

Ni contigo, ni sin ti,
a mis males hay remedio:
contigo, porque me matas
y sin ti, porque me muero.


Svakakvih pesmica ima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:41 13.05.2010

Re: A gde je

majstor_vuksan
...A gde je

Nažalost, Suzan Sontag nije na mojoj listi. Uostalom, plašim se da previše idem u širinu, he, he, he...
majstor_vuksan majstor_vuksan 22:05 13.05.2010

Re: A gde je

vladimir petrovic
majstor_vuksan
...A gde je

Nažalost, Suzan Sontag nije na mojoj listi. Uostalom, plašim se da previše idem u širinu, he, he, he...

Vec sam se uplasio da jeste.
aleksanadar aleksanadar 20:09 13.05.2010

Писци - чудовишта

Kao i većina velikih pisaca, Sparkova je bila svojevrsno čudovište...


Чуо сам да су сви генијални људи - луди, али не и да су велики писци чудовишта. Размишљам, ево, кога си то имао на памети и нико ми не пада на памет, осим поменутог Хенрија Милера (и то само зато што је мрзео своју мајку)...

Зар је и Антоша Чехов - чудовиште?


Jelica Greganović Jelica Greganović 20:45 13.05.2010

Re: Писци - чудовишта

Зар је и Антоша Чехов - чудовиште?

Naravno da nije, zbog toga je i ta domaćinova rečenica o tome da su svi genijalni ljudi - čudovišta, što se mene tiče, apsolutno pogrešna.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:06 13.05.2010

Re: Писци - чудовишта

Aleksanadar
...Чуо сам да су сви генијални људи - луди, али не и да су велики писци чудовишта. Размишљам, ево, кога си то имао на памети и нико ми не пада на памет, осим поменутог Хенрија Милера (и то само зато што је мрзео своју мајку)...

Зар је и Антоша Чехов - чудовиште?


Jelica Greganović
...Naravno da nije, zbog toga je i ta domaćinova rečenica o tome da su svi genijalni ljudi - čudovišta, što se mene tiče, apsolutno pogrešna.


Napravio sam dopunu u samom postu, navodeći da je ocena o čudovišnosti Sparkove potekla od NYT. Naime, tamo je navedeno:

Reading between the lines of Stannard’s book, one concludes that like a lot of great writers, Spark was actually a bit of a monster — a charming, appealing monster but a monster all the same, willing to sacrifice everything for the sake of her work. She was a neglectful mother; a mercurial and inconstant friend who “went through people like pieces of Kleenex,” according to the writer Ved Mehta, who knew her in the ’60s; a bully to agents, editors and publishers. As we would say today, she was very high maintenance. She behaved, in short, like any number of male writers, including ones much less talented than she, but as a woman so ruthlessly and coldheartedly in pursuit of her art she was a little ahead of her time.
Radi se o njenoj biografiji:

MURIEL SPARKThe Biography
By Martin Stannard
Illustrated. 627 pp. W. W. Norton & Company. $35

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:11 13.05.2010

Re: Писци - чудовишта

Dobro, bar nešto smo raščistili, prvo to nije bila tvoja tvrdnja, nego tuđa, al si je ti potpisao i kao drugo odnosila se na pojedinca-ku, a ne na sve genijalne ljude. Reči su tako teške stvari, treba malo pažljivije s njima, je l da?
Unfuckable Unfuckable 20:11 13.05.2010

Difolt, kako to gordo zvuči

...ako smo već dobre volje pa ga stereotipom ne krstimo.
Molio bih neku dobru dušu da mi malo pojasni ovu rečenicu, kao i pojam "perspektivne veze":

Medjutim, ova veza bila je bez perspektive, jer je H. Dž. Vels tada bio po drugi put - oženjen, te nije bio voljan da stupa u novi brak.
aleksanadar aleksanadar 20:17 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Unf
Molio bih neku dobru dušu da mi malo pojasni ovu rečenicu, kao i pojam "perspektivne veze":

Medjutim, ova veza bila je bez perspektive, jer je H. Dž. Vels tada bio po drugi put - oženjen, te nije bio voljan da stupa u novi brak.


Код жене је био на стану и храни, а код љубавнице у постељи. Није био толико храбар да се одрекне жениних добрих услуга...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:35 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Unfuckable
Molio bih neku dobru dušu da mi malo pojasni ovu rečenicu, kao i pojam "perspektivne veze":
Medjutim, ova veza bila je bez perspektive, jer je H. Dž. Vels tada bio po drugi put - oženjen, te nije bio voljan da stupa u novi brak

Svako onaj ko ima ljubavnicu razumeće šta je autor hteo da kaže.
Onom ko nema, bolje da se i ne objašnjava...
Unfuckable Unfuckable 20:42 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

ok, evo ja sam mladac bez igde ikoga, polno opredeljen, pa čak i sazreo ali bolno dezorijentisan - jel može meni malo da se pojasni šta je to "perspektivna veza" pre nego što zakoračim sa svih svojih nekoliko inča u svet odraslih?
nsarski nsarski 20:45 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

kao i pojam "perspektivne veze":

To je meni juce razjasnio neki na TV koji prica astrologiju (ili neku slicnu predvidjacku konstrukciju). Pa kaze (na pitanje gledateljke da li ce naci momka ove godine): vama u oktobru stoji upoznavanje sa novom osobom. Izmedju vas ce se razviti emocije, a mozda i nesto cvrsce. E, to boldovano je vec neka perspektiva.
Filip2412 Filip2412 20:47 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

...ako smo već dobre volje pa ga stereotipom ne krstimo.
Molio bih neku dobru dušu da mi malo pojasni ovu rečenicu, kao i pojam "perspektivne veze":
To i mene ponekad muci. Neke nece samnom samo zato sto nemamo perspektivu, nije fer. Perspektiva ionako moze da se konstatuje samo na kraju, posle godina i godina uspesne veze... pa ni tad u medjuvremenu zivimo zivot, ne?
Unfuckable Unfuckable 20:48 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

da li to znači da je Velsu nedostajalo - čvrstine, što je vezu osudilo na bezperspektivnost?
(Bambi - smajli, sa podignutim obrvama, ako Bambi uopće ima obrve)
yugaya yugaya 20:49 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Unfuckable
ok, evo ja sam mladac bez igde ikoga, polno opredeljen, pa čak i sazreo ali bolno dezorijentisan -

a ja se pitala odakle bas taj nic

nsarski nsarski 20:49 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

da li to znači da je Velsu nedostajalo - čvrstine, što je vezu osudilo na bezperspektivnost?
(Bambi - smajli, sa podignutim obrvama, ako Bambi uopće ima obrve)

That's my guess...
Unfuckable Unfuckable 21:01 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

ok, postaje malo jasnije.
Ali, pošto sam po Čika Veneu "pglu za matematiku" mene kopka da li je to Velsova moralna ili pak fizička "mekota" uticala na bezperspektivnost veze?
Ako je bio moralno "nečvrst", neugledne spoljašnosti pride, što bi poprilično zgusnulo priču - kako je to uopće moglo privući jednu tako izuzetnu mladu ženu?
Ako je bio fizički "nečvrst" - kog đavla je tolike godine tražila s njim, pri tom potomka opravljajući?
Filip2412 Filip2412 21:16 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

...ljudi se bezveze loze na tu perspektivu, naucila ih majka
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:18 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Unf
...Ako je bio moralno "nečvrst", neugledne spoljašnosti pride, što bi poprilično zgusnulo priču - kako je to uopće moglo privući jednu tako izuzetnu mladu ženu?
Ako je bio fizički "nečvrst" - kog đavla je tolike godine tražila s njim, pri tom potomka opravljajući?


Herbert Džordž Vels zauzima u modernoj engleskoj književnosti posebno mesto. Za njega se kaže da je ne samo svojim delom nego i svojim životom zacrtao "glavnu liniju društvenog razvitka svog vremena" (Vida Marković).
Bio je to izuzetan čovek, plodan pisac, za koga je Anatol Frans rekao da je "Vels najveća intelektualna snaga u svetu engleskog govornog jezika". Svoj najveći doprinos dao je svojim nadahnutim pseudonaučnim novelama i svojim humanim knjigama, uvodeći u njih običnog čoveka više nego što su to činili drugi pisci njegovog vremena.
Sve je to znala i osećala Rebeka Vest. Naravno da nije grešila u tome, jer je njeno druženje sa Velsom veoma obogatilo njen sopstveni život, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu.
A da je bio ružnjikav - bio je. Ali je bio moćan pisac.
docsumann docsumann 23:42 13.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Herbert Džordž Vels

je takođe bio i veliki švaler...vrlo nepraktičan tip za tadicionalni građanski brak.
Unfuckable Unfuckable 05:07 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

.vrlo nepraktičan tip za tadicionalni građanski brak.

dakle, za njegov brak (drugi, zar ne?) se može reći da je bio bezperspektivan, a ja i dalje tražim razlog zbog kog je veza sa Rebekom tako definisana.

Ono što me najviše kopka oko cele te zavrzlame je, naravno, pojam "perspektivnosti" neke veze, tj da li je ta reč upotrebljena kao sinonim za brak, pa da odmaknemo i malo dalje - da li je perspektivna samo ona veza koja se (izaberimo sada vrlo pažljivo) kruniše ili završi - brakom?

docsumann docsumann 07:24 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

da li je perspektivna samo ona veza koja se (izaberimo sada vrlo pažljivo) kruniše ili završi - brakom?


Mislim da se to odnosi na izglede te veze da opstane na duže vrijeme, ali i na njen potencijalni kvalitet, tj. šta ona može da donese partnerima.
Brak nije ključ u tom pogledu.

Nego meni baš interesantno ovo tvoje zapažanje povodom difolta.
Pril,ično je zahvalnan za korišćenje, ali me zanima što smo pod njim tačno mislili u konkretnoj rečenici: Djeca su po difoltu dobra.
Po naški bi valjda trebalo da bude - u osnovi, ali mi se sad čini da difolt daje potpuniji opis stvari ili možda griješim...
yugaya yugaya 07:25 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Unfuckable

- da li je perspektivna samo ona veza koja se (izaberimo sada vrlo pažljivo) kruniše ili završi - brakom?


Mislim da veza dvoje ljudi koji iza sebe vec imaju jedan pokusaj medjusobnog braka koji nije uspeo moze u svim znacenjima da se kvalifikuje kao slabo perspektivna.

Inace licno slabo stojim na ovu temu - sve moje veze su bile bezperspektivne, a narocito ova poslednja sto se brakom i zavrsila

docsumann

Po naški bi valjda trebalo da bude - u osnovi,


u nacelu, po pravilu -default mode je omedjan setom vrednosti koje su odredjene

vladimir petrovic vladimir petrovic 08:13 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

yugaya
...Inace licno slabo stojim na ovu temu - sve moje veze su bile bezperspektivne, a narocito ova poslednja sto se brakom i zavrsila

Ovo se može shvatiti kao poziv da ti izrazimo saučešče, he, he, he...

A verovatno nisi to mislila!

Mislim da veza dvoje ljudi koji iza sebe vec imaju jedan pokusaj medjusobnog braka koji nije uspeo moze u svim znacenjima da se kvalifikuje kao slabo perspektivna.


Ali, treba pokušavati i tamo gde je "slaba perspektiva". Ne može čovek ići samo na sigurno, upuštati se samo tamo gde je sve čisto i jasno (o kakvih razočarenja tek tamo može da bude!!!).

Mudri ljudi kažu da život nudi mnoge izbore, pre bih rekao mnoge puteve, ali to da li ćemo poći pravim putem najčešće biva pitanje verovatnoće: možda da, možda ne. Ali je važno krenuti na put, čak i da nema dobrih izgleda da ćemo svakako stići tamo gde smo krenuli (ovo u meni progovara ono istočnjačko: put je važniji od cilja).
yugaya yugaya 08:27 14.05.2010

Re: Difolt, kako to gordo zvuči

Ne samo kazem da je perspektiva veze nebitna - bitno je koliko sebe das u nju da je stvoris i cuvas

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana