Budućnost| Gradjanske inicijative| Mediji

Građanski mediji, Santiago 2010.

Siniša Boljanović RSS / 14.05.2010. u 10:09

 

Posle  trideset dana boravka u Engleskoj i dvostruko manje sati leta, konačno sam, 5. Maja sleteo na primetno oštećen aerodrom u Santiagu. Jedva sam stigao da se odmorim od iscrpljujućeg  jet lug-a, a osvanuo je novi dan u kome me je očekivao novi susret sa starim prijateljima iz celog sveta kao i nova poznanstva sa blogerima kojima je Samit Global voices organizacije u Čileu bio prvi  u karijeri.

Preko stotinu blogera sa svih kontinenata i dvostruko više radoznalih Čileanaca, kao i veliki broj gostiju iz880429525_0abdcb4a81_m.jpg različitih međunarodnih organizacija zainteresovanih za građanske i društvene medije, okupilo se u prelepom zdanju Biblioteca Public a u Santiagu, gde je u 10 sati počela dvodnevna javna konferencija, posle  koje  je, takođe u dva dana, održan interni skup saradnika GV, na kome se u više radionica diskutovalo o budućnosti ove velike svetske organizacije.

Građanski mediji dobijaju sve veći značaj u modernoj istoriji, a njihov uticaj je ponekad odlučujući za promene u pojedinim državama i društvima. Tamo gde mainstream mediji ne obavljaju svoju funkciju, tamo gde su javne informacije  u  tradicionalnim formama pod kontrolom režima, tamo gde postoji cenzura, svuda  tamo gde je prisutan medijski mrak, građanski mediji, poput protivgradnih raketa, razvedravaju medijski prostor i obezbeđuju potrebne  informacije svojim konzumentima. Naravno da ni internet, kao medijum u kome egzistira građansko novinarstvo, nije sasvim imun na cenzuru i različite vidove kontrole od strane stručnih timova angažovanih od vlasti, ali je taj posao mnogo teži od kontrolisanja tradicionalnih medija. Zato danas blogeri i ostali online aktivisti predstavljaju zaista realnu opasnost za širenje istine u pojedinim „zatvorenim" društvima koja nisu demokratska, u kojima dominira religiozni fanatizam ili jednostavno diktatura pojedinaca. U tim društvima i državama blogeri su vrlo često meta bezbednosnih službi, policije, pa čak i vojske. Tortura koja se sprovodi nad uhapšenim blogerima je zverska, i jedva zamisliva, o čemu svedoče i video zapisi koji se mogu pronaći na YuTubu. Nije potrebno objašnjavati koliki značaj za širenje istine imaju blogeri u, recimo, Egiptu, Iranu, Kini, Tunisu, Maroku, i sličnim državama. No, ono što fascinira jeste njihov neprestani aktivizam  uprkos saznanju da ih u slučaju hapšenja očekuje, najblaže  rečeno, pakao.

Kako pomoći građanske medije i online aktiviste, kako obezbediti sadržaje od cenzure i uklanjanja sa interneta, koje alate koristiti u te svrhe, kako omogućiti internet pristup što većem broju ljudi, samo su neka od pitanja o kojima se raspravljalo na četvorodnevnom Samitu Global voicesa. Takođe je izražena potreba za različitim statističkim podacima o blogosferama i socijalnim mrežama, od toga koliki je broj korisnika u svakoj pojedinačnoj zemlji, do toga koje su njihove dominantne  teme, kakav je pristup internet mreži i sl.

Ono što je mene lično oduševilo, a što sam čuo u izlaganju domaćih, čileanskih blogera i online aktivista, jeste činjenica da biblioteke širom Čilea postaju mesta okupljanja i edukacije  budućih blogera, korisnika FaceBooka i Twitttera. Volonterizam u pogledu omasovljavanja internet prostora je veoma rasprostranjen u ovoj južnoameričkoj zemji u kojoj danas ima više od 6 miliona korisnika FaceBooka, a biblioteke su ona mesta u kojima se, ne samo čitaju i iznajmljuju knjige, nego se  stiču nova znanja u oblasti građanskih medija.

Možda bi neke od ovih ideja mogli da iskoristimo i u našoj zemlji, koja se nalazi u očiglednom medijskom sumraku. Zato pozivam sve čitaoce da posete

http://summit2010.globalvoicesonline.org/

i da se upoznaju sa temama i diskusijama sa petog po redu samita Global Voices organizacije, osnovane na Harvardu pre šest godina; da saznaju kako i šta danas čine kolege širom sveta kako bi promenile medijsku sliku i kako bi svoja društva učinili boljim, tolerantnijim, sigurnijim. Takođe pozivam sve one koji govore engleski jezik, a žele da volontiraju tako što će prevoditi postove sa engleskog jezika na srpski jezik, da se jave na moju e-mail addressu

sinisa.boljanovic@gmail.com

i na taj način daju svoj doprinos razvoju građanskih medija i razmeni iskustava sa blogerima iz celog sveta. Za one koji do sada nisu posetili stranicu global Voicesa na srpskom jeziku, evo linka:

http://sr.globalvoicesonline.org/

Nadam se da će neke od ideja koje sam ukratko izneo i neka iskustva koja sam preneo naići na podršku i odobravanje, ne samo među srpskim blogerima, nego i onima koji su za sada samo čitaoci, a koji će uskoro postati i blogeri. Ako tako bude, možda ćemo zajedno prisustvovati sledećem Samitu Global voices organizacije, koji će se najverovatnije održati za dve godine u nekoj od afričkih zemalja, moguće Keniji.



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 10:42 14.05.2010

Dobrodošao!

Radujem se što si se vratio - moram priznati, bila sam ljubomorna na oba tvoja putovanja. Hvala ti na izveštaju.:)

Siniša Boljanović Siniša Boljanović 10:58 14.05.2010

Re: Dobrodošao!

Hvala na dobrodošlici. Bilo je zaista lepo, a pre svega korisno. Još se nisam sasvim adaptirao zbog čega je mnogo detalja ostalo izvan teksta. U svakom slučaju, mislim da su lokalnoj blogosferi neophodna sveža iskustva iz inostranstva.
Goran Vučković Goran Vučković 12:07 14.05.2010

Svetlo i mrak

Građanski mediji dobijaju sve veći značaj u modernoj istoriji, a njihov uticaj je ponekad odlučujući za promene u pojedinim državama i društvima. Tamo gde mainstream mediji ne obavljaju svoju funkciju, tamo gde su javne informacije u tradicionalnim formama pod kontrolom režima, tamo gde postoji cenzura, svuda tamo gde je prisutan medijski mrak, građanski mediji, poput protivgradnih raketa, razvedravaju medijski prostor i obezbeđuju potrebne informacije svojim konzumentima. Naravno da ni internet, kao medijum u kome egzistira građansko novinarstvo, nije sasvim imun na cenzuru i različite vidove kontrole od strane stručnih timova angažovanih od vlasti, ali je taj posao mnogo teži od kontrolisanja tradicionalnih medija. Zato danas blogeri i ostali online aktivisti predstavljaju zaista realnu opasnost za širenje istine u pojedinim „zatvorenim" društvima koja nisu demokratska, u kojima dominira religiozni fanatizam ili jednostavno diktatura pojedinaca. U tim društvima i državama blogeri su vrlo često meta bezbednosnih službi, policije, pa čak i vojske. Tortura koja se sprovodi nad uhapšenim blogerima je zverska, i jedva zamisliva, o čemu svedoče i video zapisi koji se mogu pronaći na YuTubu. Nije potrebno objašnjavati koliki značaj za širenje istine imaju blogeri u, recimo, Egiptu, Iranu, Kini, Tunisu, Maroku, i sličnim državama. No, ono što fascinira jeste njihov neprestani aktivizam uprkos saznanju da ih u slučaju hapšenja očekuje, najblaže rečeno, pakao.

Siniša, izvini ako ti ovo zvuči malo grubo - ali ovaj deo teksta iznad je prilično nekritički napisan i stvara, makar u meni, određenu odbojnost prema vašoj organizaciji. Jasno mi je da je lepa motivacija za jedan ovako nezahvalan zadatak biti uveren da se boriš protiv sila mraka, za Istinu (sa velikim I) i slično - ali time sebe donekle diskredituješ upravo pred svojom ciljnom publikom - građanima nekih od nabrojenih zemalja gore.

Iskreno, moja prva reakcija je bila da otvorim link i vidim ko je finansirao vaš susret. Malo je relaksirajuće videti da su tu MacArthur i Soros fondacije (a ne "zvanični organi" poput NED). Ali to se donekle vidi i iz stila rada i okupljanja, računam.

Uzgred, ovo:
Tamo gde mainstream mediji ne obavljaju svoju funkciju

ukazuje da ne bi bilo loše da pročitaš ovo ili pogledaš ovo (168 minuta).

Inače, čisto da znaš, ako već nisi to video (možeš videti ovde), u Iranu veći procenat stanovništva ima pristup Internetu nego u Srbiji (48.5% : 44.7%).
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 13:00 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Pre svega, hvala na komentaru, Gorane.
To što u Iranu ima procentualno više korisnika interneta nego u Srbiji može biti samo za pohvalu, njima, naravno. Lično bih voleo da mi imamo više internet korisnika, a manje banalnih tema.
Nisam baš shvatio zašto ti je deo teksta koji si naveo odbojan ali u njemu se nigde ne spominje nijedna organizacija. To je prosto moje mišljenje koje možda nije kritičkog karaktera, ali šta da radim. Prošle godine sam bio u Kairu i tamo razgovarao sa egipatskim blogerima i mislim da sam svoje mišljenje o građanskim medijima formirao pod priličnim uticajem tih ljudi. Sada sam takođe imao priliku da razgovram sa blogerima iz Maroka, Tunisa, Pakistana i svi oni su mi rekli da jedinu nadu u pogledu informisanja vide u građanskim i društvenim medijima i mrežama.
Nažalost, ni njih, a ni mene uopte ne zanima ko finansira bilo koga, a nisam sasvim siguran da se na osnovu toga može doneti bilo kakav zaključak o kvalitetu nekog posta, bloga i sl.
Goran Vučković Goran Vučković 13:08 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Nažalost, ni njih, a ni mene uopte ne zanima ko finansira bilo koga, a nisam sasvim siguran da se na osnovu toga može doneti bilo kakav zaključak o kvalitetu nekog posta, bloga i sl.

Ehm ok... a da li misliš da se može govoriti o profesionalnim medijima na bazi strukture njihovog finansiranja?
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 13:22 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Profesionalni mediji su nešto drugo, i naravno da se o njima može zaključivati na osnovu njihovih finansijera, mada ni tu nema pravila. No, građanski mediji se upravo po tome i razlikuju. Pojedinac, recimo da je reč o blogeru, je nezavistan, on nema ni urednika, ni finansijera. Lično nikada nisam dobio novac za neki post.
Goran Vučković Goran Vučković 13:24 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Profesionalni mediji su nešto drugo, i naravno da se o njima može zaključivati na osnovu njihovih finansijera, mada ni tu nema pravila. No, građanski mediji se upravo po tome i razlikuju. Pojedinac, recimo da je reč o blogeru, je nezavistan, on nema ni urednika, ni finansijera. Lično nikada nisam dobio novac za neki post.

Hvala na objašnjenju.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:28 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Lično bih voleo da mi imamo više internet korisnika, a manje banalnih tema.

Šta si ovim mislio da kažeš? Da se država bavi banalnim temama, na račun interneta?
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 15:11 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Mislim da je ovo banalna država, kao što je banalna njena vlast. Međutim, smatram da građanski mediji ne vrše dovoljan pritisak da se takvo stanje promeni, nego vrlo često prihvataju ono što država nameće kao temu.
Goran Vučković Goran Vučković 15:14 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Izvini što stalno nešto pitam, ali:
Mislim da je ovo banalna država, kao što je banalna njena vlast.

Šta ti znači ovo "banalna" država? Takođe:
Međutim, smatram da građanski mediji ne vrše dovoljan pritisak da se takvo stanje promeni, nego vrlo često prihvataju ono što država nameće kao temu.

Koje medije u Srbiji smatraš građanskim i koju vrstu pritiska očekuješ od tih medija? Kako očekuješ da taj pritisak deluje?
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 15:21 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

"Banlan" između ostalog znači i "otrcan".
Građanski mediji (citizen media) kreiraju građani, pojedinci. Ta vrsta informisanja zahvalnost duguje internetu jer je on njen medijum.
Goran Vučković Goran Vučković 15:34 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

"Banlan" između ostalog znači i "otrcan".
Građanski mediji (citizen media) kreiraju građani, pojedinci. Ta vrsta informisanja zahvalnost duguje internetu jer je on njen medijum.

Nisam siguran da razumem kako ovo odgovara na moja pitanja, ali hvala na trudu.
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 16:07 14.05.2010

Re: Svetlo i mrak

Ne znam šta nije jasno? "Banalna država?" Ili "vrsta pritiska?" OK, prvo valjda ne moram da obrazlažem ako znamo šta znači upotrebljeni pridev. Drugo: pozitivan i možda najbolji primer pritiska na koji mislim je blog Krugoline borup i sve ono što je nastupilo kao posledica njenog online aktivizma. Druga je stvar što generalno nismo solidarni i što se realizacija dobrih ideja zasniva na angažovanju pojedinaca, zbog čega su promene društva spore i nedovoljne. Ipak, moramo priznati da su danas porodilišta u srbiji značajno promenjena u odnosu na period pre pojave Krugolininog bloga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana