Umetnost| Život

PISMA TABUKIJU, No 54

mikele9 RSS / 15.05.2010. u 11:58

37entom.jpg

 

Dragi Antonio,

 

Ovo pismo počinjem citirajući Kafku : Zar nećete da nam se pridružite? upitao me je jedan poznanik kada me je posle ponoći video samog u jednoj kafani koja

je bila takoreći prazna. Ne, neću, odgovorio sam mu.

Dobri moj Antonio, sve češće se tako osećam i najradije bih kao Franc da me svi

ostave na miru! Oduvek sam voleo samoću...ili bolje reći osamljenost. Da to

kažete nekom od mojih prijatelja pogledao bi vas u najmanju ruku začuđeno.

Ništa ne ukazuje na to. Neprekidno sam među ljudima, u raznim društvima, zakazujem sastanke i odazivam se pozivima. Ja iskreno želim da se vidim, razgovaram i družim s prijateljima, naročito s prijateljicama rekla bi moja žena, ali sam oduvek voleo i da se osamim, da budem sam sa sobom. Nikada mi

nije bilo dosadno. Ako ne slikam, ne vozim bicikl, ne šetam pored Save, ne pecam... onda čitam. Imam nezajažljivu potrebu za čitanjem! Svaki slobodan trenutak koristim tako: što knjigu u šake i bež’ iz ovog sveta!

Od malena sam voleo knjige ali je zanimljiv i položaj u kojem ih čitam. Naime,

mogu da čitam samo ako ležim na leđima a knjigu držim iznad glave desnom ili levom rukom u zavisnosti od strane koju čitam. Čitam nove knjige, poznate mi i nepoznate pisce, vraćam se knjigama koje sam čitao davno...

Kupujem knjige a pre petnaestak godina učlanio sam se u mesnu biblioteku i za manje od dve godine sam je svu pročitao sa sve novim izdanjima! Muvajući se među rafovima s knjigama, jednom sam naišao na knjigu nepoznatog mi pisca japanskog imena i prezimena Kazuo Išiguro sa naslovom OSTACI DANA.

Kada sam počeo da je čitam nisam mogao da je ostavim dok je ne pročitam celu,

u jednom dahu! Čovek drugog podneblja i druge kulture, Išiguro je uspeo da na fascinantan način spozna, razume i do najsitnijih detalja predstavi veoma kompleksan odnos britanskog Lorda i njegovog batlera. Ja tu knjigu i pamtim po nazivu koji sam joj nadenuo: BATLER. Dao sam je mojoj ženi da je pročita i oboje smo se složili da bi od knjige dobar majstor/reditelj mogao da napravi odličan film. Čak smo i Entoni Hopkinsa videli kao BATLERA, kao glavni lik. Nije

prošlo mnogo vremena, film je snimljen a glavnu ulogu je igrao upravo Entoni

Hopkins! Opet se možemo vratiti na moju tvrdnju da slučaj ne postoji ili na vaš naslov: Da li treptaj krila leptira u Njujorku može izazvati tajfun u Pekingu, na veze među stvarima i pojavama koje istovremeno egzistiraju i samo je pitanje,

na koje nemamo odgovor, kada će se ili da li će se uspostaviti.

Tu skoro poželeo sam da ponovo pročitam, pre četrdeset godina kultnu knjigu za

moju generaciju, STEPSKI VUK. Ne bih da vas gnjavim analizama i sadašnjim odnosom prema knjizi ali sam na jednoj strani naišao na pasus koji me podsetio na nešto što se i meni desilo ili dešavalo: Bilo je to na jednom koncertu, svirala se prekrasna stara muzika, i tada su mi se između dva takta jednog piana, odsviranog na drvenim muzičkim instrumentima, otvorila vrata u onaj svet.

Pre dvadesetak godina slušao sam našu poznatu pevačicu kako na radiju peva pesmu koju sam dotada više puta čuo. Radio sam nešto, bavio sam se nečim ali muzika ili reči ili njihova kombinacija najednom počela da briše sve oko mene, sve je počelo da bledi, da nestaje, osetio sam kako se nalazim na ivici bezmerno velikog levka koji me polako usisava u sebe. Osećao sam da odlazim u novo područje (nemam bolji izraz) u kojem nisam (bar se ne sećam) nikada bio. Oko mene nije bilo ničega osim tihe, prijatne melodije koja me je nežno ali čvrsto obavijala i vodila sve dalje i dalje! Za trenutak (ne znam koliko je trenutak trajao?) sam se osetio lepo, opušteno i zaštićeno i malo je falilo da se prepustim. Onda se umešala moja svest! Kao inekcijom mi je ubrizgala strah, srce je počelo da mi dambara u grudima, strah je rastao kao plima! Trgao sam se, otišao u kupatilo, umio hladnom vodom i pokušao da dođem sebi. U čemu je bila stvar? Strah od nepoznatog, neshvatljivog? Jednostavno nisam bio spreman da odem TAMO! Nisam siguran da sam i sada spreman da odem, po cenu da saznam, spoznam ili postanem Kosmos sam. Imam varljiv ili neosnovan ali ipak jak poriv da OVDE moram mnogo toga da uradim. Još nekoliko puta sam se našao u sličnim situacijama i uvek je muzika bila ta koja je bila vodilja! Rasplakao sam se jednom odupirući se Odi radosti da me povede na PUT. Grčevito sam plakao i jecao ali sam ipak ostao OVDE. Želja da svojim rukama i imaginacijom stvaram ono što samo ja mogu, jača je od veličanstvenog ali pomalo mutnog, čak zastrašujućeg obećanja koje mi se nudi.

 

Iskreno se nadam da vas ne opterećujem sobom i svojim frustracijama.

 

Vaš M.P.

 

P.S. Žena mi je prošle nedelje poklonila vaš INDIJSKI NOKTURNO ...novo

izdanje i prerađen prevod romana kojim se Tabuki pre više od petnaest godina predstavio našoj (srpskoj) publici.

U poglavlju VI  na strani 43 pišete:

Jeste li čuli za rozoliju?, upitao sam ga, da li ste je ikada probali?

 Ne verujem, rekao je on, šta je to?

To je jedan italijanski liker, sada ga je teško naći, pili su ga po otmenim salonima

u devetnaestom veku, sladunjavo i lepljivo piće. Herman Hese me podseća na rozoliju.....

On me je pogledao ne shvatajući da li je reč o prostodušnosti ili bezobrazluku. Naravno, bio je bezobrazluk, nisam tako mislio o Heseu.

Iznad ovog citata napisali ste takođe : I postavlja mi neka idiotska pitanja o

Hermanu Heseu. Osećao sam se kao da me vuče za nos.

I šta ovde imamo? Hese...leptir...tajfun...Njujork...Peking...vi...ja...?

 

P.S. 2. Evo vam još jedne zanimljivosti vezane za muziku. Prelistavajući knjižicu u koju beležim snove i neobične lične događaje, pronašao sam zapis od 29. novembra 1999 godine : RAŠOMON Akira Kurosave gledao sam od detinjstva pa do današnjih dana preko dvadeset puta ali sam tek 7. juna 1995

godine (pronašao sam zapisano na parčencetu papira) shvatio da je veliki

Maestro u sceni kada žena priča svoju verziju, kao muzičku podlogu pustio BOLERO!

Do nekih stavova, mišljenja ili pronalazaka sam dolazio sam pre nego što sam

ih kasnije pročitao, naučio ali je takođe mnogo stvari koje sam shvatio i bolje sagledao, tek naknadno, verovatno apstrahujući najsnažnije ili na prvi pogled

važnije, oči boduće!

I još jedan primer : Moja žena je u okviru časa na video bimu pokazala učenicima Rafaelovo SKIDANJE HRISTA SA KRSTA. I šta se dešava? Deca XXI veka joj smejući se u glas kažu : Pa Hrist ima roza gaće. Kada mi je to ispričala uzeo sam iz police Rizzolijevu monografiju Rafaela i potražio reprodukciju. Deca su bila u pravu u to nije trebalo sumnjati, tkanina oko Hristovih bedara bila je zaista

roze boje! I moja žena i ja smo profesionalci u umetnosti i Istoriji umetnosti ali naše gledanje slike/a podrazumeva viđenje kompozicije, dijagonala, vertikala, horizontala, raspored masa, odnos chiaro-scuro, gamu i šta već ne! Ako smo

nekad i znali (a sigurno jesmo) za roze boju, ona se vremenom izgubila kao

nevažan detalj. Što svakako nije.

Tja, šta reći? Kako beše ono : Od drveta ne vidi šumu ili od šume ne vidi drvo?



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

myredneckself myredneckself 13:00 15.05.2010

Prva :)))

Prelistavajući knjižicu u koju beležim snove i neobične lične događaje, pronašao sam zapis od 29. novembra 1999 godine : RAŠOMON Akira Kurosave gledao sam od detinjstva pa do današnjih dana preko dvadeset puta ali sam tek 7. juna 1995

godine (pronašao sam zapisano na parčencetu papira) shvatio da je veliki

Velik, je velik
Neki dan sam ne znam po koji put odgledala "Haos"

Dobri moj Antonio, sve češće se tako osećam i najradije bih kao Franc da me svi

ostave na miru! Oduvek sam voleo samoću...ili bolje reći osamljenost.

Hidetora:The Great Lord goes nowhere alone.
Only the birds and the beasts live in solitude.
Volim ovaj Kurosavin film, jer ne samo da je omaž Šekspiru, nego majstorski priča o pohlepi, gramzivosti, izdaji, nelojalnosti i obmanama o ljudskoj časti

mikele9 mikele9 17:35 15.05.2010

Re: Prva :)))

Velik, je velik
Neki dan sam ne znam po koji put odgledala "Haos"

Draga moja myredneckself zaista je bio velik, jedan od najvećih koji su ikada snimali filmove.


A Toširo Mifune!? Obožavao sam ga!
jasnaz jasnaz 16:56 15.05.2010

udružиvanja

-- Opet se možemo vratiti na moju tvrdnju da slučaj ne postoji ili na vaš naslov: Da li treptaj krila leptira u Njujorku može izazvati tajfun u Pekingu, na veze među stvarima i pojavama koje istovremeno egzistiraju i samo je pitanje,

na koje nemamo odgovor, kada će se ili da li će se uspostaviti.



mikele9 mikele9 17:43 15.05.2010

Re: udružиvanja

jasnaz
udružиvanja

Ti i ja se nadnaravno razumemo.
pleonazam pleonazam 21:42 15.05.2010

Re: udružиvanja

jasnaz
-- Opet se možemo vratiti na moju tvrdnju da slučaj ne postoji ili na vaš naslov: Da li treptaj krila leptira u Njujorku može izazvati tajfun u Pekingu, na veze među stvarima i pojavama koje istovremeno egzistiraju i samo je pitanje,

na koje nemamo odgovor, kada će se ili da li će se uspostaviti.





Na temu pojava koje istovremeno egzistiraju i omogučuju nam da biramo svoju stvarnost, preporučujem knjigu "Transsurfing" ruskog kvantnog fizičara Vadima Zelanda.
mikele9 mikele9 22:22 15.05.2010

Re: udružиvanja

pleonazam
Na temu pojava koje istovremeno egzistiraju i omogučuju nam da biramo svoju stvarnost, preporučujem knjigu "Transsurfing" ruskog kvantnog fizičara Vadima Zelanda.

Hvala, pokušaću da pronađem, od malena se zanimam tom temom, intrigira me...
stefan.hauzer stefan.hauzer 19:48 15.05.2010

.

Eh,muzika...jedini deo dana kad je ne slusam,je onda kad sam na poslu!

The Killers
mikele9 mikele9 22:26 15.05.2010

Re: .

Eh,muzika...jedini deo dana kad je ne slusam,je onda kad sam na poslu!

Ja kad slikam turim slušalice MP3 u uši i šibam, život mi je (kao i tebi) muzika i muzika mi je život.
Thank you for The Killers!
Budi pozdravljen prijatelju Stefane

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:40 15.05.2010

Lep brevijar

Mikele
... onda čitam. Imam nezajažljivu potrebu za čitanjem! Svaki slobodan trenutak koristim tako: što knjigu u šake i bež’ iz ovog sveta!

Ovo me podseti da je neki revolucionar navodno govorio ČITATI, ČITATI, ČITATI...
Šalim se, jer i ja volim da čitam, da me ponekad to uplaši.
Evo, baš sada čitam Česlava Miloša, koji u jednom eseju (Snovidjenja nad zalivom San Franciska) kaže nešto što smo svi znali, ali se trgnemo kad nam ponovo dodje do svesti:
"Sirota Floberova Gospodja Bovari želela je da u životu nadje ljubav koju je nalazila u romanima". A znamo da nije našla, pa je jadnica stradala.

Neka nas čitanje ne odvodi previše "iz ovog sveta", kako ti to kažeš.
Imam varljiv ili neosnovan ali ipak jak poriv da OVDE moram mnogo toga da uradim.


Vrlo jak motiv za neodlaženje. Englezi imaju dobar izraz "unfinished work". Sve dok čovek ima nezavršena posla, neka dela, neka ih završava, neka svršava sve dok može. A onaj ko je sve pozavršavao, te je spreman da krene, neka krene...

Ja, koji se amaterski palim na japanštinu, obradujem se svaki put kada neko pomene velikoga Kurosavu, ili nekog japanskog pisca koji je prijemčiv za naš (zapadnjački) ukus. Želim da kažem na nisu svi takvi. Prvi japanski nobelovac bio je Jasunari Kavabata, nesumnjivo veliki pisac, ali je on u mnogim svojim delima previše Japanac, te nije prijemčiv zapadnom čitaocu, na šta mnogi ukazuju. To je znao i Kavabatin prijatelj Yukio Mishima, koji se, sa svoje strane, svojski trudio da bude dostupan zapadnim čitaocima (drugi japanski nobelovac Kenzaburo Oe je čak prebacivao Mišimi kako se malo previše "dodvoruje" zapadnim čitaocima, he, he, he; inače, taj Oe je jedan drzak i iskompleksiran, odnosno jako frustriran tip par lui-meme).

N. B. Ne čudi me da je Rafael stavio roze gaćice Hristu. On inače nije "my cup of tea", ja sam od onih prostih duša koje preferiraju Mikelandjela i Leonarda

Za subotnje veče, nešto roze, ali nije Rafaelovo
mikele9 mikele9 22:39 15.05.2010

Re: Lep brevijar

"Sirota Floberova Gospodja Bovari želela je da u životu nadje ljubav koju je nalazila u romanima". A znamo da nije našla, pa je jadnica stradala.
Neka nas čitanje ne odvodi previše "iz ovog sveta", kako ti to kažeš.

Dobro je to napisao Česlav i nije prvi a ono moje "iz ovog sveta" ne korespondira sa tim iako na prvi pogled tako izgleda. To je pre planirano , odlučeno osamljivanje,
uživanje, zadovoljstvo.
"unfinished work".

To je to
Prvi japanski nobelovac bio je Jasunari Kavabata, nesumnjivo veliki pisac, ali je on u mnogim svojim delima previše Japanac, te nije prijemčiv zapadnom čitaocu, na šta mnogi ukazuju. To je znao i Kavabatin prijatelj Yukio Mishima, koji se, sa svoje strane, svojski trudio da bude dostupan zapadnim čitaocima (drugi japanski nobelovac Kenzaburo Oe je čak prebacivao Mišimi kako se malo previše "dodvoruje" zapadnim čitaocima, he, he, he; inače, taj Oe je jedan drzak i iskompleksiran, odnosno jako frustriran tip par lui-meme).

Kavabatu su sam čitao i pre nego je dobio Nobela i neke stvari su mi baš zato što je bio tradicionalista, bile zanimljive. Kenzaburo Oe po meni može da pljune pod prozor Mišimi! Da je napisao samo Zlatni Paviljon, to bi bilo više nego dovoljno
docsumann docsumann 23:15 15.05.2010

Leptir razarač

Opet se možemo vratiti na moju tvrdnju da slučaj ne postoji ili na vaš naslov: Da li treptaj krila leptira u Njujorku može izazvati tajfun u Pekingu, na veze među stvarima i pojavama koje istovremeno egzistiraju i samo je pitanje,

na koje nemamo odgovor, kada će se ili da li će se uspostaviti.


Odgovor na ovo pitanje je da, može, što ne znači i da se stalno dešava.
Efekat leptira je inače termin koji je u teoriju haosa uveo jedan od njenih pionira
Edvard Lorenz.
Ona slikovito ukazuje da i najmanji poremećaji mogu da dovedu do drastičnih promjena u sistemu.
Izuzetan vodič kroz teoriju haosa je knjiga Džejms Glajka "HAOS". Mislim da su ga Ćirković ili nsarski već negdje spominjali kao jednog od značajnijih popularizatora nauke danas.
mikele9 mikele9 23:33 15.05.2010

Re: Leptir razarač

Odgovor na ovo pitanje je da, može, što ne znači i da se stalno dešava.

I moj odgovor je da ali sam dodao:
kada će se ili da li će se uspostaviti.

Izuzetan vodič kroz teoriju haosa je knjiga Džejms Glajka "HAOS"

Hvala, zainteresovan sam i potražiću, možda mi i Nenad pomogne.
miloradkakmar miloradkakmar 23:23 15.05.2010

U

mojoj varošici otvorena prva knjižara.
Sada će se tačno znati ko kupuje i čita knjige.
Biće to dobar razlog da češće idem na pijacu.
I , onako, među jabuke, zelen , papriku i mlad sir stavim neotvorenu knjigu.
mikele9 mikele9 23:37 15.05.2010

Re: U

I , onako, među jabuke, zelen , papriku i mlad sir stavim neotvorenu knjigu

Zaboravio si Celer (obožavam da ga jedem sirov, narendan sa cveklom i renom, kuvan, dinstan, pohovan...) a knjigu možeš i da otvoriš i čitaš u sred voća i povrća, privući ćeš bar pola pijace
mirelarado mirelarado 00:11 16.05.2010

Re: U

mikele9
I , onako, među jabuke, zelen , papriku i mlad sir stavim neotvorenu knjigu

Zaboravio si Celer (obožavam da ga jedem sirov, narendan sa cveklom i renom, kuvan, dinstan, pohovan...) a knjigu možeš i da otvoriš i čitaš u sred voća i povrća, privući ćeš bar pola pijace


Ko је рекао целер?
Напросто га обожавам, у свим варијантама. Уосталом, и сам Табуки, у свом једином роману написаном на португалском, Реквијем, вели да "храна лечи душу" Ипак, од његових романа, највише ми се допада Переира тврди да, по којем је снимљен и филм. Mузика је Мориконеова. :)



mikele9 mikele9 09:24 16.05.2010

Re: U

Ko је рекао целер?
Напросто га обожавам, у свим варијантама. Уосталом, и сам Табуки, у свом једином роману написаном на португалском, Реквијем, вели да "храна лечи душу"

Kaži što je biljka! Volim i lišće da protrljam, pa onaj miris...
Ипак, од његових романа, највише ми се допада Переира тврди да, по којем је снимљен и филм. Mузика је Мориконеова. :)

Marčelo je bio sjajan u filmu! I ja volim roman, višeslojan, ljudski, Tabukijevski. A Morikone! Neverovatan lik! Koliko je dobre muzike napisao, da ne poveruješ!
yugaya yugaya 19:13 16.05.2010

Re: U

ja zivim iznad jedne knjizare. do coska ima jos cetiri nanizane. skrenes levo i cela strana ulice su antikvarnice i knjizarice jedna do druge. i uvek napolju pred vratima knjige na popustu u kartonskim kutijama u bescenje.

strah me kada se budemo selili sledeci put - jer svaki put i kada strcim samo po hleb ja prosto moram da gvirnem u te kutije i obicno neko blago i pronadjem
mikele9 mikele9 17:18 17.05.2010

Re: U

strah me kada se budemo selili sledeci put - jer svaki put i kada strcim samo po hleb ja prosto moram da gvirnem u te kutije i obicno neko blago i pronadjem

Sta da ti kazem...ili se nemoj seliti ili uprti knjizare sa sve kutijama pa se seli
Ne more se bolan bez knjige, prazan ti zivot nekako.
margos margos 09:57 17.05.2010

Mikele,

sam' da se javim... :))
Opet si mi probudio mnogo asocijacija, al mi je najjači utisak nakon čitanja teksta i komentara onaj tren kad te muzika povede... setih se, jednom, neki pesmičuljak na radiju me tako obuhvatio, opčinio i samo su mi se ređale slike u glavi. Pesma je bila na francuskom, koji kao ne znam, ali nisam ni slušala reči, samo su me iznenađivale slike... Posle pitam znalca 'o čemu se radi u pesmi' - opisa sve moje slike.
mikele9 mikele9 17:24 17.05.2010

Re: Mikele,

sam' da se javim... :))
Opet si mi probudio mnogo asocijacija, al mi je najjači utisak nakon čitanja teksta i komentara onaj tren kad te muzika povede... setih se, jednom, neki pesmičuljak na radiju me tako obuhvatio, opčinio i samo su mi se ređale slike u glavi. Pesma je bila na francuskom, koji kao ne znam, ali nisam ni slušala reči, samo su me iznenađivale slike... Posle pitam znalca 'o čemu se radi u pesmi' -
opisa sve moje slike.

Hese opisa jedan, ja dva slucaja a sad ti svoj dozivljaj...muzika ima tu moc da te (kad si ociscen od svega opterecujuceg) povede neznanim putevima, treba ti snage da se vratis! Verujem kad mi bude doslo vreme da cu joj se prepustiti

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana