Društvo| Ekonomija| Gost autor| Istorija

Konzumerizam

dali76 RSS / 15.05.2010. u 23:55

“Kupujte kod nas da bi ste zaradili!”

Zarada u ovoj reklamnoj poruci ima smisla samo ukoliko je kupovina obavezna stvar.  Naravno, logicnije bi mozda bilo reci: kupujte kod nas da bi ste ustedeli, ali glagol stediti je za potrosacko drustvo prava anatema.

Nema goreg kad covjek nema od cega ustediti, ili nema od cega da kupi osnovne namirnice, ali da li je sva sreca danasnjice stala u rijec “shopping”.  Za ekonomiste dvojbe nema. Potrosacko drustvo je produkt, ali i neophodnost globalne ekonomije.

O tome kako je sve pocelo tj. odakle je krenulo, postoji li ozbiljna alternativa  potrosackom drustvu, iz svog ugla, pise

Drug Clan

 

 Savremeno razumevanje ideje "Money can buy happiness" - principa da se sreca postize kupovinom i potrosnjom je verovatno najpre proizasla iz americke burzoaske revolucije. Da bi vladajuca klasa pridobila narod za ostvarenje svog cilja, oslobadjanje od feudalne krune posluzila se propagandim trikom na kojem je kasnije stvoren drustveni i kulturni poredak u kome danas zivimo. Kao najuspesniji metod za pridobijanje potlacenog naroda za revoluciju (od koje narod nije imao nikakve koristi) se pokazala propagandna kampanja - nadahnuti govori, masovno stampanje i prodaja pamfleta punih velikih reci poput Painovog "Common Sense-a". Kao kruna kampanje posluzio je dokument na kojem ce se kasnije stvoriti zapadni svet kakav mi danas poznajemo. U prvom delu dokumenta koji je napisan pre revolucije "Deklaraciji o nezavisnosti" koji je trebao podstaci srednju klasu da se svojim zivotima zalozi za slobodu nove burzoaske klase se pojavljuje blago izmenjena Lokova fraza u obliku: "Life, liberty, and the pursuit of happiness" koja svim ljudima (tada se medju ljude nisu brojale zene, indijanci, robovi, kmetovi i bezemljasi) garantuje prava na zivot, slobodu i ostvarivanje srece. Deklaracija je uz dosta muke ipak pridobila potreban broj ljudi za uspesno okoncanje revolucije. Po okoncanju revolucije prilikom pisanja drugog dela - ustava tj. "Deklaracije o pravima" koji je trebao da garantuje dalju stabilnost i odrzavanje pozicija moci, osnivaci nove vladajuce klase se okrecu originalnoj Lokovoj ideji o osnovnim ljudskim pravima "Life, Liberty, and Estate" - sreca je zamenjena vlasnistvom. Tesko je ne primetiti nametnutu relaciju izmedju srece i vlasnistva nad materijalnim dobrima. Ta relacija, danas izrazena u frazi "Money can buy happiness" ce osloboditi ideju koja ce definisati svet u kome danas zivimo, svetu zasnovanom na potrosnji kao "jedinom mogucem i ispravnom" putu ka sreci.

 

Ta carobna veza izmedju srece i posedovanja materijalnih dobara je "driving force" sveta u kome zivimo i neoliberalne ekonomije cijeg kraha smo svedoci. Vise od 70% ucesca u zapadnim razvijenim ekonomijama je bazirano na potrosnji koja je postala najveci i skoro jedini pokretac ekonomije. Posto stvarne ljudske potrebe ni u kojoj meri na zahtevaju toliku potrosnju roba i usluga stvorena je ogromna psiholosko propagandna masinerija sa jednim ciljem da omoguci dalju prodaju i u nedostatku bilo kakvog realnog argumenta potrosnja se namece idejom da ljude potrosnja cini srecnijim. Nezajazljiva potrosnja (konzumerizam) je postala nacin zivota, ritual u kojoj ljudi pokusavaju da nadju duhovnu satisfakciju i satisfakciju sopstvenog egoa. Potrosnja je u sebe ukljucila nacin i smisao zivota, merila vrednosti drugih ljudi i samih sebe. Kao sto je Nistrom (Paul Nystrom) dobro primetio jos pocetkom proslog veka jedan od najboljih primera besmisla konzumerizma je moda, gde ljudi okruzeni svojom okolinom bivaju prisiljeni na kupovinu i potrosnju na nove modne proizvode koji veoma brzo postaju demode i tako potrosaci ulaze u zacarani krug u kome stalno kupuju a nikada ne postizu cilj zbog koga su usli u taj krug. Savremena analogija su gadgets koji jos brze bivaju zamenjeni sa brzim, boljim, modernijim ... Ovakav potrosacki pogled na svet (ili njegov nedostatak) dovode u pitanje motiv i smisao sopstvenog delovanja i sopstevni smisao zivota. Nedostatak ovog smisla okupira svu ljudsku paznju na povrsne stvari poput mode i tako ogranicava druge ljudske, pre svega, medjuljudske aktivnosti koji doprinose stvarnoj sreci. Luksuzni i nepotrebni proizvodi predstavljaju statusne simbole na osnovu kojih se odredjuju statusi unutar drustva i unutar samih ljudi - sposobnost, vestina i znanje su zamanjeni potrosnjom i tako postali osnova samopouzdanja i samopostovanja. Potrosnja i asocijacija sa brendovima kao zamene za zdrave medjuljudske odnose su bitan ako ne i presudan element kulturne hegemonije koju vladajuce klase namecu ostatku drustva kako bi bile u stanju da kontrolisu drustvo. Konzumerizam je razlog zasto sve potcinjene (sve osim vladajuce) klase vladajucu klasu danas dozivljavaju kao uzor, sopstvenu teznju a ne kao protivnika u vecnoj klasnoj borbi za sopstveni boljitak. Hegemonija konzumerizmom se prosirila na sve sfere drustva, umetnost se naveliko meri "trzisnim" vrednostima dela, znanje je postalo iskljucivo trzisna kategorija, porodicni odnosi su postali deo kulture konzumerizma (potrosacki praznici su danas jedini preziveli obicaji), kultura je gotovo iskljucivo postala potrosnja kulturnih "dobara". Koliko je ta hegemonija mocna primetio je jos Norman Daglas u svojoj izjavi da ideale nekog društva najbolje mozete prosuditi po reklamama. U konzumerizmu reklame prestaju da budu odraz ideala drustva jer  su ideali postali odraz reklama. Kritika ovakve potrosnje (konzumerizma) pocela je u 19. veku kada su Marks i Veblen ukazali na to da ce takva nezajazljiva potrosnja dovesti do promena u kolektivnom shvatanju zivota koje ce ugroziti sam opstanak drustva. Marks ukazuje na to da ce prekomerna potrosnja umanjiti "stvarnu" upotrebnu vrednost dobara i zameniti je fiktivnim trziznim vrednostima. Religije su propustile sansu da nesto urade verovatno zbog pada sopstvenih vodja pred iskusenjem konzumerizma. Nazalost kritika nije imala velikog odjeka ni u komunistickim drustvima cija je najveca greska bila losa procena vaznosti kulturne hegemonije burzoaske klase ciji je jedan od osnovih elemanata bas relacija sreca - posedovanje.

 

Nezajazljiva potrosnja ugrozava osnove naseg postojanja, unistavajuci zivotnu sredinu, unistava i unazadjuje vec postignuti nivo demokratije, iscrpljujuci prirodne resurse i menjajuci ljudsku svest slabi mogucnost oporavka drustva. Konzumerizam je dosao do tacke u kojoj se pretvara u svoju suprotnost "enoughism" ("dostaizam"  ) u kome sve vecom i vecom kupovinom ljudi u stvari postaju sve manje i manje srecni. Stvorena je kolektivna patoloska zavisnost od kupovine i potrosnje koja kao i svaka zavisnot sada uzima danak u vidu sve manjeg i manjeg zadovoljstva sve cescim i cescim upraznjavanjem kupovine i potrosnje. Iako je kapitalisticko drustvo nastalo na ideologiji da bogastvo stvara srecu, postalo je jasno da iako su ljudi danas mnogo bogatiji u stvari su sve manje srecni. U svojoj javnoj ideologiji (neo)kapitalizam nije uspeo da ostvari ideju koju je postavio sam sebi za cilj iako je stvarni cilj sistema, potpune kulturne i psiholoske hegemonije nad nizim klasama ostvaren. Ljudi danas rade satima i danima kako bi sebi priustili sat ili dva konzumerizma - "shopping-a" u kome sve manje i manje uzivaju uz zanemarivanje sopstvene porodice, emotivne, prijateljske i drustvene odnose iz kojih dolazi najveci deo ljudske srece. Hamilton u svojoj knjizi "Fetis rasta" (Growth Fetish) primecuje da je rast baziran na konzumerizmu postao fetis koji najbolje opisuje svojoj frazom "Ljudi kupuju stvari koje im ne trebaju, sa parama koje nemaju a sve da bi impresionirali ljude koje ne vole". Stvari koje im ne trebaju bacaju da bi kupili nove, novac koji nemaju uz veliku kamatu otplacuju svojim radom koji postaje sve duzi, a broj ljudi koje ne vole a zele da impresioniraju je sve veci i veci. Konzumerizam polako porobljava svet na nacin na koji verovatno ni sami tvorci te ideje nisu mogli da pretpostave. Vreme radi u njihovu korist jer sve vise i vise ljudi sirom sveta pada pod uticaj potrosacke ideologije. Jos je pre vise od 30 godina Dr. Martil Luter King rekao da je krajnje vreme da se naglo okrenemo od drustva baziranog na stvarima ka drustvu baziranom na ljudima ukoliko zelimo da izbegnemo tri uzasa:rasizam, militarizam i ekonomsko izrabljivanje. U medjuvremenu konzumerizam je ojacao a ova tri uzasa su postala sve izrazenija.

 

Na svu srecu nije sve gotovo. Kroz istoriju su postojale mnoge uspesne ekonomije koje su pocivale na drugacijim i pravednijim modelima (razne vrste gift economies). Vecina njih nije propala vec je bila unistena od strane ljudi koji su praktikovali drugaciji model. Na srecu u danasnjem svetu se pojavljuju mnogi raznoliki drustveni, kulturni i intelektualni pokreti koji nude alternative dominatnom (neo)kapitalistickom potrosackom modelu. Neki od njih su vise ili manje utopisticki, neki su naivni, neki su sa druge strane veoma ozbiljni i smisleni ("Simple living" pokret, Degrowth, Steady state economy model, Freeganism, New gift economies, Anarcho-syndicalism, Money-free economy, Basic income model, Open source model, Freeware model, ... ).



Komentari (50)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 00:21 16.05.2010

...

Odličan tekst.

Mislim da ne postoji opasnost da se u Srbiji ta opasna bolest pojavi, nas je naša vlast na vreme pelcovala protiv konzumerizma. Većina ljudi ne može sebi da priušti ni ono što im treba da bi živeli a ne ono što im ne treba. Super, pa bar smo od nečega osigurani....kada smo kod osiguranja, čitam večeras jednu reklamu (za osiguranje) u Novom Sadu kod pozorišta , piše:

ŽIVOT JE PREMIJA.
Meni je i samo to bilo dovoljno da se nasmejem i osetim zadovoljnom.
dali76 dali76 01:14 16.05.2010

Re: ...

Sad ne znam koliko je to "opasna bolest". Kod mene gostuju ljudi sa kojima se naravno ne moram slagati stoposto, ali nije li i Srbija postala potrosacko drustvo gdje trziste diktira neke navike. naprimjer koliko klinaca uprkos ne bas jakoj kupovnoj moci roditelja nosi neke ne bas jeftine telefone?
banat.hardkor banat.hardkor 01:35 16.05.2010

Re: ...

Toga je uvek bilo. Ranih i sredinom 90-ih, kada sam ja stasavao (i kad su pejdžeri bili alfa i omega, kakvi crni mobilni), to su bile patike, trenerke itd. 80-ih, kad sam bio klinac, to su bili autići ili video igrice.

To su bili statusni simboli, baš kao što bi mi sada, u 31-oj, to bio neki besan auto (nemam besan auto i ne žudim za jednim, prim. aut.). Sad bih najradije trošio na budućnost (stan/nekretnine, investicije u vidu priv. biznisa itd).

Konzumerizam je nepobediv.
dali76 dali76 01:41 16.05.2010

Re: ...

da li je onda consumerism opasna stvar? Postoje li neke grannice gdje kazemo da je dobro a da je lose? Kupujemo li stvari sa parama koje nemamo stvari koje nam ne trebaju ?
dunja73 dunja73 02:23 16.05.2010

Re: ...

da li je onda consumerism opasna stvar?

Nije , i mislim da je super stvar ..zato i funkcionise tako kako funkcionise...

Kupujemo li stvari sa parama koje nemamo stvari koje nam ne trebaju ?

Megalomanija postoji ..tacno....Ali , ako ..postoji telefon od 5 € -500 € , sto bi Libkonz napisao "za svakog po nesto " ..za svaciji dzep od-do...ne vidim sta je tu lose...E , jes´ gadno kad ...imaju u prodavnici pantalone samo od 100 € - uzmi ili ostavi ...ili pak postoje i one od 10 € ali za jednokratnu i kanta ...Konzum drustvo...gde postoji odredjeni kvalitet proporcionalan ceni ..je sasvim , sasvim ok..
A, gluposti - niko nikog ne siba po usima da se kupuju ..No, svaka roba ima svoga musteriju ....
Jasta ja je super konzum drustvo i ne UOPSTE ne vidim kako se "zaglupljuje " njime svet i ostvaruje vestacka sreca ..
Cak ...konzum drustvo ..podstice na rad...jer ako imas novac ..kupujes ..da bi ga imao ili radis , ucis ..boris se ...
A ovo o cemu ti pises ..su neki kompleksi i problemi druge vrste kod gorenarecenih primera ...
Goran Vučković Goran Vučković 02:43 16.05.2010

Luxury fever

A, gluposti - niko nikog ne siba po usima da se kupuju

Robert Frank: Luxury Fever
As a young man fresh out of college, I served as a Peace Corps volunteer in rural Nepal. My one-room house had no electricity, no heat, no indoor toilet, no running water. The local diet offered little variety and virtually no meat. Yet, although my living conditions in Nepal were a bit startling at first, the most salient feature of my experience there was how quickly they came to seem normal. Within a matter of weeks, I lost all sense of impoverishment. Indeed, my $40 monthly stipend was more than most others had in my village, and with it I experienced a feeling of prosperity that I have recaptured only in recent years.

At no time during my stay in Nepal was I ever conscious of taking satisfaction from the fact that I had things that others lacked. But even though I felt completely satisfied with my living conditions there, I would experience a crushing sense of poverty if I were to live in the United States or any other prosperous country under those same conditions. Not a day would pass in which I would not be keenly aware of the extent to which my circumstances fell short of community standards. Things I did not feel I needed in Nepal I would feel I needed here.
Goran Vučković Goran Vučković 02:44 16.05.2010

Re: ...

Konzumerizam je nepobediv.

Alkoholizam je nepobediv.
behemot123 behemot123 05:55 16.05.2010

Re: ...


http://www.crsn.com/debord/Drustvo_spektakla_Gi_Debor.pdf

http://en.wikipedia.org/wiki/Guy_Debord

Spektakl je svuda počinjao u prinudi, krvi i prevari, ali je obećavao bolje dane. Verovao je da ga ljudi vole. Sada više ne obećava ništa. On više ne kaže: “Ono što se vidi je dobro, ono što je dobro vidi se”. Sada jednostavno kaže: “To je tako.” On iskreno priznaje da je nepopravljiv, iako je stalna promena – promena svega što postoji u ono najgore – njegova suština. Izgubio je svaku iluziju o samom sebi.

Gi Debor, 1931-1994.
behemot123 behemot123 06:48 16.05.2010

Re: ...

Izvinite, moram još ovo da citiram. Da ne smaram dalje, knjiga je na gornjem linku, iščitati pažljivo i sa razumevanjem (ko nije do sada).

Automatizacija, koja je u isto vreme najnapredniji sektor moderne industrije i najverniji izraz njene prakse, primorava robni sistem da razreši sledeću kontradikciju: tehnološka oprema, koja objektivno vodi ka eliminaciji poslova, mora u isto vreme da sačuva rad kao robu i kao jedinog stvaraoca robe. Jedini način da se izbegne ova posledica automatizacije (ili bilo kod drugog, manje ekstremnog načina za povećanje radne produktivnosti), koja vodi ka smanjivanju ukupnog obima nužnog radnog vremena, jeste stvaranje novih poslova. Tom cilju služi rezervna armija nezaposlenih, koja se uglavnom regrutuje za tericijarni sektor, usluge, kao pojačanje trupama zaduženim za distribuciju i glorifikaciju najnovijih roba; na ovaj način zadovoljava se jedna stvarna potreba – za sve
masivnijim propagandnim kampanjama koje treba da navedu ljude da kupuju sve
nepotrebnije robe.

Gi Debor 1931-1994.


Posmatrano iz godine 2010, „rezervna armija nezaposlenih” bio bi pi-ar menadžer, multiplikovan 100 miliona puta. Sve je roba, sve je magla, od političara do uložaka, sve je u potpunom, lažnom izobilju... treba sve to uvaljati ljudima koji ne postoje, osim kroz jadnu prizmu „kupca”. Spektakl je potpun, samodovoljan, zaokružen.
dragan7557 dragan7557 08:14 16.05.2010

Re: ...

Tom cilju služi rezervna armija nezaposlenih,

Ovo me podsetilo na jedno objašnjenje ideološkog tipa iz vremena SFRJ (BU Ekonomski Fakultet - predmet Ekonomija SFRJ).

Za neokapitalizam komunističkog tipa je nerešivo pitanje seljaka i njihova odvojenost od radničkog pokreta "rešavan" u skladu sa Istorijskim Marksizmom prema tada važečoj dogmi kroz kvalifikaciju: seljaštvo predstavlja ogromni izvor buduće radne snage i naravno Proletera.

Sumanutiju koncepciju je teško bilo naći. Kada sam kao gostujući (sa Zapada) to rekao i argumentovao, vrle kolege su mi obratile pažnju da sam ja predugo na Zapadu a da je Građanska Politička Ekonomija, koja ovu dogmu nikada nije priznavala (druga definicija) naravno u službi kapitalističke klase i da sve zastupajući interese ovih probisveta, kapitalista, želi samo zlo radnom narodu i osobito, njenoj udarnoj pesnici Proletarijatu na čelu sa Avangardom.

Da dodam, da je kapitalizam zlo sam se osvedočio živeći skoro ceo život u istom.

Da je "komunizam" kao nastavak, isto zlo po karakteru i zloupotrebi čoveka sam shvatio upoređujući oba (u suštini diktatorijalna) skoro ista sistema.

Marksov "komunizam" je negativna nadgradnja kapitalizma od strane sebe samog u još neljudskiju formu (diktatorijalnu sa primenom nasilja) nazvanu real socijalizam. Jedan sistem sa dva lica koji se još uvek nije promenio.

cerski
dragan7557 dragan7557 08:17 16.05.2010

Re: Luxury fever

Within a matter of weeks, I lost all sense of impoverishment.

Odavno je rečeno: "s'kim si, onak'i si"
Things I did not feel I needed in Nepal I would feel I needed here.


cerski
dragan7557 dragan7557 08:25 16.05.2010

Re: ...

Alkoholizam je nepobediv.

Ovo je natačno (lično iskustvo).

cerski
Goran Vučković Goran Vučković 09:16 16.05.2010

Re: ...

Ovo je natačno (lično iskustvo).

Hteo sam da samo da karikiram fatalizam izjave koju sam citirao.
dragan7557 dragan7557 09:37 16.05.2010

Re: ...

Goran Vučković
Ovo je natačno (lično iskustvo).

Hteo sam da samo da karikiram fatalizam izjave koju sam citirao.

OK

cerski
mariopan mariopan 10:12 16.05.2010

Re: ...

dali76
Sad ne znam koliko je to "opasna bolest". Kod mene gostuju ljudi sa kojima se naravno ne moram slagati stoposto, ali nije li i Srbija postala potrosacko drustvo gdje trziste diktira neke navike. naprimjer koliko klinaca uprkos ne bas jakoj kupovnoj moci roditelja nosi neke ne bas jeftine telefone?

Tačno je da kod nas potrošačko društvo postoji ali verujem da to nije većina.
Znam neke roditelje ovde u Srbiji koji pate od "marke" odeće i obuće pa to prenose i na svoju decu, po cenu da nemaju ni za ostalo što im treba, samo da im se deca ne "kompleksiraju". To je pelcer potrošačkog društva koji će tek da se razvije kada i ako ljudi u Srbiji budu imali dovoljno novca da ga na to troše.Za sada se većina samo trudi da preživi.
Ne mogu to svi, mogu neki po cenu da se zaduže do grla ( i to rade), samo procenjujem da je tako nerazumnih mnogo manje nego na Zapadu u razvijenijim i bogatijim zemljama.


mariopan mariopan 10:19 16.05.2010

Re: ...

Kod mene gostuju ljudi sa kojima se naravno ne moram slagati stoposto

Rekla bih da je to normalno? Ako nije , javi mi, jer ja se ne slažem stoposto ni sa sobom (baš uvek) pa da proverim?
Goran Vučković Goran Vučković 11:13 16.05.2010

Re: Luxury fever

Robert Frank: Luxury Fever

Uzgred, sjajan detalj iz teksta koji nisam preveo - kako je H. L. Mencken definisao imućnog čoveka: "onaj ko zarađuje $100 godišnje više od svog pašenoga".

Ja sam znao za jednu drugu definiciju, koja je, čini mi se, još ciničnija: "bogat je onaj ko zaradi više nego što njegova žena može da potroši"
Dr M Dr M 12:15 16.05.2010

Re: Luxury fever

"bogat je onaj ko zaradi više nego što njegova žena može da potroši"


Pitali jednog milionera:
"Sta ste bili pre nego sto ste postali milioner"?
"Bio sam single milijarder.."
dunja73 dunja73 12:34 16.05.2010

Re: ...

To je pelcer potrošačkog društva koji će tek da se razvije kada i ako ljudi u Srbiji budu imali dovoljno novca da ga na to troše.Za sada se većina samo trudi da preživi.



Mislim Mariopan da nisi u pravu za ovaj "pelcer" ..Ovo gorenareceno , zelja za kupovinom odece i obuce "markeirane" ..je samo i samo posledica nemastine iz mladosti , i to bas te "nemastine " jer nismo ziveli u "konzum drustvu" , onda..posledica mentaliteta ,mi RomeJke volimo ...od- do ..i to se vidi na kilometar ...kao sto se i u Nemackoj neke stvari vide na kilometar.....U Turskoj su Rusi najbolji kupci nekih trange -frange divTSCHane i to ih Turci oderu, al´ oni kupuju li kupuju ..ne mogu se na´rane ...
Evo ..ja u Nemackoj svakodnevno gledam Nemce ..visoko skolovane sa platama...ohhh--ooohh za nase pojmove..cija deca ..sorry ...nit´ znaju za marirano , moraju itekako da zarade da bi im mame i tate nesto priustile...Takodje gledam i nemacke "kompleksase " znas one lizing , kreda ali sta Mercedes ili Audi izbaci -to je njihovo...e ..to je druga neka prica ...
A ..sve je u biti ..stvar obrazovanja....
docsumann docsumann 13:03 16.05.2010

Re: ...

Ovo je natačno (lično iskustvo).

Hteo sam da samo da karikiram fatalizam izjave koju sam citirao.


oboje su oblici zavisnosti

isisavaju pare

otupljuju
mariopan mariopan 13:22 16.05.2010

Re: ...

dunja73
To je pelcer potrošačkog društva koji će tek da se razvije kada i ako ljudi u Srbiji budu imali dovoljno novca da ga na to troše.Za sada se većina samo trudi da preživi.



Mislim Mariopan da nisi u pravu za ovaj "pelcer" ..Ovo gorenareceno , zelja za kupovinom odece i obuce "markeirane" ..je samo i samo posledica nemastine iz mladosti , i to bas te "nemastine " jer nismo ziveli u "konzum drustvu" , onda..posledica mentaliteta ,mi RomeJke volimo ...od- do ..i to se vidi na kilometar ...kao sto se i u Nemackoj neke stvari vide na kilometar.....U Turskoj su Rusi najbolji kupci nekih trange -frange divTSCHane i to ih Turci oderu, al´ oni kupuju li kupuju ..ne mogu se na´rane ...
Evo ..ja u Nemackoj svakodnevno gledam Nemce ..visoko skolovane sa platama...ohhh--ooohh za nase pojmove..cija deca ..sorry ...nit´ znaju za marirano , moraju itekako da zarade da bi im mame i tate nesto priustile...Takodje gledam i nemacke "kompleksase " znas one lizing , kreda ali sta Mercedes ili Audi izbaci -to je njihovo...e ..to je druga neka prica ...
A ..sve je u biti ..stvar obrazovanja....

U pravu si da je to neki komnpleks iz mladosti, i meni nerazumljiv.
Za sada vidim jako mnogo bede oko mene i mislim da to ljude sprečava da kupuju više nego što im treba, samo to ih sprečava. Mladi će, kada budu to mogli da nadoknade sve što nisu imali u mladosti - bar tako sada rade njihovi roditelji. Mislim da je to pelcer koji od roditelja dobiju u mladosti na nezdrav način.

A u Nemačkoj sam i ja videla da ljudi kupuju šta im treba i samo koliko im treba, ne ganjaju neki imidž, nose praktičnu i kvalitetnu odeću i obuću i ponašaju se u skladu sa tim da cene svoj novac i rad i ne razbacuju ga na nepotrebne stvari. Nije ih blam da kupe na grame salamu koju vole, meso na sto grama, da posle ručka u restoranu traže da im se višak spakuje (kod nas je blam da se to ponese? ) i slično. Zato i jesu za naš pojam "bogati" zato što čuvaju kada imaju a ne da štede kada nemaju, kod nas je obrnut slučaj.

Znam prezadužene ljude koji su svoj "sladak" život od dva meseca besomučne kupovine novcem koji nemaju platili sa par godina gladovanja za celu porodicu, što je po meni neodgovorno do daske. Trpe i deca, ponajviše, a ta deca ne znaju da su nosili "najke" i trenerke od stotinak evra - lečenje kompleksa roditelja ide preko njihovih leđa. Ima toga kod nas itekako. Opet mi se čini da opšte siromaštvo predupređuje onu potrošačku groznicu kod siromašnih koji su većina u Srbiji, time se bave bogatiji, neki tanak srednji sloj i niko više, Ostali se snalaze.

Baziram to mišljenje na jednoj vesti o zaduženosti po glavi stanovnika gde je Srbija jedna od manje zaduženih (ako je to bila tačna vest)..ali tada je dat i presek zaduživanja pa se tvrdi da je manji broj ljudi zadužen za veći iznos duga jer su dizalči dugoročne kredite, imali mogućnosti (plate dovoljno velike da se za toliko zaduže) pa su kupovali stan ili kola, nešto skupo i tako se taj dug iskazao kao veći po glavi stanovnika, dok su ostali zaduženi za manje sume,većinom neke male kućne potrebe, ček na poček,bela tehnika, letovanja i odmori, nešto što se može brzo otplatiti manjim sumama i na kratak rok.
pleonazam pleonazam 13:32 16.05.2010

Re: ...

mariopan
Odličan tekst.

Mislim da ne postoji opasnost da se u Srbiji ta opasna bolest pojavi, nas je naša vlast na vreme pelcovala protiv konzumerizma. Većina ljudi ne može sebi da priušti ni ono što im treba da bi živeli a ne ono što im ne treba. Super, pa bar smo od nečega osigurani....kada smo kod osiguranja, čitam večeras jednu reklamu (za osiguranje) u Novom Sadu kod pozorišta , piše:

ŽIVOT JE PREMIJA.
Meni je i samo to bilo dovoljno da se nasmejem i osetim zadovoljnom.


Mariopan,

Iako deluje kontradiktorno, moj utisak je da proces siromašenja širokog i dubokog zahvata ide ruku pod ruku sa jednako intenzivnim i sve jačim konzumerizmom. Zastrašujuće je da su konzumerizmom već inficirane čitave generacije koje tek pune desetak godina, da ne spominjem tinejdžere.

Tržni centar "Ušće" je omiljeno mesto izlaska dece već od deset godina. Dolaze sami, u malim čoporima od petoro šestoro, vikendom čim se probude i ostaju satima, seleći se iz prodavnica, do igraonica, bioskopa, kafića, fast food restorana, lelujajući odsutno kao u transu sa jednog sprata na drugi. Devojčice u čoporima isprobavaju odeću i cipele koje im ne priliče, maskirajući se kao za grand paradu. U kabine unose pune ruke odeće, maskiraju se u ono što vide na ružičastim televizijama, slikaju jedna drugu, pozirajući kao što to rade turbo folk zvezde i posle ponosno postavljaju svoje slike na facebook. Lolita sindrom u nikad jačem zamahu.

Fenomen male mature kreiran je u istom stilu. Devojčice od 14 godina nedeljama ranije nabavljaju skupe i neprikladne haljine, cipele sa potpeticama od 15 + cm, farbaju i nadogradjuju kosu i nokte, zakazuju šminkanje kod profesionalnih šminkera, i sa ugradjenih u sebe minimum 500 eur izgledaju kao noćne dame. Neki roditelji ulaze u celu igru nežaleći novca i energije da izvajaju svoje remek delo po uzoru na Cece, Seke i sl. Neki roditelji se priklanjaju istome, nemoćni da se odupru sopstvenoj deci, koja naravno ne žele da se razlikuju od većine. Pri tome, možemo i zanemariti dužničko ropstvo u koje će pasti roditelji, ali ne bi trebalo nikako zanemariti na koji način konzumerizam formira najmladje generacije injihove vrednosne stavove.

Društvo ostaje nemo, jer treba da se obrće i okreće nešto u tom "Ušću" i na sličnim mestima. Totalno pomračenje.
mariopan mariopan 14:31 16.05.2010

Re: ...

pleonazam

Tvoj komentar je potpuno tačan. Od reči do reči
I ja sam sve to videla, i kada bolje razmislim i
dunja73

Je u pravu.
Ja sam videla preteranu potrošnju i van Srbije ali sam je videla većinom kod naših

seceranac seceranac 15:02 17.05.2010

Re: ...

dunja73
To je pelcer potrošačkog društva koji će tek da se razvije kada i ako ljudi u Srbiji budu imali dovoljno novca da ga na to troše.Za sada se većina samo trudi da preživi.



Mislim Mariopan da nisi u pravu za ovaj "pelcer" ..Ovo gorenareceno , zelja za kupovinom odece i obuce "markeirane" ..je samo i samo posledica nemastine iz mladosti , i to bas te "nemastine " jer nismo ziveli u "konzum drustvu" , onda..posledica mentaliteta ,mi RomeJke volimo ...od- do ..i to se vidi na kilometar ...kao sto se i u Nemackoj neke stvari vide na kilometar.....U Turskoj su Rusi najbolji kupci nekih trange -frange divTSCHane i to ih Turci oderu, al´ oni kupuju li kupuju ..ne mogu se na´rane ...
Evo ..ja u Nemackoj svakodnevno gledam Nemce ..visoko skolovane sa platama...ohhh--ooohh za nase pojmove..cija deca ..sorry ...nit´ znaju za marirano , moraju itekako da zarade da bi im mame i tate nesto priustile...Takodje gledam i nemacke "kompleksase " znas one lizing , kreda ali sta Mercedes ili Audi izbaci -to je njihovo...e ..to je druga neka prica ...
A ..sve je u biti ..stvar obrazovanja....



Mislim da nije toliko bitno da li je odeca i obuca markirana vec koliko je ima. Danas ljudi i zene imaju po 30 pari obuce i opet idu u prodavnice i gledaju sta bi kupili - to je bolesno a ne imati tri para kvalitetne obuce.

Gonzo92 Gonzo92 18:51 17.05.2010

Re: ...

Mislim da ne postoji opasnost da se u Srbiji ta opasna bolest pojavi, nas je naša vlast na vreme pelcovala protiv konzumerizma. Većina ljudi ne može sebi da priušti ni ono što im treba da bi živeli a ne ono što im ne treba


1. Konzumerizam nije bolest.
2. Vec postoji u Srbiji.
3. Svako ima bar po neku sitnicu bez koje bi nastavio da zivi be problema.

P.S. Sta je to tacno 'konzumerizam'?
Doctor Wu Doctor Wu 08:39 16.05.2010

Tekst je tipican komunisticki mish mash.

U principu alibi za zavidljive, marksizam je omiljeno orudje pametnih (bolje, recitih) a nesposobnih, strasljivih ili, jednostavno, dekstruktivnih karaktera. Zamislimo svet u kome bi vrednost svega bila bazirana iskljucivo na upotrebnoj vrednosti ili, jos gore, na ceni rada. Koja je upotrebna vrednost nekog sicilijanskog shiraza, mocart kugle ili zaher torte? Koja je upotrebna vrednost nekog Baha, nekog od Dylana ili Buckleyja, Californication (serije, ne albuma RHCP), Weeds? Ogroman problem marksizma je sto coveka redukuje na prirodnu, potpuno racionalnu masinu, bez ikakvih zelja, strasti. Naravno, covek se uvek moze redukovati na bice sa najnizim mogucim potrebama, na stanje u kome je odrzavanje zivota samom sebi svrha i naterati da zivi u najsivljem od koncentracioniha logora (na to su se, uglavnom, i svodila komunisticka drustva Sovjetskog Saveza, Kine, Severne Koreje). Coveku se uvek moze oduzeti pravo na bilo kakvu lepotu, on se uvek moze odrzavati u zivotu tek toliko da taj zivot, sto kazu Englezi, trickles. Ali, cemu takav zivot?

Sto se tice navodne zavere u vezi Life, liberty, and the pursuit of happiness da li je bilo koja drzava (tj drzavni aparat) ta koja coveku treba omoguciti potragu za srecom. Sta je sreca uopste? I cija sreca? Naroda? Kog naroda? Iskljucivo onog kome se deklaracija obracala? Vlastodrzaca? To je toliko vague i problematicno da je neostvarivo, nemoguce proveriti u praksi.
Goran Vučković Goran Vučković 09:15 16.05.2010

The meaning of...

Ali, cemu takav zivot?

Postoje razne teorije
dragan7557 dragan7557 09:46 16.05.2010

Re: Tekst je tipican komunisticki mish mash.

Netačno zbog ako ničeg drugog ono bar zbog navođenja primera:
Basic income model,

kao i navodjenja drugih izazvanim, otrežnjenjem od komunističkog-kapitalističkog, a navedenih modela.

cerski
dexter92 dexter92 23:36 16.05.2010

Re: Tekst je tipican komunisticki mish mash.

. Zamislimo svet u kome bi vrednost svega bila bazirana iskljucivo na upotrebnoj vrednosti ili, jos gore, na ceni rada. Koja je upotrebna vrednost nekog sicilijanskog shiraza, mocart kugle ili zaher torte? Koja je upotrebna vrednost nekog Baha, nekog od Dylana ili Buckleyja, Californication (serije, ne albuma RHCP), Weeds?

Nema tu "upotrebne vrednosti", osim nesto kalorija i nesto slobode na kasicicu...
Na kraju, osporavati "komunizmima" inventivnost je takodje podvala.
Ljudi imaju jednu osobinu da se senzibilizuju prema razlicitim (stvarnim/umisljenim(?)) "potrebama" i na taj nacin odrede svoj osecaj zadovoljstva ili nezadovoljstva.
"Sivilo" je stvar percepcije. Mnogi iz tog sivila su letovali/zimovali svake godine, dobili stan od "drustva" imali grejanje, hranu, javni prevoz i ostale potrepstine. Da ... nije bilo "prestiza" , kafe, najki, levisica i brzih automobila...
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:13 16.05.2010

Samo za Dr Wua

How to Spot a Communist
A pamphlet prepared by the U.S. First Army Headquarters in 1955. [pdf fajl]

P.S. U originalu pamflet je bio na 6 strana B5 formata [pretpostvaljam da je brošurica bila adekvatno ilustrovana], no ovo pajtonovsko štivo je vrlo kratko, jedva preko jedne [letter size] strane. Dakle, kratko i slatko.
dali76 dali76 10:26 16.05.2010

Re: Samo za Dr Wua

Pazi Dunja , prica o razlicitim cijenama za svakoga je prica o monopolu, ili ne postojanju istog.
Ako si ti u pravu te je potrosacko drustvo super stvar ,to znaci da termin “zdravo potrosacko drustvo “ ustvari je pleunazam?
Ako je to tacno, odkud Grci dodjose u situaciju da su trosili vise nego sto su imali?

marco_de.manccini marco_de.manccini 17:18 16.05.2010

Re: Samo za Dr Wua

мени се допао овај део
Above all, the approach to the problem of discovering Communists must be detached and completely free from prejudice.
srdjan.pajic srdjan.pajic 10:17 16.05.2010

Drug.Clan kaze:

"Na svu srecu nije sve gotovo. Kroz istoriju su postojale mnoge uspesne ekonomije koje su pocivale na drugacijim i pravednijim modelima (razne vrste gift economies)..."

Ma daj, jel' ti ovo ozbiljno?

Ok, neka su, ali ne mogu da se setim jesu li te ekonomije proizvele bilo sta znacajno, sto je generalno unapredilo kvalitet zivota, a da nije medical marijuana dispensaries?. Mislim na penicilin, parnu masinu, dalekovod, nuklearnu energiju. Presadjivanje kostane srzi ili vestacki vid. Ili bilo sta po cemu ce ih se secati u buducnosti, jer je pomerilo granice i otvorilo puteve. Znaci space shuttle, LHC, optical tweezers?

Moja ultrakapitalisticka firma je morala da napravi i proda mnooogo cipova za iphone i kindle, da bi bila u prilici da pusti par dizajnera da se u radno vreme igraju razvijanja komponenti za ATLAS detektore. Nije da je to bilo nekom krajnji cilj, naravno, vec zelja da se podigne reputacija i potom namlati jos vise para. Ali eno ga, ATLAS radi, pa ti sad vidi. I to je potrosacko drustvo direktno omogucilo, a ne nekakava "simple living" udruzenja gradjana.

dali76 dali76 10:34 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

OK komsija slazemo se da moj gost nije bas predstavo da li postoji alternativa potrosackom drustvu, ali imam pitanje za tebe: da li to potrosacko drustvo ima svoje negativne efekte? ili da ga branimo kao stoprocentno beez rezerve? danas sam cuo za bilbord bush/a :do you miss me yet
How this hope works for y'all


Doctor Wu Doctor Wu 10:59 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

OK komsija slazemo se da moj gost nije bas predstavo da li postoji alternativa potrosackom drustvu, ali imam pitanje za tebe: da li to potrosacko drustvo ima svoje negativne efekte? ili da ga branimo kao stoprocentno beez rezerve? danas sam cuo za bilbord bush/a :do you miss me yet
How this hope works for y'all

Dalibore, u svojim ekstremima korporacijski kapitalizam se vrlo malo razlikuje od komunizma- jedina razlika je sto u jednom sistemu ljudi bespogovorno sluze korporaciji, a u drugom nekom drzavnom, birokratskom aparatu. I naravno da je to lose. Ali nadam se da cemo se dogovoriti oko jedne stvari: da su dobra ona drustva koja omogucavaju izbor, koja pomazu coveku da podigne kvalitet svog zivota ili isti produzi. Naravno da te stvari dolaze uz neku cenu, ali zar nije bolje da se pitanja te cene resavaju demokratski i uz neki drustveni konsenzus realnih ljudi (dakle, ljudi koji zive u nekom prostoru i vremenu) a ne pistoljima i brushevima ideoloskih cetkica.
Goran Vučković Goran Vučković 11:08 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

How this hope works for y'all

Kinda bit better than fear...
Goran Vučković Goran Vučković 11:17 16.05.2010

Annie Hall

ili isti produzi.

Alvy Singer: [addressing the camera] There's an old joke - um... two elderly women are at a Catskill mountain resort, and one of 'em says, "Boy, the food at this place is really terrible." The other one says, "Yeah, I know; and such small portions." Well, that's essentially how I feel about life - full of loneliness, and misery, and suffering, and unhappiness, and it's all over much too quickly.
docsumann docsumann 13:01 16.05.2010

Re: Annie Hall

." Well, that's essentially how I feel about life - full of loneliness, and misery, and suffering, and unhappiness, and it's all over much too quickly.


docsumann docsumann 13:45 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

Ali nadam se da cemo se dogovoriti oko jedne stvari: da su dobra ona drustva koja omogucavaju izbor, koja pomazu coveku da podigne kvalitet svog zivota ili isti produzi. Naravno da te stvari dolaze uz neku cenu, ali zar nije bolje da se pitanja te cene resavaju demokratski i uz neki drustveni konsenzus realnih ljudi (dakle, ljudi koji zive u nekom prostoru i vremenu) a ne pistoljima i brushevima ideoloskih cetkica.


Wu, pa ne znam ko ovdje ne bi ovo potpisao.
mashha mashha 15:44 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

Ali nadam se da cemo se dogovoriti oko jedne stvari: da su dobra ona drustva koja omogucavaju izbor, koja pomazu coveku da podigne kvalitet svog zivota ili isti produzi.Naravno da te stvari dolaze uz neku cenu,

Evo priče sa TED-a o nekim negativnim posledicama (previše izbora)
Paradox of choice
dexter92 dexter92 23:48 16.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:

Ok, neka su, ali ne mogu da se setim jesu li te ekonomije proizvele bilo sta znacajno, sto je generalno unapredilo kvalitet zivota, a da nije medical marijuana dispensaries?. Mislim na penicilin, parnu masinu, dalekovod, nuklearnu energiju. Presadjivanje kostane srzi ili vestacki vid. Ili bilo sta po cemu ce ih se secati u buducnosti, jer je pomerilo granice i otvorilo puteve. Znaci space shuttle, LHC, optical tweezers?

Nekorektno je pripisivati zasluge inventivnih pojedinaca kapitalistickom sistemu.Genijalci postoje svud na svetu, cak je nekorektno reci da 'progresivne' ideje u kapitalizmu neophodno nalaze vise podrske jer stvaraju profit.
Profit i (opsti)progres nisu usko spregnuti, u mnogim situacijama su i suprotstavljeni.
dali76 dali76 21:38 17.05.2010

Re: Drug.Clan kaze:


Doctor WU:nadam se da cemo se dogovoriti oko jedne stvari: da su dobra ona drustva koja omogucavaju izbor, koja pomazu coveku da podigne kvalitet svog zivota …
Doktore ja se nadam da nisam bilo kojim komentarom doveo u sumnju da se slazem sa ovim gore napisanim.
Za mene dvojbe nema, no ja sam ovaj tekst video kao povod za raspravu ima li konzumerizam negativnih posljedica na recimo demokratiju?
Kako neko ovdje napisa da li zavisnost od konzumerizma otupljuje?
Na kraju krajeva da li je ono sto se desava sa Grckom negativna posljedica tog istog konzumerizma.
Ljudi su ocigledno trosili ono sto nisu imali.
Na kraju krajeva , iako nisam ekonomista, kriza u Americi , je izazvana izmedju ostalog trosenjem I kupovinom ljudi koji nisu imali uslova da dizu kredite I kupuju kuce
Dunja je ovdje napisala niko nikoga ne lupa po usima da kupuje, ali da li je to odista tako?


Out of Beirut Out of Beirut 12:32 19.05.2010

Re:

Za mene dvojbe nema, no ja sam ovaj tekst video kao povod za raspravu ima li konzumerizam negativnih posljedica na recimo demokratiju?
Kako neko ovdje napisa da li zavisnost od konzumerizma otupljuje?


Bojim se da su pitanja previse apstraktna. I mislim da je dobro stedeti sto se tice inovacije novih
-izama, jer ljudi se mogu zasititi i nece vise da 'kupuju' nove termine .

inagadadavida inagadadavida 14:20 16.05.2010

STATUSNI SIMBOL

Mogu da razumem da je "Rolex" ili ispijanje "Cristal"a, statusni simbol...Mislim , to je statusni simbol svuda u svetu , od Dubaija do LA .....

I mogu da razumem da onaj ko moze, i ko voli da je u fazonu "ima se , moze se " to i pokaze okolini statusnim simbolima koje je iznedrio potrosacki mentalitet , koji se opet naslanja na ljudsku prirodu.

Sve je to donekle razumljivo , i ne smeta mi , kada se baja provoza pored mene u najnovijoj mecki E klase sa koskom nonsalantno izbacenom kroz prozor...dok tresti Seka fckn Aleksic .malo shabanski , ali jebiga....

Specifikum ove vukoyebine od zemlje je sto su puna kolica hrane , u nekom "Tempu" , postala najshabanskiji i najneverovatniji statusni simbol u tzv civilizovanom svetu...( ne racunam osusene ljudske glave , koje furaju neki juznoameriki indiosi da se pokazu kao velike baje , jer to i nije civilizovan svet ).....

Ko mi ne veruje, neka ode u prvi hipermaket, kupi hleb i mleko ,i stane u red sa likovima koji su kolica opteretili klopom dovoljnom za omanju cetu gladnih vojnika ...Vazno je , da imate samo hleb i mleko u korpi, da ste raspolozeni za zaebenciju i da osmatrate face oko sebe..

Videcete sledece:

1) Odmeravanje ispod oka okoline , odnosno drugih kupaca i popunjenosti njihovih kolica , i poredjenje sa punocom kolica doticnog shabana ili shabanke ( cesto se krecu i u paru )

2) Shabani koji nemaju mnogo u kolicima u poredjenju sa konkurentima na kasi, salju shabanku po jos desetak artikala koje su "zaboravili " da dopune kolica i uklope se, kao ozbiljni igraci u "jet fckn set kupovinu na veliko "

3) Posebno su interesantni shabani kojima su kolica "najbogatija" . Prepoznacete ih po ponosno uzdignutoj bradi, i prezrivom osmatranju konkurencije, kao i neprijatno prisnim odnosom prema kasirki u fazonu " mi smo na prst u doope sa doticnom , jer ovako pazarimo svaki dan"

4) Shabani 2. reda , kojima kolica nisu bas medju najpuninijma , obavezno drze spustenu glavu, pogleda uprtog pred sebe , i proklinju dan kada su odlucili da se brukaju , krenuvsi u hipermarket sa samo 10 000 dinara........

5) Svi zajedno, cela sekta "hipermarket jet seta" ce , naravno , gledatu u vasu korpu sa hlebom i mlekom , kao da su videli marsovca na kasi...neki ce vas gledati sa sazaljenjem , neki sa zlobom , ali vecina ce prezrivo odmeravati bezobraznika koji se usudio da se zabode u njihov kupoholicarski zabran , za samo hleb i mleko...

Elem , kada budete zaludni , jednoga dana , skoknite u hipermarket da kupita hleb i mleko.......gledajte pazljivo oko sebe, naoruzani dobrim raspolozenjem, i provescete urnebesnih 20 minuta cekajuci u redu na kasi sa shabanima.. SrBskim jet setom iz hipermarketa
dunja73 dunja73 14:34 16.05.2010

Re: STATUSNI SIMBOL

ok...A ranije ti je to laufalo...subotom i nedeljom se razmane "jet set"po okolinima odakle vuku korene ,a danas vade "izvode iz maticne knjige rodjenih" .a tamo ih docekaju ..keve , cala , nine , cike...natrpaju potrosacku korpu..i kupuju samo preko sedmice ´ leba i jogurta..ok..i suHomesnate preradjevine...
Zato...nemo´se rugas ...ke da se na ovaj nacin vise krene zemlja ceni i selo ..do tada ..ceni selo , al´ u gradu zivi...
Filip Mladenović Filip Mladenović 15:34 16.05.2010

OD KOLEVKE PA DO GROBA ČOVEK OSTAJE-ROBA!

Važnim ekonomistima mediji se najčešće bave u vrijeme ekonomskih kriza, kada od njih očekuju neku novu, svježu i ako je moguće bolju viziju budućnosti. Angus Maddison imao je privilegiju rada u tišini. Osim povremenih osvrta, na njegove znanstvene radove koji su izlazili u londonskim publikacijama Financilal Timesu i Economistu mediji su ga uglavnom ostavljali na miru. Do sada, točnije - do njegove smrti krajem prošlog mjeseca.

Brojke važnije od riječi

Posve u skladu s glavnom znanstvenom opsesijum profesora Maddisona, koju je u dvije rečenice kirurški precizno objasnila autorica prvog posthumnog teksta o njemu objavljenog u New York Timesu: Neki ljudi trude se predvidjeti budućnost. Angus Maddisom posvetio je svoj život predviđanju prošlosti.
- Bio je knjigovođa povijesti i kao takav je bio vrlo ozbiljan znanstvenik - kaže Ivo Bićanić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i jedan od rijetkih hrvatskih ekonomista koji je svojevremeno surađivao s Maddisonom.
- Maddison je bez sumnje bio svojevrsni čudak, posve nezainteresiran za komercijalne aspekte svojih istraživanja, ali vjerojatno je baš zato uspio zadržati znanstveni integritet. Nikada nije svaštario, cijeli je život posvetio istraživanju jedne teme i za svaku je brojku znao objasniti kako je do nje došao. Ako pišete o njemu dobro, nećete pogriješiti - rekao mi je Bićanić.
Među hrvatskim ekonomistima Maddison je uglavnom ostao nepoznat (Maddison, je li to brokerska kuća? - pitao me jedan od najpoznatijih domaćih analitičara). Možda i zato što je i njemu kao znanstveniku Hrvatska bila premala iako je i tako mala ipak uključena u excell tablice njegovih kasnih radova. Hrvati nikada nisu mijenjali globalne ekonomske trendove. Uvijek su, međutim, o njima bili ovisni.
Povjesničar-knjigovođa Angus Maddison napisao je jedan od možda najdetaljnijih pregleda svjetske povijesti. Ono što njegovu povijest razlikuje od povijesti kako je vide drugi "pravi" povjesničari su brojke kojima je on cijeli život davao veću važnost nego riječima (koje, za razliku od brojki, prečesto mogu biti isprazne, govorio je). Ukratko - Maddison je bio začetnik i predvodnik ekonomskog smjera koji se bavi konstrukcijom nacionalnih računa u povijesnim razdobljima. Uz pomoć dugotrajno i studiozno nagomilanog znanja o ekonomskoj povijesti i suvremenih istraživačkih tehnika, njegovi izračuni BDP-a vodećih globalnih ekonomskih sila i njihovi međusobni odnosi, kao i udio u ukupnom svjetskom BDP-u, pouzdani su barem koliko i bilo koja druga, riječima ispisana, povijest funkcioniranja globalnih ekonomskih, ali i političkih i društvenih sustava.
Njegova računica jasno pokazuje da, primjerice, nagli rast udjela Kine u globalnoj ekonomiji kojemu svjedočimo tijekom protekla dva desetljeća znači zapravo samo kineski povratak na staro. Jer Kina je 1500. godine imala veći BDP nego 1950, a danas je opet, nakon više stoljeća pada i stagnacije, jedna od najjačih svjetskih ekonomija s jednim od najvećih udjela u globalnom BDP-u.
Uz odnose Europe i Azije, zanimao ga je i utjecaj "industrijske revolucije" na preraspodjelu udjela u globalnom BDP-u, bavio se ekonomskim uzrocima i posljedicama formiranja i pada kolonijalnih imperija i možda najviše od svega, mehanizmima koji su pokrenuli ekonomski sustav koji danas zovemo kapitalizam.

Zaostajanje Istoka
Pojednostavljeno, Maddisonova metodologija temelji se na svođenju povijesnih ekonomskih vrijednosti na zajednički nazivnik - u ovom slučaju to je internacionalni dolar iz 1990. - kojim se onda izražava odnos kupovne moći i BDP-a po stanovniku pojedine od zemalja, kao i njihov udio u globalnom BDP-u. Iako nam daje odličan pregled međusobnih povijesnih ekonomskih odnosa, bilo kakav prijevod Maddisonove računice na jezik današnjih nacionalnih valuta bio bi, zbog brojnih vremenski i demografski osjetljivih parametara, pogrešan i krivo navodeći.
Makroekonomisti i ekonomski povjesničari najveću vrijednost danas prepoznaju u onom dijelu Maddisonova rada koji je obuhvatio razdoblje između 1000. i 1820. godine, ritam tehnološkog i ekonomskog rasta Zapada uz istovremenu stagnaciju i polagano zaostajanje Istoka.
Njegovi kasniji izleti u dalju prošlost (do 1. godine) i prema budućnosti (do 2030. godine) čitaju se sa zanimanjem, ali znanstvena zajednica nikada nije težinu tog dijela Maddisonovih istraživanja smatrala usporedivom s njegovim temeljnim doprinosom proučavanju razdoblja između 11. i 19. stoljeća.
Maddison je najbolje sponzore za svoj znanstveni rad našao u OECD-u (Organisation for Economic Co-operation and Development), međunarodnom istraživačkom i konzultantskom think-tanku financiranom od država članica, sa sjedištem u Parizu. Niz godina bio je i profesor na sveučilištu u Groningenu u Nizozemskoj gdje je oformio ozbiljan i mnogobrojan tim suradnika koji su radili na prikupljanju podataka i izradi modela izračuna.

Rad u tišini
Rođen je 1926. u Newcastleu na sjeveroistoku Engleske, što je bio jedan od najsiromašnijih krajeva nekad snažne kolonijalne velesile. Sam je u tome vidio korijene svojeg znanstvenog interesa.
- Oduvijek su me mučile socijalne nejednakosti i mislio sam da ću u proučavanju povijesti otkriti njihove uzroke. Kada sam se upoznao s radom britanskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa shvatio sam da bi ekonomija mogla biti korisnom disciplinom za rješavanje ozbiljnih problema, zapisao je u svojoj autobiografiji "Ispovjesti ljubitelja brojki (Confessions of a Chiffrephile)".
Maddison je gotovo do kraja života radio u tišini. Makroekonmisti, osim nekoliko utjecajnih povjesničara ekonomije, godinama su njegov rad smatrali "preprizemnim" i previše okrenutim prošlosti. Tek tijekom nekoliko posljednjih godina, kada je globalna kriza poharala tržišta, njegovo precizno vođeno knjigovodstvo svijeta kroz stoljeća i njegove kirurški precizne povijesne usporedbe obnovile su interes za OECD-ovog "čudaka u tenisicama" koji je cijeli život i cijeli svijet, od samog postanka do danas, promatrao kroz svoju računovodstvenu bilježnicu.
(JUTARNJI LIST, 15. 5. 2010, Autor: Viktor Vresnik)


marco_de.manccini marco_de.manccini 17:24 16.05.2010

the more you spend the more you save

једном сам, у флориди, имао прилику да уштедим 400 долара. неки џемпер био 1200, а на распродаји 800. још ми је криво што га нисам узео, па не уштеди се 400 долара сваки дан. следећи пут се нећу тако лако прећи.
mariopan mariopan 19:19 16.05.2010

Re: the more you spend the more you save

Nadam se da ne mašim temu, tj da ne trolujem:

Juče sam bila na pomenu našem rođaku koji je skoro preminuo i usred tišine zvoni mi mobilini, zovu me iz kal centra jedne firme da mi nude neku robu. Kažem da nije trenutak i prekinem vezu.

Danas me zovu na kućni telefon, znači imaju i mobilni i kućni ( odakle im ? ) i krene devojka da me ubeđuje da kupim neko ćebe zajedno sa navlakom i jastučnicom za samo 5 999 dinara i bla bla bla ...kažem da neću --a ona mi traži da joj kažem još ličnih podataka - ja se zaista naljutim i kažem da joj to što traži neću reći a pitam i odakle joj moj broj telefona, mobilni i kućni? Pa jednom sam pitala za nešto što me je zanimalo ( ima tome 5 godina) i oni sve moje brojeve imaju da bi me povremeno gnjavili i nudili svoju robu po "neverovatnoj ceni" - stvarno je neverovatna i cena a i njihov način prodaje i uvaljivanja.

Od tih poziva telefonom mi je više muka, nema dana da neko ne zove, jedno vreme iz banke da nudi "super povoljne" kredite a sada da mi nudi robu koja mi ne treba. Redovno me jedna firma na mobilni porukicom obaveštava o novim i najnovijim modnim proizvodima koje nikada nisma kupovala, znači neko im je dao moj broj kao i brojeve velikog broja građana kojima dosađuju. Za sve njih je zajedničko to što naše podatke imaju i koriste ih bez naše dozvole i godinama kasnije. To što sam jednom za nešto pitala, proizvod za koji sam mislla da je dobar ali sam utvrdila da nije zaslužio tu cenu pa odustala, ne daje im pravo da moje podatke sačuvaju i kasnije koriste da me gnjave godinama.

Moje komšije su stariji ljudi i naseli su na takvu vrstu kupovine, stigla im je grozna i neupotrebljiva roba koju su platili papreno. Razna pisma koja nas obaveštavaju da smo dobitnici "NAGRADE" milionske samo ako nešto kupimo i slično - sve to dopunjuje cirkus oko konzumerizma, bar tako mi se čini.
dali76 dali76 05:59 17.05.2010

Re: the more you spend the more you save

Pa ispade da Srbija bas i nije imuna od onoga sto se desava u razvijenom svetu?
jasnaz jasnaz 10:23 17.05.2010

"dostaizam"

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana