Muzika| Putovanja

Evropa, jedan pogled

Nebojsa Krstic RSS / 25.05.2010. u 17:26

Na raspustu između gimnazije i fakulteta, onog leta gospodnjeg koje je svetu donelo dupli album "Piter Frampton Comes Alive”, krenuo sam autostopom po Evropi. Hičajking je tada bio normalna pojava. Svi koji su držali do sebe to su radili.

Poneo sam maslinasto zeleni ranac, vreću za spavanje, mapu i crveni pasoš.

Ideja je bila da presečem Italiju, prođem Francusku uzduž, dođem do Londona, a da u povratku svratim do Amsterdama i preko Belgije, Luksemburga i Švajcarske stignem nazad.

U jednom trenutku, na granici između Italije i Francuske, kod gradića Ventimilja, u delu koji još nije Azurna obala, okrenut ka Mentonu na francuskoj strani, sedeo sam pored puta sa podignutim palcem nekoliko sati, ali niko nije stao da me poveze. Dojadilo mi je da čekam. Uprtio sam ranac i otišao na obližnju železničku stanicu želeći da pređem sledeće dve-tri stanice vozom.

U kupeu je stariji čovek čitao novine. Pored njega sedela je jedna časna sestra, ja prekoputa. Časna sestra je bila mlada, imala je kose oči indonežanskog porekla i golubije plavu uniformu.

Jela je sendvič.

Sendvič je bio onakav kakav se često sreće na razvijenom zapadu, od tankog i mekog hleba koji je presečen na dva jednaka trougla.

Pošto je pojela pola sendviča sestra je stavila drugi trougao na rešetku gde stoje koferi.

Voz je lagano prolazio Azurne gudure. Onda je ušao u svoju prvu stanicu. Čovek sa novinama je sišao. Časna sestra je dohvatila torbu i žurno izašla iz kupea.

Sedeo sam na sedištu sam sa rancem među nogama. Ostavljeni truglasti sendvič umotan u providnu kesu stajao je na donjoj rešetki iznad ogledala. Posmatrao sam ga neko vreme. Pomislio sam na dvopek u svom rancu. Pomislio sam na devojku koja ga je zaboravila. Udisao sam miris četinara pomesan sa decentnom aromom francuske železnice. Onda sam ustao, dohvatio sendvič i pojeo ga u dva zalogaja. Bio je veoma mekan. Plastiku sam zgužvao i stavio u džep. Voz je krenuo dalje. U kupe je ušla gospođa sa detetom i omanji čova s kapom.

A onda se, sasvim iznenada, časna sestra vratila u kupe. Stavila je torbu na rešetku i rukom krenula ka mestu gde je do maločas stajao njen sendvič. Kada je videla da ga nema, zastala je na delić sekunde. Onda, kao da se nekako postidela, sela je oborivši pogled.

Počešao sam se po nosu. Ja sam mislio da je ona sišla s voza, da je nestala i da je više neću videti. Bez izraza lica piljio sam ispred sebe.

Sišao sam na sledećoj stanici. Evropa je bila moje dvorište.

 

 

 

 



Komentari (44)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 17:32 25.05.2010

Autostop

Moja malenkost je prestopirala zemaljsku kuglu po obimu, a verovatno i vise od toga.
Od duzih putovanja imam sledeca.
Kragujevac - Solun i pri povratku od Soluna do Djevdjelije.
Kragujevac - Atina jednosmerno
Novi Sad - Prag u oba smera
Novi Sad - Karlovac jednosmerno, u Karlovcu par dana bio, a onda nastavio od Karlovca do Rijeke.
Novo Mesto - Beograd jednosmerno
Kragujevac - Skoplje jednosmerno
Kao student relaciju NS-KG i obratno sam naucio napamet stopirajuci.

Edit:

Umalo da zaboravim
I Novi Sad - Ohrid u jesen 1988. kao i put nazad iz Ohrida za Novi Sad.
gedza.73 gedza.73 22:15 25.05.2010

Re: Autostop

Autostop

Zavidim ti Krsticu. Secam se da smo u prvoj godini srednje, tamo '88, hteli da na kraju cetvrte pokupimo stvari i obidjemo SVET.
Malo je falilo da obidjemo ratista.
Ali sam zato autostopom krenuo pocetkom '97 i uz ko zna koliko prevoznih sredstava, drugog dana stigao na autogril u Veneciji. I dok sam gledao kartu Italije, zalepljenu na staklo bara, pita me decko, Slovenac, kuda cu.
On i njegov drug, Francuz, odvezu me renoom 5 jos nekih 200 kmm dalje. Usput se Slovenac preslisavao replika iz maratonaca.
Jedino im nisam uzeo sendvic.

blogovatelj blogovatelj 17:40 25.05.2010

Zanima me nesto...

Onda sam ustao, dohvatio sendvič i pojeo ga u dva zalogaja


Jel postila
Inner Party Inner Party 17:52 25.05.2010

LOL

Onda, kao da se nekako postidela, sela je oborivši pogled.


Ja ne bih izdrzao. Priznao bih joj sve!

Unfuckable Unfuckable 17:54 25.05.2010

Re: LOL

trebalo je možda da pokušaš da joj objasniš (na nekom od mogućih jezika) pravi smisao reči: "greota da se baci"
yugaya yugaya 20:29 25.05.2010

Re: LOL

Počešao sam se po nosu.


Heh. Maznjava casne sendvice po vozovima, pa onda jos i neverbalno slaze.
Gonzo92 Gonzo92 18:25 25.05.2010

Casna sestra, voz i sendvic

U jebemti
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 20:46 25.05.2010

Re: Casna sestra, voz i sendvic

Jedva cekam nastavak price iz Londona.
Bojana Maljević Bojana Maljević 22:47 25.05.2010

Re: Casna sestra, voz i sendvic

Jedva cekam nastavak price iz Londona.

I ja.

Onda, kao da se nekako postidela, sela je oborivši pogled.

blogovatelj blogovatelj 04:37 26.05.2010

Re: Casna sestra, voz i sendvic

Jedva cekam nastavak price iz Londona.


A zamisli tek Amsterdamsku epizodu.
marta l marta l 18:33 25.05.2010

?

Evropa je bila moje dvorište

i moje. Istog leta dvoriste se zvalo Antib...
imala je kose oči indonežanskog porekla

? kako znas?
predatortz predatortz 18:37 25.05.2010

Lako je...

maznuti sendvič časnoj sestri. Čik mazni nešto Kačavendi!

PS

Izvini za trolčinu, ali ne odoleh.
Siniša Boljanović Siniša Boljanović 19:44 25.05.2010

Sendvič u ogledalu.

"Onda sam ustao, dohvatio sendvič i pojeo ga u dva zalogaja".

Svi koji su držali do sebe to su radili.
leeanna leeanna 20:10 25.05.2010

blamovi :)

Onda, kao da se nekako postidela, sela je oborivši pogled.

na izlazu iz stanice tokijskog metroa, ubacila sam u mašinu (poništivač) karticu za metro, a onda mahinalno uzela karticu koju je mašina izbacila. posle nekoliko koraka, prijatelji su mi rekli da "vratim čoveku njegovu karticu". okrenula sam se i videla zbunjenog, totalno postiđenog japanca, crvenog u licu. vratila sam mu karticu i pokušala da se izvinim, ali sam ostala zamrznuta u pokušaju, jer je čovek počeo meni da se izvinjava, uz naklone, da bi se na kraju pokunjeno okrenuo i vratio u smeru iz koga je došao... dugo sam imala grižu savesti zbog "greha" kojim sam istraumirala čoveka, pri čemu ni sama nisam mogla da shvatim šta zapravo uopšte sebi "prebacujem" u celoj priči. bilo bi mi lakše da me je pošteno ispsovao
vishnja92 vishnja92 20:15 25.05.2010

Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

onog leta gospodnjeg koje svetu nije donelo nista a meni dalo osecaj konacne slobode, izlazila sam iz mora i videla tamo gore Krstica iz Idola, naslonjenog na kameni zidic, potaman raspolozenog, kako lenjo gleda, traje i tek ucestvuje u pejzazu.




Komiza je cudo.

prelazni raspust je jos vece cudo.
vozovi su josjosjos vecije cudo, al necu o tome.
srednje godine kada mozes s veseljem da se secas mladosti a da pritom ispred sebe imas jos 158 miliona godina zivota i sijaset gluposti za obaviti su najvece cudo (ovde ide smajli koji besomucno udara preporuke na tekst)
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 20:45 25.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

Komiza je cudo.

Jeste.
mirelarado mirelarado 21:43 25.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

Nebojsa Krstic
Sendvič je bio onakav kakav se često sreće na razvijenom zapadu, od tankog i mekog hleba koji je presečen na dva jednaka trougla.


Сендвич се зове tramezzino. Лако се прави од хлеба за тост, одсеку се корице и свако парче се дијагонално пресече на два троугла.

[Fotografija je uklonjena usled kršenja autorskih prava. Hvala na razumevanju.]
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 21:47 25.05.2010

Na raspustu između gimnazije i fakulteta

Сендвич се зове tramezzino.

Bravo! Taj je.
asparagus asparagus 22:37 25.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta

Ih bar da je bio neki krsten sendvic...
bauer. bauer. 03:34 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

Сендвич се зове tramezzino. Лако се прави од хлеба за тост, одсеку се корице и свако парче се дијагонално пресече на два троугла.

Kao u Kill Bill 2, kad Dejvid Karadin pravi sendvič (negde na 3:30)

Sada bih okačio i neku prikladnu pesmicu, ali ne smem. Moja me je gospođa uslovila da mogu da kačim pesmice po blogu, samo ako sam spreman da joj, iste, kasnije otpevam :)) A kako su mi glasovne mogućnosti diskutabilne...

O putovanju sa jednog kraja Evrope, na drugi, dobro razrađenim Stokecom, na bračno putovanje od Beograda do Pariza, i nazad, u sledećem nastavku (Krle je usitnio ove priče, k'o Selica Nena, bre)
Doctor Wu Doctor Wu 06:26 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Komiza je cudo.

Oni na Visu su ziveli original Weedsa bar 25 godina pre Marije Luize Parker.
crossover crossover 17:13 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Doctor Wu
Oni na Visu su ziveli original Weedsa bar 25 godina pre Marije Luize Parker.

Weeds је мала беба према оном шта је тада било на Вису. Један мој другар је у то време био тамо у војсци, пола касарне се бавило пољопривредом :))

vishnja92 vishnja92 17:21 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

hola kros
crossover crossover 17:48 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Ћао Шњави

’Оћемо до Цветића? Само се спустимо низ Његошеву, веспом.
vishnja92 vishnja92 21:06 26.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

hocemo, aj ti u cvetic a ja cu da vrtim krugove :))
kad mi provuces sunce-kroz-kosu i vetar-kroz-usi tesko usporavam, i dan danas. hbga, oglupavelo s godinama jos vise.

a Njegoseva je prava ulica za hodanje kad si zaljubljen.
to su te mape.




ja, The

ps - nego stvarno, kad cemo da savatamo Onog i Nju i jos-po-koga, pa gde god?
crossover crossover 00:00 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Да, да, Његошева је, лети поготово, врло битна.
Оног ћемо да ухватимо врло ускоро,... негде поред воде :))
bauer. bauer. 05:13 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Само се спустимо низ Његошеву, веспом.

Samo pazite, da se neko ne opeče na auspuh
vishnja92 vishnja92 05:16 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,



uostalom, to zaraste i posle 20 godina se nista vise ne vidi
bauer. bauer. 05:22 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulteta,

Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 07:55 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

a Njegoseva je prava ulica za hodanje kad si zaljubljen.

U čemu li je tajna te ulice?
vishnja92 vishnja92 14:32 27.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

nemam pojma. probacu da proverim :)
Bojana Maljević Bojana Maljević 13:33 28.05.2010

Re: Na raspustu između gimnazije i fakulte

U čemu li je tajna te ulice?

miloradkakmar miloradkakmar 23:20 25.05.2010

Stalno

mi u glavi onaj sendvič.



Mislim , i ja bih ga pojeo, pa nek' me proganja .
tyson tyson 01:17 26.05.2010

Savest


Rekao bih da se zbog tog sendviča i dan-danas osećaš... ma, znaš već kako.



jasnaz jasnaz 14:42 26.05.2010

југоslavija , jedаn

thebee269 thebee269 17:15 26.05.2010

...

sto bih voleo da je usla u kupe dok si jeo sendvic...
predatortz predatortz 17:18 26.05.2010

Re: ...

sto bih voleo da je usla u kupe dok si jeo sendvic...


Ja bih se pozvao na ono :

'gladne nahrani, žedne napoji...'
tajatehno tajatehno 21:13 26.05.2010

Kasika

Nose GLADNI partizani koficu kajmaka,u rancu im suvi dvopek,ali GLADNI SU,pa kusnuse kasikom kajmak
Strongman Strongman 23:23 26.05.2010

Da overim

Kolega lepa priča. Voleo bih da si nam prećutao neki potonji detalj vezan za opaticu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:44 27.05.2010

Usputno

Nebojša Krstić
... U jednom trenutku, na granici između Italije i Francuske, kod gradića Ventimilja, u delu koji još nije Azurna obala, okrenut ka Mentonu na francuskoj strani

Spominjanje Mantona (Menton) podseti me da sam ja taj živopisni gradić, poslednji na Francuskoj Rivijeri, kada se ide prema Italiji, nedavno posetio. (Doduše, ja nisam putovao tako romantično - autostopom niti železnicom, već prozaičnim automobilom).

Ono što mi je u Mantonu posebno palo u oči jeste negovanje omaža Žanu Koktou (Jean Cocteau). Naime, Kokto je oslikao veliku Opštinsku salu za venčavanje, koja danas služi za pokazivanje turistima i drugim posetiocima - kao nešto izuzetno vredno. A na samoj morskoj rivi, upravo se gradi veliki muzej Žana Koktoa, jedinstven u svojoj vrsti, koji će biti dovršen tek iduće godine. U njemu će se smestiti oko 1800 Koktoovih dela iz kolekcije bogatog Amerikanca Severina Vundermana. (Mada ja lično nisam baš veliki poklonik Koktoa, njegovo stvaralaštvo na više koloseka, kao i način kako je živeo, ostavili su vidnog traga u francuskoj kulturnoj povesti iz prve polovine prošlog veka).



Inače, volim velike sale, pa i kapele i crkve, koje oslikaju slikari ili omozaiče mozaičari. U Francuskoj to su radili još neki slikari, da pomenem Matisa i Šagala.

P. S.
S nestrpljenjem očekujem da saznam kome će se poveriti ukrašavanje unutrašnjosti hrama Sv. Save u Beogradu – priča se to da bi to mogao biti neki veliki ruski slikar, s tim da bi troškove snosio NIS, odnosno ruska naftna kompanija Gasprom.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:46 27.05.2010

pesma o farmerkama

Prve farmerke kupili su mi roditelji
birali su ih po svojoj želji
indigoplave i veoma krute
imale su i štepove žute
a ja sam htela da budu meke i izlizane
pa sam ih ko luda ribala po cele dane.
Postupak beše više nego prost
trljaš ih dok te ne zaboli svaka kost
najbolje u ritmu rokenrola
gore/dole četkom do bola
a onda ih potopiš u kadu
i slušaš Dilanovu baladu.
Živela sam u Beogradu
više Slavije, u ulici punoj skromnih radnji
na poslednjem spratu u novogradnji
te daleke šezdeset i neke
kada su političari vadili fleke
hladni rat bio je na vrhuncu
(priča kao o zaklonjenom suncu)
a kubanska kriza najavljivala smak sveta
(svi su se bojali da ne budu meta).
Tada me ta žvaka uopšte nije zanimala
obučena u džins samo sam rolšue cimala
ladno sam se vozila po Bulevaru
bežeći od škole i kuće na prevaru
ponosna u svom teksas originalu
jezdila sam po ulici sa puno stila
tada je bilo malo automobila
pazilo se na glupe sitnice
vlast se ogovarala kriomice
matorci su cvikali da ih ne ćapi OZNA
domaća konfekcija bila je grozna.
A onda se zemlja malo otvorila
svaka misao nije se više krila
farmerke su sve manje status bile
i u novi simbol su se pretvorile.
Frulice su odstupale pred zvoncarama
skroz široke pred šargarepama.
Kreatori su smišljali modne zajebancije
ali, nije bilo baš puno tolerancije
dežurni aparatčici grmeli su protiv tuđinske mode
vlast i napaljeni roditelji u svemu su videli babaroge
zbog uskih farmerki letelo se i u more
a moglo se proći još mnogo gore
kulovi sa makazama presretali su dugokose dečake
i puni mržnje i agresije urlali argumente mlake.
Na teveu čepile su se dosadne pevaljke i pičile su vesti
oni od karijere cvikali su da im neko nešto ne smesti...
Sve moje farmerke pune su uspomena
sa dalekih putovanja i čudnih terena
bledelo ih je dubrovačko sunce
pamtile su moje padove i vrhunce
romantično kisnule u Ljubljani
ozelenele se na nekoj poljani
gurale se sa mnom u splitskom vozu
a za auto stop odvajale najbolju pozu.
U to vreme nisam osećala nervozu
niko te nije pitao za porodičnu lozu
kosmopolitizam mi je bio u krvi
rokenrol je umeo predrasude da smrvi
neki su koketirali sa budizmom
smučilo im se od muvanja sa marksizmom
drugi su se odali feminizmu
alergični na mačo čizmu
padalo se u vatru zbog rata u Vijetnamu
uopšte, život nije ličio na dramu.
Patilo se zbog obične ljubavi
intelektualni skor nije bio mali
nacionalisti su držani za zatucane jadnike
niko nije voleo šovinističke radnike
kulovi su se vrteli u svom krugu
zemlja je bila u velikom dugu.
U to vreme nosila sam adidas patike
glava mi je bila puna knjiga i matematike
slušao se Arlo Gatri, Pit Siger, Vejts i Koen
prijatelji po celom svetu bili su poen
u modi su bile vreće za spavanje
u njima, farmerke behu dobre za knjavanje
proza Frenka Murhausa neviđeno me je palila
domaća kinematografija ko i danas davila
inter-rail karte bile su hit
padali smo na zapadni mit.
Verska arogancija bila mi je odvratna
(tako je mislila generacija posleratna)
htela sam da budem građanin sveta
uvek sam bila gadljiva na etnička geta
ksenofobija mi je bila nepojamna
a nacionalna manija sramna.
U lee farmerkama sa tregerima
visila sam na koncertima
Erika Kleptona i Oskara Pitersona
moja generacija držala se rok i džez fazona
otkidala na dobar mjuz
drndala gitare i pevala bluz
kulovi nas nisu zanimali
drugi problemi su nas cimali
recimo, kako doći do love
a da ni u ludilu ne budeš bankar
u ušima nam je bio Ravi Šankar
posao od sedam do tri bio nam je gadan
uštogljen život bez slobode jadan...
Eh, kako smo bili glupi
da se zakopamo u ovoj rupi
jer, dani mladosti nam odoše
sad slušamo ratne doboše
na sve strane caruju kulovi
sa tim sranjem teško se plovi
jedni ćute i sležu ramenima
drugi žale za starim vremenima
a ja žmurim i slušam balade
ko i uvek alergična na sve tirade.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 14:23 27.05.2010

Re: pesma o farmerkama

matorci su cvikali da ih ne ćapi OZNA
domaća konfekcija bila je grozna.

Pa ovo je pravi ep!
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 22:31 27.05.2010

Re: pesma o farmerkama

Arlo Gatri, Pit Siger, Vejts i Koen

Setio sam se Boba Sigera!



vishnja92 vishnja92 14:11 01.06.2010

poslednja?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana