Životni stil

Srem, Mitterrand, Rally...

mikele9 RSS / 27.05.2010. u 14:57

 2-5-07-renault-4-crash.gif

 

Tri godine kako su Kulturni Centar zatvorili dušmani (na neskrivenu radost moje a i ostalih žena, supruga i devojaka) pa se mi preselili 300m dalje u Srem.

Sedimo skoro dva sata Dejan i ja u Srem-u kod Mice i upražnjavamo Lozu.

Pustoš je svud oko nas. Nema čak ni Cijana nos da promoli. Mica sela za naš sto, puši i pije kafu iz nekakve šoljetine, nokšira. Nismo dovoljni sami sebi, dođe to ponekad, ni Loza nam ne prija onako....Mico jesi ti sigurna da je ovo Trinaestojulka? Mica odmahuje rukom. Jel dolazio Šole...gde je čika Mija, pita Dejan? Njemu sam...čika Miji, zabranila da ulazi više, postao je nesnosan, maltretira i mene i goste, beže mi ljudi iz kafane... a Šole je polomio ruku, reko mi Čeda...sinoć kad se vraćao kući pao s nasipa. Nastavljamo da ćutimo, lickamo Lozu kao da je nedajbože Kukuta. Rovarim po mozgu i: Ajmo u Rally, Vujke je garant tamo a i Mire i Vlaja... Deki ustaje: Mico da platimo... Nećete moći, preko cigarete kaže Mica, zbog Miterana je zatvoren saobraćaj... Deki diže svoje šumovite obrve: Nema tog Miterana koji bi nas sprečio u naumu preselenja udrvenelih nam bulja u drugi lokal! Izlazimo ufuravamo se u Renault četvorku koji razmišlja da li da nas zajebe...a onda prevagne dugogodišnja ljubav i posle pet, šest kresanja, zabruji motor ko pčelica od 750 kila. Narodna Milicija blokirala sve prilaze Bulevaru mumificiranog mauzolejnog Lenjina, preprečili Stojadine, panduri se naslonili buljama na njih i duvane. Ulica Proleterske solidarnosti, jedan od izlaza na Bulevar. Parkira Dejan na pet metara od njih, izađemo i drito na pandure. Drugovi, poče Deki da kenja, naša želja je da kao na Skupštini Kluba vlasnika Oldtajmera, izabrana lica, ponosno pokažemo Predsedniku prijateljske nam Francuske, ovaj redak primerak automobila, ponos francuske automobilske industrije, proizveden davno u prvoj seriji....Panduru sa jednim ramenim čvarkom ispade cigareta iz usta. Komandir, valjda, imao je tri, četiri čvarka, priđe nam lako lagano, po izrendanom čelu videlo se da duboko razmišlja: A jel vi to nas zajebavate....pa zastade napinjući vijugu za nastavak.

Deki nastavi ljubazno kao da ga nije čuo: Udruženja i Klubovi vlasnika starih automobila su odavno već rašireni diljem sveta a osnovni cilj koji su sebi zacrtali, pored čuvanja i održavanja starih četvorotočkaša, dakle, cilj je širenje saradnje i razumevanja među narodima u skladu sa principima Pokreta Nesvrstanih... Na pomen Pokreta Nesvrstanih, komandirova donja vilica naglo izgubi tonus i poče da iskazuje tendenciju pada do kolena. Komandir se okrete ka jednočvarkastom kao da traži pomoć. Pogled na blentavo, razjapljenih usta, lice dotičnog, ostavi ga samog samcijatog na bojnom polju. Skide šapku i poče, ne da se češe, nego noktima da se grebe po proćelavoj glavi. Onda videh kako mu zasjaše oči: Ali drug Maršal će biti u kolima i zbog... Eto kako se lepo razumemo, onako ljudski, raširi Dejan ruke kao da želi da u zagrljaj stegne celu Narodnu Miliciju! Komandir na to natuče šapku sve do obrva i dreknu: Odbij!

Deki je mogao da kenja letnji dan do podne, samo je ogromna količina Loze uspevala da mu na dan, dva, parkira i zaključa jezik u ustima. Pošto to još nije bio slučaj, topeći se od ljubaznosti, nastavi ignorišući ono Odbij: Pa rode rođeni, zaštitniče nejakih, trudnička uzdanico, Maršal Tito je osnivač Pokreta Nesvrstanih... Ja dosolih: Nehru i Naser su mu levo i desno krilo. Izbezumljeni komandir se okrete i pritrča Stojadinu, ufura pozamašan torzo kroz prozor i prihvati se radio stanice. Dugo je žvalavio s nekim, verovatno s nadređenim a zatim nam se, rutinskim pokretima zatežući bluzu na dole, s osmehom na licu primače: Mene ste našli a?, odbij kad kažem!, Miteran je kapitalista, nije taj ni primirisao Nesvrstane! Uperi prstekanju zvanu kažiprst u nas i dreknu iz dna stomaka: Raziđi se...da vas za dve sekunde ne vidim više ovde!

Tebe su druže primili preko debele veze, nastavi budaletina kao da nije odavde,

mlađi kadrovi iz Kamenice uče i znaju da je drug Miteran socijalista... Drug komandir je stara garda, rekoh pokušavajući da odvučem zahuktalu verbalnu parnjaču. Nikad nije kasno da se prošire vidici, odvrati mi otimajući se Deki, postoje kursevi, večernje škole...Komandirova glava se kretala levo desno kao da prati tenisku lopticu na Vimbldonskom finalu. Jednočvarkasti je, i dalje razjapljenih usta, klizio ka eksponatu Muzeja Madame Tussauds. Lelujanje komandirove glave se kao po trenutno dobijenom naređenju, zaustavi, natuštene obrve mu izbrisaše oči a desnica krenu ka otkopčavanju revolverske futrole!

Divljački cimnuh Dekija ka R. četvorci ali on stiže da komandiru odrecituje:...i srušiše se lepi snovi moji...i druže, upišite Višu Konjičku, imate stas a i žene su oduvek gajile delikatna osećanja spram konjanika....Upadaj kretenu, jedva ga ugurah iza volana. Dok je vozio u rikverc, gledao sam komandira koji se još držeći šaku na futroli, bio isprsio usisavši sav vazduh Novog Beograda, ostavljauući nas da se borimo za goli život. Šećkao se dva koraka tamo, dva ovamo, upirući nosom u nebo, ličio je na pevca koji gospodari bunjištem. Vratismo se unazad jedno pedeset metara i Dejan okrenu volan na levo. Od ulice Proleterske solidarnosti do Rally-ja prostirala se ledina zarasla u travuljinu i korov, to je današnji prenapučen prostor vis a vis Izvršnog veća. Pokojni Đis je tu negde po sredini uzalud godinama pokušavao da zapati Marihuanu. Jak srpski korov se žilavo suprotstavljao nežnoj azijskoj biljci. Elem, zaroni R. četvorka u zeleni gustiš, francuski amortizeri iako akani godinama, sačuvaše nam bubrege i ostale slezine u koliko-toliko pristojnom stanju. Ispred nas do krova visoka zelenjava, iznad plavo bez oblačka nebo a ludak daje gas. Reli Pariz-Dakar mi se činio kao najlepši provod na svetu! Odjednom svanu, nesta korova i trave i mi još 100 metara, buć, pred vrata od Rally-ja. Izletim iz svetlozeleno ofarbane amfibije i na vrata. Lakat! Porta zaključana!

O onom šta biva dalje, u sledećem broju.



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 16:00 27.05.2010

:-)

...ala ste se vi provodiliiii...maestralno
Dobro da vas ima danas, mogao je onaj sa šapkom da vam presudi

edit:
1.
predatortz predatortz 17:04 27.05.2010

Gde bre lozu?

A tolika šljiva nam propada!
loader loader 17:17 27.05.2010

Reli .. :)




miloradkakmar miloradkakmar 20:04 27.05.2010

Domaća

Podseti me kako je jedan prijatelj u kafani tražio domaću " trinaestojulku"!? Konobar ga gleda, a on zapeo samo to i ništa drugo, sipao mu " trinaestojulku" i ovaj se oduševio dobrom rakijom. Posle neće da prizna da je tražio šta je tražio, nego da je tražio crnogorsku lozu.

mikele9 mikele9 20:20 27.05.2010

Re: Domaća

Podseti me kako je jedan prijatelj u kafani tražio domaću " trinaestojulku"!? Konobar ga gleda, a on zapeo samo to i ništa drugo, sipao mu " trinaestojulku" i ovaj se oduševio dobrom rakijom. Posle neće da prizna da je tražio šta je tražio, nego da je tražio crnogorsku lozu.

Prijatelju Milorade bio sam svedok nastajanja trinaestojulke. Naime, moj najmlađi stric koji je specijalizirao vinarstvo u Francuskoj, po povratku u Titograd 1962 godine, predložio je direktoru kombinata Ljubu P. da naprave Eau de vie de Montenegro,
po receptu najstarijeg strica Petra. Ljubo je pristao i napravili su zaista najbolju Lozovu rakiju u Evropi. Kasnije se to izrodilo zbog novca i velike potražnje i posle nekoliko godina to više nije ličilo ni na šta. A Petar je Lozu pravio od čistog Vranca, grožđa, ne komine koja ostaje posle pravljenja vina. Odvajao je pola roda za vino a pola za Lozu. To je bio nektar! Iako su ga molili i sa Svetog Stefana da im proda svoju Lozu za ugledne i slavne goste, nije pristajao, njegova Loza je bila i ostala samo za domaću, našu upotrebu. Naravno i za kumove, rođake i prijatelje. Bilo sad se spominje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana