Vreme je na nizbrdici. Svakodnevno se ubrzava. Pre koju deceniju, kad se internet pojavio niko pojma nije imao kakve će to promene uneti u život ljudi. Danas, kad je ostalo malo onih koji nisu zavisnici od njega, još uvek nemamo predstavu šta će nas snaći već za koju godinu i kako će naš svakodnevni život sutra izgledati. Digitalna revolucija u kojoj živimo, era je dramatičnijih promena od onih što su bile u vreme pronalaska točka, parne mašine i naizmenične struje, zajedno.
Blog je jedna od privilegija interneta. Neko nešto napiše, onda čitaoci komentarišu. Čudna mi čuda. Međutim, fenomen blogovanja daleko je od prostog.
Pre svega, on je u funkciji ideje Endija Vorhola o budućnosti u kojoj će svako biti slavan na 15 minuta. U tom smislu blog je koristan jer omogućava pismenima da kažu nešto pametno i talentovanima da podele svoj dar sa svetom.
Omogućava i polupismenima da kažu šta bilo. Može, banalno, može opšte mesto, može vulgarno, može glupo, uvredljivo, ekstremno, militantno, može da se psuje vlast - a to je uvek prijatno. U tom smislu blog je element demokratičnosti društva. Blog pruža stidljivima mogućnost da budu sakriveni iza pseudonima. Tu mogućnost daje i barabama, ludacima i manijacima svih oblika i boja. Omogućava strankama da preko bloga harangiraju svoje političke protivnike.
Međutim, najvažnija uloga bloga u tome je što pitanje slobode medija stavlja u potpuno drugi kontekst od onog tradicionalnog. Od onog koji podrazumeva stalno podozrenje da vlast, tajkuni ili neko treći (mafijaši, recimo) utiču na pisanje medija.
U bliskoj budućnosti blog će ubiti štampu kakvu danas kupujemo i pitanje slobode medija neće se postavljati. Ta sloboda biće tada u rukama pismenih, talentovanih, polupismenih, baraba, ludaka, kriminalaca i manijaka svih boja i oblika.
Tako da će u budućnosti sve biti isto kao što je danas.
(pisano namenski, za junski Elle)