гост петком

Черевићан RSS / 30.11.2007. u 10:04

„Razvremenjenost je stanje večitog prezenta u kome svaki trenutak i svako mesto može da bude središte svih trenutaka i svih mesta. U tom mističkom stanju vreme ne teče u smeru od prošlosti prema budućnosti, već se koordiniše jednim vrtlogom oko prezenta kao mesta gledanja sa koga se ovaj vremenski vrtlog predočava iz neposredne blizine, u punoj vidljivosti.“
Dragan Mojović (1942-2001)

Dragan Mojović ostaće nam u sećanju kao autentičan umetnik, u čijem se delu ne prepoznaju granice prakse i uma ,
ljudske čestitosti, duhovnog uzdignuća i vere
.“
Kosta Bogdanović


“RAZVREMENJAVANJE” (1/x)
ulje na platnu, polietilen, kvarcni pesak, 1980.


- “Smem li sada da otvorim oči?”

- “Nikako.”

Skinuo sam joj kaput i zajedno sa svojim, hitrim korakom odneo u garderobu.

- “Nemoj slučajno da viriš!” – prosiktao sam od tamo trudeći se da ne remetim mir galerije.

Garderoberka me je gledala ispod oka. Mrzovoljno je preko pulta preuzela naše kapute i okačila na čiviluk sa kukama. Da, gospođice, čudni smo, ali šta sad da radimo?

- “Veruj mi da gubim strpljenje! Glupo se osećam!” – začuo se uz priličan eho nervozni glas iz izložbenog prostora.

- “Dolazim!!!” – viknuh i ja. Šta ću, otelo mi se.

Prišao sam joj s leđa, stavio joj ruke preko očiju i poljubio ju nežno u uho.

- “Sretan ti rođendan, Anja...” – rekao sam tiho i polagano spustio šake na njena ramena.

- Oauu! – pisnula je otvorivši oči.

Bila je oduševljena. Oči su joj se već punile suzama. Pred njom se pružao veličanstven prizor. Mislim, kako se uzme. Za ogromnu većinu naših sugrađana taj “veličanstven prizor” bila bi sasvim sporedna stvar, nažalost često “Ne-zna-ni-on-sam-šta-je-hteo-da-kaže” aktivnost ali nama su oduvek takva dela oduzimala dah i tu nije bilo dileme, bile su nam žestoka, vatrena strast.

Prišla je čuvenoj instalaciji pok. inženjera Mojovića i pažljivo počela da je posmatra.

- “Ovo... ovo nije normalno!” – konačno je izustila.

Znali smo sve o njemu, šta je studirao, gde je radio, kako je živeo i stvarao, kako je mudro i pametno besedio i na žalost kako je, onako iznenada, nedugo nakon izložbe pastelnih crteža sa motivima čovekolike figure iz Lepenskog Vira (pod nazivom “Vaploćenja”) u galeriji “Haos”, zauvek otišao.

Svojevremeno baš on je bio taj koji je učinio Beograd “Centrom Sveta” zasadivši davne osamdesete na Trgu republike kedrovo drvo u trenutku prolećnog ekvinocijuma (20.III).

Anja je čučnula i odmah potom sela na džemper koji je prethodno spustila na sjajni lakirani parket. Oduvek je bila takva. Uostalom, nigde u sali nije bilo stolice a takvo delo posebno velikog formata zaslužuje da se posmatra dugo. (Jer dugo je i nastajalo.) Nakon izvesnog vremena, prilikom sagledavanja stojeći, čoveka prosto zabole noge pa zašto to uopšte dočekati.

- “Jovane, ostavi me malo samu...” – zamolila je.

Znao sam. Dobro je što smo došli.

- “Biću u susednoj prostoriji.” – slagao sam i udaljio se.

Izašavši u park ispred galerije odmah sam grozničavo pripalio cigaretu...

Sećam se, dok smo još bili deca, u sklopu nekakve ekskurzije posetili smo Džamonjin velelepni memorijalni spomenik na Mrakovici. To je negde Bogu iza nogu, na planini Kozari u Bosni, u blizini Prijedora na prostoru današnje Republike Srpske. Ne mogu tačno da se setim detalja, ali mislim da su tamo nemci u Drugom svetskom ratu, opkolili partizanski odred i u bespoštednoj borbi pobili vojnike ali i žene, decu i starce koji su se našli u neprijateljskom obruču...

Dobro se toga sećam, od celog autobusa osnovaca, ona i ja smo se jedini, uprkos strogoj zabrani nastavnika, “hrabro” provukli kroz uzane prolaze između visokih armirano-betonskih zidnih platana i ušli u tu “Poeziju Prostora”, u samo jezgro spomenika.

Tada to nikako nisam mogao znati, ali celi trik te čarobne magije bio je u čistom geometrijskom rešenju tlocrta. Vajar Dušan Džamonja projektovao je kružnu osnovu spomenika tako da je posetilac, istina redak, koji bi se uopšte i odlučio da uđe unutra, jedino stojeći u centru kružnice mogao da doživi katarzu. Sa tog mesta, u svim pravcima zidna platna projicirala su se kao vitki izduženi pravougaonici – umesto trodimenzionalnih postajale su ravanske slike - pogledu posmatrača nisu smetale njihove široke bočne strane koje su zatvarale prostor, pa smo ona i ja, i vizuelno i akustički bili doslovno vani, a ustvari - bili smo baš “unutra”.

Eto još tada, ja to dobro pamtim, Anja, prelepa klinka sa kikicama koju sam potajno voleo rekla mi je da ju ostavim malo samu...

Dok sam se otisnuo u prošlost, iza mojih leđa, laganim hodom po utabanoj stazi parka, doslovno tik pored mene, prošao je stariji gospodin u mantilu i u naručju proneo crnog mačka. Tek kad je odmakao desetak metara – prenuo sam se i prepoznao ga.

Paša. Mačak se zvao Paša.

Samo je jedan čovek u ovom više milionskom gradu 'šetao' mačka.

- „Profesore Radojeviću!“ – viknuh da ga dozovem ali iz mene nije izašlo ništa. Bio sam potpuno prazan. Arhitekta Aleksandar Radojević bio je Anjin mentor na diplomskom, dok smo studirali podučavao nas je Arhitektonskoj grafici i Bauhausovoj „Teoriji boja“ Johannesa Ittena, voleo nas je oboje kao svoju decu i ja sam dobro znao da prva stvar koju bi me pitao bila bi vezana za njeno stanje. Prosto više nisam imao snage da pričam o tome. Čak ni njemu. Zato sam ćutao. Zato mi se izgubio iz vida.

- “Bestraga!” – zarežah.

Filter cigarete, koji je malo po malo gorio među prstima, pecnuo me za srednjak. Opušak sam nemarno frknuo prema kanti pored klupe i obrisavši suze, vratio se nazad u galeriju po svoju suprugu.

Nikola A. Svilar, "Audio Zgrada"

 

Реч домаћина 

Осећам потребу да коментаторе текста Госта блога упознам да ће (евентуално) додељена препорука за састав ићи на конто његов а никако домаћина блога.Нека се зна.



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Nikola

Lepo je.
Vrlo plemenito od g VIPa sto Vam i dalje ustupa prostor petkom.
dracena dracena 10:35 30.11.2007

Dobra priča

Dobra i "jaka" priča, Nikola.
nikola svilar nikola svilar 10:50 30.11.2007

“O d i o b i l d i n g”

Hvala drugari :)

Hvala g. Stojanoviću.

Većina epizoda napisana je u "Ich formi" -
Anja, Lena, Jovan i Andrej - pričaju priče iz svog ugla.

Literatura vezana za (1/x)
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Miloš Jevtić „Vremekazi Dragana Mojovića“, kolekcija Odgovori knjiga 44, Beograd 1997.

Olivera Milićević „Agonija nestanka čoveka“, Politika, tačan datum nepoznat, 2001
Petar Đuza „Krug i praoblik“, Politika, nepoznat datum
A. Milinković „Preko granice vremena“, časopis Galaksija, 1978.
Olivera Vukotić „Jaje je fantastično“, Republika, 8.2.2001
Z. Karanović „Preminuo Dragan Mojović“, Politika, 28.2.2001
Kosta Bogdanović „Eho kosmičke energije“, Politika, 10.3.2001
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Na samom kraju će, naravno, u potpunosti biti navedena
kompletna dokumentacija i izvori od kojih je sazidana
“Audio Zgrada” (knjige, časopisi, članci i eseji
na internetu, igrani i dokumentarni filmovi na
dvd/vhs, odabrana diskografija kao i celokupan index imena)
ali da sad ne gnjavim ljude s tim - uzivajte! :)


p.s.

Ivana23 od vas ocekujem ilustracije :))))))

salim se naravno!
nikola svilar nikola svilar 23:47 01.12.2007

DRAGAN MOJOVIC (1942-2001)

nikola svilar nikola svilar 00:04 02.12.2007

DRAGAN MOJOVIC (1942-2001)

nikola svilar nikola svilar 00:10 02.12.2007

DRAGAN MOJOVIĆ (1942-2001)

d j o l e d j o l e 10:50 30.11.2007

Treptaj oka

U tom mističkom stanju vreme ne teče u smeru od prošlosti prema budućnosti, već se koordiniše jednim vrtlogom oko prezenta kao mesta gledanja sa koga se ovaj vremenski vrtlog predočava iz neposredne blizine, u punoj vidljivosti
Mozda vreme uopste ne postoji. Mozda postoji jedan trenutak, koji se beskonacnom brzinom radja i nastaje.

Rodi se u treptaju oka, koje za tren vidi svet oko sebe i mine istog trenutka. Zivi izmedju beskonacne tuge za onim sto je videlo, i beskonacne srece u trenutku izmedju dva treptaja.
nikola svilar nikola svilar 12:42 30.11.2007

ESEJ: Treptaj oka

Rodi se u treptaju oka, koje za tren vidi svet oko sebe i mine istog trenutka. Zivi izmedju beskonacne tuge za onim sto je videlo, i beskonacne srece u trenutku izmedju dva treptaja.


pa vi niste normalni :))))))
(u najpozitivnijem smislu tog izraza)

djole, odmah krenite da pisete, djole! :)))
Milan Novković Milan Novković 11:08 30.11.2007

Debilčić...

...klinka sa kikicama....

...je izraz koji moja klinka sa kikicama koristi za drage joj ljude u godinama koji su se vratili u bezvremenski vir, ili iz njega nisu nikad ni izlazili. Obično ga se seti kad primetimo da nam je neko od prijatelja odrastao.

Jedan od načina da komprimujemo vremensku nit, tj ona postoji umeli i želeli mi da je ne osetimo ili ne, bar moj način, je da je taj vir izrastao u neku vrstu seckalice, kao ona za papir - sa jedne strane ulazi vreme ko uredan papir, prazan ili ne, a sa druge strane izlaze froncle. Začine dodajemo ili ne dodajemo iako , i potpuno izvan naše kontrole, to što dobijemo nije nikakav "purified" pulp fiction, nego nekako aromatičan. Tj neke stvari prođu u celosti, bez obzira na veličinu.

Tako i Džamonjin spomenik, koji ima i trećeg "umetnika" koji je na vrh, a što vidite kad se iznutra popnete na taj vrh, postavio plavo, policijsko svetlo. Ni to svetlo nije sprečilo spomenik da zauvek oboji bezvremensko oko sebe.
nikola svilar nikola svilar 11:38 30.11.2007

Re: Debilčić...

Re: Debilčić...
:)))

a što vidite kad se iznutra popnete na taj vrh,


ne plašim se visine, obilazio sam i pentrao se po raznim "zgradjevinama"
(u fazi izgradnje) ali tu mi, verujte, apsolutno nije palo "no f.ck.. way dud!" na pamet
- koliko se secam u pitanju su bile tzv. celicne lestve (šipke "u" profila)
ankerovane u beton pod 90 stp.

tu nisam smeo - nema sanse :))

ako ste vi uspeli - cestitke - iskreno vam zavidim milane :)))
Milan Novković Milan Novković 12:02 30.11.2007

Re: Debilčić...

ako ste vi uspeli

Posle neke visine uz svaki stepenik ide i čelični obruč oko tela tako da nije strašno :)

Pošto ja zaboravljam stvari, imam tu seckalicu u glavi koju ne mogu da kontrolišem, i meni pomalo krivo, u stvari, a spomenika se sećam do detalja, sad mi je interesantno to što ste spomenuli njegovu snagu.

Pošto se malo teže uđe unutra, tj nije teško ali mora da se uloži napor, centar naglo budi nekoliko osećanja - da je covek zarobljen u centru pošto "zidovi" guraju podjednakom silom, pa da je najlakši izlaz put u nebo.

nikola svilar nikola svilar 12:25 30.11.2007

Re: Debilčić...

ali mora da se uloži napor


mora, mora :))) psihološki tipa
"da li je uopšte predviđeno" da se ulazi?

uopšte rad te cele NOB ekipe - džamonja, bogdanović, kršinić,
augustinčić, živković, bakić, bombardelli... je izuzetan!
(zadrzavajuci se na formalno-poetskom bez ulazenja u politiku)

Posle neke visine uz svaki stepenik ide i čelični obruč oko tela tako da nije strašno :)


tako je, odlično se sećate, bolje i od mene!
svaka čast
Milan Novković Milan Novković 12:32 30.11.2007

Re: Debilčić...

"da li je uopšte predviđeno" da se ulazi?

Verovatno, bar se tako ja "otimam" za prostor značenja sa Džamonjom - njegova originalna, autoritativna, umetnička "klopka" - kad delu dođete u klinč ono se onda trudi da vas proguta.
Olga Medenica Olga Medenica 11:28 30.11.2007

Bravo

za gosta
a i za tebe Chero.
I ja sam NEKE vabila da gostuju (naravno ja mislila onako, bez pitanja da ih proshverim).
NEKI vikali da, da i haj'mo ali bili lenji.
C, c, c, c...

vidomir pavlovic vidomir pavlovic 12:00 30.11.2007

Re: Bravo

Paša. Mačak se zvao Paša.

Samo je jedan čovek u ovom više milionskom gradu 'šetao' mačka. [/quo

GENIJALNO

malo teži tekst, ali dobar da nas "otkine" od svakodnevice

Pozdravite domaćina.
.

nikola svilar nikola svilar 12:28 30.11.2007

Re: Bravo

koala olga i vidomire! (hvala) :)))
pozdrav malti i londonu!
jesen jesen 12:08 30.11.2007

vreme izmedju jave i sna..

...mozda je to trenutak koji zivimo....



Među javom i međ snom

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i međ snom.

Srce moje, srce ludo,
šta ti misliš sa pletivom?
ko pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i međ snom.

Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i međ snom!

nikola svilar nikola svilar 12:27 30.11.2007

Re: vreme izmedju jave i sna..



bice i to u jednoj epizodi jesen! :)))))

sledeca je o andreju, leni, scenariju i grupi smak!
pozdrav za jednu staru blogerku lilly tom prilikom :)))
jesen jesen 15:37 30.11.2007

Re: vreme izmedju jave i sna..

.....grupa smak?...s obzirom da su oni moji sugradjani, s nestrpljenjem cekam novu epizodu...
LILLY LILLY 17:39 01.12.2007

Re: vreme izmedju jave i sna..

Tu sam
cutim izmedju toplih
gutljaja kafe
uz divan tekst
bas po mojoj meri
Stanem u njega
ko u rec
sto se precuti
i ni sa kim se ne deli


Pozz
i hvala vec sada za Smak :)

nikola svilar nikola svilar 21:37 01.12.2007

SMAK sugradjani

sugradjani,


utoliko vas molim jesen da u petak
prilozite i neku anegdoticu vezanu za kepu i ekipu

cuo sam da je mihailovic imao dva infarkta i da je njegovo
zdravstveno stnje veoma lose. muzika grupe smak na neki nacin
oblikovala je tako da kazem moju svest. muzike sam se naslusao
vrhunskih fusion jazz gitarista, kompozitora, sastava ali taj tako
dirljivi, emotivni ton tockove gitare nigde nisam pronasao.

zbog toga andrej, lik "audio zgrade" obozava smak :)))

pozdrav kragujevcu!
nikola svilar nikola svilar 21:42 01.12.2007

Re: vreme izmedju jave i sna..

D o b r o d o š l a L i l l y !
AlexDunja AlexDunja 12:42 30.11.2007

pzdrav, i preporuka

time

Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an off hand way
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain
You are young and life is long and there is time to kill today
And then one day you find ten years have got behind you
No one told you when to run, you missed the starting gun

And you run and you run to catch up with the sun, but its sinking
And racing around to come up behind you again
The sun is the same in the relative way, but youre older
Shorter of breath and one day closer to death

Every year is getting shorter, never seem to find the time
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the english way
The time is gone, the song is over, thought Id something more to say

Home, home again
I like to be here when I can
And when I come home cold and tired
Its good to warm my bones beside the fire
Far away across the field
The tolling of the iron bell
Calls the faithful to their knees
To hear the softly spoken magic spells
nikola svilar nikola svilar 20:03 30.11.2007

TIME!

obozavam, naravno.

negde je srdjan mitrovic okacio njihov cuveni visokobudžetni koncert,
sigurno jedan od produkcijski najzahtevnijih u istoriji muzike.

ali ja, odmah pomislim na stop making sense -
niskobudzetni performans koncert
davida byrne- a i talkingheadsa...

šta sam ono teo? aaaaa...

vidi se da sam sklon trollovanju... :)))))
Dejan Stanković Dejan Stanković 14:15 30.11.2007

Preporuka

za gosta, ovoga puta.
nikola svilar nikola svilar 19:45 30.11.2007

Blagodarim Dejane.

Pogotovo kada dolazi od "stručnjaka".
Još mi je jezik nespretan ali valja mi
uporno "vedžbati" kao g. Sveta kaže.

Setim se kako me "oduvao" onaj post o čoveku koji pred praznike
dolazi u Beograd, spava u svojoj studenstkoj sobi priseća se bake itd. itd.

to je veoma dobar model za pisanje!
Черевићан Черевићан 22:19 30.11.2007

сам да

парафразирам Госта, од раније . .чинимли ја овим гестом понуде блога својеврсни харикири . . .г станковићу ?
nikola svilar nikola svilar 21:44 01.12.2007

:))))))

taman posla g. sveta.
ja samo baljezgam i štucam
u senci velikog Chera!
Vlasta Vlasta 14:42 30.11.2007

Pridružujem se!

Lepa priča. Domaćinu pozdrav i pitanje: sada nas se skupilo već pet žena koje bi došle, pa reko da vidim da li je previše? )
nikola svilar nikola svilar 19:47 30.11.2007

Hvala Vlasta

Čitamo se! :))))
Черевићан Черевићан 22:14 30.11.2007

посве укратко

гђо Vlastо, транспарентан ,какав сам поприроди расчланио бих одговор на ваше питање на

а) пре 20 година гласио би одговор. . .само ПЕТ , па доообро, ал једна по једна долазите
&
б) тренутни одговор . .ПЕТ ,јееееееееееееее, (ту се може забушавати), изволите, штачекате

на поздраву се пак захваљујем и непотребно је нагласити . .дага узвраћам
jasnaz jasnaz 15:22 30.11.2007

gostu

Pokloni

Gospođica Lila upravo se vratila iz šetnje kada je pozvonio poštar i doneo njenoj mami paket...

Ostavljen u ćošku pored lampe, bio je neodoljiva meta. Prikrala se lagano, cepnula parče omota i zavirila u upakovanu tajnu. Iz rupe je iskočio sivi cvet od pliša, u trenutku kada su se otvorila vrata sobe i u hodnik uleteo brat:

ljut,
kao i obično,
pogleda uprtog u nju,
kao i obično
– kad ne treba.

Sesti na paket,
sakriti cvet...


nije bilo vremena.

– Ko je zvonio? – pitao je prolazeći i ne obazirući se na Lilinu čudnu pozu.
Nije primetio! – jedva je poverovala, uplašena za sudbinu Otkrivanja.
Lila je volela brata. Dve godine i četiri meseca stariji, osamnaest centimetara višlji, tri nijanse svetlije kose i drugačije boje očiju – Iga. Volela je da ga gleda dok priča. U društvu, kada ustane i krene rukama kroz vazduh. Bio je neodoljiv. Glumac. To je i postao. U onom drugom gradu, u koji je otišao, kišnog jutra, dana posle susreta. Njih troje.

ali, sivi cvet

Plišani. Bio je zakačen za obod šešira, šešir je bio umotan u šal od kašmira, a šal je na jednom kraju imao džep u koji je bila sakrivena ogrlica. Poklon.
Pokloni.
Za mamu.
Uvek za mamu!
Navikli su na njene tajne obožavaoce; otac bi par dana bio ćutljiv i uveče dolazio kući kasnije, mama se čudila „takvoj drskosti”, „koliko sutradan to mora biti vraćeno... ili poklonjeno...”, sve je uvek bivalo zadržano, i o tome se nije pričalo. Bombonjere su tajnim kanalima završavale u kuhinji. Radost ukradenih zadovoljstava.
Igor joj je kasnije, mnogo kasnije, kada je prvi put otišla u drugi grad, kroz priču o pričama o obožavateljkama, otkrio da je umeo da prepozna zvuk zvona iza koga bi se u kući „igrala scena sa poklonom”. I da ih nije voleo.
Operska diva.
„Kako vam je majka!?”, uvek su ga prvo to pitali. Srećom, poklone je u međuvremenu naučio da prihvata i već ju je dovoljno voleo da može uljudno da klimne glavom „Hvala, dobro”, i sačeka da počnu da pričaju o njemu.

„Sećaš li se malog cveta?”
Paket je bio sličan ostalima. Na prvi pogled. I vreme kada je stigao nije bilo posebno: rano popodne. Ali Igor nije prepoznao zvono.
„Sećam se kako sam te naterao da mi pokažeš šta držiš u ruci, i da smo zajedno pokušali da ga vratimo na šešir! I kako je majka ispustila karticu na kojoj je pisalo nečije ime. I datum, isti dan ali nepoznat mesec, i kako sam primetio tu „grešku”. A znaš li da sam zapamtio, i tog dana tog meseca nije me začudilo kada sam je video kako se sprema i naručuje kola. I kako sam bio tužan. I uplašen. Kada sam shvatio da otac neće ići sa njom, i da „..., da, Njemu ne treba reći za kola. Samo da se... brzo vraćam ...”

U dnu džepa kašmirskog šala bila je i fotografija, prekrivena ogrlicom. Na fotografiji mlada žena, ispred planinske kuće okružene borovima.

Beba u naručju.
Muškarac u dnu fotografije – naslonjen na vrata – jedva vidljiv. Ličio na oca.

„Zašto nismo znali da ima tog prijatelja...? Pa, bili smo mali, možda su ga i pominjali, nismo primetili... ni zašto je majka išla a da otac ne zna... dosta je toga... tako.”

Najviše od svega, za njega: zašto su poslali šešir!?
Za njegovu majku?
Pa ona nije volela šešire.
Nosila ih je, da.
Ali ih nije volela.
Volela je muziku.
I decu.

Prošle godine, za porodično okupljanje, Ema je na poklon donela ogrtač. Boje vina. Od kašmira. Artritis je majci otežavao pokretanje prstiju, pa su Lila i Iga otvarali.
I,
na vrhu paketa:

cvet!

Samo se nasmejala i rekla:
– Bilo mi je teško da se odvojim od njega.
Posle toliko godina.
... svuda sam ga nosila. Ali vreme je da ga vratimo
na onaj šešir.

da .
Kazezoze Kazezoze 16:17 30.11.2007

Re: gostu

pored lepog nikolinog teksta evo ja kliknu i preporuku na ovaj jasnin tekst
Bravo za oboje!
nikola svilar nikola svilar 19:55 30.11.2007

Re: gostu

Bombonjere su tajnim kanalima završavale u kuhinji.


fetiš! :))

danas sam na poklon dobio prelepu knjigu proze-poezije od prijatelja pesnika i muzičara
tematski ni sličan ovome što sam pročitao kod vas jesen ali ritmom - veoma, veoma.
jedno lagano putovanje, nalik voznji ili plovidbi.

tako ste namerno pravili prelome u tekstu... prica ali tece kao poema.
:) bravo
nikola svilar nikola svilar 19:57 30.11.2007

Re: gostu

kazze, kako se trudim da budem "interaktivan" i
onaj vas filip legao je negde u tekst ali o tom potom! :)
hvala citamo se
jasnaz jasnaz 21:43 30.11.2007

Re: gostu

hvala vam , gospodo .

: naklon Gostu za njegovo umeće preloma !

: za Kazze.a : Rene Marie , How Can I Keep From Singing – pesma punih.usta.radosti ! ( nema na YT , al znam da ćeš je ti već pronaći . . . )
Kazezoze Kazezoze 23:31 30.11.2007

Re: gostu

bash nemash srece jasna, nemam nishta od nje... accid jazz, ako se ne varam, raspitacu se sutra kod jednog drugara koji bi mogao da ima neshto....;-)
Gorstak Gorstak 15:35 30.11.2007

Kad bih ja bio VIP

Prvo bih otišao na aerodrom i tražio aperitiv u VIP salonu.
Svi drugi bi za mene, možda, bili VUP (unimportant), ali ne i za g-dina Č.
Lep tekst. Bravo.

nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

hvala gorstache!
nikola svilar nikola svilar 20:08 30.11.2007

-

ups, greska!
bravar bravar 20:20 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

Jel ovo stilska figura:)))
nikola svilar nikola svilar 20:35 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

totalno sam nespretan, nemam adsl
veza losa pa se borim! :))))
bravar bravar 21:01 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

Nema veze:) Bas mi bilo simpaticno..... i originalno:)))
Milan Novković Milan Novković 21:16 30.11.2007

Making Connections

Jel ovo stilska figura:)))

Phase Jitter u razvremenjenom :) Bez referentne tačke nismo samo sigurni da li je Nikola ili su zidovi sobe :)

Gene Kelly's Grand Jete, Gjon Mili, 1944
Milan Novković Milan Novković 21:25 30.11.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

totalno sam nespretan

Sound plan of action :)

Picasso at the Madoura Pottery Workshop, Gjon Mili, 1949
Gorstak Gorstak 12:21 01.12.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

nikola svilar
totalno sam nespretan, nemam adslveza losa pa se borim! :))))

Iskreno da kažem nisam očekivao otpozdrav-zahvalnicu.
Počeh da čitam (komp. skrolujem), pa jednom (u jee), pa dva puta (wau), pa tri puta (ko Srbi), pa četvrti (uf sad ga pretera), pa peti (dobro de neprijatno mi je), pa šesti (ej, bre pa gledaju ljudi, nismo sami), pa sedmi (e sad je stvarno dosta!), a ono ne radi mu internet :( Pih.
Pozdrav još jednom i hvala na originalnom hvala.
nikola svilar nikola svilar 21:53 01.12.2007

P A B L O

milane bravo :)))))

na ETSABU-u (escuela technica superior de arquitectura de barcelona)
upoznao sam jednog coveka koji je bio idealan da bude Anjin gay katalonski kolega sa studija.
Isprva sam ga nazvao Pablo, razume se prema, Pikasu ali kasnije
promenio sam njegovo ime u PEDRO, prema Almodovaru, ako me razumete :))))

ima onaj prelepi vic/anegdota o tome kako je pablo
jednom prilikom povodom intervjua ugostio novinarku
ali prethodno uklonio sve svoje slike i crteze iz dnevnog boravka.
primetivsi to novinarka je upitala

- ali gospodine pikaso, kako to da u vasem dnevnom boravku
nema niti jedne vase slike?

- ah, gospođice, teško je priuštiti sebi jednog pikasa :)))))))))))
nikola svilar nikola svilar 22:16 01.12.2007

Re: Kad bih ja bio VIP

Počeh da čitam (komp. skrolujem), pa jednom (u jee), pa dva puta (wau), pa tri puta (ko Srbi), pa četvrti (uf sad ga pretera), pa peti (dobro de neprijatno mi je), pa šesti (ej, bre pa gledaju ljudi, nismo sami), pa sedmi (e sad je stvarno dosta!), a ono ne radi mu internet :( Pih.


:)))) cepanje... atoma... drva ...od smeha :)))))

pozdrav G. citamo se :)
marta l marta l 08:32 02.12.2007

Re: P A B L O

Pabla pod starost nisu pustali s'oka u galerijama, imao je naviku da docrtava i prepravlja svoje crteze i slike.....

bravar bravar 17:29 30.11.2007

bez naslova

...negde "zgradjevina" ))



Najbolje je, nekad, biti sam pred umetnickim delom, posebno slikom. Jer,

"Lepota je dubina povrsine." (F. Hebel)

A da bismo uronili u te dubine, ponekad je zaista potrebno da smo sami - sa umetnikom:)
nikola svilar nikola svilar 20:11 30.11.2007

Re: bez naslova

...negde "zgradjevina" ))


:)))) naravno, interakcija bravare! dobru pricu nisam zaboravio :)))

Prof Radojevic

Kaze Pazljivi Muz da su prof Radojevica zvali Guza, ali nije umeo da objasni zasto
nikola svilar nikola svilar 20:26 30.11.2007

Re: Prof Radojevic

naravno da na to nemam komentar ana :))))

moje je samo da kazem kako su on i njegov pok. kum čika Zoran Petrović
(nezaboravne skice etno sela Sirogojno!) imali (gotovo identične)
prelepe slobodoručne crteže grafitnom olovkom.

iscrtavaju projekat zajedno - jedan krene sa jedne strane stola
a drugi sa druge pa se susretnu na sredini :))))))
neverovatno, kao da je sve isti covek uradio :))))

negde u biblioteci imam njegove crteže sa sv. gore. to je tek ludnica :)))


pozzdrav londonu!

Re: Prof Radojevic

Moj OtacPoZakonu je njegova generacija. Odlican crtac i akvarelista. Imam nekoliko njegovih crteza.
BTW ja zivim na selu, tacnije Bowdon, Cheshire
vidomir pavlovic vidomir pavlovic 00:50 01.12.2007

Re: Prof Radojevic

Nidžo izvini napisah ti još jednu lepu priču, ali bosanac kliknu nehotično na Ctrl i umesto da je pošaljem tebi na blog ode u materinu...
Baš mi žao divna ljubavna pričica.
Moram ići spavati ujutro ustajem rano, pokvario se helikopter apač, pa me buš zvao da idem da ga popravim, čujemo se samo piši i sretno, opet i opet i OPET...
nikola svilar nikola svilar 21:58 01.12.2007

Re: Prof Radojevic

nazalost nisam posetio "ostrvo" -

ali cim pomenuste selo - odmah mi u glavi
ona stara humoristicna serija sa ketrin zita džons i dejvidom džejsonom
ne mogu se setiti imena, nesto kao "pupoljci maja" i sl. :)))))

zavidim vam :))))

pozdrav bowdonu!
nikola svilar nikola svilar 22:14 01.12.2007

Re: Prof Radojevic

bosanac



:)))))) stereotip poput plavusa :))))))

Moram ići spavati ujutro ustajem rano, pokvario se helikopter apač, pa me buš zvao da idem da ga popravim


:))))))))))))
nikola svilar nikola svilar 22:19 01.12.2007

OtacPoZakonu

Father in law - dopada mi se prevod! :)))
dracena dracena 08:40 01.12.2007

Upoznajte Anju

Upoznajte Anju


Stolica za nju:
nikola svilar nikola svilar 22:12 01.12.2007

Re: Upoznajte Anju

hvala vam dracena :)
pravi ste "interaktivista" :)))

stolica za anju mi je tako poznata, ne znam ime dizajnera
ali pogledacu u taschenovoj 1000 chairs, ukoliko tu ne bude
ne znam sta bi moglo biti :))))))

moram priznati da ni donji enterijer mi nije poznat.
inace pored cistih ortogonalnih shema, razresenja
ja volim i pokrenut prostor, dakle, organske forme,
zakrivljene povrsine (matematickim recnikom -
grafove funkcija dve realne promenjive)

saradnici frenk gerija su tata-mate za tu problematiku....

koala na prilozima :))))


dracena dracena 09:15 01.12.2007

Unutra

dracena dracena 09:23 02.12.2007

Volim Bauhaus

dracena dracena 09:26 02.12.2007

Bauhaus

Bauhaus je više od pravca u umetnosti. On je način života. :)

nikola svilar nikola svilar 10:09 02.12.2007

Re: Bauhaus

vila tugendhat u brnu - mies van der rohe pretpostavljam. :)))))))
napisao sam jednu otkacenu epizodu o kuci edit farnsvort i ljubavnoj
vezi misa i te usamljene doktorice kao i o cuvenom nemackom paviljonu...

poptuno uvrnuto... ali na pozitivan nacin, razume se
Kazezoze Kazezoze 11:47 02.12.2007

Re: Bauhaus

Bauhaus je više od pravca u umetnosti. On je način života. :)

jeste, hladna umetnost oslobodjena svih osecaja... da se smrznesh. brrrr;-)
Jaril Jaril 12:40 02.12.2007

Re: Bauhaus

hladna umetnost oslobodjena svih osecaja

К'о соцреализам. :)) Само лепша.
nikola svilar nikola svilar 12:55 02.12.2007

Jaril!

Dobro došao čoveče,
kad će taj tvoj novi
Dracenin post o muzici :))))

Čekam a nikad dočekati :)))

A Bauhaus - e pa "švabe" su to :))) svaka im časss... :))))

Jaril Jaril 13:18 02.12.2007

Re: Jaril!

Боље те нашао Човече :)

Ево скрчкали смо нешто, само још да преноћи :))
Нешто о забавњацима :)
А ја те ето чекам да те лепо дочекам као и ти мене :)
(нема везе што смо у туђим кућама :)) )

А кад смо код шваба мени за срце прирастао овај:





Само што је он поприлично увремењен.
Па се надам да ме нећеш обрисати што ти кварим концепцију :))
nikola svilar nikola svilar 14:21 02.12.2007

Re: Jaril!

Само што је он поприлично увремењен.
Па се надам да ме нећеш обрисати што ти кварим концепцију :))


taman posla covece :))
sta ti pada na pamet

stovaser iliti hundertvaser - slikar, borac za ekologiju,
ekscentrik ali umereni, veliki pozitivac i ljudina sto bi rekao nas narod.
cuveno predavanje o tri kože koje je odrzao potpuno
nag sa svojim takodje golim zgodnim koleginicama...
ne znam bas mnogo o njemu ali potrudicu se da saznam sto vise :))))))
dracena dracena 05:01 03.12.2007

Re: Bauhaus

Kazezoze
Bauhaus je više od pravca u umetnosti. On je način života. :)

jeste, hladna umetnost oslobodjena svih osecaja... da se smrznesh. brrrr;-)

Ne, nego čista, tiha, skromna, puna obzira prema okruženju. Poetičnost i strast ovog pravca su spušteni u dublji sloj da ne "smetaju" posmatraču kom nisu potrebni. A onaj kome su potrebni, lako ih pronalazi sam. Filosofija slobode odgovornog čoveka 20. veka, punog razumevanja i ljubavi prema drugim ljudima i planeti, pretočena u umetnost. On je neka vrsta preseka ljudske duše, njegovog racionalnog i emotivnog života, njegovog spokoja i tihe čežnje ili sete. Bauhaus proširuje i produbljuje vidike, melje lažne vrednosti, predrasude i jevtine ideje i ideologije i poručuje: "Čoveče, dobar si i lep takav kakav si, ne naružuj svoje lice i lice sveta jevtinom šminkom! Razruši scenografiju koju ti je postavila prošlost, to su ionako samo šarene kartonske kulise. Odbaci strahove, ne prihvataj ograničenja, ne daj se varati. Izadji u slobodni prostor, udahni i uživaj u lepoti ovog sveta! A posle toga udji ponovo u slobodni prostor. Izvoli stolicu, napravljena je specijalno za tvoju guzu. Hoćeš kaficu? Izvoli u šolji po meri tvojih usana! Tako je dobro živeti ovde i sada, samo ti to ne vidiš od viškova kojim se zatrpavaš! "

Tako ja doživljavam Bauhaus. Možda objektivno nisam u pravu, ali on mene tako radi.
dracena dracena 05:09 03.12.2007

Na istoj liniji

Zarobljeni automobili - više slobodnog prostora za čovekov duhovni život.
(Je li i to ono Rohe-ovo: "Manje je više?"

Re: Bauhaus

Draga Dracena,
K'o da slusam Pazljivog Muza...
dracena dracena 15:49 03.12.2007

Re: Bauhaus

Je li Pažljivi Muž, draga Ana, takodje poštovalac Bauhausa ili to kažeš onako uopšteno?
Gorstak Gorstak 16:21 03.12.2007

Re: Na istoj liniji

Ja sam zapanjen, ma šta zapanjen zaAabeeeeezeeeEeeknut sa činjenicom da je u sredini (levo) smestio crnog oldtajmera koji vredi koliko svi ovi krševi (simke i trabanti) pa puta dva, tri, četiri...
E, a ispod njega takodje jos jedan mercedes koliko se razumem (vidi se samo prednja maska). Mislim da i taj ima dobru cenu kod kolekcionara. To je onaj model kad Prle i Tihi idu u grad maskirani u švabe, a da izvrše diverziju. Paja je uvek bio jako zabrinut, a Zlata, eh Zlata...

Na stranu to što bi se mnogi uzidani kod nas vozili još jako dugo. Ma i na more ako treba.

Re: Bauhaus

dracena
Je li Pažljivi Muž, draga Ana, takodje poštovalac Bauhausa ili to kažeš onako uopšteno?

Jedan od najodanijih!
dracena dracena 18:06 03.12.2007

Re: Bauhaus

Puno pozdrava za Pažljivog Muža i tebe. :)))
lucky loser lucky loser 17:48 03.12.2007

lucky loser

Ovo mi se nekak' posebno dojmi (mislim dio sa Kozarom). Golica mi osobne doživljaje kad smo sa razrednim, tada mi se škola zvala Ivan Goran Kovačić, posjetili tu planinu. Nevjerojatno, ali i moj tadašnji razredni, predavao je njemački (Herr Blumen sind immer richtiger fur Damen, tak smo ga zvali jer je bio sav u njemačkoj preciznosti i udvaračkoj bedastoći), nije dozvoljavao nikakve samostalne ekskurzijice okolo spomenika. Sve pod špagu i u red. Slobodne ravni i tak to, pa zaboravi se Ivek....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana