Nema razloga da ne verujem naučnicima s MIT-a, u čijem sam kampusu provela neko vrlo interesantno po mene vreme, u doba kada sam lupala glavu i oko etičkih teorija filozofa empiričara, racionalista i naravno Kanta. Ljudi su izveli eksperiment, podelili 192 scenarija učesnicima, tražili da im na skali od jedan do 10 procene ponašanje aktera scenarija, a ovi su to savesno uradili, što bi rekli, bez greške, sve dok ih nisu "razmagnetisali". Naime, sa pobrljavelom tačkom iza desnog uha, njihovo prepoznavanje dobra i zla je puklo.
Otprilike u isto vreme kada sam na radiju Deutsche Welle čula ovu vest, videla sam vest da je u selu Dobrotin kod Leskovca umrla starica od gladi, iako je selo bogato a i nije megapolis, ima manje od 200 kuća, pa se ne može reći da komšije nisu znale. Posle vidim na Strongmenovom blogu kako neki pomahnitali čovek urla i zlostavlja neku jadnicu zbog tanjira pasulja, a videla sam i nenormalne reakcije na Youtube, tojest da ih tuđa nesreća, jad i beda - zabavlja.
Pa se nešto mislim, možda nam se mozak razmagnetisao. Možda bi ovi s MIT-a, umesto da po Bostonu navatavaju volontere, mogli da dodju ovde i izmere nam tu tačku.