Eksperimenti u blogovanju

Pantomima

Ivana Knežević RSS / 12.06.2010. u 17:21

Na Portobello Road-u u Kanzasu, Ana ima crvene papučice svoje komšinice, već nošenu pelerinu koju je kupila usput i šešir sa štanda lokalne umetnice. Napunila je džepove orasima prženim u medu, steže ih i drobi u lepljive mrve.

Ulični festival je u toku. Gutači vatre, akrobate na skate-boardima, žongleri i gomile ljudi u krugovima oko njih. Traži prolaze između tela i ushićenih lica dece. Žuri, kad joj se isprečio pantomimičar prekriven belom kredom. Ne razume ga i želi samo da se skloni. On joj gura u ruku pregršt uzica. I one su zaprašene kredom koja se lepi za ostatke meda i oraha. Umesto balona, zakačene su za raznobojne leptire koji lepršaju kao nervoza u Aninom stomaku. Otvara prste i leptiri polete u vis, eksplozija od koje se razbilo nebo. Pokriva glavu i šešir rukama, i ima želju da ga stisne oko grla. Umesto toga, poliva ga dijetalnom koka-kolom koju je zgrabila od prolaznika. Bela boja se topi sa lica, ispod nje on izgleda tužan i postiđen. Pred takvim izrazom prolaznik odustaje od svog napitka i odštete. Koka-kola ostavlja duboke brazde na koži, možda je falična serija.

Deca jure okolo i skaču, pokušavaju da uhvate uzice koje se njišu van dohvata. Ana pokušava da spasi nesrećnog pantomimičara.

- Nemoguće je voleti danas, govori mu utešno.
On klima glavom. Vadi iz unutrašnjeg džepa kaputa maramicu i pruža je njoj. Briše ga po licu.
- Problem sa ljubavlju je što je moraš podeliti sa drugima, nastavlja Ana.
Kreda se lako skida. Žustro razmazuje mešavinu na obrazima pre nego što se osuši.
- I hirovita je kao razmaženi žigolo.
On žmuri pognute glave i pravi grimase dok ona trlja kožu. Liči na grotesknu masku koja menja izraze. Izvlači iz zadnjeg džepa pantalona komad papira, cepa ga, gužva i trpa u usta sa velikim belim zubima. Seda na put prekrštenih nogu i pruža joj jednu lopticu. Žvaće prenaglašenim pokretima vilice, i ohrabruje je da i ona uradi isto. Ana odmahuje glavom, vraća mu maramicu, potom skida pelerinu i ogrće ga. Izuva papučice, uzima ih u ruke. Ide dalje bosa, ne žuri više. Visoko iznad glave slede je leptiri. Nebo je opet celo, bez oblaka i ožiljci se ne vide. Povuče ih za uzice povremeno i oni se obruše kao da prete. Krila je golicaju po obrazima i kapcima i ona zažmuri. Smeši se. Drago joj je da ima društvo. Glatko lice puta pod nogama je opušteno i široko. Ko zna šta je čeka na kraju.
Ko zna.
Ovo je Portobello Road u Kanzasu.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 20:13 12.06.2010

Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

Да ли се он наставља у пут од жуте цигле, да би Ана могла да нађе прах са лептирових крила? Да ли је стварно занима шта је чека на крају, или има поверења у своју босоногост и није превише замишљена? Да ли је пантомимичар научио говор нестрпљења и изгубљености?
Могла бих још, али нећу. И сама постајем хировита.
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:16 12.06.2010

Re: Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

razmisljam
Да ли је стварно занима шта је чека на крају...


Moguce je da je ne zanima. Ne vise od podsticaja da krene.
Put od zute cigle - to bi bio lep nastavak puta.
Bosonogost je tako fin osecaj. Bas lep.
Pantomimicar ce verovatno pokazati sta je naucio, njemu je sve na licu.

Ako ste hiroviti. Lepo.

I hvala.
myredneckself myredneckself 08:16 13.06.2010

Re: Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

Liči na grotesknu masku koja menja izraze.


Ivana, volim sve tvoje priče. Ti majstorski pričaš.
Evo mog malog poklona, da se nasmejemo zajedno
Majstor tišine, neprevaziđeni mag, koji nevidljivo čini vidljivim



Ivana Knežević Ivana Knežević 15:05 13.06.2010

Re: Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

Lepo je ovo devojke - sve cetiri ste na svoje razlicite nacine, a skupa, dale jedan fini ton ovom jutru. Hvala, ja volim takve stvari.

Draga mrns, citanje lica i tela, ili suprotno, izrazavanje kroz govor lica i tela, su vrlo vaznje stvari. A kad neko od toga napravi vrhunski performans art... od obicnih stvari a neobicno. Hvala na poklonu
cassiopeia cassiopeia 09:34 13.06.2010

Re: Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

Ide dalje bosa, ne žuri više. Visoko iznad glave slede je leptiri. Nebo je opet celo, bez oblaka i ožiljci se ne vide. Povuče ih za uzice povremeno i oni se obruše kao da prete. Krila je golicaju po obrazima i kapcima i ona zažmuri. Smeši se. Drago joj je da ima društvo. Glatko lice puta pod nogama je opušteno i široko. Ko zna šta je čeka na kraju.


Ima Aninog u meni toliko da sam juče ostala bez teksta.
A razmišljam već danima o tome da me iščekivanje i razmišljanje o tome šta me čeka ne vodi ničemu osim buri u meni. Smirujem vetrove, tražim taj glatki put pod nogama. Nalazim ga na mahove ali mi je lakše sad kad znam da je tu samo ja skliznem sa njega.
Nije ni važno šta nas čeka na kraju. Važno je biti ovde i sada u onome što jeste i smešiti se.

Ivana Knežević Ivana Knežević 15:22 13.06.2010

Re: Ovo je Portobello Road u Kanzasu.

cassiopeia
..razmišljam već danima o tome da me iščekivanje i razmišljanje o tome šta me čeka ne vodi ničemu osim buri u meni.


Neka i ne postize vise osim bure, ali ne treba se ni osecati krivom zbog toga, draga cassiopeia. Ljudski je imati ocekivanja, zeleti, nadati se, brinuti, pa i stisavati svoje unutrasnje bure. Nauci se ponesto iz toga.

Mozda i ima onih koji se nikada ne izgube predaleko od puta, ne lutaju previse... sad sam se setila razgovora sa jednim prijateljem a u vezi karaktera, i koliko su svi pokusaji izbegavanja takve jedne zveri smesni, dzaba i bajke i sve poucne price.
Mislim da sam bas takav jedan primer navela: hodas putem, recimo, znas kuda ides i kada treba da stignes, ili tako nesto odredljivo i predvidljivo, i onda spazis s desne strane neku lepu sumu. Neko spazi i nastavi dalje, neko i ne primeti, a ja - ja cu sici s puta i otici da vidim cega tu ima. Nema tu neke svrhe pricati - ne treba tako. To jeste tako.
Mozda se ne sidje svakog puta, ali to su sitnice. Ako ti se silazi, sidjes, danas, sutra... kraj nije bitan. On je neizbezan. Pa tako, silaziti ili ne silaziti je samo pitanje stila i inspiracije. I sasvim prihvatljivo. Tako sam ja rasekla taj cvor
stasava stasava 10:59 13.06.2010

ljubav

Mene je najvise dotakla Anina recenica-Problem sa ljubavlju je sto je moras podeliti sa drugima.Razmisljanje da je to problem i da se mora. A, da, tako je. Kao da lepota u sebi nuzno sadrzi bol.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:29 13.06.2010

Re: ljubav

Lepo uoceno i sazeto, stasava. Vrlo ozbiljna stvar. Medju paradoksima koji nas razjedaju, ovaj..
I nema mesta za neku drugu pricu.
bocvena bocvena 11:23 13.06.2010

The world is broken, I'm just fine...


Ivana Knežević Ivana Knežević 15:34 13.06.2010

Re: The world is broken, I'm just fine...

I ovo lepo zaokruzuje ono sto je pocelo cetiri sprata iznad

Idem sada da uradim nesto sa ovim danom.
jasnaz jasnaz 19:31 13.06.2010

meni (to miriše na osmeh



crtež ( mikser

Ivana Knežević Ivana Knežević 23:10 13.06.2010

Re: meni (to miriše na osmeh

Hvala na prilogu i linku, jasna.
Черевићан Черевићан 21:58 13.06.2010

поуке оронуле шатре

чудно било нама деци
из Криве улице
у кловна је и кад плаче
насмејано лице

па смо ими пробали
кезили се кмезили
ал ишло нам ние

сад кад смо одрасли
почесто нам осмех лица
тугу душе скрије
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:12 13.06.2010

Re: поуке оронуле шатре

Lepo ste ovo sazeli, pesniche. Hvala.
radulence radulence 06:11 14.06.2010

.



Ivana Knežević Ivana Knežević 12:18 14.06.2010

Re: .

Kako ste me lepo podsetili na lep film - hvala!
Sa svim svojim vinjetama... Ovo je bio jedan od najlepsih delova - ne znam da li je, veci deo mi se dopao - ali sve skupa je cinilo tako finu celinu. Bez savrsenih rezova i prelaza, prosto fino sakupljeno.
muaddib92 muaddib92 16:44 14.06.2010

It's impossible

Nemoguće je voleti danas




Мало је dark mood, али тако му ваљда изађе са уличним забављачима - тражећи како да зараде кинту, изазову оно што не би хтели
Сувишно је хвалити причу, сама се хвали
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:22 15.06.2010

Re: It's impossible

Znam da je vazno, ali pitam se ponekad zasto publika aplaudira kad je lepsi i glasniji muk. U nekim prilikama, kao ovoj.
Ah, dragi muaddibe, ovo je bila prava stvar.
Hvala!



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana