Izašla je! Objavljena! Ukoričena i veoma lepa. Jelenina nova knjiga. Prva zbirka pesama pod naslovom "Mama tata Sunce sestra i ja".
Mnogo se radujem! Svemu što Jelena napiše, a naročito onom što objavi. Jer moja draga sestra poseduje blistav literarni talenat, mada se prema njemu odnosi krajnje opušteno. U našoj kući jedino pas je nepismen. Svi ostali samo pišu, pišu i pišu... Jelena- ne. Ona režira. Glumi. Organizuje. Bavi se drugim stvarima. Obično je mrzi čak i da popuni aplikaciju za festival a o aplikaciji za vizu i da ne govorim. I dok ja proizvodim deset šlajfni dnevno svakog dana u godini, Jelena jednom u deceniji odluči da sedne za kompjuter. To je to!!!
Kao prva čitateljka, obično ostanem uplakana.
Naredne dane trošim diveći se njenom daru, dok se ona samo ležerno smeška. "To samo ti tako misliš. Drugi ljudi verovatno neće ni razumeti! Ma, kakav sam ja pisac, ja sam nikakav pisac! Nemam strpljenja da pišem, to je samo inspiracija."
Da u njenim očima nemam nešto malo profesionalnog autoriteta, sva Jelenina pisanja bi verovatno završila u fioci.
Zato čim završi prvu verziju, počinjem da je pratim i da joj nad glavom neprestano meljem varijacije imperativa: OBJAVI! Nađi izdavača, javi se Ovom i Onom i Ovom, pošalji Ovoj i Onoj i Ovoj, pročitaj, uredi, objavi, objavi, objavi!
Potežem teške fraze! Zaglavimo i do duboko u noć. Komšije verovatno misle da prisluškuju ponoćni sastanak kružoka teoretičara-amatera.
Nekad mi upali, nekad ne... Ovog puta je upalilo!
Ovog puta sam, doduše, u susretu s rukopisom, shvatila da imam veoma mnogo razloga da insistiram. Pesme su me zaista ostavile bez daha!
Ne zato što su Jelenine, nego zato što kao da nisu.
Naš otac Zoran, kad vidi da se Jelena stužila ili da joj iz nekog razloga nije dobro, često joj je savetovao da piše pesme. I pisala je. I ja sam pisala. I uverile smo se da poezija ima lekovito dejstvo. Možda smo baš zbog toga naučile da se prema pesmama odnosimo s dozom prijatnog nipodaštavanja. Da poeziju posmatramo odvojeno od "ozbiljne književnosti" , kao "laku" , usputnu formu, koja ne zahteva mnogo intelekta i muke. Tako smo počele da se bavimo slemom.
Tako smo, što posle više od stotinu nastupa mogu da kažem, postale čak i prilično poznate slemerke na Balkanu. "Bacanje rima u vis i bisera na pod kafane" ustanovile smo kao omiljenu razonodu. Uz matrice i slavujski vokal Igora Markovića zvanog CUTOUT MC neke smo stvari čak i snimile.
Nisam se začudila kada sam videla kako Jelena u veoma tužnoj, životnoj i porodičnoj situaciji u kojoj smo iznenada se zatekle- piše. Pesme, naravno.
Začudila sam se kad sam videla: kakve.
Na tragu Vaska Pope ili Jelene Švarc, moja Jelena razvila je potpuno posebnu estetiku. Pročišćenih asocijacija, kratkih, jednostavnih stihova. Ličnih i opštih. U patosu a bez patetike. Sasvim iskreno i sasvim ozbiljno, progovorila je o onome što je zaista važno. Bez fola, bez rime, bez igranja leksikom, bez opterećivanja metrikom i formalizmom, napisala je zaista VELIKU knjižicu.
Nešto što ne liči ni na šta što je do sada radila.
Na njen uličarski roman "Betmen nad Zvezdarom" , koji je doživeo četvrto izdanje i koji ima brojne fanove. Bez sve šale! Jednom su je na Brodiću neki klinci molili da im se potpiše u lične karte. Kad sam videla da je snimaju, mislila sam da je znaju sa Karaoke obračuna. Ma, kakvi!
"Izvini, ti si Jelena Bogavac?"
"Ja sam." , kaže važno.
"Ti si, brate, jebote, napisala Betmena nad Zvezdarom?!"
?! ?! ?! (ko kaže da klinci ništa ne čitaju?)
Ipak, "Mama tata Sunce sestra i ja" nešto je sasvim drugačije.
Zrelije. Svevremenije. Prevodivo.
Podsetilo me je na ruske filmove, na "Dela i dane monahinje Lavinije", na roman Dimitru Radu Popeska "Anastasijin žalan beše hod" koji je svojevremeno, na drugoj godini akademije adaptirala i režirala... Posle je sve pošlo drugim putem! Podsetilo me je na Jelenu kakva jeste, kad ne pravi populističke predstave, ne šarmira auditorijum i ne pozira na javnom nastupu.
Na moje insistiranje u stilu: "Nemaš prava na ono što si već napisala! Ono što je napisano pripada svima!!!", odlučila se da zbirku objavi.
Upravo nekako u to vreme dobili smo mail sa uslovima konkursa za ediciju Istok-Zapad koju objavljuje matična biblioteka "Svetozar Marković" iz Zaječara.
Poslala je rukopis - čime me je privremeno ućutkala - a onda, mislim da je i zaboravila na čitavu stvar. Pre mesec dana joj je javljeno da će knjiga biti štampana. Uređivački odbor u sastavu: Tihomir Brajović, Đorđe Despić i Gojko Božović, među 213 prispelih rukopisa proze, poezije i esejistike, odabrao je Jeleninu zbirku kao jednu od pet knjiga za objavljivanje.
Ona se obradovala. Ja nisam preterano. Znala sam da će tako i biti!
Ipak, danas dok držim, prevrćem i listam knjižicu koja pored divnog sadržaja, veoma lepo izgleda, moram da kažem kako se ponosim.
Analiziranje poezije najbolji je način da se ona uništi.
Zato se time neću baviti.
Neću postovati ni neku od pesama. To zadovoljstvo prepustiću autorki, ako i kada bude za to raspoložena. Do tada, želim samo da vam skrenem pažnju... "Mama tata Sunce sestra i ja" događaj je na domaćoj književnoj sceni. Naročito onom njenom delu koji se tiče "pesničenja". :))))
Autorka romana "Betmen nad Zvezdarom" predstavila se kao pesnikinja, u jednom sasvim novom svetlu. Nežno, ozbiljno, duboko i svedeno...
Živim sa genijem. :-)
Verujte mi, nije to lako. :-)))))
Preponosna Sestra Bogavac Mlađa.
p.s.
Naravno, treba pomenuti da su u istom kolu edicije Istok-Zapad objavljene i knjige "Tupan i njegov pedagog" Duška Novakovića, "Književnost i svakodnevica" Vladislave Gordić Petković, "Dve dana bez Marte" Biljane Milovanović, "Utopljice" Milena Alempijevića i "Strasti" Branislava Stanojevića.
Nisam stigla da pročitam ove knjige, ali mi se (sudeći po odeljcima koje su autori i autorke pročitali na prvoj, zajedničkoj promociji u Zaječaru) čini da je zbirka "Mama tata Sunce sestra i ja" izašla u finom društvu.