Mogu li se, u Beogradu i Srbiji, na prste jedne ruke nabrojati ljudi, poput Bogdana Bogdanovića, antifašiste, profesora, umetnika, humaniste, gradonačelnika Beograda... Pa ipak jedva da se našlo mesta za vest da je u toj i toj godini, preminuo u Beču. Možda zato što je bio redak, možda zato što je u II svetskom ratu, kao antifašista bio na strani partizana, možda zato što je bio humanista, možda zato što je bio kreativan, možda zato što su ga studenti voleli, možda zato što je bio gradonačelnik Beograda - kao rođeni Beograđanin, možda zato što se suprotstavio SANU i dao ostavku na članstvo, možda zato što se suprotstavio velikom Slobi, možda zato što ga je svet priznavao i uvažavao, možda zato što je radio i stvarao do poslednjeg trenutka...
Ili je sve tako jer su ga iz Srbije oterali oni koji su, svojevremeno, na vratima njegovog stana u Beogradu ispisivali crvenim slovima “Ustašo”. Hoće li mu neko, bar danas, reći : “Izvini Bogdane i hvala ti na svemu”
Biografija (B92)
U Beču je u 87. godini preminuo Bogdan Bogdanović, bivši gradonačelnik Beograda. Kako su javili austrijski mediji, Bogdanović je umro u bolnici, od posledica srčanog udara.
Istaknuti intelektualac, profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Bogdanović je autor velikog broja spomenika posvećenih žrtvama Drugog svetskog rata, među kojima su spomenici u Mostaru, Prilepu, Beloj Crkvi i Jasenovcu.
Njegovo prvo ostvareno delo je "Spomenik jevrejskim žrtvama fašizma", a prva objavljena knjiga "Mali urbanizam". Zbirka njegovih intervjua od 1983. do 1993. objavljena je u knjizi "Glib i krv". Dva puta je nagrađivan Oktobarskom nagradom grada Beograda, prvi put za Spomen-groblje žrtavama fašizma u Sremskoj Mitrovici 1961, a drugi put 1966. za Spomenik u Jasenovcu. Dobitnik je i Herderove nagrade.
Zlatni orden grada Beča za posebne zasluge dodeljen mu je 12. marta 2003. godine. Mesto i vreme sahrane Bogdanovića naknadno će biti saopšteni.