- letnja dugodnevica (solstice) je danas, 21.06. i u 12.28 počeo nam je Dan najkraće noći i to na "našoj polovini Zemlje" (koja se, samo zato što smo se mi ljudi tako dogovorili, naziva "gornjom" ili "severnom", što odmah mora zvučati sasvim šašavo svakome ko uključi mozak i zamisli Univerzum, jer tada jasno vidi kako to ume da bude smešno i blesavo, kao i mnoge druge rutinske, mnogoponavljaljuće čovekolike predstave koje imamo o svemu i svačemu) -
Letnji solsticij (dugodnevica, suncostaj) je vreme najdužeg dana (obdanice) na severnoj hemisferi koji označava dolazak leta i "trodnevno visoko stajanje Sunca", slično kao što zimski solsticij u decembru označava "Dan najduže noći" i "trodnevno nisko stajanje Sunca" na najnižoj tački neba.
Koliko god dugo da postoje pisani tragovi o ljudima, koliko god legendi i mitova smo uspeli da upamtimo i sačuvamo od zaborava, sve, baš sve, govore o proslavama i zimskog i letnjeg solsticija, o ritualima, obredima, verovanjima, običajima ljudi širom planete koji svi neverovatno liče jedni na druge koliko god i sasvim očigledno, u pradavnim vremenima ljudi bili geografski međusobno veoma udaljeni i naizgled bez ikakvog kontakta. Kretanje Sunca je povezalo mitove i legende, vremena i prostore, ritale i običaje ljudi koji nikada nisu saznali jedni za druge. Niti će, ikada.
Uz ivanjske običaje letnjeg suncostaja, vezana je jedna čuvena komedija - William Shakespeare „San Ivanjske noći“ (A Midsummer Night's Dream, 1594.). ili - "San letnje noći". Čudesna priča.
Celokupan život ljudi je neverovatno dugo zavisio isključivo od Sunca i otuda verovatno sve te neverovatne ritualne sličnosti od kojih smo, vremenom, uspeli (o, kako je to "mudro" i nepotrebno bilo! i kakve smo silne nevolje time napravili!) da napravimo razlike i da sve "bivše sličnosti" zovemo paganskim, drevnim, primitivnim običajima, za razliku od ovih novijih, vezanih za u međuvremenu stvorene religije koje zovemo "modernim običajima".
Jes`, paz` da nisu "moderni".
Jedan od običaja kod Slovena upamćenih (i tako slični kao kod drugih!) su "ivanjski krijesovi" i rituali "Ivanjskog cveća".
"Ivanjski krijesovi običaj su paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.
Riječ je zapravo o pretkršćanskom narodnom običaju koji pripada ciklusu običaja vezanih uz zimski i ljetni suncostaj, te proljetnu i jesensku ravnodnevicu. Ivanjski krijesovi vezani su uz žetvene običaje i početak ljeta.
Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj, te je to bio najduži dan u godini. Kako je julijanski kalendar (365,2500 dana) bio nešto duži od tropske godine (365,2422 dana), astronomski se suncostaj pomicao svakog stoljeća za otprilike tri dana, što je zaustavljeno reformom kalendara pape Grgura XIII. i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara. Otada ljetni suncostaj pada oko 21. lipnja. Ivanjske su svečanosti ipak u mnogim dijelovima Evrope ostale vezane uz svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja."
Jovan (Ivan) Krstitelj rođen je na letnji, a Isus na zimski solsticij, po legendi, i prvom se u čast pale ivanjske vatre, a drugom - badnjak, bar u našoj tradiciji (a badnjaka ima i kod drugih naroda).
Venčiće ivanjskog cveća pletu devojke o suncostaju i bacaju ga u vodu. Legende kažu da put tog cveća pokazuje devojci znakove nekog imena po vodi ili pokazuje put do njenog dragog. Legende još kažu da "midsummer" magija ume da učini da pleteno ivanjsko cveće plovi i uzvodno i nizvodno i visokim i niskim letnjim vodama.Dan najdužeg svetla potpuno izmeša san i javu, magija tame noći je kratka i slaba i živi se tri dana negde između, po ivici maštanog i stvarnog.
Najbolje vreme i način za življenje, tako ja mislim.
Kažu, takođe, (ako ne lažu) da se svi snovi snevani u noći letnjeg solsticija - ostvaruju, da za vreme letnjeg "suncostaja" ljude u snovima pohode vile i druga čudna šumska bića i da se treba čuvati razgovora sa njima u snovima, osim ako niste - Shakespeare, koji s njima zna i ume.
Ove godine i u ovom našem veku, skoro 40% stanovništva planete živi u gradovima, dobar deo njih nikada (zbog jakih svetala megapolisa) ne uspe da vidi jasno, svetlucavo, blistavo i čitko noćno zvezdano nebo, a o livadama sa ivanjskim cvećem možda vide samo koju reportažu (ili "skinu youtube" ) sa prizorima rituala u čast letnjeg solsticija i možda ih sve to zainteresuje, a da ni sami ne znaju zašto baš. Ali ih nekako natera da se zamisle i pogledaju unaokolo.
I čak ako propuste sve neposredne prizore iz prirode ostaće im zauvek - Shakespeare. I Midsummer čarolija sažeta u stihove i reči koje dodirnu svakog ko ih pročita, znao ili ne znao išta o tome kako kao planeta Zemlja jurcamo po Univerzumu i oko Sunca, beležeći solsticije i ekvinokse i brižljivo ih pohranjujući u kolektivno pamćenje...