Krecemo ka izlazu, a onda -shok!!! SAUNA!!! Ne, to nije vrucina, to nije sparina, to je prava pravcata sauna!!! Jeste toplo, ali ja udisem vlagu, udisem miris i ukus palmi i vlage u vidu kapljica! To je ono o cemu su mi govorili. Ne mogu da se naviknem (jos nisam, a ovde sam vec tri dana), ali nastavljam prema njegovim kolima. Tu je sa svojim ocem, dosli su po mene. Prilazim niskom kinezu koji lici na onog glumca iz Gremlina, ili Karate Kid-a! Upoznajemo se, zele mi dobrodoslicu, i ulazimo u auto. Neki ogromni Toyotin kombi. Ljubazni su, pokusavam da razaznam jezik kojim mi se obracaju, ali shvatam da je to engleski sa veoma cudnim kineskim akcentom! Ufh, bice ovde tesko, pomislih tada. Objasnjavaju mi da cemo ostati danas u Kuala Lumpuru, a ujutro rano krecemo za Penang. Kazem ok, taman malo da vidim grad. Dok se priblizavamo gradu, raznaznajem dobro (sa slika) poznate obrise KLCC - kula blizankinja, onih okruglih, spojenim mostom! Umoran sam, i dalje nisam svestan gde se nalazim. Ne - ja ne gledam knjigu koju imam kod kuce "100 najlepsih gradova sveta" koju sam dobio od mojih za diplomu! Ne, oni tada nisu ni znali da cu ja jednog dana uci na stranu gde je Kuala Lumpur i nestati kroz korice knjige i setati upravo tim ulicama! Da, ja sam zaista ovde!! Kule su oko mene, i jos na desetine drugih podjednako zanimljvih solitera i tornjeva. "WOW!" samo mi se omaklo iz usta. Oni se smeju.
A onda, jos jedan shok! Pa ovde je sve naopako! Voze levom stranom ulice! To nisam znao, a i da sam znao, potpuno je drugacije kada sam zaista u kolima, i kada na raskrsnici skrece u levu stranu puta a ne desnu! Sav se trzam i strecam pri svakom skretanju - poginucemo!!! Ne, samo treba da se naviknem. Uh, zamisljam kako ja ovde vozim - prva raskrsnica, i odmah sudar, garantujem! Ok, zamisljam u sebi sebe ovde na motoru - ne ide - u nekom sam jarku posle pet minuta voznje! Dalje, zamisljam se na biciklu - ne - stani, to ni ne pomsiljaj! Ok, peske?! Ni to ne zelim, nema problema, necu izlaziti iz stana, sta ce mi ulica u zivotu! Hehe, naviknucu se nekako. A to sto su oko mene samo palme, banane i palme kokosa, to je tek cudno, i neverovatno! Pa, neko dolazi u ove krajeve na dvonedeljni odmor, a ja cu to gledati svaki dan kroz prozor, na ulici (ako prezivim prelaske iste), posle posla, vikendima! WOW, opet to wow!
I tako smo se kretali po ulicama koje imaju sve po cetiri trake minimum, kao da su autoputevi, i to ih ima na stotine, u gradu koji jedva da je malo veci od Beograda, ali isto je guzva, tako da - isti smo,hahaha! Sve je veliko, sjajno, nije toliko cisto, ali nema veze. Sve table na putevima su ogromne, ali i dalje mi je sve naopako u glavi od voznje levom stranom!
Stizemo do njegovog prijatelja, i izlazi samo njegov tata, a mi idemo na sastanak. Kakav sastanak mislim se u sebi, pa ne znam gde se nalazim!? Dok smo se vozili krece pljusak, tj.provala oblaka!,Joj, bas sam neki baksuz,mislim se,dolazim u tropsku zemlju, gde je non stop leto, i evo je kisa. I taman sto sam to razmisljao, prestalo je! I odmah se sve osusilo! Eto, takva je klima. A na putevima kao komarci - motori, skuteri, zuje i jure,kao musice. A kako krene kisa oni svi pod nadvoznjak, i onda deluje kao mravinjak, hahaha, bas su smesni!
Ulazimo u neku ulicu, stizemo pred dvoriste, ispred hale u kojoj se radi neko snimanje. Tu smo da se sa njegovim poznanikom dogovorimo za neku saradnju. Svi me cudno gledaju, svima sam visok. I svi pricaju kineskim akcentom engleski jezik, bas je tesko sve to razumeti. I opet sam umoran, samo cujem neko vristanje iznad mene, shvatam da je to neka vrsta ptice, ili majmuna - da, ima ih ovde na svakom cosku! Mada se plase ljudi, pa im ne prilaze.
Zavrsavamo sa sastankom, i idemo do mesta gde cemo prespavati.