naravno da nije.
džon meklaflin je još uvek živ.
ali jedan od najuticajnijih
sigurno jeste.
džef bek je gitarista za gitariste.
Svi njegovi eksperimenti,
prefekcionizam, istraživanja zvuka i
neverovatna preciznost ga zaista stavljaju na
posebno mesto.
Nikada nije mario za slavu,
i sve one stvari koje popularne muzičare neizostavno prate.
kad su ga stounsi pozvali, posle smrti brajana džounsa,
otišao je kod njih, probao jednu svirku,
okrenuo se i otišao. ničega tu nije bilo za njega,
neinventivna muzika i preveliki cirkus
ga nikako nisu privlačili.
samo muzika i samo gitara su uvek,
uvek bili ceo njegov svet.
sve što je imao da kaže, sve promene kroz koje
je prolazio, svo njegovo sazrevanje
se čuje u tom neverovatno
izražajnom i preciznom zvuku.
da nije bilo njegove radoznalosti, i beskrajnih eksperimenata,
sa fuzzom, sustejnom, fidbekovima, distorzijom,
ne bi bilo hard roka ni svega kasnije proizašlog iz njega.
nikako nije mogao da se svrti u jednoj grupi,
njegova stalna potreba da se menja,
i istražuje taj moćni zvuk, ga je vodila iz
saradnje u saradnju jer je oduvek znao
da kroz odnos gitare i drugih instrumenata
najbolje može da kaže sebe... nije mu prijalo kada
je on jedini solista, a svi ostali su u njegovoj senci.
saradnja sa nadahnutim klavijaturistom janom hamerom
iz mahavišnu orkestra je otvorila beku
potpuno novo izražajno polje...
on je bio inovator, divlje dete engleske bluz
gitare i to mu nije bilo dovoljno,
hteo je drugačije uticaje...a hamer je ponudio svu širinu
fjužn pristupa...kompleksnu muziku sa džez, soul i
world music uticajima...prostor u kome je
bekova gitara mogla da peva, plače,
urla, vrišti u prekrasnom dopunjavanju
sa sinth zvukovima i komplikovanim ritmovima,
a da to i dalje bude rok & rol.
u stalnoj potrazi za savršenom ritam sekcijom
( bogart i apajs mu nisu bili dovoljno dobri svojevremeno)
u poslednjih nekoliko godina radio je sa
vini kolijutom, iskusnim bubnjarem koji je svirao sa doslovno
svim velikim imenima od frenka zape do čika korije,
i čudom od deteta tal vilkenfild, koja izgleda kao slatka kovrdžava
tinejdžerka a svira kao džeko pastorijus i stenli klark.
i omekšao je bek...
kada pogleda u malu tal, osmeh mu ne silazi sa lica,
kao da je ponosni roditelj...
preporučujem snimak koncerta
Beck: Performing This Week...Live At Ronnie Scott's
neobična je svirka, u malom prostoru,
na maloj sceni, svi su veoma blizu
hvataju se pogledima, i zvuče kao
savršeni mehanizam
mozete u publici da vidite pejdža, plenta,
bon džovija i još poneke poznate face kako se tope...
uz to, odlično je snimljen, svaki detalj
i nterakcija muzičara se lepo vide,
imaćete osećaj da ste tamo.
pogledajte taj snimak, jer ovo što nas čeka u sava centru
za dvadesetak dana je opet nešto sasvim drugo.
iz prethodne ekipe tu je samo pijanista džejson rebelo,
koji je dugo svirao sa stingom, a sada
vidno zadovoljan istražuje nove zvučne prostore
na sintesajzerima, i ima zaista posebnu vezu
sa bekovom gitarom..
na bubnjevima je stari bekov saradnik (iz vremena albuma
Wired ) narada majkl volden, bubnjar sa zapanjujućom
dugogodišnjom karijerom,
na basu je ronda smit, koja je bila u prinsovom bendu...
i postala priznati muzičar alli i autor...
oni će predstaviti novi album emotion & comotion.
fino izbalansirana muzika, neobično za beka,
ima instrumentala i vokalnih kompozicija,
njegovih pesama i obrada, zanimljivih gostiju...
jeste omekšao džef bek...ali itekako ume da prži.
ps. vreme je da se nabave karte. ne bi smelo da se propusti.