Uhvatim sebe ponekad
sa žarkom željom da budem srećna
i najpre se nasmejem
jednoj takvoj preljubi
Smešan mi je i buržoaski kvalitet
moje naklonosti ka stranama
moje prirode
na kojima pišu prstima početnici
stidljivi buntovnici i usamljeni kritičari prirode i društva
I moj nonkonformizam je iz iste familije b.
(bez prideva ‘moja' ovo bi bila obična priča
o promiskuitetu
i ja siroče)
I najdublji jad
crnilo od koga ne znam za gušće
na zvuk telefona se uljudno skloni u stranu i sačeka
da odgovorim uvežbanim glasom
u kome modulacija vaspitanja i negovana kurtoazija
okrenu glave od nerešenih domaćih afera
i izvedu svoj trik za publiku
kao naučene životinje
U razgovoru osoba na drugom kraju oseti tanane varijacije
ili ne stigne da oseti ništa
jer se samopouzdanje moje životnosti
probije ispred
zalepi za mikrofon
i peva
Kao klasika izgubljenog vremena
rani dvadeseti vek
Nakon predstave okrenem se opet mom jadu
on se smanjio na ružnog čovečuljka
sa nastrano velikim apetitom
i ja ga otvoreno gledam s visine
U iscrpljujućem ratu sa sobom
ja, kojoj je žao da nije doživela 60-te u Americi
i ljubila se sa dugom
(eufemizam za mnogo šta, ako je prevod neophodan)
ponavljam sa entuzijazmom slogan
‘make love not war'
i izdam svoje najdublje emocije
za šansu da se nasmejem
Licemerje je vežba samodiscipline
kao kad se rukujem sa čovečuljkom u crnom
i obećam mu na izlazu
‘do sledećeg puta'
Spartanski obučena
ne podnosim poraze
i za svako padanje na kolena
bih nekoga ubila
(niske strasti
moje, moje i opet moje
uvek zaposle
metafore u kojima neko krvari)
Ali ja nisam ubica
I crveno me najpre podseti na maline
Prostodušno volim da pevam
Kao idilične seljančice iz vremena
kad se njihov duhovni život
svodio na nejasno nacrtan izvrnuti luk na licu
koji naznači nemerljivu radost
Moja druga ja
kao androgini romantični pesnik
leži na travi pored
i gleda sa podsmehom u nedostižno
I onda ja
zavedem onu drugu ja
i sve se ori od pesme
i mogla bih umreti od sreće
ja
i moja druga ja
u preljubi
sa sobom