Društvo| Film| In memoriam| Kultura| Umetnost

Tomislav Gotovac, Umetnik (1937 – 2010)

Nebojša Milenković RSS / 03.07.2010. u 19:18

Tomislav Gotovac (alias Antonio G. Lauer) nije bio sa ovog sveta. On je u Umetnost i u Život naprosto došetao iz nekog filma, interžanrovskog, godarovski haotičnog... Odrastavši i duhovno i intelektualno se formirajući na filmu, stripu, džezu i teatru čitavo svoje postojanje posvetio je umetnosti ― baš kao što je i sada, strukturalistički promišljeno, podjednako filmski, odšetao natrag. Uostalom, čitavog života sve fenomene sveta koji ga je okruživao, posebno fenomene umetnosti, Gotovac je lakonski objašnjavao rečenicom: Sve je to Movie...

Za  Toma Gotovca u filmu najbitnija je bila atmosfera, u umetnosti ― istina. U centru pažnje arta kog je stvarao nalazio se sam umetnik, odnosno njegova potreba da se žive vlastiti snovi, potreba da se ideali učine dostupnim i mogućim: Nisam pravio razliku između života i filma... Činjenica njegovog umetničkog postojanja na bivšejugoslovenskoj i hrvatskoj umetničkoj sceni - od samih autorskih početaka iz ranih šezdesetih foto-performans akcijom Glave iz 1960, poslednjim performansom Dva muškarca i jedna žena (sa Vlastom Delimar i Milanom Božićem) izvedenim 2.septembra 2009, pa sve do umetnikove smrti u Zagrebu 25. juna 2010 - bila je posvećena dokazivanju kako se može biti samostalan i nezavistan: Otkako sam se umjetnički osvijestio, nikada nisam pripadao nikome. Uvijek sam bio neka vrsta avangarde iako riječ avangarda ne volim upotrebljavati, meni je to strano. Stopivši vlastite energije u jedinstveno postojanje umetnošću  –  umetnik i njegova umetnost stavili su se u funkciju permanentnog rada na osvajanju slobode, rušenju tabua, razmicanju i negiranju granica...

 

Glave, foto-performans, 1960.
Glave, foto-performans, 1960.

 Čitavog života Tomislav je bio i ostao neprilagođen. Itekako svestan činjenice da biti dosledan najčešće znači biti sam ― Gotovac jednostavno nije želeo da se prilagođava bilo kome i bilo čemu. Poznata dilema živeti od umetnosti ili živeti za umetnost kod njega se u savršenoj ravnoteži sklapa u: živeti umetnost.

 Njegova neprilagođenost vremenom je poprimala karakter umetničkog, etičkog i estetskog kredoa. Do ovih kategorija Tom Gotovac je itekako držao ― baš kao što je do fanatičnosti u podjednakoj meri bio rešen i u tome da nikada ne bude u društvu sa budalama.  U tu svrhu Gotovac je: provocirao, iritirao pa čak i sablažnjavao one za koje je umetnost bila tek obična popodnevna ili udobna vikend-zabava, puka estetička potreba ili mondenski hir.

Striking, akcija, Bgd, 1971.
Striking, akcija, Bgd, 1971.
 

Javno telo Tomislava Gotovca

 

Mnogo više od ovih dana ponavljanih detalja njegovog zemaljskog životopisa ― počev od rođenja u Somboru, 1937. godine, započetih pa napuštenih studija arhitekture, zatim diplomiranja na beogradskoj Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, političkih progona kojima inicijalno biva izložen već od 1972. zbog glume u filmu Plastični Isus Lazara Stojanovića, opusu koji broji 50-ak autorskih privatnih, eksperimentalnih, plasticni-isus-001.jpgnekonvencijalnih, underground filmova, više od 100 performansa, izložbi, muzejskih i privatnih kolekcija, i mnogo toga drugog ― Tomislav Gotovac ostaće upamćen po svojoj

beskompromisnosti koja ga je, rekli bi površni, na kraju skupo koštala. Bolestan, star i sam ― kao u svojevrsnoj egzistencijalnoj parafrazi poznatog rada Gorana Trbuljaka ― Tomislav Gotovac sa ovog sveta otišao je u društvu najbližih prijatelja. Sramotno napušten od svih onih koji od umetnosti i od umetnika itekako dobro žive: države, ministarstava, umetničko-galerijskog sistema,..., sa mizernom penzijom koja jedva da je pokrivala osnovne životne potrebe, u stanu bez gasa i bez tople vode. Dostojanstveno, bez dramatike i patetike, Gotovac je otišao nasmejan - tačno onako kako je i živeo, postajući otelotvorenje one doslednosti i cene koju su oduvek plaćali svi koji su imali privilegiju i sreću da žive svoje snove i budu istinski slobodni, izvan svih diktata politike, institucija, umetničke scene, tržišta, pomodarstava, klanova, interesnih grupa...

 

2 muškarca i 1 žena, 2009.
2 muškarca i 1 žena, 2009.

 

Počev od ranih foto akcija i eksperimenata sa filmom iz ranih šezdesetih, sve do performansa koje je izvodio bukvalno do pred smrt, Gotovac je problematizovao, ispitivao i kroz autorsku praksu neposredno demonstrirao telesnu prirodu i karakter (savremene) umetnosti. Kod njega umetničko (umetnikovo) telo postalo je umetničko delo. Ono, pri tom, nije bilo proizvođač estetizovanih predmeta za malograđansko uživanje. Naprotiv – Gotovčevo umetničko telo bilo je politička (socijalna) mašina, u neprekidnom radnom procesu, proizvodeći: akcije, ideje, stavove, relacije, energije, odnose, senzibilitete... Kao jedan od najznačajnijih reprezenata body arta u umetnosti današnjice, Tomislav Gotovac vlastito telo učinio je prostorom na kom se odvijala permanentna drama postojanja umetnika koji je vremenom postao vlastita umetnost: šokantna, sugestivna, ponekad brutalna, bolno realna, intelektualno nepotkupljiva.

 

 

 

 

 

Ma koliko na prvi pogled izgledala glasna, pa čak i bučna ― njegova umetnost u svojoj suštini bila je samoispovedna, intimna. Prihvativši na sebe mnogo više nego što se na ovim prostorima u umetnosti uobičajeno prihvata, Tomislav Gotovac vlastito umetničko telo učinio je medijumom kroz koji su se odražavale i prelamale velike drame, lomovi, stradanja i ideologije našeg vremena. U njegovom slučaju umetničko telo bilo je radikalno telo ― telo koje ne pristaje, koje se opire, telo koje progovara, suprotstavlja se, apeluje, vrišti, viče, zapomaže... Njegova umetnost, samim tim i život, predstavljala je  drastičan, dodao bih i dramatičan, spoj intime i javnosti. U otuđenom, globalizovanom svetu koji je često bio predmetom njegove oštre kritike, svetu u kom se emocije i emotivnost doživljavaju kao mana ili slabost, Gotovčevi činovi samoogoljavanja ne mogu se doživeti nikako drugačije nego kao činovi istinske hrabrosti i intelektualnog poštenja. To telo koje je vlastitu golotinju, psovku i pornografiju učinilo legitimnim umetničkim sredstvima ― itekako podesnim za razbijanje malograđanštine, lažnog morala, institucionalnog licemerja i ideoloških perverzija ― jeste bilo, parafraziraću naslov poznate knjige, telo koje (nešto) znači

 Smešteno unutar trougla umetnost ― politika ― erotika, Gotovčevo umetničko postojanje (postojanje umetnošću) svedoči o jednoj od najuzbudljivijih intelektualnih pustolovina u umetnosti i kulturi druge polovine XX i samih početaka XXI veka.

 

 

 

Atačmenti



Komentari (55)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

JJ Beba JJ Beba 19:49 03.07.2010

R.I.P

Bio je mnogo zanimljiv lik.
Pamtim ga sa beogradskih ulica i kafana.

Poslednje što sam videla od Tomice su akcije sa zagrebačkih ulica koje je pokazao pokojnoj Sonji Savić u jednom od njenih poslednjih talk show emisija koju je vodila na nekoj našoj tv.

Last Goodbye

strudlanudla strudlanudla 23:12 04.07.2010

Neponovljivi Tom

Nebojša,

da, upravo tako – veliki, dostojanstveni Tom otišao je onako kako odlaze velikani
Mnogo sam se potresla kada sam čitala tekst iz bolnice – svakako,
puno hvala za ovo emotivno podsećanje:


Umjetnik zaboravljen od države: Tom Gotovac ostavljen u ubožnici



Tomislav Gotovac hrvatski filmski redatelj, performer, multimedijalni i konceptualni umjetnik i glumac prije nekoliko dana zbog ozljeda koje je zadobio prilikom pada u vlastitoj kupaonici smješten je u Specijalnu bolnicu za produženo liječenje u Dugoj Resi, koju upućeni zovu ubožnicom. Gotovac je trenutno nepokretan, ali priseban. U kupaonici je proveo tri dana dok se za njega nisu zabrinuli njegovi prijatelji i pozvali policiju, koja je uz pomoć vatrogasaca provalila u njegov stan. Budući da živi sam, od primanja koje mjesečno iznose oko 1500 kuna i nije se sposoban fizički brinuti o sebi, ustanova u kojoj se trenutno nalazi stupila je u kontakt sa socijalnom službom iz Zagreba koja bi trebala naći rješenje za smještaj Tomislava Gotovca.

'Gotovac ne bi trebao biti kod nas'

Za Nacional.hr, dr. Bachir Hoteit iz Specijalne bolnice za produženo liječenje u Dugoj Resi, objasnio je u kakvom je zdravstvenom stanju Tomislav Gotovac i kakvi su mu izgledi za oporavak:

"Kod Gotovca je najveći problem suorganski sindrom, što znači da je on zbog psihičkih promjena koje su nastupile postao nepokretan. Najveći problem je njegova psihička uznemirenost, s tim da on nije agresivan tip, nego je više miran i povučen. Gotovac zbog svoje dijagnoze ne bi trebao biti ovdje, njemu je potreban adekvatan smještaj, gdje bi netko skrbio o njemu. Mi ćemo ga zadržati ovdje dok mu se ne nađe prikladan smještaj jer se on sam o sebi ne može brinuti."

Ambijent u kojem se umire

Iako je njegova bivša supruga pokušala riješiti Gotovčec slučaj smještajem u dom za stare i nemoćne, inicijativa nije uspjela jer očito nije bilo dovoljno volje ni razumijevanja za rješavanje sudbine Tomislava Gotovca, koji je svojim radikalnim i beskompromisnim umjetničkim i životnim stavom često izazivao kulturni i politički establišment.

Ekipa portala Nacional.hr posjetila je Tomislava Gotovca u bolesničkoj sobi, a na pitanje "kako ste?", dao je sebi svojstven odgovor: "Pa čujte, proljeće je, a ovo je vrlo druželjubiv ambijent u kojem ljudi umiru." Opisao je i kako je pao: "Bio sam u kupaonici, gol, osjetio sam slabost i u tom trenutku izgubio sam svijest. Kad sam došao k sebi, ležao sam u kadi i nisam se mogao pomaknuti. Mislim da sam tako ležao tri dana. Nisam vikao niti paničario znao sam da će me moji 'frendovi' spasiti."

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 20:12 03.07.2010

o vlasti delimar,golotinji&političarima...

JJ Beba JJ Beba 20:44 03.07.2010

Re: o vlasti delimar,golotinji&političarima...

našao si Tomija i Sonju....super

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 23:12 03.07.2010

Sve je Movie !

- Mislim da u svojim filmovima najviše uživam ja sâm. Ali ja bih bio najsretniji onda kada ne bih morao ništa drugo raditi nego samo gledati.

- Pa ti stalno gledaš.

- Da, ali moraš živjeti, u tome je stvar. Štos je u tome: kad sam počeo raditi, prozvao sam to svojom prvom režijom; učinio sam to naprosto zato da me ostave na miru mogao gledati svoj movie, da bih non-stop mogao gledati svoj movie. To je bio stol i papiri, stol i papiri, stol i papiri... Za mene je to bila normalna stvar. Movie po sebi. Kada sam išao u kino, ja se nisam išao zabavljati, ja sam išao raditi. Ja sam svaki svoj odlazak u kino smatrao radom. Za mene jje film bio stvarnost. Zato ja uživam u tome da gledam, zato je za mene svaki moj pogled film, čim otvorim oči - film. Kad gledam neku stvar, ja je ponovo stvaram. Tu više nisu bitni Bresson ili Dreyer, ja kreiram na osnovi onih stvari koje su mi dali, i znam, kad kažem da film treba gledati deset puta, da je to istina jer se mijenjam ja, pa se onda mijenja i film. Na kraju krajeva Mjesto pod suncem gledam 25 godina i svaki puta znam da su to razni filmovi, kao što su to bila različita gledanja.

SVE JE TO MOVIE, Razgovor sa Tomislavom Gotovcem (Goran Trbuljak i Hrvoje Turković), 1977. objavljeno u monografiji: Tomislav Gotovac: ČIM UJUTRO OTVORIM OČI, VIDIM FILM, Hrvatski filmski savez, MSU, Zagreb, 2003.





mikele9 mikele9 20:35 03.07.2010

Tom

Sramotno napušten od svih onih koji od umetnosti i od umetnika itekako dobro žive: države, ministarstava, umetničko-galerijskog sistema,..., sa mizernom penzijom koja jedva da je pokrivala osnovne životne potrebe, u stanu bez gasa i bez tople vode ― dostojanstveno, bez dramatike i patetike,
Gotovac je otišao tačno onako kako je i živeo, postajući otelotvorenje one doslednosti i cene koju su oduvek plaćali svi koji su imali privilegiju i sreću da žive svoje snove i budu istinski slobodni, izvan svih diktata politike, institucija, umetničke scene, tržišta, pomodarstava, klanova, interesnih grupa...

Tom je bio gromada
Hvala na tekstu i podsećanju da je i takvih ljudi bilo među nama.
loader loader 22:33 03.07.2010

Živa plastika Gotovčeva

Nikada neću zaboraviti onaj svoj okrepljujuć i pun utisak prilikom prvog gledanja "Plastičnog Isusa" i Gotovčevo slatko, ironično cerenje tokom praćenja tv-a, odnosno uštogljenih fetiš-društvenih scena (mislim da je na ekranu neka vojna parada, ako ne i sam totalo-komunac Brozomor sa nekom delegacijom).

Pomerao je granice, tada, 70-tih, krčeći put slobode i slobodnog izraza za mnoge slobodoumne ljude koji će tek stupiti na scenu.

Slava mu !!

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:45 03.07.2010

Re: Živa plastika Gotovčeva

Nikada neću zaboraviti onaj svoj okrepljujuć i pun utisak prilikom prvog gledanja "Plastičnog Isusa" i Gotovčevo slatko, ironično cerenje tokom praćenja tv-a, odnosno uštogljenih fetiš-društvenih scena (mislim da je na ekranu neka vojna parada, ako ne i sam totalo-komunac Brozomor sa nekom delegacijom).


loader loader 23:21 03.07.2010

Re: Živa plastika Gotovčeva

:)
Hvala na materijalu. Nego, mislim da nije taj klip. Čini mi se da je u toj sceni još uvek sa bradom i ceri se gledajući scene na tv. Ne mogu sad da pronađem taj deo.

Do tada, nije loše videti ni ovo:
krkar krkar 00:20 04.07.2010

Moja spoznaja


Gotovca i njegov rad sam pratio, ali više sa strane. Meni je sve to bilo malo onako, nisam baš razumeo ali branio sam nečiju potrebu da se tako izrazi i svačiju slobodu da se izrazi kako hoće.

Od početka studija družio sam se sa Željkom Jermanom i Vlastom Delimar, umetnicima iz tog kruga. Upoznali smo se sasvim slučajno ali smo odmah postali bliski. Bio je to jedan čudan odnos, ja sam bio dosta mlađi i nisam umetnik ali sa Željkom sam se u nekim stvarima savršeno razumeo. A i sa Vlastom. Tako sam imao priliku da godinama posmatram te krugove, njih dvoje, braću Stilinović, Toma Gotovca, Kipkea, Rasola i mnoge druge. I sa većinom sam imao izuzetan ljudski odnos ali umetnički ... nisam baš bio ubeđen da je to što oni rade "prava" umetnost. Za mene je umetnost bila nešto drugo, konvencionalnije. Ali to nam nije smetalo, za razliku od mnogih drugih situacija sa strancem pripuštenim u zatvorene krugove - nisu imali porebu da me nešto posebno ubeđuju. Ja sam ih poštovao i nerazumeo.

I onda sam jednom prilikom 2005. bio u Dubrovniku, loše vreme, jeziv jesenji kišni dan... Vidim da je u Umjetničkoj galeriji (inače jednom od mojih omiljenih prostora na ovom dunjaluku) izložba savremenih hrvatskih umetnika i odem da vidim.

Na izložbi je bilo dela koja sam znao odranije ali bio je i jedan Jermanov video rad iz dva dela o kojem mi je pre toga govorio ali koji nisam imao priliku da vidim (bio je završen na kratko pre te izložbe).

Ovde moram da napomenem da je Željko imao problema sa sluhom, niz operacija i na kraju je ogluveo, potpuno, i to mu je dosta smetalo u umetničkom izražavanju (bitno je za kasniji deo priče).

Dakle, Jermanu umire majka, sasvim obična žena iz Međimurja. On prebira po njenom stanu, stanu u kojem je odrastao, i stvarima svog detinjstva. Pomažu mu prijatelji, većinom umetnici. Stvari su sasvim obične, socijalistički demode nameštaj, drugorazredni utilitarni kič. Na jednom zidu je jedna vrlo loše naslikana gotovo odvratna jeftina štancovana slika jedrenjaka u oluji (ja, kao jedriličar, odmah primećujem da je položaj jedara i kurs plovidbe potpuno nemoguć). Jedna od onih slika što se kupuje na pijacama.

Onda oni sav taj nameštaj nose u nečiju vikendicu kod Rijeke i ritualno spaljuju, sve osim one nakazne slike. Sve dokumentovano na videu. I tu je kraj prvog dela.

Drugi deo je Jerman u plovidbi na svojoj barci koja mu je mnogo značila, gde se osećao zaista posebno. Kontinentalac, Međimurec/Zagorec na moru. Na barci je ona slika, kamers često švenkuje od pravog mora do slike mora, od pravog broda do slike broda. Ovaj drugi deo rada ima muzičku podlogu, dao je jednom prijatelju da odabere i postavi muziku i ona odlično leži. Naracija je Jermanova, pto je izuzetno teško jer je bio sasvim gluv i modulacija mu je bila problematična čak i u običnoj konverzaciji a kamoli za filmsku naraciju.

Ovaj moj opis svega toga je neprecizan i suv, ali suština je da sam gledajući taj video-rad od nepunih pola sata ja spoznao savremenu umetnost koja mi je decenijama bila nejasna, strana i nedefinisana. Spoznao sam da je umetnost kad umetnik prenese svu vrlo posebnu toplinu ljubavi koju ima prema svojoj umrloj majci - uprkos tome što spaljuje sve njene zemne stvari; da je ona nakazna diletantska slika imala ogromnu ulogu u oblikovanju umetnika, njegove vizije sveta i umetničkog kreda i da je ona, koliko god profesionalno neuko napravljena, neskladna, nedorečena, čist kič - takođe umetnost jer je poslužila svrsi, stvorila je jednu nematerijalnu nadgradnju, bila je deo umetnosti.

Ne sećam se da sam ikada, i u jednoj klasičnoj galeriji, muzeju... imao takav osećaj umetnosti, tačnije osećaj da mi se otvorio jedan sasvim novi svet.

Prvom prilikom kad sam se video sa Jermanom posle toga proveli smo celu noć pričajući o umetnosti (uz notes koji je, nažalost, uvek bio njegov i ostajao kod njega, sad mi je žao) i uz piće. Ja sam očekivao da će mu biti drago što sam konačno spoznao ono čemu je ceo njegov život okrenut - on je delovao suzdržano, kao da je to najnormalnije ali meni je, eto, kasno došlo. Naravno, bilo mu je drago jer je iskreno.

Nažalost Željko je umro nepunu godinu posle toga, videli smo se samo još jednom. Pozlilo mu je u moru za vreme nevremena dok je pokušao da spasi barku da se ne razbije na stene. Ali ja i u tome vidim nešto upravo vezano za onu odvratnu sliku koja na kraju ipak JESTE deo umetnosti i umetnost sama.

Godinu-dve kasnije sreo sam Gotovca kod zajedničkih prijatelja u Zagrebu i pričao sam mu o svom iskustvu sa Jermanovim radom. Njemu je to bilo savršeno jasno. Naravno, njemu je to od početka bilo savršeno jasno. I rekao je, po običaju, sve je to movie. I po običlaju je bio u pravu.

Meni je jedna od fascinantnijih činjenica vezana za Gotovca bila ta da je on do 30-i-neke godine života bio neki sasvim običan službenik, ćata u nekom nadleštvu. I kad se preobratio nije nikada pokazivao nikakvu netrpeljivost, nikakav resentman prema svom prošlom životu. Vrlo jasno i pošteno.

mirakulus mirakulus 16:03 04.07.2010

Re: Moja spoznaja

Ovaj moj opis svega toga je neprecizan i suv, ali suština je da sam gledajući taj video-rad od nepunih pola sata ja spoznao savremenu umetnost koja mi je decenijama bila nejasna, strana i nedefinisana. Spoznao sam da je umetnost kad umetnik prenese svu vrlo posebnu toplinu ljubavi koju ima prema svojoj umrloj majci - uprkos tome što spaljuje sve njene zemne stvari; da je ona nakazna diletantska slika imala ogromnu ulogu u oblikovanju umetnika, njegove vizije sveta i umetničkog kreda i da je ona, koliko god profesionalno neuko napravljena, neskladna, nedorečena, čist kič - takođe umetnost jer je poslužila svrsi, stvorila je jednu nematerijalnu nadgradnju, bila je deo umetnosti.
Svaka umjetnost je prenosenje emocija od autora ka konzumentu. Ako dolazi do prijenosa emocija onda se radi o umjetnosti ako nema emocija nije niti umjetnost. Relacija kic - sund tu ne igra nikakvu ulogu.
krkar krkar 23:00 04.07.2010

Re: Moja spoznaja

Svaka umjetnost je prenosenje emocija od autora ka konzumentu. Ako dolazi do prijenosa emocija onda se radi o umjetnosti ako nema emocija nije niti umjetnost. Relacija kic - sund tu ne igra nikakvu ulogu.


E, sad si našao da mi kažeš kad sam i sam shvatio! Ali trebalo mi je jako mnogo vremena.

Tešim se da sam shvatio sa i zahvaljujući pravim ljudima.

Naravno, sad mi to saznanje izgleda jako jednostavno, ali, verujte mi, nije bilo. Trajalo je i trajalo - i onda se samo otvorilo. Najdraže mi je što znam u kom trenutku i šta je bio direktni poticaj.

Kad smo već kod toga: završio sam neke škole, dobre, u raznim zemljama, i niko mi nikada ni u jednom sistemu nije na jednostavan način objasnio šta je suština umetnosti i zašto treba da postoji. Baš zato se smatram srećnim da mi je tako u životu pao grah da upoznam ljude koji su me krčkali dugo na tihoj vatri dok u trenutku nisam shvatio da sam skuvan - i šta ja imam od toga.

Too bad for the system koji u tome ni najmanje nije uspeo.

A ja sam verovatno bio jedan od slučajnih srećnika kome se tako zalomilo. Gledam oko sebe mnoge kojima se jednostavno nije zalomilo okruženje i situacija da to shvate - a nisu ni nesposobni, niti imaju apriori averziju. Jednostavno - sistem ne valja.

što nas vraća na početak (do not collect 200) i na Toma Gotovca koji je ceo život upravo to tvrdio. I bio savršeno u pravu!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 23:19 04.07.2010

Re: Moja spoznaja

završio sam neke škole, dobre, u raznim zemljama, i niko mi nikada ni u jednom sistemu nije na jednostavan način objasnio šta je suština umetnosti i zašto treba da postoji

ja sam verovatno bio jedan od slučajnih srećnika kome se tako zalomilo. Gledam oko sebe mnoge kojima se jednostavno nije zalomilo okruženje i situacija da to shvate - a nisu ni nesposobni, niti imaju apriori averziju. Jednostavno - sistem ne valja.


lepo rečeno + super da ste imali tu sreću
Doctor Wu Doctor Wu 10:39 04.07.2010

Fascinantne price, fascinantan

lik.

Ali, mene interesuje nesto drugo: sta se to desilo u glavama ljudi kao sto su Lazar Stojanovic ili Zelimir Zilnik, na primer, pa da se bore za iste, u osnovi titoisticke i jugonostalgicarske, vrednosti kao i njihovi nekadasnji progonitelji (na pr. Zivorad Kovacevic, Bogdan Bogdanovic i drugi etablirani predstavnici Titovog establishmenta, kojih je prepun 'antiratni' lobi)?
myredneckself myredneckself 12:40 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

R.I.P.
uz Glena Milera kojeg je voleo

plishani plishani 12:47 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Žilnik je, jednostavno, dosledan. Ako pogledate ono što je radio šezdesetih, videćete da se, do dana današnjeg, nije ništa promenilo u njegovom stavu. Inače, nezaboravna je kombinacija likova Inspektora iz Žilnikovih "Lijepih žena...": Zli inspektori - Tom Gotovac. Goran Marković, Ljubiša Ristić i Bata Kameni.
myredneckself myredneckself 12:50 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Uhh...server error, molim te obriši višak
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 13:30 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

mene interesuje nesto drugo: sta se to desilo u glavama ljudi kao sto su Lazar Stojanovic ili Zelimir Zilnik, na primer, pa da se bore za iste, u osnovi titoisticke i jugonostalgicarske, vrednosti kao i njihovi nekadasnji progonitelji

nažalost, niste u toku, ili, moguće je, po običaju ponovo samo provocirate
pape92 pape92 14:14 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Lazara Stojanovića sam upoznao u Njujorku pre 6 godina, iz prve ruke o njemu ne mogu da kažem mnogo više doli da voli gibanicu i da je, očekivano, zanimljiv sagovornik kada se povede razgovor o domaćem filmu. No, kasnije sam zbog ovog poznanstva pratio njegove intervjue. Ukratko, nisam naišao na jugonostalgiju, pogotovo ne u titoističkom smislu, to bi zaista bio apsurd imajući u vidu jedini razlog zbog kojeg je Plastični Isus zabranjen a autor poslat na robiju (i pored toga što je Gotovac definitivno subverzivna pojava, nije zbog njega, nego zbog sekvenci u kojima se smenjuje Titov i Hitlerov govor masama).
Doctor Wu Doctor Wu 15:02 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Ukratko, nisam naišao na jugonostalgiju, pogotovo ne u titoističkom smislu, to bi zaista bio apsurd imajući u vidu jedini razlog zbog kojeg je Plastični Isus zabranjen a autor poslat na robiju

Imao sam u vidu diskusiju koju je vodio s pokojnim Stojanom Cerovicem a u vezi bombardovanja Beograda, 1999. godine. S jedne strane, Stojan Cerovic, Sonja Liht i jos par ljudi, s druge: neizbezni Srdza Popovich, Biljana Kovacevic Vuco, Sonja Biserko, Natasa Kandic i cela ta svita, ex-daktilografkinja SIP-a, kafe kuvarica po RTB-u, generalskih cerki... i Lazar Stojanovic. Zato me zacudilo. U toj konkretnoj diskusiji, naravno, nije bilo reci ni o jugonostalgiji ni o titoizmu, ali se iz prepiske jasno videlo da je LS deo tog miljea, kruzoka. Nekako mi se cini da bi covek koji drzi do sebe i svog integriteta trebalo da izbegava s takvim ljudima i u lift zajedno da ulazi a kamoli da im drzi stranu u nekakvoj diskusiji.
JJ Beba JJ Beba 15:18 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Nekako mi se cini da bi covek koji drzi do sebe i svog integriteta trebalo da izbegava s takvim ljudima i u lift zajedno da ulazi a kamoli da im drzi stranu u nekakvoj diskusiji.

hmmm sa NK je bio oženjen, ima decu...mora u lift
pape92 pape92 15:18 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

A, to jeste tačno. Lazar Stojanović jeste na toj liniji. Ona nema veze sa titoizmom (bar ne u njegovim stavovima), nego npr zalaganjem za nezavisnošču Kosova, itd. Ceroviću (inače prijatelju bar pre tog sukoba) je zamerio što je bio protiv isporučivanja Miloševića u Hag mada su se prvenstveno zakačili oko bombardovanja kao što kažeš, pa je napadao Ljiljanu Smajlović zbog već ne znam čega...napravio je dokumentrace o Mladiću, o Karadžiću, i o Škorpionima...
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 15:22 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

napravio je dokumentrace o Mladiću, o Karadžiću, i o Škorpionima...

- ne vidim u čemu je (tu) problem...
Doctor Wu Doctor Wu 15:28 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

sa NK je bio oženjen, ima decu

A, pa ovo stvarno nisam znao. Pa to dosta govori, sto kazu, samo po sebi.
Lazar Stojanović jeste na toj liniji. Ona nema veze sa titoizmom (bar ne u njegovim stavovima), nego npr zalaganjem za nezavisnošču Kosova, itd. Ceroviću (inače prijatelju bar pre tog sukoba) je zamerio što je bio protiv isporučivanja Miloševića u Hag...

Ok, ovi detalji otkrivaju dosta o coveku o kome sam, ocigledno, znao nedovoljno. Meni je ta diskusija Cerovic vs ostali i inace bila dosta revealing.
pape92 pape92 16:18 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

napravio je dokumentrace o Mladiću, o Karadžiću, i o Škorpionima...


- ne vidim u čemu je (tu) problem...


Who said there's a problem?
Doctor Wu Doctor Wu 16:37 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Who said there's a problem?

Meni je interesantnije ono (tu) jer implicira da domacin smatra da je nesto od onoga sto si gore izneo o LS (ipak) problematicno, :).
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 16:52 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Doctore,

izvinite ali (ni) danas sstttvvvarrrrnoooo ne mogu
da se igram sa vama
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 20:31 04.07.2010

Pogledati: PRIMENJENA SUBVERZIJA

Gotovac definitivno subverzivna pojava






Kraja Kraja 21:40 04.07.2010

....?????????....

....subverzivno lupetanje kod malnara koji ima 4 promila krvi u alkoholu...
....ovo je ilustracija cega, nisam razumeo....
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:51 04.07.2010

Re: ....?????????....

....ovo je ilustracija cega, nisam razumeo....
ilustracija gotovčeve doslednosti u iritiranju sredine, guranja prsta u oko malograđanskoj svesti... gotovo programsko oponiranje svemu: učaurenom, uplašenom, bezbedno skrivenom u vlastitoj ljušturi... reč je o anarho-liberalnom poigravanju kako mitovima tako i specifično balkanskom s(a)vešću utemeljenoj na onom poznatom:
"ma šta se to tebe tiče"
"ma bolje ćuti - čuće te neko" ... etc.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:54 04.07.2010

Re: ....?????????....

za malnara ste, naravno, u pravu
- ali, mislite li da je ovakav čovek uopšte
mogao gostovati u tzv. etabliranim medijima?
krkar krkar 22:03 04.07.2010

Re: ....?????????....

subverzivno lupetanje kod malnara koji ima 4 promila krvi u alkoholu...
....ovo je ilustracija cega, nisam razumeo....


Nisi, nije stvar u Malnaru koji je prevelika budala za pametne nego u Gotovcu koji je previše pametan za budale.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 22:09 04.07.2010

With a Little Help from My Friends...



nije stvar u Malnaru koji je prevelika budala za pametne nego u Gotovcu koji je previše pametan za budale



Kraja Kraja 23:29 04.07.2010

Re: ....?????????....

...tema njegos i lubarda pederi, bela krleza lezbijka, je "anarho-liberalnom poigravanje kako mitovima tako i specifično balkanskom s(a)vešću utemeljenoj na ..."

...ma, da budem anarho-liberalan (to je vidim ok), jebem li ga ako sam ja shvatio tu neke vrednosti koje bi poterale ucmalu gradjanstinu na intelektualni napredak...

...e sad, "Nisi, nije stvar u Malnaru koji je prevelika budala za pametne nego u Gotovcu koji je previše pametan za budale..." ovo mu bas i nije neki kompliment...ili opet nisam shvatio...???
strudlanudla strudlanudla 23:32 04.07.2010

Re: ....?????????....

krkar


Nisi, nije stvar u Malnaru koji je prevelika budala za pametne nego u Gotovcu koji je previše pametan za budale.


tacno tako...!
baracigor baracigor 23:52 04.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan

Nekako mi se cini da bi covek koji drzi do sebe i svog integriteta trebalo da izbegava s takvim ljudima i u lift zajedno da ulazi a kamoli da im drzi stranu u nekakvoj diskusiji.


A niste li mozda razmisljali o tome da neki ljudi mogu imati licni integritet, a da se, eto, u isto vreme lose osecaju zbog cinjenice da su ratni zlocini postali normalna pojava? Bas te 1999, kada je vojska i policija Srbije, na temelju svoje slavne, i prethodno uspostavljene tradicije iz Srebrenice 1995, to isto planirala da uradi i na Kosovu? Pa, eto, tako se i autor filma Plasticni Isus, nasao u kruzoku Natase Kandic, Sonje Biserko, Biljane Kovacevic Vuco, Srdje Popovica i ostatka civilizovanog sveta.

Doctor Wu Doctor Wu 06:15 05.07.2010

Re: Fascinantne price, fascinantan


... kada je vojska i policija Srbije, na temelju svoje slavne, i prethodno uspostavljene tradicije iz Srebrenice 1995...

Ovo je blatantna i bezocna laz, to je cak i pred medjunarodnim sudom utvrdjeno.
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 09:59 05.07.2010

never mind ...

ovo mu bas i nije neki kompliment...ili opet nisam shvatio...???

nažalost, opet niste shvatili - ali nema veze
angie01 angie01 13:20 04.07.2010

Slava Mu!

Tamo gde je otishao je u mnogo boljem drushtvu-ovde ostali sami paceri!
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 13:24 04.07.2010

Foxy Mister, 2002.

U Nacionalu br.325 od 5.februara 2002. Gotovac je objavio seriju od 16 kolor fotografija iz svoje svakako najšokantnije foto-performans akcije nazvane Foxy Mister u kojima, koristeći se strategijom (ready-made) tela kao umetničkog medijuma, oponaša/reinterpretira sexy poze čuvenih porno diva



O ovoj akciji u monografiji Tomislav Gotovac, Čim ujutro otvorim oči vidim film dr Jerko Denegri piše sledeće:

Gotovac, naime, svojim krupnim, golim, ostarelim (kako sam kaže zahrđalim) tijelom šezdesetpetogodišnjaka imitira poze golih ljepotica iz pornočasopisa Foxy Lady. Tijelo gojaznog I starog muškarca, s podrugljivošću koja pogađa mnoge tabue, zamijenilo je erotski izazovno mlado žensko tijelo u ulozi seksualnog objekta. Dodatne konotacije što proizilaze iz te usporedbe veoma su brojne, a kreću se u rasponu od demistifiikacije svjetske pornoindustrije do iritiranja lokalnog umjetničkog i ukupnog javnog mnjenja…




JJ Beba JJ Beba 15:20 04.07.2010

Re: Foxy Mister, 2002.

plava jambolija ruls
Nebojša Milenković Nebojša Milenković 21:45 05.07.2010

Re: Foxy Mister, 2002.

uz ovaj rad sjajno se nadovezuje teza o Gotovčevom ready-made telu
mirakulus mirakulus 15:46 04.07.2010

Dobri duh Zagreba

Dobri duh Zagreba bdije nad nama.
Unfuckable Unfuckable 17:21 04.07.2010

Re: Zagrebe, volim te

"Zagrebe, volim te” vjerojatno je najpoznatiji Gotovčev performans, odabran je da se dogodi jednog turobnog dana poznosocijalističkog sivog Zagreba, točnije 13. listopada 1981. (petak, Gotovčev sretan dan), kada je Gotovac istrčao gol iz jednog haustora i počeo hodati Ilicom i bacati se na kolnik.
Performans je počeo znakom topa s Griča, zacementiranog u njegovu mozgu od 1941. kad se pojavio u Zagrebu, kao simbola grada. “Golo tijelo u javnom prostoru, u mom gradu, je blaslasfemija, vrijeđanje građana, malograđana i ja ih zapravo šaljem u pizdu materinu. Skidajući sebe ja sam ustvari skinuo te kretene, koji životinjare ovdje čitav svoj život i neće ništa promijeniti”, kaže Gotovac i dodaje:
“Ne znam da li se vidi na ovoj fotki, kolnik je prljav, tu su hračci, čikovi, pseća govna, narod gazi po tome i ogavan je po tome kako onečišćuje grad. Kad sam radio tu akciju, ljubio pločnik, meni je sve oko usta bilo crno, mislili su da su me tukli.”
Na pitanje nije li se bojao zaraze, kaže: “Čujte, čovjek riskira. Možete dobiti proljev, par klica tuberkuloze, i što? Ja obožavam Zagreb bez ljudi. Meni se ljudi u Zagrebu gade. Ja ga znam kao svoj džep, k’o klinac sam ga noću prelazio, njuškao, Zagreb je bio sjajan kad je njime vladao Holjevac. Čistil se, pral. Znam ga kad je imao miris u proljeće, ljeti i u jesen. Znate li tvornice pive blizu Črnomerca, čitav kraj je mirisao na hmelj. Tamo pokraj mene, u Krajiškoj gdje sam odrastao, tvornica je duhana. Znate kad se dopremi fini friški duhan iz Herecegovine,, pa se priprema za cigarete, a čitav kvart miriši na duhan? Tvornica Franck je pekla kavovine, čitav kvart je mirisao na cikoriju… Jel’ vi znate da kroz Klaićevu ide drvored lipe, a znate kad kesteni počnu padati u jesen u Deželićevu prilazu? Čitavo moje djetinjstvo bilo je prepuno mirisa. Zapadni kolodvor bio je ranžirni kolodvor, tu su se neprestano motale male lokomotivice, koje su ispuštale dim i paru, sve je bilo puno gara, ali to je bilo predivno, non-stop se čulo ću-ću…”


ovde ima još zanimljivih stvari
Dejan K. Dejan K. 23:45 04.07.2010

Kino Klub Beograd

Tom Gotovac je dosao jednoga dana u Kino Klub Beograd i postao clan. Znali smo ga kao kino amatera iz Zagreba. To je bila, cini mi se 61-62 godina. Tom je poceo da pravi svoje filmove iz Beogradskog perioda: Kruznica, Pravac, Plavi Jahac... Snimatelj i saradnik mu je bio Petar Arandjelovic, koji je bio i direktor fotografije filma Mlad i Zdrav kao Ruza Jovana Jovanovica. Petar je kasnije dugo godina radio na RTS-u kao filmski montazer. Tom se brzo utopio u dnevne aktivnosti Kino Kluba Beograd a to su bila beskrajne diskusije o najnovijim filmovima Francuskog Novog Talasa, ili filmova koje smo redovno gledali u Kinoteci. Tu je upoznao i Jovana Jovanovica sa kojim je saradjivao, ali i Dusana Makavejeva, kod koga je kasnije igrao u filmu MANIFESTO, Ziku Pavlovica, Kokana Rakonjca, Aleksandra Petkovica (ne mesati sa Petrovicem) i druge... Upisao je i Akademiju krajem sezdesetih godina. Doneo je u Beograd svoj svet, svoju filozofiju i svoje poglede. Mi smo ga prihvatili i voleli. Veoma sam zalostan sto je prerano otisao od nas. Bio je izuzetan covek, talentovan umetnik i divna dusa.
liliputanac liliputanac 00:35 05.07.2010

Tom

Tom Gotovac je bio inspiracija Goranu Markovicu za lik Bunjuela u Nacionalnoj klasi. Naime kada je dosao u Beograd Tom je izgledao kao Bercek u filmu: nosio je dzins, zamuckivao je i imao dugu kosu i dugu bradu.
Dejan K. Dejan K. 10:04 05.07.2010

Re: Tom

Inspiracija je bio Drenko Orahovac, student rezije iz Sarajeva...
sybil sybil 11:02 05.07.2010

ja kada

vidim matore gole ljude dodje mi da se ispovracam.

sybil

the malogradjanka i primitivka & ne razume poentu
eric_the_viking eric_the_viking 11:15 05.07.2010

Re: ja kada

па кад оматориш, даће Бог, носи кесу за повраћање у купатило кад кренеш на туширање
sybil sybil 11:23 05.07.2010

Re: ja kada

samo ako mi pogled skrene na ogledalo.

i sva sreca pa cu samo ja tada da povracam, bez da opterecujem javnost
docsumann docsumann 11:55 05.07.2010

Re: ja kada

ja kada vidim matore gole ljude dodje mi da se ispovracam.

sybil the malogradjanka i primitivka & ne razume poentu

povraćaj, samo povraćaj ... i poenta će se ukazati sama ...

kao dodatni stimulans, predlažem stripove Dubravka Matakovića

angie01 angie01 13:09 05.07.2010

Re: ja kada

imao i Otto Reisinger fenomenalne karikature golishavih matoraca- al' ne mogu da nadjem na netu!
mirakulus mirakulus 17:42 06.07.2010

Re: ja kada

Nebojša Milenković Nebojša Milenković 23:07 05.07.2010

M. Abramović: Tom je moj učitelj


http://www.b92.net/kultura/intervjui.php?nav_category=1085&nav_id=443128

Marina Abramović:
‘On me je naučio gledati film, on mi je otvorio oči’,

"Tomislav je snažno utjecao na mene. Bio je čovjek s najvećom slobodom u duhu kojeg sam poznavala. Počeli smo se družiti još u vrijeme dok sam ja studirala i slikala, nisam tada ni znala što je performans. Sjećam se, nisam imala novca za slikarsko platno, pa bismo kasno noću zajedno odlazili u Narodno pozorište i krali kulise od platna, koje sam ja kasnije koristila za slikanje"

"Oduvijek ga pamtim kao nekoga koga su mladi umjetnici gledali kao uzor. Treba dati priliku današnjoj mladoj generaciji da se bolje upozna s njegovim radom. Jer, njegov rad ima svjetsko značenje".


David Balliano:

“Međunarodna umjetnička zajednica izgubila je jednog od svojih najslobodnijih i najbriljantnijih umova, umjetnika zaista ispred svoga vremena”.


Velimir Abramović:

"Tomislav je od nas mlađih studenata bio stariji gotovo 15 godina. Jako puno je znao o filmu i, ustvari, on je bio naš učitelj filma na jedan drugačiji način."

"Bio je vrlo avangardan, pokazivao nam je neke svoje filmove koje smo mi kasnije sretali kod Warhola i Morisseyja. Recimo, zumirao je krovove Zagreba na kolor osmici. Tada smo prvi put shvatili što je to avangardni film koji nema nikakvu naraciju, nego podsvjesne sadržaje, ali opet ne kao nadrealizam, nego ideja filma kao konceptualne umjetnosti"

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana