Pustite me odmah i prvo da malo jadikujem. I da pozajmim naslov od Tina*, jer sam od silne zlovolje u totalnoj inspirativnoj blokadi što se tiče blogovanja. Poslednji pljuskovi i poplave su dolili kap u prepunu čašu, i moj pogled na natopljenu baštu koja je nesalomivo i nenad*ebivo leglo komaraca, baca me u odvratan bedak, tako da moram da se izjadam, iako sam u prošlom javljanju odolela tom iskušenju. Možda će još nešto biti od ovog leta, ali ja se osećam tako kao da je već prošlo, i da je sve propalo.
Uglavnom sam ljubomorna kad vidim temperature i sunce u Londonu, Moskvi, Danskoj i šta ja znam, sve ono tamo gore, pazi, 33 stepena! Njima, koji na plažama najnormalnije sede u džemperima ( šta ćeš, takva tura!) i šalovima, i uglavnom liče na Pitera O' Tula u Lorensu od Arabije!? A mi na jugu, skoro mediteranska zemlja, tri prolećno-letnja meseca malo, malo se freez-iramo na 10-17 celzijusa! Ko je to video? Da palimo svetlo u 16 sati, a oko 19 i 30, pomalo pritvaramo prozore i vrata ne bi li se zgrejali!? O odlaganju punije garderobe nema ni govora. Neki dan, ali i ne samo tada, u Novom Sadu je pljuštalo od šest popodne do ponoći, s prekidima od po ciglih deset minuta, tako da su te noći i sutradan tikvice i peraja bili must have za dolazak do centra grada.
Pored svega, pre nekog vremena, razbolela sam se i bila bolesna tri nedelje od nekog letnjeg gripa, koji, kako bih rekla, više liči na modifikovanu, i meni nepoznatu podvrstu crne kuge. Prvog dana bolesti osećala sam se kao da u glavi imam podstanara, tj. da mi se u glavu smešta odvratni, prljavi intruder , koji je naumio da odsedne tu jedno vreme u moj mozak, oči, nos i uši, i sve to popuni do daske, ogromnom količinom bola i onom odvratnom supstancom što curi iz nosa, (pa se pitate, ima l' ovo kraja, ljudi?), a kao obeležje svoje okupacije, učinio je da nemam čula ukusa i mirisa danima. Tako je bilo prve nezaboravne bolne nedelje. A ja nisam dobra kad sam bolesna, pa je i to zlo. Bila sam sva slomljena, frustrirana, i nisam bila kadra da se nateram da sebi podgrejem supicu, ili skuvam čaj, dok ne stigne onaj, prema kome je život više nego fer, i falabogu, retko mu kad šta fali, ponajmanje nešto u smislu letnji grip a.k.a. najcrnja kuga. Prokleti grip, tako odomaćena, obična bolest, a još uvek neizlečiva.
Uglavnom sam se samosažaljevala, bilo kakva suvisla misao nije stanovala u mojoj glavi, a po kući sam se kretala u slow motion-u, ako usput ne zaspim. Nisam čak ni pušila, možete li onda da zamislite koja je to ura bila?
Tako je to bilo desetak dana. Počela sam da naslućujem ozdravljenje, još uvek daleko od pravog, kad sam počela da bitch-ujem po kući, i zvocam što se ne uključuju mašine za sudove i veš, ne usisava se prašina, te kako bi sve propalo bez mene. Bio je to dobar znak, samo da me tih dana nije sustigla još jedna nevolja - prvi put u životu sam se ušinula u krstima, tako da je kuća stvarno izgledala kao da se prljavi intruder nije zadržao samo na okupaciji moje glave sa ušima i nosem, već kao da je on, gnusni idiot, raširio svoje prnje i šire.
Polako sam počela da kuckam po KasKaturi mog najboljeg, ali virtuelnog druga, i palim, i u početku pućkam moje cigarete. Jednom posle toga, ne sećam se više ni kada je to bilo, osvanula su i zadržala se kod nas cela dva lepa sunčana dana. I konačno je prošlo. Sada je sve u redu. Samo, morala sam da napišem jedan mail, jer bih pukla.
Dakle, dragi bože, majko prirodo, džizs krajste, nebeski supermeni, nebeski centre za tajne operacije i ostale zavere na Zemlji, svi vi koji regulišete vreme, čini se da ste nas otpisali. Mi smo ona mala, lepa, malo nezgodna zemlja na brdovitom Balkanu. Ma, dosta više, nakupili smo se vlage kad joj vreme nije za naredne tri godine. Što tu silnu kišurinu niste puštali tamo na zemljinoj kugli gde nema ni kapi vode godinama, i gde ljudi ne mogu sebi ništa da zasade, i najedu se k'o svet?
Preusmerite malo te kišne oblake, znate vi to! Jel neko u tom vašem kabinetu za klimu zaboravio da svičuje na "leto" za naš deo Majčice? E, pa ja kažem, pošto nećete da odate ko je taj, najbolje je da podnesete svi neopozivu ostavku. Nikako da se ne ponašate kao neki naši ministri.( Nota bene, nikad se ne ugledati na lošije od sebe). Ako ne bude tako, biće velikih problema, iako ja nisam tip koji preti drugima. Dakle, 25. juna je prošla godina od kako nas je MJ napustio, i po kazni ćete za početak morati da slušate ko sve ovde na Zemlji pokušava da igra i peva kao on.
iiiii...iiii...but the kid is not my son.... :)))) nije kraj, ima puno toga na cevki!
*Svakidašnja jadikovka, Tin Ujević