In memoriam| Kultura| Literatura| Umetnost

Godina Borislava Pekića

Srđan Mitrović RSS / 13.07.2010. u 22:16

Ove godine se obeležava 80 godina od rođenja velikog pisca i velikog čoveka Borislava Pekića. Ovog meseca je i 18 godina od kada nas je napustio. Meni je Pekić uvek bio najomiljeniji pisac. Uvek imam bar jednu njegovu knjigu pored kreveta, za uveče pred spavanje. "Besnilo" ne znam ni sam koliko puta sam pročitao. O ostalim delima i da ne govorim.

Razlog ovog posta je blog koji je postavila njegova žena, gospođa Ljiljana i zbog čega sam joj neizmerno zahvalan. Želeo sam sa vama da podelim ovaj prijatan kutak u nadi da ćete se i vi tamo lepo osećati.

Obavezno posetite blog http://borislavpekic.blogspot.com/

borislav-pekic-cb.jpg

 

 

 

 

 

 

Nažalost do gospođe Ljiljane nisam uspeo da dođem da bih je zamolio za dopuštenje da ovde objavim bar jedan tekst od mnogih koje možete naći na blogu. Nadam se da će mi gospođa Ljiljana oprostiti što ću jedan tekst sa bloga preneti ovde.

“Pisma iz tuđine“ od Borislava Pekića

AFE­RE, I KAKO IH STE­ĆI

 

 

Sva­kom pri­sta­li­ci ka­pi­ta­li­stičkog načina pro­iz­vod­nje koji je oko 1948. go­di­ne učio isto­ri­ju u Ju­go­sla­vi­ji, reč „afe­ra“ je bila bauk s ko­jim se suočava­la nje­go­va vera u pri­vat­nu ini­ci­ja­ti­vu.

 

Pre­ma udžbe­ni­ku domaće po­ve­sti, Ju­go­sla­vi­ja pre re­vo­lu­ci­je nije ima­la ništa do ruda koje su eks­plo­a­ti­sa­li stra­ni ka­pi­ta­li­sti, afe­ra koje su eks­plo­a­ti­sa­li domaći i, na­ravno, mo­nar­ho­fašističke dik­ta­tu­re ko­ja ­je sve to omo­gućava­la.

 

Imao sam ve­li­kih muka da sa­vest iz­mi­rim s ne­kim od vi­dlji­vih mo­ral­nih ne­do­sta­ta­ka ka­pi­ta­li­zma. Bio sam vrlo, vrlo na­i­van. Do­vol­jno je bilo da ih pro­gla­sim de­vi­ja­ci­ja­ma, kao što levičari rade sa svo­ji­ma, i stvar bi bila u redu.

 

Si­stem je do­bar, samo se ne spro­vo­di, i zato je očajan. Sada se po­la­ko uviđa da je si­stem oćajan i da je do­bro što se ne spro­vo­di, ina­če bi po­stao ne­pod­nošljiv. Nje­go­ve greške po­sta­ju na­jed­nom spa­so­no­sne.

 

So­ci­ja­li­stičke afe­re bile su do sada strikt­no po­li­tičke. Nag­le južno­a­me­ričke, pučistički ne­o­če­ki­va­ne sme­ne u vrhu ima­le su za po­sma­trače čar ve­li­kih pljač­ki. U iz­ve­snom smi­slu, to i behu pljačke.

 

Samo, nije se krao no­vac, oti­ma­la se vlast. Od­la­zi­lo se, bar kod nas, u po­li­tičko ništa­vi­lo, ret­ko u za­tvor. U ne­kim zem­lja­ma još re­alni­jeg so­ci­ja­li­zma, iz mi­ni­star­ske sto­li­ce išlo se na gu­bi­li­šte.

 

Osuđeni­ci su na sudu sami sebi držali po­smrt­ne go­vo­re. (Kad je R. Ga­rodi uklon­jen sa vi­so­ke funk­ci­je u KPF, u „L Mon­d“-u je, pod na­slo­vom „Kra­sna sa­hra­na“ pi­sa­no: „Sad, kad su se po­ga­sile sveće, može se slo­bod­no reći da je Ga­rodi imao lepu sa­hra­nu. Dopušteno mu je da sam sebi iz­go­vo­ri po­smrt­nu be­se­du.“) Au­ten­tičnih pljački je malo. Skan­dali su ret­ki, tri­vi­jal­ni, bez­načajni.

 

Eu­fe­mi­stički se zovu – krađom narod­ne imov­ine i do­bi­ja­ju tret­man pred­rat­nog uska­kan­ja u tuđ kokošin­jac. A onda, u krat­kom roku, iz­bi­ja više afe­ra od ko­jih sva­ka košta na­rod sku­plje od svih pred­rat­nih za­jed­no, ra­cu­na­jući i one za koje se ne zna.

 

Iz­bi­ja afe­ra Agro­ko­mer­ca, Ine, Uni­ver­zi­ja­de, 170 000 društve­nih, odnosno ničijih au­to­mo­bi­la, praćene lo­kal­nim ver­zi­ja­ma sve­save­znih krup­nih re­mek-dela zlo­u­po­tre­be moći. Neke od njih, kao Agro­ko­mer­co­va, us­pin­ju se do umet­ničke gro­te­ske, is­ku­plju­jući špe­ku­lant­skom fan­ta­sti­kom bar nešto od straćenih mi­li­jar­di.

 

Ali naša tema nisu afe­re. Iz­gle­da da one nisu ni tema naše po­li­ti­ke, na­šeg pra­va, na­ših za­ko­na. E to, to što nisu tema te po­li­ti­ke, tog pra­va, tih za­ko­na, to je naša tema.

 

U Bri­ta­ni­ji se i da­le­ko skrom­ni­je kri­mi­nal­ne afe­re u pri­vre­di za­vr­ša­va­ju na su­do­vi­ma. Iz­da­van­je čeko­va bez po­krića je de­likt koji po­vla­či tužbu. Sud je ne­mi­lo­sr­dan, kako i do­li­ku­je dru­štvu u kome se no­vac ceni više nego čovek, a naj­više onaj koji ume da ga zarađuje.

 

Još ni­sam čuo da se kri­vac ili nje­gov saučesnik kažnja­va­ju isključen­jem iz Kon­zer­va­tiv­ne ili La­bu­ri­stičke stran­ke. I da se to sma­tra do­vol­jnom, pa i vrlo oštrom ka­znom. Član­stvo u ne­koj stran­ci pri­vat­na je stvar građanina, pi­tan­je ličnog iz­bo­ra. Nije čast, ni po­čast.

 

Niti pri­vi­le­gi­ja koja čove­ka stav­lja iz­van domašaja za­ko­na. U Ju­go­sla­vi­ji se isključenje iz par­ti­je sma­tra za­me­nom za isključenje iz društva koje je opljačkano. Opo­me­na pred isključenje od­go­va­ra pe­to­go­dišnjem zatvo­ru, a isključenje je dru­go ime za doživot­nu ro­bi­ju.

 

Što je iz­ve­stan na­pre­dak, jer pam­ti­mo vre­me kada je ta­kvo isključenje bilo rav­no smr­ti. Dru­štve­noj i psi­ho­loškoj, u sva­kom slučaju. Biti iz­van par­ti­je značilo je biti iz­van živo­ta.

 

To nas i vraća na pra­ve raz­lo­ge zbog ko­jih se isključenje iz par­ti­je sma­tra to­li­ko važnim da za­men­ju­je sud­sku ka­znu. U višepar­tij­skom si­ste­mu ono ne znači niš­ta. Član­stvo u ne­koj par­ti­ji, ako za nju ak­tiv­no ne ra­di­te, ne do­n­o­si niš­ta osim razočaren­ja kad iz­gu­bi na iz­bo­ri­ma.

 

Ali tamo gde po­sto­ji sa­mo ­jed­na par­ti­ja, bri­san­je iz član­stva ima ka­rak­ter po­li­tičke smr­ti. To je za­tva­ran­je sva­kog iz­gle­da na na­pre­do­van­je u svim bit­nim zo­na­ma držav­nog živo­ta.

 

(I u tom smi­slu su građani koji par­ti­ji ne pri­pa­da­ju već u načelu građan­ski mr­tvi, samo u čitul­ji ­još nisu oglašeni.)

 

I za­to ­je bilo tužno i poučno pra­ti­ti si­zi­fov­ske na­po­re le­gi­je ju­go­slo­ven­skih lopova, tih pro­vin­ci­jalnih Bo­kas­a, da osta­nu u par­ti­ji koju su be­sram­no kom­pro­mi­to­va­li, a još više na­po­re nji­ho­vih saučesni­ka da ih u njoj zadrže. Na sud s pra­vom nisu ni mi­slili.

 

Ni na otpuštan­je iz službe. Važno im je bilo je­di­no da osta­nu u par­ti­ji. Jer, time će se i sve osta­lo pod­ra­zu­me­va­ti.

 

Pre­zi­rem ih ali im pri­zna­jem da su bar u jed­noj stva­ri u pra­vu. Za­što bi trčali pred rudu? Zašto bi tuđe kri­vi­ce na sebe uzi­ma­li? Oni su kri­vi, nema sum­nje. Ali oni kri­vi ne bi uspe­li da budu da neki dru­gi nisu još više kri­vi.

 

Član­stvo u jed­noj par­ti­ji, ma ko­li­ko bila ili mi­sli­la da je avan­gard­na, ne može značiti proširen­je građan­skog pra­va koje nam svi­ma po za­ko­nu pri­pa­da. Ono, even­tu­al­no, može samo da uveća nečije dužno­sti i od­go­vo­rno­sti, po­go­to­vo ako dru­ge par­ti­je za iz­bor nema, ako smo pri­m­o­ra­ni sve da oče­ku­je­rmo od je­dne je­di­ne ide­je.

 

Ne­po­sto­jeće pra­vi­lo bol­je ­je od iz­ne­ve­re­nog. Za­kon koji se ne po­štu­je, štet­ni­ji ­je od za­ko­na koga nema.

 

Pra­vo koje se pre­zi­re, opa­sni­je ­je od pra­va koje ne po­sto­ji.

 

Par­ti­ja ko­ja ­je na kor­mi­lo zem­lje došla da is­pra­vi sve ne­prav­de ovog sve­ta a završava is­prav­lja­njem bi­o­gra­fi­je svo­jih ko­rum­pi­ra­nih čla­no­va, nema šta da traži u budućno­sti jed­nog na­ro­da, pre nego što nešto ozbil­jno ne ura­di sa svo­jom prošlošću.

 

 



Komentari (46)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aleksanadar aleksanadar 22:28 13.07.2010

Партија

Par­ti­ja ko­ja ­je na kor­mi­lo zem­lje došla da is­pra­vi sve ne­prav­de ovog sve­ta a završava is­prav­lja­njem bi­o­gra­fi­je svo­jih ko­rum­pi­ra­nih čla­no­va, nema šta da traži u budućno­sti jed­nog na­ro­da, pre nego što nešto ozbil­jno ne ura­di sa svo­jom prošlošću.


Звучи баш савремено.

Мада, моје лично мишљење је да тој партији спаса нема. Ма колико се трудила.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 22:33 13.07.2010

Re: Партија

imam utisak, svaki put kad čitam, kao da su njegova pisma pisana juče.
Unfuckable Unfuckable 05:17 14.07.2010

Re: Партија

mam utisak, svaki put kad čitam, kao da su njegova pisma pisana juče.

Apsolutni Genije i moj lični br. 1
Preporuketina za ideju i tekst
Atomski mrav Atomski mrav 12:24 14.07.2010

Re: Партија

imam utisak, svaki put kad čitam, kao da su njegova pisma pisana juče.

Tačno tako.

Kad ne slušamo pametne ljude... Evo skoro je bila repriza drame "Glava šećera" na TV. Sve k'o da je preslikano u sadašnjost. Vrtimo se u mrtvoj petlji već 200 godina...
nurudin nurudin 23:19 14.07.2010

Re: Партија

Unfuckable
Preporuketina za ideju i tekst


Такође!
yugaya yugaya 23:20 13.07.2010

Pekic

Želeo sam sa vama da podelim ovaj prijatan kutak u nadi da ćete se i vi tamo lepo osećati

Ja se svrnem tamo skoro svaki dan

Preporuka iz srca za blog...i jedno beskrajno hvala Ljiljani Pekic za ljubav i posvecenost.

A 2007. je Central European Cultural Institute ugostio izlozbu povodom 15 godina od smrti Borislava Pekica. Mislim da sam bila jedno osam puta dok je trajala, i vec su me vrrrlo podozrivo gledali momci iz obezbedjenja :)


brandname brandname 00:05 14.07.2010

Princ srpske književnosti!

Jedan od retkih slučajeva kada je teško reći radi li se o većem piscu ili čoveku.
(Jer pisci su - kao što znamo - u principu, grozan svet... I to, po pravilu, što gori - to bolji.)
Kome nedostaje primera, evo jednog manje poznatog, iz pisma koje je Pekić, u bolnici, pisao Kišu povodom izlaska iz štampe debitantskog "Vremena čuda", objašnjavajući mu šta bi trebalo da se nađe u biografskoj belešci:
„(...)Da sam Davičo možda bi mojih šest godina robije bilo od nekog interesa. Šalu na stranu, stidim se što sam pisao scenarija za rđave filmove, uglavnom stoga što nameravam i dalje da ih pišem. Gladan sam, i dete mi takođe. Moj rad na filmu – na tome insistiram – može biti spomenut samo u opštem obliku, po mogućnosti sa napomenom da to đubre pišem pod pseudonimom. (Podrazumeva se da pseudonim nije za objavljivanje.)“
Na osnovu svega što znam, nezamislivo mi je da bi na ovo što si, ti Srđane, uradio gđa Pekić mogla ikako drugačije da gleda do sa zahvalnošću, ali ako želiš formalni imprimatur mogu da ti pošaljem njenu mejl adresu sutra na PP, pa je zamoli za dopuštenje.
mikele9 mikele9 00:11 14.07.2010

Pekić

Si­stem je do­bar, samo se ne spro­vo­di, i zato je očajan. Sada se po­la­ko uviđa da je si­stem oćajan i da je do­bro što se ne spro­vo­di, ina­če bi po­stao ne­pod­nošljiv. Nje­go­ve greške po­sta­ju na­jed­nom spa­so­no­sne.

Lucidan, duhovit, beskrajno obrazovan i nezadovoljan time, do kraja života istraživač, kopač po arhivama, knjigama, novinama, vestima....
Besnilo je idealan scenario za vrhunski film. Nikako ne treba zaboraviti i 1999-tu a Zlatno Runo je po meni jedno od najboljih svetskih dela! Godine koje su pojeli skakavci uz Priče sa Kolime Vaarlama Šalamova, zbog nesadržanja u sebi jeda, besa i ogorčenosti autora, daleko nadmašuju Zapise iz mrtvog doma Dostojevskog.
Lepo od tebe, na moju radost, što si obeležio osamdestu godišnjicu rođenja, uz Danila Kiša, najvećeg pisca ovih krajeva.
docsumann docsumann 00:16 14.07.2010

Bard

Toliko svjetski, toliko univerzalan. Vjerujem, Srđane, da se tebi dopada baš zbog filmičnosti njegovog štiva. Bijesnilo posebno, vapi za ekranizacijom, Atlantida takođe.

EDIT: Eh, Mikele me preduhitrio, nisam ni vidio, odmah se zaletio na komentarisanje
Unfuckable Unfuckable 07:28 15.07.2010

Re: Bard

Bijesnilo posebno, vapi za ekranizacijom

da, to baš bode oči. Ali voleo bih da vidim tog majčinog sina koji bi ovu fantastičnu knjigu umeo da prenese na film onako kako valja.
Tematski slična ekranizacija se pojavila upravo negde tih godina - mislim na Variola Vera
radulence radulence 02:04 14.07.2010

.

omiljeno
'A sentimental History of the British Empire'
Unfuckable Unfuckable 07:25 15.07.2010

Re: .

omiljeno
'A sentimental History of the British Empire'

skoro pa omiljena, ima beskrajno zanimljivih, duhovitih (i tužnih istovremeno) opaski u tom džepnom remek - delu, kao na primer ona (u poglavlju o Četiri Džordža) gde kaže da je "glupost koja ustaje ranom zorom daleko opasnija od one koja se budi oko podne"
ne_shvatam ne_shvatam 06:35 14.07.2010

Trol

Znam da je tema druga, medjutim
zanima me jeste li imali prilike da pogledate Srpski film?
Bila je projekcija na festivalu u Novom Sadu, medjutim ne mogu da nadjem nijednu kritiku sa festivala cinema city. Na IMDB se pojavio review:

"It is simply too much...

It's obvious that director's intentions was to shock and to disgust viewers, and playing with that card he tried to gain a certain success for his work, but in that intention he gone a way too far and crossed over every border of good taste and morality. I don't want to hear anything about freedom of art and similar crap, some boundaries must exist, and this "film" crossed all of them, even some of them that I even couldn't imagine before I had a misfortune to watch this ultimate crap. If in the history of movie art existed a film that deserved to be banned, this is the one!

Movie or not, there are some things that are not suitable for showing to a broader audience, and should be left for the competent institutions to handle with, and this "film" dumped all of them right into eyes and ears of unprepared watcher. And how could one be prepared at all for all the atrocities this film is full of?

There's an old saying: With what the fool is proud of, the clever one is ashamed of. I'm ashamed that I'm a member of nation whose members were in condition to create such a pile of filth, and I'm cursing my curiosity that only brought me a couple of sleepless nights and bad memories.

I can recommend this only to pedophiles, sadists and all others psychopaths; to all the sane people I could only recommend to avoid this crap at any means, you'll keep the peace of mind..."

Jos jednom se izvinjavam za trol.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 09:00 14.07.2010

Re: Trol

Na IMDB se pojavio review:

i ti baš od svih kritika izabrao najgoru
koliko vidim na istom tom imdb ima i odličnih kriitika.
nažalost ili tvoju sreću, film se već pojavio na torentima i rapidshare i to screener kopija.
mada ja ipak preporučujem bioskop.
mixailo92 mixailo92 13:53 14.07.2010

Re: Trol

Pogledah film i ostadoh zgrožen. Film je mogao da kaže to što je rekao i bez tih par scena koje sam preskočio. Nadam se da će neko pametan da ih iseče pre daljeg prikazivanja, pošto mi se čini da su potpuno bespotrebne i kao što reče komentator sa IMDB-a mogu se svideti "only to pedophiles, sadists and all others psychopaths".
Bili Piton Bili Piton 14:45 14.07.2010

Re: Trol



Jao sto volem te IMDB komentatore koji vriste "this is positively the worst movie I've ever seen", "give me my two hours of life back", "bla bla bla". A za svaki film cete naci bar jedan takav komentar (eno pogledajte komentare za recimo Gosford Park - nekima je i to najgori film svih vremena - tako da ovaj komentar ne treba uzimati ozbiljno).

(edit - narocito je indikativan onaj deo "i'm ashamed to be a member of a nation etc" - kakva malogradjanstina - mnogo vise govori o komentatoru nego o filmu).

Back on topic - uopste ne znam gde mi se dela moja kopija "sentimentalne povesti britanskog carstva" - ta knjiga mi je mnogo pomogla da upoznam i razumem sredinu u koju sam bio dosao da zivim.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 16:36 14.07.2010

Re: Trol

ima je u knjižari Dereta još uvek

nas prilog

yugaya yugaya 08:17 14.07.2010

Re: nas prilog

Sreda, 30. mart 1983. godine
Istorija u obliku metka

Moja najveća osveta je u tome što me nikada nisu uspeli primorati da ih mrzim. Prezira je bilo. Prezir je bio moja pobeda, ali taj prezir je bio i moj poraz, jer su me na taj prezir oni naterali i time stvarali situacije u kojima sam bio primoran da prezirem i sebe.

Bez obzira na sve teškoće, nevolje, neprilike, nepravde, gimnazijski teror 1945 - 1948. godine, robije, primoravanje na ćutanje i građansko i umetničko, nepravde što mi se nanose u javnom životu, u kome, da bih bio ono što jesam, da bih opstojao, zapravo moram ulagati višestruko, više napora od ljudi bez moje prošlosti.

Čitava jedna godina bez pasoša, i nasilno odvajanje od porodice, političke intrige koje su mi skinule četiri ugovorene knjige, uvrede, besprimerna čekanja pred vratima PEN kluba, prisilna emigracija u kojoj se nalazim, bez obzira na to, ja sam prema uzrocima svojih nesreća uvek uspevao zadržati jedan podrugljiv stav, u kome je bilo obilno mesta i za podrugljivost na sopstveni račun.

Ja sam uvek na istoriju gledao kao na metak koji ide na mene, on i jeste metak koji ide na čoveka i koji se od drugih razlikuje samo po tome što promašiti ne može. Pitanje je samo hoće li vas taj metak okrznuti, raniti lakše ili teže, obogaljiti za čitav život ili – ubiti.
irenaema irenaema 08:44 14.07.2010

.....

Samo da se upišem. Kao veliki poštovalac čoveka i pisca B.Pekića

zbog nesadržanja u sebi jeda, besa i ogorčenosti (by mikele).


trolčić:
kako ide poštovalac u žemskom rodu?!


Unfuckable Unfuckable 10:07 14.07.2010

Re: .....

kako ide poštovalac u žemskom rodu?!

poštovateljka?
irenaema irenaema 10:21 14.07.2010

Re: .....

Unfuckable
kako ide poštovalac u žemskom rodu?!

poštovateljka?



E, ta sam

poštovatelj - poštovateljka

poštovalac - ?

ma, može i lonac....
aleksanadar aleksanadar 10:42 14.07.2010

Re: .....

poštovalac u žemskom rodu?


поштовалачица... поштовалацкиња... пошто...

А како се зове становница Штипа?
docsumann docsumann 10:57 14.07.2010

Re: .....

А како се зове становница Штипа?


Koja ?
mlekac mlekac 21:32 14.07.2010

Re: .....

aleksanadar
poštovalac u žemskom rodu?


поштовалачица... поштовалацкиња... пошто...

А како се зове становница Штипа?


Pa zar ne znaš?

Stanovnice Štipa zovu se Štipaljke a stanovnici Uštipci
yugaya yugaya 23:13 14.07.2010

Re: .....

Stanovnice Štipa zovu se Štipaljke a stanovnici Uštipci


....a ja mislila - Štipalica

PS kradem ti Š , nemo' se ljutiŠ
aleksanadar aleksanadar 18:50 15.07.2010

Re: .....

Stanovnice Štipa zovu se Štipaljke a stanovnici Uštipci.


Тачан одговор.

Нешто старије становнице зову се Поштапалице.
uros_vozdovac uros_vozdovac 09:25 14.07.2010

Davno

tamo pred kraj 1990. godine pred izbore imao sam čast da za "Demokratiju" radim intervju sa Pekićem. Živ hoću da se pojedem što nemam taj broj sačuvan. Ako ga ima neko bio bi strašno zahvalan sa scan, fotokopiju, bilo šta.
seceranac seceranac 09:30 14.07.2010

favorite

Jedan od mojih omiljenih pisaca.

mene pored svega onog znacajnog sto je vec spomenuto o Pekicu, sve vise fascinira njegova iskrena naivnost kada su politicki stavovi u pitanju ...
topcat topcat 09:59 14.07.2010

Tek

preporuka.
Sepulturero Sepulturero 10:01 14.07.2010

Афере

Iz­bi­ja afe­ra Agro­ko­mer­ca, Ine, Uni­ver­zi­ja­de, 170 000 društve­nih, odnosno ničijih au­to­mo­bi­la, praćene lo­kal­nim ver­zi­ja­ma sve­save­znih krup­nih re­mek-dela zlo­u­po­tre­be moći. Neke od njih, kao Agro­ko­mer­co­va, us­pin­ju se do umet­ničke gro­te­ske, is­ku­plju­jući špe­ku­lant­skom fan­ta­sti­kom bar nešto od straćenih mi­li­jar­di.

Ех, како данас скоро симпатично изгледају ове "афере". Питам се шта би данас Пекић писао о аферама које производи капитализам и у Србији и у Британији.
bocvena bocvena 10:21 14.07.2010

Jedinstven.

Postoji pisac, i pisac čovek i ono što se od njega zauvek ugradi u mene kao čitaoca.
Retko se dogodi da sva trojica budu na visini zadatka. Posebno u domaćoj literaturi. Nekako sam tu najmanje lokalpatriota. Ima ih nekolicima dobrih, ali izuzetnih malo.

Pekić je izuzetan.

Godinama već razgovaram s njegovim knjigama. U raznim fazama su me pronalazile i svašta nešto objašnjavale. U poslednje vreme me opseda Uspon i sunovrat Ikara Gubelkijana. Na već spomenutom sajtu postoji odlična kritika ove knjige, pročitajte.

jinks jinks 12:59 14.07.2010

...

Par­ti­ja ko­ja ­je na kor­mi­lo zem­lje došla da is­pra­vi sve ne­prav­de ovog sve­ta a završava is­prav­lja­njem bi­o­gra­fi­je svo­jih ko­rum­pi­ra­nih čla­no­va, nema šta da traži u budućno­sti jed­nog na­ro­da, pre nego što nešto ozbil­jno ne ura­di sa svo­jom prošlošću.

Verovatno je svaki sistem na zemaljskoj kugli dolazio na vlast sa objavom dobrih namera. Sta su posle ljudi (sto kazete clanovi) napravili od toga, to samo pokazuje koliko su sve te ideje, objavljene sa dobrim namerama, u sustini bile ispravne.

Koje ideje su do sada najduze opstale. Kapitalizam traje nekoliko vekova, komunizam ni jedan puni vek, mada ima nekih ideja koje su opstale milenijumima.

Da li je, naprimer, moguce uopste ispraviti sve nepravde ovog sveta (a mozda je bas u tome i bila osnova prevare). Mozda treba biti srecan ako se isprave samo neke i to na odredjeno krace ili duze vreme.
jasnaz jasnaz 17:34 14.07.2010

Oaza

bocvena bocvena 23:30 14.07.2010

Malo nadri književne i društvene analize:)

Naša literatura pati od sindroma palanke. Beskrajno anahrona - nespremni da opišu savremeni trenutak pisci bauljaju po prolosti, a otuda nikako da izvuku neku opštu misao i emociju blisku drugima (vremenski, prostorno, kulturološki) nego razvlače nacionalne mitove u sitna crevca i stalno padaju u politiku.

A gde je puka politika, umetnost kroz prozor.

Zato volim Pekića. Uvek nekako sa strane (a uvek svoj - i kao neprijatelj države i kao omiljeni disident), tematski raznovrstan, žanrovski briljantan, podjednako dobar i kao pisac bestselera, i kao klasičan pripovedač, i kao hroničar vremena ili poznavalac tudje kulture. A opet, ničega suviše, bez sujete, sa puno razumevanja za ljudske greške.

Čovek koji je preživeo Godine koje su pojeli skakavci i osetio Povest sentimentalnog carstva na svojoj koži, a onda dobio batine na demonstracijama protiv Miloševića, ostavio je iza sebe neverovatno obiman književni opus, bez samosažaljenja i kompleksa Mesije, duboko ukorenjen u ove prostore, ali univezalno blizak i zanimljiv drugim kulturama.

Gospodin, vrhunski intelektualac, pisac mislilac, dosledan čovek.

Bukvalno pamtim misli i osećanja posle čitanja Vremena čuda, Besnila i scene toplog zeca u njegovoj gimnaziji u Godinama.... Sećam se gde sam ih čitala, sa kime sam o tim knjigama razgovarala, mogla bih te razgovore po sećanju da prepričam. Ima on i boljih dela, ali ovo je nešto promenilo u meni.

Dočim Koreni Dobrice Ćosića, ama baš ništa ne promeniše u meni. Mada, moguće da to nije samo njegova greška:)
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 23:36 14.07.2010

Re: Malo ...

Gospodin, vrhunski intelektualac, pisac mislilac, dosledan čovek.

i takav model se izgleda više ne pravi u srbiji. ostali su nam samo ovi izanđali delovi od ljudi, skoro neupotrebljivi.
bocvena bocvena 00:09 15.07.2010

Re: Malo ...

Takav model je redak u bilo kojoj kulturi, zato je Pekić još dragoceniji.

Žao mi je što ga je zbog sticaja istorijskih okolnosti mimoišla svetska slava.
Za početak, mogao bi bar u našu srednjoškolsku lektiru. Da pravi društvo Andriću, Kišu i Crnjanskom.
ana.antic ana.antic 00:32 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

bocvena
Naša literatura pati od sindroma palanke. Beskrajno anahrona - nespremni da opišu savremeni trenutak pisci bauljaju po prolosti, a otuda nikako da izvuku neku opštu misao i emociju blisku drugima (vremenski, prostorno, kulturološki) nego razvlače nacionalne mitove u sitna crevca i stalno padaju u politiku.

A gde je puka politika, umetnost kroz prozor.

Zato volim Pekića. Uvek nekako sa strane (a uvek svoj - i kao neprijatelj države i kao omiljeni disident), tematski raznovrstan, žanrovski briljantan, podjednako dobar i kao pisac bestselera, i kao klasičan pripovedač, i kao hroničar vremena ili poznavalac tudje kulture. A opet, ničega suviše, bez sujete, sa puno razumevanja za ljudske greške.



bas sam o tome razmisljala kad sam procitala blog. recimo, 'kako upokojiti vampira' - jedna prica koja tako majstorski uklopi lokalne dogadjaje, karaktere i istoriju u najsiri evropski intelektualni kontekst, i bavi se fasizmom i totalitarizmom na tako anti-palanacki nacin. i zbog toga cini to lokalno relevantnim i u nekoj vecoj slici.
mada, ja sam volela i 'korene,' ali to je moj problem :) mislim, nisu nesto mnogo menjali ni u meni, ali mi uvek bilo zao djordja. jos ga se secam.
bocvena bocvena 07:39 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

'kako upokojiti vampira'

Odličan primer, Ana! A šta reći tek za Zlatno runo? Koliko je to više od porodičnog romana dotadašnje (a bogami i buduće) srpske literature!

Koreni su pristojan porodični roman, ništa manje i ništa više. Ne zaboravimo da iza stupa Vreme smrti, sa podjednako velikom ambicijom kao Pekićevom. (Valjda mi se zato i nametnulo poredjenje.) Ćosić i Pekić su nesrećni antipodi jednog vremena. Disident i apatrid, sa jedne strane i maženi i paženi državni pisac, sa druge (doduše sa sklonošću da druguje sa disidentima, čitati Mihiza). 300 godina kasnije, neki student na Islandu, pre će se uhvatiti za Pekića nego za Ćosića. Prosto zato što ga intelektualnom širinom i književnom tehnikom prevazilazi.
ana.antic ana.antic 11:00 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

bocvena
300 godina kasnije, neki student na Islandu, pre će se uhvatiti za Pekića nego za Ćosića. Prosto zato što ga intelektualnom širinom i književnom tehnikom prevazilazi.


slazem, naravno.
neverovatno je da ga nema u lektiri. ja bih ga uvrstila i u nastavu istorije, bilo bi savrseno za diskusije.
brandname brandname 11:31 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

bocvena:
Dočim Koreni Dobrice Ćosića, ama baš ništa ne promeniše u meni. Mada, moguće da to nije samo njegova greška:)

It's not you, love, it's him!
Da parafraziram Nabokovljeve reči povodom Lenjina i Džojsa:
"Život Dobrice Ćosića liči na život Bore Pekića koliko i šaka šodera na plavi dijamant, iako su i jedan i drugi živeli u Beogradu i napisali veliki broj knjiga."
Zen Master Zen Master 13:02 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

bocvena

Odličan primer, Ana! A šta reći tek za Zlatno runo? Koliko je to više od porodičnog romana dotadašnje (a bogami i buduće) srpske literature!

Koreni su pristojan porodični roman, ništa manje i ništa više. Ne zaboravimo da iza stupa Vreme smrti, sa podjednako velikom ambicijom kao Pekićevom. (Valjda mi se zato i nametnulo poredjenje.) Ćosić i Pekić su nesrećni antipodi jednog vremena. Disident i apatrid, sa jedne strane i maženi i paženi državni pisac, sa druge (doduše sa sklonošću da druguje sa disidentima, čitati Mihiza). 300 godina kasnije, neki student na Islandu, pre će se uhvatiti za Pekića nego za Ćosića. Prosto zato što ga intelektualnom širinom i književnom tehnikom prevazilazi.


Sorry ali stavljati Zlatno runo i Korene u istu rečenicu ili na bilo koji način porediti ih je najodvratnija blasfemija koja se može zamisliti u vaskolikom univerzumu. Ne kapiram ali zaista šta je sledeće objašnjavati razliku izmedju Monty Python's Flying Circus-a i Kursadžija, mislim kao humoristički TV serijali i tako to...
O tempora ! O mores !
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 14:25 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

eto da se složimo
ana.antic ana.antic 14:43 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

ja odgovorno tvrdim da se 'koreni' znacajno izdizu iznad kursadzija.
brandname brandname 23:48 15.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

Sorry ali stavljati Zlatno runo i Korene u istu rečenicu ili na bilo koji način porediti ih je najodvratnija blasfemija koja se može zamisliti u vaskolikom univerzumu.

Sasvim tako! Htedoh prvo to da napišem, al' onda sam odlučio da ih ipak stavim u jednu rečenicu - antitetičnu, istina.
Dobrica je književno mrtav već 40 godina, svi mu kažu ali on ne sluša.
Pekić će biti živ i kroz 400 - ako iko bude. On je to, naravno, znao pa niko nije ni morao da mu kaže.
Kako rekoh u jednoj zvaničnoj prilici: "He's not dead. He's just unavailable."
bocvena bocvena 08:57 16.07.2010

Re: Malo nadri književne i društvene analize:)

To znamo vi i ja, ali srednjoškolci će u lektiri čitati samo Ćosića! Otuda, nikad nije kasno (ili - uvek je pravo vreme) da se stvari nazovu pravim imenom:)

Dragi Zen Mastere, ta vrsta kulturnog snobizma odlično izgleda kao poza u salonskim razgovorima, ali je praktično nedelotvorna. Mnogo je još onih koji veruju da je Dobrica izmislio srpsku književnost. Strpljivo im treba objašnjavati da su u krivu:) Pa im onda dati da čitaju Pekića.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana