Mislim da nikada nisam bila prljavija u životu. Na meni su pantalone koje su nekada bile bledo zelene boje. Na njima je sada blato, tačnije glina, velike količine svakojake prljavštine, malo krvi, fleka od sladoleda, nešto farbe i tragovi šapa. Pored mene je, naravno, Skali. Od večeras - Kraljica Splavova na Savi.
Tako sebe doživljava moj pas.
Konačno - REKA! Čekala sam mesec i po dana da dođem na svoj splav na Savi. To je do sada bilo nemoguće jer reka nije dozvoljavala da joj se priđe, sa bilo koje strane. Prilaz splavu izgleda prilično jezivo. Sava se povukla i ostavila abnormalne količine gline za sobom. Izula sam se i bosim nogama prešla taj put, uz osećaj da hodam po živom pesku. Sa sobom sam vukla Skali, koja je njuškala sve okolo, kao da se nalazimo u sred neke zanimljive X-Files potrage.
Na Savi, ovde gde sam ja, nema nigde nikoga. Skali, čopor pasa oko nas i ja. Zaboravila sam da kažem da je Skali još uvek štene, pet meseci stara. Erdel terijer. Kralj svih terijera. Verovatno se zato ponaša kao da je oslobodila Savu od okupatora, neustrašivo laje na sve druge pse, pravi se strašno važna. Zapravo, podseća me na mog mlađeg sina kad je bio u Diznilendu. Neviđena je ovo zabava za Skali. Hrabro je skočila u reku koju prvi put vidi, večeras tri puta. Maločas sam je, malo je reći hrabro, ponovo vadila iz vode. Psi uporno na nju laju, opravdano, ipak je ona "nova devojka u kraju"...
Toliko sam umorna da ne mogu ni da se tuširam. Čistila sam ceo splav u paralelnoj borbi sa komarcima i rizičnim poduhvatima mog psa. Pripremala sve za život na reci. Splav je na specifičnom mestu - sa jedne njegove strane je reka Sava a sa druge jedan rukavac, tako da imam svoje sopstveno malo ušće. Kad god dođem ovde, neko vreme živim u uverenju da se nikada neću vratiti u grad.
Sedimo na reci, Skali i ja. Sedimo i osluškujemo ritam života Prirode. Dišemo duboko. Mogla bih satima samo da gledam u ovu vodu. Reka je mirna, velika, duboka i neverovatno lepa. Možda ništa nije uporedivo sa rekom. Voda govori ono što želim da čujem. Jedan usamljeni čamac prolazi, misli se prostiru u beskraj...
Rose: You promised me that you'd go down the river.
Allnut: Miss. Miss, listen to me. There's death a thousand times down there. I'm sorry to disappoint you but don't blame me - blame the river.
Rose: You promised.
Allnut: Well, I'm takin' my promise back!
(Humphrey Bogart & Katharine Hepburn, u Afričkoj Kraljici)
Počinje... Rolling on the River...