Poezija je čudnovata stvar. Ne tako davno, uživajući u poetskom prvencu našeg zajedničkog
prijatelja, ponovo sam otkrio davno zaboravljenu ljubav. I, kako to ponekad biva, vratih joj se sa, na moje iznenađenje, nesmanjenim žarom. Kako o ovome više nemam koga da davim, jer sam moju vjernu ljubu već udavio do te mere da me prati u svim poduhvatima, i ravnopravno u njima učestvuje, a sve u pokušaju da popularišem ovaj sport, odlučio sam da malo davim - ceo svet :))
Bilijarima sam počeo da se bavim još u detinjstvu, u jednom hotelu, na jednoj morskoj obali. Igrali smo karambol, igru sa tri kugle na stolu bez rupa, sa, ili bez kića (malih čunjeva na sredini stola). Bezbrižna vremena nisu dugo trajala, i, nešto kasnije, kada je đavo već krenuo da odnosi šalu, ja se nađem u društvu za bilijarskim stolom, i, ničim izazvan, dobijem partiju (osmice*). Tu mi se učini da bi sve to moglo biti interesantno, i moja pasija kreće istom strašću kao i ovih dana, kada mi se povratila.
Slučaj je hteo da su moji drugari D. i B. tih dana išli za Ameriku na godišnji odmor. Odande su mi doneli prvi bilijar štap, a sećam se kako se B. hvalila kako ga je ponosno nosila uredno spakovanog u tobolcu, preko ramena, presedajući po svetskim aerodromima, osećajući se kao hustlerka :)) Pa da, čak i kada uđeš u joint u kome se igra bilijar, sa svojim štapom preko ramena, izazoveš mrvu poštovanja od strane prisutnih (ne uvek i zasnovanu, ali ipak, mrvu).
I, kako, često, naiđu momenti u životu, kada entuzijazma nije nedostajalo, nekako u isto vreme je bio nabavljen i polovni bilijarski sto iz propalog bilijar kluba, te kupljene poskupe, nove, kvalitetne, belgijske, bilijar kugle. Ekipa se skupljala i igralo se danima i noćima, posebno smo moj kum i ja običavali da osvanemo pored stola. Jedino, uz svo to druženje, nismo uspeli da razvijemo takmičarski duh. Jer, čim bi neko od nas uspeo da poveže nekoliko uspešnih poteza zaredom, ostali bi krenuli u navijanje... to, majstore! care! i slično. Ja još uvek nisam odigrao ni jednu partiju bilijara protiv - protivnika.
Vrhunac je bio, kada sam odigrao partiju osmice iz taka (od početnog udarca, pa do ubacivanja kugle broj osam u rupu, kum mi je svedok!) i video d'umem, entuzijazam je splasnuo. I tako, sve do nedavno, kao što rekoh gore, kada me je ponela poezija. Ima jedan bar u našem komšiluku, sa tri stola, za koje se iz aviona vidi da vlasnik bara nikada nije igrao bilijar. Međutim, tu nas znaju, i daju nam (khm!) popust. Nešto dalje, i skuplje, imamo pravi bilijar klub gde stolovi imaju kamene ploče (slate) i kvalitetne kugle, pa i štapove (nikada ne razbijati rack svojim voljenim štapom!). I štapove je dozvoljeno podmazivati samo njihovom kredom, da im se ne bi prljala čoja po stolovima... i još svašta nešto. Tamo se ide samo za praznike. Kao što je ovaj danas, izmeđuostalih :))
*osmica, devetka, karambol, snuker... su samo neke od bilijarskih igara. Ljubaznošću blogozajednice, našao sam pravila koja se mogu pročitati
ovde. Ali, nije sve ni u pravilima, ona se mogu modifikovati po potrebi, važno je samo da su jednaka za sve igrače. O istoriji, i detaljnije o igri sa takovima se može pročitati na
Wikipediji.