Žmu je noćas kazneno spavao na balkonu. Zato da zapamti kad mi je, udružen sa pretencioznim filmadžijom, upropastio subotnje veče. Lepo sam ga pitala je l' romantičan film. Jeste. Je l' ne moram da mislim? Ne moraš. Kad On izgibe u Ekvadoru. Celu noć spavala nisam. Romantične filmove bez hepienda bi trebalo zakonom zabraniti. Ko hoće da se igra drame nek to radi u ozbiljnijem žanru.
Mnogo volim romantične filmove. Sa obaveznim hepiendom. One što subotom predhode filmovima strave i prepadanja. Naročito kad je iza mene radna nedelja, u kojoj sam se namučila kao crni mravac, čitajući ili pišući vesti u kojima retko ima srećnog kraja. Da ne pominjem subotnje dnevnike koji za trešnju na šlag vole da nam sažmu proteklu sedmicu koju je, sudeći po njima, malo ko preživeo. Požari, zemljotresi, ratovi, zaraze, pljačke, ubistva, orkani...na svu sreću je parlament na avgustovskom odmoru i ako ih ne ispegla neki cunami, bar će oni da mi sjašu s grbače za ovo mesec dana.
Zbog toga, kad odgledam svu tu moriju, ja bih da da'nem dušom. Da isključim mozak i bezbedno čekam srećni kraj. Ne pravim pitanje ni oko kiča, svejedno mi je i da l' toga ima u realnom svetu, nisu mi sporne ni vanbračne, ni istopolne zajednice, samo nek se oni uhvate za ruke i krenu u zajedničku budućnost, meni je i to potaman. Ali znaću da budem posebno zahvalna ako to prati svadba u belom, koju bi doduše retko ko u stvarnom životu finansijski izdržao ili ako on nju profilnim poljupcem savije k'o baba paradajz pritku, makar to s medicinske tačke gledišta bio redak fenomen dostojan cirkuske tačke. Samo nek cveta ljubav hiljadama cvetova.
Upravo to je obećavao sinoćnji film kog je, nakon burne svađe sa daljinskim upravljačem, izabrao Žmu. Naglašavam. Da ne bude posle da je neko džabe spavao na balkonu. Sve je bilo kako treba. Deca su se večernje razmilela. Mačke su čmavale. Žmu je sebi sipao čašu vina, ja sam se častila štanglicom čokolade. Složili smo se na kauč kao dve kašike. Ikar Varvarin je skakao po nama, ali to nije ništa u poređenju sa našom svakodnevnom ulogom životnog trampulina za svu onu decu koju smo proizveli. Slobodnom rukom me je držao za koleno. Ja sam ga milkila po vratu. Malo mi se ukočila ruka od nenormalnog položaja, ali za hepiend se i to da preživeti.
Sve je bilo tu, po šablonu, očekivano taman toliko da gledalac može mozak da pošalje na ispašu. Em taman za nas, jer to filmskih dvoje nisu bili neki napaljeni balavci, nego sredovečni, ozbiljni ljudi kao mi, dakle mladi k'o rosa. Ona je neshvaćena majka dvoje dece, čiji muž broji sitno tog statusa, jer ju je prevario sa njenom bliskom prijateljicom. Na početku je sva izgužvana, šminkeri štede na njoj, ali je potpuno jasno da će uskoro, čim Ga sretne bljesnuti svojom prirodnom lepotom dočaranom majstorskom rukom holivudskih opsenara. Ona ima najbolju drugaricu koja je crnkinja, što je dobro da bi smo videli da je rasno tolerantna i širokih pogleda. Pored toga, Ona ne postizava da ispolji svoj umetnički talenat, jer neshvaćena, necenjena i na početku filma samo razvlači korpe sa vešom i pravi kalorične, lepljive sendviče deci koja, naravno, kao i uvek kasne u školu. Taj njen udajom proteran talenat joj, prikazan nizom doduše zastrašujuće loših zejtina na platnu, u ovakvom filmu samo diže cenu na tržištu kandidatkinja za hepiend. Ne samo da će da ponovo postane lepa i shvaćena, nego je i pametna. Odlično.
On je lekar. Još odličnije. Znači, materijalno više no stabilan i što je još važnije, time se garantuje raskošan hepiend – horda deveruša, statusna venčanica, crkveno venčanje u katedrali velikoj bar kao hangar za boinge, latice belih ruža...sve kao što je red. Pored toga, On je i tiražni holivudski glumac, čije pojavljivanje znači siguran srećan kraj. Doduše, On se malo otrcao i osedeo, a praseće mu okice upale među bore, ali one nam poručuju da je konačno sazreo. Možda i mrvu prezreo. Što je manje bitno od njihove garancije da je On stekao bogato iskustvo u nebrojenim, filmskim ljubavnim vezama, od kojih je većinu okončao hepiendovskim brakovima. Naravno da je razveden i da ima odraslog sina koji ga, još naravnije, ne razume. To i tako nije mnogo bitno, jer je pre svega važno da se taj odrasli sin već sam izdržava, zbog čega će nama ostati više para da uprizorimo venčanje koje će zlobnicima, od zavisti, izazvati dugotrajne psihosomatske poremećaje.
Pored njih dvoje, tu je i romantična kuća u kojoj će se, sticajem filmskih okolnosti, naći sami. Kuća na obali okeana, što omogućava zalaske sunca potrebne za pozadinu poljubaca ili bar šetanja po plićaku, paralelno sa pučinom. Isprobani, nepogrešiv recept za romantiku. I upalu jajnika. Doduše, iskreno gledano, kuća je preslatka, ali napravljena od godišnje proizvodnje šibica, tako da je sva sumnja da bi preživela i duvanje u rođendanske svećice, a kamoli orkan. Jer, tu se najavljuje i orkan. Što je sasvim očekivana pojava, iz zalihe elementarnih katastrofa koja će našem paru omogućiti da ih, bar tokom trajanja ključnih scena, svi ostave na miru. Pored toga, ako je vremenska propas' ozbiljnije prirode, budući srećno živeći će imati priliku da pokažu da su sposobni da žive ne samo u dobru, no i zlu. Makar to samo podrazumevalo skakanje po generatoru za struju, koja obavezno nestaje negde na pola romantičnog filma. Jeste da je meni svaki put misterija kako ih ne zvekne struja dok mokri mrcvare još mokriji generator, ali razmišljanje i logika nisu poželjni u ovakvim filmovima.
Dakle, sve smo odradili: oni su se sreli, svideli su se, to su malo krili, ali to je ipak bilo jače od njih. On je njoj pomogao da oseti ženu u sebi, obaška umetnicu na slobodi, ali i dao razlog šminkerima da pokažu šta znaju, tako da je ona bljesnula lepotom majstorstva vrhunskih maskera. Sa druge strane, Ona je Njemu, uprkos Njegovom džilitanju, objasnila da lekari nisu bogovi i da malo spusti loptu. Jeste da je, zbog toga, film mogao da bude zabranjen za članove lekarske komore, ali je On shvatio da je krajnje vreme da prestane da nosom ugrožava avio saobraćaj i obrati pažnju čak i na ona ljudska bića koja trenutno nisu pod anestezijom.
Sledio je goli-goli deo, gde smo videli i da stariji od dvadeset godina mogu da se bave sportom namenjenom razmnožavanju. Sve se dešavalo u onoj kutiji od šibica. Napolju je pirkao orkan. Generator za struju je umro na vreme, zbog čega se sve dešavalo u atmosferi noćne more svakog vatrogasca – nebrojenim svećama pripaljenim po celom ekranu. Tada nam je On, sa suzama u očicama tužne gude, saopštio da mora u Ekvador, kud je onaj njegov sin jedinac otišao da upražnjava humanizam. I renesansu. Mi smo to shvatili sa razumevanjem i sledio je deo filma u kom su poštari padali na nos od posla, a njena deca išla zanemarena i zapuštena, jer im je majka po vasceli dan pisala pisma. I deljala neku dasku, od koje je na kraju ispala kutijica proizvedena u fabrici luksuznih proizvoda ograničene serije.
I tu negde, taman kad je On potrošio zalihe papira i mastila države Ekvador, a Ona skresala u lice bivšem mužu sve što joj je ležalo na srcu, konačno nam je saopšteno da se On vraća. Ona je počela da kuva večeru, decu je poslala u obližnje sirotište, a muža pred otkazom bračnog stanja prodala da vesla na galiji. Žitelji Ekvadora su uzeli motorne testere u ruke i bacili u očaj ekologe širom sveta. Tropske kišne šume su procvilele, zbog Njegovih pisama je cena celuloze skočila iznad cene nafte. Ekvador nije imao papira ni za sutrašnje izdanje novina.
Žmu je nalio još jednu čašu vina. Ja sam već grickala staniol. Ikar Varvarin je dobio upalu nožnih mišića. Ostalo je samo desetak minuta do hepienda. On samo što nije stigao sa aerodroma. Malo je kasnio. Desetak sati. Nema veze, taman da se nagledamo lepote i luksuza stola i večere koju je ona sa svoje dve vredne ručice napravila. Naravno uz pomoć stručnog osoblja hotela Ric, čiji su majstori kulinarike i doktori estetskog serviranja pokazali šta znaju. Motivisani izdašnim honorarom iz producentskog budžeta.
A onda je zazvonilo na Njenim vratima. Žmu i ja smo skočili da otvorimo. Pred vratima je stajao Njegov sin. Molim? Suze su mu se mešale sa kišom koja do tad uopšte nije padala. Mora da ju je poneo iz Ekvadora. Sledili smo se. S punim pravom, jer nam je sin ispričao da je pre dve noći proradilo klizište u ekvadorskoj nedođiji i da je tom prilikom naš subjekat hepienda zauvek ispao iz ovog filma. Nema venčanja. Nema hepienda. Nema latica belih ruža koje sa ekrana padaju na naš parket. Molim?
Kasnija dešavanja su mi ostala u maglenom sećanju, koje se moja podsvest trudi da ih obriše acetonom. Žmua sam zatvorila na balkon. Ikara Varvarina poslala da spava po stolom. Šta ima kuče da spava na kauču, na šta to liči. Ostatak večeri sam provela gledajući 579-i nastavak filma o Lekteru ljudožderu. Taman mi je pasovao raspoloženju. Nema laži, nema prevare. Srećan je svaki kraj u kom glavni, dobri junak ne završi u rerni. Reš. Sa krompirićima. Pošteno.