Oni kažu: Pušenje ubija... Pušenje može usporiti krvotok i prouzročiti impotenciju
Ja kažem: Pisanje bloga ne ubija; ne utiče na krvotok, ne stvara impotenciju. Čak, koliko ja znam, ne biva ni uzrok nesanicama
Ovo nije pisanje o štetnosti pušenja, koje se gore pominje. (Jedan moj drugar, koji pretenduje da je pametan samim tim što se bavi novinarstvom, kaže mi: «Kada hoćeš da oštriš svoje svadjalačke impulse, a oni nadodju svima nama, s vremena na vreme, ti pokreni, s osobama do kojih ti je stalo, razgovor o - štetnosti pušenja». Meni baš sada to ne nedostaje; neka puši ko mora!). Zapravo, u pitanju je pre nekakvo objašnjenje koje dajem u želji da se ponovo uključim u svet blogera, nakon odredjenog odsustvovanja. Ujedno, pada mi na pamet, by the way, da je bolje biti The Blog-Addict nego The Tobacco-Smoking Addict.
Ovo je letnji blog, jer leto još traje, mada je za mene već završeno. Les vacances sont finies. S tim u vezi, intrigira me staro pitanje - da li i u kojoj meri fenomen gojaznosti/vitkosti, koje se najbolje primećuju baš leti, utiče na karakter čoveka.
Na to me je ponukala jedna izjava Opre Vinfri (Oprah Winfrey), slavne američke TV ličnosti, koja slovi za «damu s punijim stasom», što je primorava da se (povremeno) bori s pozamašnim viškom kilograma. Ta izjava glasi: «People tell me not to lose weight, I might lose my personality. I tell them ‘Honey, it ain't in my thighs'».Pitanje se samo od sebe postavlja: otkuda svetu (bar nekima) uverenje da bi mršavljenje moglo dovesti do ‘gubljenja već izgradjene ličnosti', odnosno da su karakterno bolje osobe s punijim stasom od mršavih?
Ovde, opet moram napomenuti da želim izbeći izravno govorenje o štetnosti gojaznosti, baš kao što sam izbegao pisanje o štetnosti pušenja uopšte, mada smatram da prekomerna telesna težina, kako kod žena tako i kod muškaraca - škodi.
A onda, nakon one Oprine izjave, naleteo sam na jedno razmišljanje koje me je mnogo zabavilo - o tome kako žene vide muškarce. Dobro, neke žene:
"Muškarci apsolutno mogu da se poprave, ali samo na jedan način... To je nešto što sam ja godinama studirala... u životu i iz novina... i nadam se da ćete se složiti sa mnom.
Na osnovu tog proučavanja svi muškarci se dele na one punije, debeljuškaste i mršave. To je ta osnovna podela: debeljuškasti i mršavi! Sad mogu da vam kažem i to što sam zapazila kod jednih, a šta kod drugih.
Za ove punije i debeljuškaste mogu samo najpohvalnije da se izrazim. Oni su dobri muževi i domaćini, vesele su prirode, imaju dosta prijatelja. Kućevni su, vole kuću i umeju da žive. U životu su dosta realni, ne zanose se. Manje se bave politikom. Vole ženske, ali više kroz humor i razgovor. Vole da pojedu i popiju, ali u tome ne preteruju, jer ne piju iz očajanja, već iz radosti i dobrog raspoloženja.
Oni lepo spavaju i to, takodje, doprinosi da su stabilni, da imaju zdrave nerve, da umeju da se lepo ponašaju. Ne podležu kriminalu, jer, konkretno, nemaju zbog čega.
Obično radjaju zdravu i veselu decu, i to dosta dece.
Medjutim, koliko god mogu da se pohvalno izrazim o debeljuškastim, toliko sam puna zamerki na mršave.
Mršavi su ljuti, prgavi i nervozni.
Najveće skandale i iznenadjenja mogu da vam prirede mršavi. Oni ćute, ćute, i onda eksplodiraju!
Mršavi i mrzovoljni, uvek na kraj srca, nikad i ničim oni nisu zadovoljni. Nemaju dobar san što kasnije utiče na celokupno njihovo ponašanje.
Još u ranim godinama podležu čiru i drugim bolestima, koje dolaze od nerava, i to samo pogoršava njihovo ionako labavo stanje. Mršavi se kasnije žene, puni su nepoverenja... pate od ljubomore. Lice im je uvek u nekom grču, u nekoj grimasi koja druge ljude odbija. Uvek uzimaju neke fiks-ideje koje ne mogu da ostvare i onda zbog toga pate. Oni nemaju normalni temperament. To je kod njih uvek kao bes ili neko ludilo. To doprinosi da se žene često plaše mršavih.
To bi, eto, bilo u glavnim crtama.
A s tim u vezi, mogu da vam kažem i to da se svaki muškarac može, do odredjene mere, popraviti ako mu se popravi kilaža. Ako žena uspe da ga malo podgoji... dobrom, jakom kuhinjom, sa dosta začina koji otvaraju apetit. I uvek ima nešto novo i drukčije. Probajte i videćete!
Znam za mnogo slučajeva gde su mršavi ljuti i besni, postali relativno bolji čim su se malo podgojili.
Probajte, šta vas košta"?
Hm!
Kao što verovatno pogadjate, ovo je tekst - Dušana Radovića, iz knjige "Ženski razgovori".
Da li se i koliko Dušan Radović šalio, meni je teško da odredim.
Naravno, teško mi je i da poverujem da su "podgojene osobe" dobroćudnije i bolje za partnerstvo, iz prostog razloga što ja lično, so far, ne pripadam takvom soju ljudi.
Naime, ja osobno dajem prednost vitkosti, te se trudim da se pridržavam formule Get fit! Stay fit , ma koliko znam da je britanski književnik Antoni Berdžes (Anthony Burgess), koji je najviše ostao upamćen po "Paklenoj pomorandži", jednom izjavio: "Keep-fit men are no good in bed". Valjda se šalio, jer mi izjava nekako deluje u stilu "kiselog groždja".
Naravno, kao pobornik telesnih vežbi (najviše u stilu: "10 minuta za seksi izgled", he, he, he), ja sam protiv preterivanja, jer od preteranog vežbanja, po teretanama i na drugi način, može da se - pobudali, kao što čovek pobudali od previše rada bez zabave.A ako bih ovo pitanje «gojaznosti/vitkosti» preveo na svet blogera, pitam se da li bi se moglo zaključiti, na osnovu načina kako je napisan/komentarisan neki blog, da li je i koliko dotični bloger «podgojena» osoba, u smislu umiljatosti i finoće, a ne mršava osoba, u smislu nekoga sa ugradjenim svadjalačkim impulsima.
Na kraju, evo jedne stare, vrlo stare a dobre pesme na temu letnjeg doba (što neko reče: As perfect as the Summer!)"