Naša zemlja nalazi se u vrlo kritičnom finansijskom stanju. Pad našega dinara, koji je izazvao jednu ogromnu neizdržljivu skupoću u zemlji, izazvao nas je da razmišljamo o tome. Prost uzrok je izazvao taj pad, što mi više uvozimo robe, nego što izvozimo sirovina. Sasvim prirodno da onaj koji više troši a manje privređuje, mora propasti. Tako je sa jednom kućom i porodicom, tako sa celim narodom, pa tako i sa državom. Naša država samo zbog toga zaljuljala se cela iz temelja. To vam je i suviše poznato. Ali to nije dovoljno samo znati a ništa ne raditi na uklanjanju tih uzroka, koji otežavaju život. Država ne može ništa da učini kad narod neće. Iz naroda samoga mora da pođe inicijativa za preduzimanje mera da se život olakša.
Jedan od najvećih uzroka koji povećava tegobe života, koji mi sami sebi tovarimo na vrat, a koji sami možemo da otklonimo, ako hoćemo jeste: NAŠ LUKSUZAN ŽIVOT, oličen u luksuznoj nošnji, naročito kod ženskoga sveta. Ogromne se sume novca daju za predmete, koji su potpuno nepotrebni, a ništa se od njih u zamenu ne dobija. Statistika našeg uvoza luksuznih predmeta može nam to najviše posvedočiti. Da toga nije, sasvim bi drukčiji naš život izgledao. Skroman život, to je sreća, spokojstvo i blagostanje za svaki narod.
Uvidevši to, a rukovođene čisto patriotskim razlozima, nas nekoliko potpisanih sporazumele smo se da obrazujemo jedno udruženje za suzbijanje luksuza, kome će biti glavni cilj, da navikava ženski svet na skromniju i zdravstveniju nošnju, koja će odgovarati svima estetičkim i higijenskim uslovima, a koja neće biti raskošna, skupocena i luksuzna. Razume se da u tom slučaju ženske, koje strče sa svojom luksuznom i skupocenom nošnjom neće biti gledane dobrim očima, i neće opšte biti predmet naše simpatije.
Glavne odredbe pravila ovog udruženja biće:
1. Upotrebu parfima (mirisa) potpuno izbaciti.
2. Ne kupovati svilene amrele, rukavice, svilene čarape i skupocene šešire.
3. Prvenstveno pazariti u onim radnjama, u kojima se luksuzni artikli ne prodaju.
4. Smatrati za svoju najmiliju prijateljicu onu koja se bude pridržavala ovoga sa svoje strane doprinosila da se luksuz smanjuje.
Toga radi obrazovan je privremeni odbor, koji ovim
POZIVA
sve razborite, uviđavne i rodoljubive Leskovčanke da ovom udruženju pristupe i da nastave rad u tom pravcu.
Onako isto kao što je Leskovac davao inicijativu i poleta industriji i trgovini, tako isto treba i u ovom pogledu da prednjači.
Bliža obaveštenja o ovom udruženju i pravilima saznaće se naknadno, pošto se bude izvršila cela organizacija.
Majke, sestre i kćeri naših vrednih Leskovčana, pohitajte na upis u ovu plemenitu i nasušno potrebnu ustanovu, i pokažite primerom i ostalim Srpkinjama u zemlji, kako se služi Otadžbini jer u tome leži spas i sreća naše zemlje.
Upis se vrši kod dole potpisanih članica privremene uprave:
Kostadina M. Ilić, Lenka Milenković, Desa G. Popović, Kosara Čuljković, Rada Janković, Mila Janković, Zora Aleksić, Brana Mitić, Bosiljka Todorović, Mileva Madžarević, Leposava D. Petrović.
*
I mi apelujemo sa svoje strane na sav ženski svet u zemlji da i on ustane protivu luksuza i na taj način pripomogne na popravci naše valute, čiji je pad u mnogome doprinelo luksuziranje našega sveta.
Ovo poduzeće gospođica grada Leskovca za svaku je pohvalu i želeti je da se na njih ugledaju i druge dame iz ostalih mesta u zemlji.
*
(Leskovački glasnik, list za trgovinu, industriju, zanate, poljoprivredu, prosvetu i društveni život, subota 05. novembra 1921. godine, str. 1-2)