"...Do you believe in life after love..."
Cher
A veruje li neko u demokratiju i vladavinu prava u CG posle nezavisnosti?
"Šta reći." Niko ništa ne govori. A meni se čini i važnim i zanimljivim. U prilogu je izveštaj sa KZS grupe intelektualaca ( da od prošle nedelje, ali priznajem da sam se nadala da će je bar neko iz "moje" Srbije primetiti) koja je uspela da odgovori druge laureate i goste skupa ILH u Budvi da daju legitimitet šaradi koju su smislili Marović i Đukanović. Ova dvojca su zbog toga, što takođe govori o uspešnosti akcije, potegli neverovatni javni linč pomenute skupine, pretežno via DPS priopćenja za javnost i istrage tipa ko stoji iza njih. Na kraju bloga je najnoviji tekst Balše Brkovića iz subotnjeg dodatka podgoričkih Vijesti nazvanog CANE. Tekst, ne podlistak.
Još uvek se smejem komentaru uglednog sarajevskog profesora Zdravka Greba koji je, naravno, podržao akciju grupe intelektualaca i upitao zašto su i Moma zaboravili! Možda se i njega seti neka druga mreža. Živo me zanima i kakva će mreža opstrukcija i represije tek zadesiti ove hrabre ljude u CG koji su imali muda da kažu Car je go.
DRUŠTVO - INTELEKTUALCI - PRESS
Đukanović i Marović poraženi
Podgorica, (MINA) - Čelnici Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović i Svetozar Marović su poraženi, a dešavanja u vezi sa dodjelom nagrada Internacionalne lige humanista (IHL) pokazala su i svu krhkost institucija sistema.
To su danas, na konferenciji za novinare, ocijenili neki od crnogorskih intelektualaca, koji su bili potpisnici inicijative protiv dodjele nagrada za mir Đukanoviću i Maroviću.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kazala je da Đukanoviću i Maroviću nijesu dodijeljene prave nagrade, već izmišljene.
»Jednostavnim uvidom u sajt ILH, može se vidjeti da nagrada koje su oni dobili nema u katalogu onih koje ta organizacija dodjeljuje«, rekla je Uljarević.
Ona je podsjetila da niko od najavljenih devet bivših i sadašnjih predsjednika nije prisustvovao ceremoniji dodjele nagrada u Budvi, nije bilo nikog ni od predstavnika diplomatskog kora, a izostali su i brojni najavljeni uvaženi gosti iz regiona.
»Ugledni čelnici ILH javno su se distancirali od ovih nominacija i izrazili oštar protest. Time je potpuno obesmišljena misija ILH, otvoren je proces ozbiljnog preispitivanja njenog daljeg djelovanja, a najavljene su i kadrovske promjene«, navela je Uljarević.
Ona je kazala da je inicijativa crnogorskih intelektualaca pokazala da »i svemoćni mogu biti pobijeđeni, da još u Crnoj Gori ima građanske hrabrosti, da građasnka neposlušnost nije nestala i da kultura otpora ima smisla«.
Osvrćući se na reakcije DPS-a u vezi sa inicijativom intelektualaca, ona je kazala da su saopštenja te stranke najbolje oslikala atmosferu u kojoj živimo, demokratske kapacitete vladajuće partije i njihov odnos prema neistomišljenicima.
“Ovakav način ophođenja i otvorenog poziva na linč je, nesumnjivo davno zaboravljena kategorija u društvima kojima stremimo, ali i jasna poruka iz Crne Gore koliko smo daleko od tih društava”, istakla je Uljarević.
Ona je rekla da se nada da su Đukanović i Marović iz svega izvukli pouke, “kao i da ubuduće ni sebi ni nama neće više priređivati ove farse”.
“Nadam se da su shvatili da mi nijesmo dio njihovog partijskog spektra, da uloga civilnog sektora jeste da se bori za društvo odgovornih građana i da ima pravo na drugačije mišljenje”, dodala je Uljarević.
Novinar Dragoljub Vuković rekao je da su potpisnici inicijative željeli da vrijednosni sud o nečemu iznesu javno, da postave pitanja i jasno se odrede prema onome što je bila bliža prošlost Crne Gore i aktivnost pojedinih političkih ličnosti u tom periodu.
On je naveo da je to bila zanimljiva priča za crnogorske i medije u regionu, navodeći da su neki to dobro ispratili i iskoristili priliku da otvore prostor za javno sučeljavanje različitih stavova.
»To, nažalost nije uradio onaj ko bi trebalo - javni servis, koji ni ovog puta nije demonstrirao želju da se emancipuje od onoga što je jedna politička partija«, rekao je Vuković, ističući da je dobro što je dio medija pokazao afinitet prema kritičkom procjenjivanju i suočavanju sa nedavnom prošlošću Crne Gore.
Direktor Vijesti Željko Ivanović takođe je kritikovao Javni servis, ističući da je “porazno da Crna Gora ima najgori javni servis u region, odnosno partijsku televiziju iz 1990. godine”.
Prema njegovim riječima, dovoljno je indikativno to kako se Javni servis ponio prema događaju dodjele nagrada i reagovanja intektualaca, ocjenjujući da sve podsjeća na 1990. godinu.
“To nije pitanje uredništva, jer od njih nisam ništa očekivao, već ljudi koji sjede u Savjetu. Javni servis je javno dobro i važno je kako funkcioniše. Neophodno je otvoriti pitanje javnog servisa, to je pitanje i za evropske institucije”, kazao je Ivanović.
Profesor Ilija Vujošević rekao je da je u u Crnoj Gori prisutan problem da čelni ljudi države “žive u nekom svom svijetu i ne vide civilni sektor”.
“Taj prostor doživljavaju i brane, ali nije dobro da ga štite vidjeći u svakom ko ih kritikuje pretenziju da ih ugrožava. Dobro bi bilo da jednom za svagda prekinu da procjenjuju koliko je ko ostvaren u svojoj profesiji. Crna Gora mora proći moralnu obnovu”, smatra Vujošević.
Profesor Miodrag Perović kazao je da je veliki problem Crne Gore taj što njeni prvi ljudi ne shvataju da je evropska civilizacija izgrađena na moralu.
“Pokazuju da su gadni nasilnici, da ne poštuju protivnike i nasrću na sferu ličnog. Zabrinjavajuće je da oni određuju pozitivni moral i da su oni standard koji treba slijediti”, istakao je Perović.
Učesnici su se osvrnuli i na brošuru "Milo Đukanović, istaknuti politički prvak Crne Gore", koja je podijeljena gostima na dodjeli priznanja ILH, a koju je napisao akademik Branko Pavićević.
Đukanović je u toj brošuri okarakterisan kao "cijenjeni državnik i jedan od najistaknutijih narodnih predvodnika stoljeća koje je ostalo za nama".
Ivanović je rekao da je poražavajuće da “prvo ime istorijske nauke u Crnoj Gori, prvi predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), čovjek u tim godinama, potpisuje takav tekst”.
“To govori i o problem u kojem se Crna Gora generalno nalazi – društvo bez velike demokratske tranzicije, bez instutucija i bez brojčano jakih pojedinaca”, rekao je Ivanović.
Novinar Milka Tadić - Mijović takođe je ocijenila da nema većeg poraza od te brošure.“Ako tako govori prvi čovjek CANU, kakvo je onda crnogorsko društvo”.
(kraj) tmi/isf
Cane
Piše: Balša BrkoviĆ
Ako se dobro sjećam, čovjek voli da poklanja satove. Ima u tome neke metaforike koja seže dalje od potrebe da skupocjenim poklonom pribavite još malo naklonosti moćnika. Oni kojima on poklanja satove pristaju da žive - njegovo vrijeme. On je jedan od polumitskih junaka našega vremena. Posljednji ozbiljni zagovornik bratstva i jedinstva - dobar sa svim vlastima na ex - Yu prostoru. Cane je, zapravo, mnogo više socijalna dijagnoza, nego bilo što drugo. I to - zlokobna dijagnoza.
U crnogorskoj Demokratskoj partiji humanista odavno je Canetovo vrijeme, i bukvalno, sa satovima ili bez njih. Budući da Cane nije stao samo na satovima (pominje se i neki aviončić) možda naši humanisti Caneta doživljavaju i kao najsigurniju vezu sa svijetom. Cane, vladar neba i zemlje, gospodar vremena... Biće da humanisti vjeruju da samo takva dika može poništiti učinak "sramotnih". Jer, sa Canetom za njih nema sramote. Uz njega crnogorski prvaci stoje ponosno, presrećni što je takva blagodet zapala Crnu Goru.
U najkraćem - ovdje je najavljen kao veliki (i hrabri, dakako) poslovni vizionar, kupio je najveće crnogorsko ostrvo, uortačio se sa najznačajnijim crnogorskim političarima, svjetskim humanistima "sa ćagom"... Kako je krenuo, ovdje bi ga vjerovatno ubrzo primili i u CANU, ne samo zbog inspirativnog imena. A u Srbiji - stavljen je na potjernicu.
U Crnoj Gori, biznismenu toga ranga (čitaj - bliskosti sa vlašću) takva se bedastoća ne može desiti. Ovdje poslovni ljudi povezani sa državnim vrhom, mogu da rade svašta. I da su mirni. Crnogorska se policija bavi njima samo kao kakva revnosna zaštitarska služba. Pretorijanci, uostalom, nikada i ne mogu biti ništa drugo. A lagano se čitava Crna Gora pretvara u deponiju za otpad iz devedesetih. Zato je Cane - strašna dijagnoza.
Naravno, spremite se da opet u bjesomučnoj medijskoj kampanji slušate lidere crnogorske, koji će racionalno objašnjavati navodne ekonomske pokazatelje i razloge... Brojke, brojke... A stara je istina da su najveće prevare obično odjevene u cifre kojima se, po prirodi stvari, ništa ne može prigovoriti. Brojevi ostavljaju utisak krajnje istinitosti, no, naši su humanisti odavno ovladali i takvim opsjenarstvom, budući da znaju da je sve to - samo fikcija. Neko će se sjetiti da zaključi da je to prije svega politički pritisak na Crnu Goru... Kako da ne. Trebalo bi da javnost "proguta" i Caneta, jer je "projekat rovit". Što je samo ogavna zamjena teza - na koncu, to govore oni koji svojim djelovanjem čine sve da Crna Gora bude što dalje od stabilnosti. Jer, upravo odsustvo stabilnosti njih pretvara u vlasnike Crne Gore. A određen procenat svakako pripada i Canetu.
Izgleda da je ostrvo Sveti Nikola, iliti Školj, neka vrsta prokletstva za biznismene. Onome iz JUL-a kada je kupio ostrvo sve je krenulo nizbrdo. Evo, i ovaj iz juna (u junu se našao na potjernici) odmah nakon kupovine ostrva ulijeće u probleme. Tu je i Jezda koji je bio kupio, doduše poluostrvo, pa je završio negdje u Ekvadoru, ili nekoj sličnoj egzotičnoj zemljici podno Anda. (Izgleda da je Školj najsigurnije "posjedovati" u obliku nekog od lijepih crteža Boba Slovinića.)
Cane je iz Uba. Kao i veliki pisac, lucidni kritičar i genijalni prevodilac Stanislav Vinaver. Koji je, kaže slavna anegdota, negdje dvadesetih godina prošloga vijeka poveo Andrića da mu pokaže svoje rodno mjesto. Diplomata i omiljeni balkanski mudrac tada je, vođen ko zna kojim tajanstvenim nitima mišljenja, kazao nešto u stilu - Eto, gospodine Vinaver, ovde ste rođeni vi, a ko zna, za dvadeset godina možda će ovde biti rođen neki loptač... Nekih dvadesetak godina kasnije, u Ubu je rođen Dragan Džajić, najveći srpski fudbaler XX vijeka. Eto, da se zna da su pisci katkad i proroci. Nakon deceniju i još nešto tu je rođen i Cane. Bez ikakvih proročanstava. Nema te imaginacije koja je njega mogla najaviti.
Posebno je otužno i opasno - što upravo oni razlozi koji ga u Srbiji dovode na potjernicu, u Crnoj Gori su ga doveli na - dvor.
Neko bi mogao reći da se riječi zatvor i dvor rimuju.
A pjesnici znaju da je u rimama - istina.