Nekada mi se učini da će slika prostora u kome sam nestati – ako je ne dodirnem. I ja sa njim. Nekada, opet, da će se prostor pretvoriti u sliku – ako ga dotaknem. Oči se trude, slike varaju, slučajni uglovi presecaju prave:
kada bi uklonili staklenu zgradu iz pogleda sa dunavskog keja, mogao bi ne biti beograd
košavna. i miris mora pored reke
Za sada zapisujem gde sam ušla. Ako zateknem teren sa adekvatnom podlogom, ostaću da posadim i provedem neko vreme. Primećujem: da su Sekunde sve ratobornije: ni pupoljku se ne daje više od onoga što je propisano. Naučila sam da ne budem tužna kada menjam cveće u vazi. Ali ipak jesam. Neću ga staviti u uvod. Nastavljam. Da budem pametna. I gledam. Da li će cvetati. I kako će se osećati u slobodnom padu.
svod
Kada zagrizem dvopek i razlete se mrvice, pomislim: Zašto ne bismo sve pretvorili u život! Koraci između dva zalogaja: od kuhinje do terase..... Zašto ne bismo imali i Priču o mrvicama na putu do Priče. O mrvicama. Čaša vode često je dovoljna. Sasvim dovoljna količina i sadržina.
čaša vode
(prve korake posle operacije pravio je do česme: kao potreba i nagrada)
Igra: šta će mi prvo pasti na pamet: kolači sa mirisom cimeta · davno izgubljen dodir · delovi Projekta koji se razvija · delovi Projekta koji se privodi kraju · telefonski razgovor o srećnim okolnostima · račun za telefon · telefonski kablovi.......... jednoga trenutka sve je to bilo jedino ( važno.
1.680,00
Molim te, pogledaj mi cipele za tango kod majstorZaneta i pošalji autobusom – brže će stići! Stare mi pukle, nemam u čemu za vikend na milongu....................
Hoću.
Pravila sam izvesnost i pri samom kraju zaboravila da dodam njegov parfem. Pokušaji da pronađem propušteni trenutak se nastavljaju. Sve je dobro. Ali je uvedeno nedostajanje. I prazno mesto za bočicu.
Dior
Žena koja je uvek znala šta govori, i šta treba da kaže, poklonila mi je staklenu kutiju-za-sve. Nisam umela da joj zahvalim. Pokušaću da spustim u njenu zbirku, ako nije kasno:
Hvala!
Heder se obično bira na kraju. Jedna ili više reči koje ukazuju na suštinu. Iz strane u stranu podseća da se mislilo na to na šta se mislilo. Nadajući se da ništa nije propušteno.
Molim, i drugi put.
U vrhu. Strana. Stoji reč koja ne znači. Bilo mi je zanimljivo da, od kraja, prođem ponovo, i shvatim. Šta je, zapravo, bio
heder
I da učestvujem u nadmetanju za prodaju bolje strategije:
the end
str. 79