Tragovi o prvim poltronima pronađeni su na pećinskim crtežima najranijih ljudskih zajednica. Vrlo osnovano se predpostavlja da su oni i autori istih, jer sposobniji su bili vazda zaokupljeni praćenjem, opkoljavanjem i savladavanjem razigrane divljači te nisu baš previše marili za umetničko izražavanje. U ranim ljudskim zajednicama društvenih funkcija su se prihvatali oni koji nisu bili sposobni za lov i borbu.
Počelo se od održavanja vatre, planiranja raspodele plena, štipanja tuđih ženki, a u čestim slobodnim trenucima i lirskim uobličavanjem herojskih podviga vođa i lovaca koji su donosili najviše plena. Ova lirska dela, pored ocrtavanja po zidovima pećina, su se prenosila i usmeno, sa kolena na koleno, a kasnije kada su naprednije generacije izmislile znakove i oformili pismo, počeli bi i da beleže na odgovarajućim medijima koje bi pismeni kasnije isčitavali i po potrebi nadograđivali. Nepismeni su se koristili usmenim predanjem, guslama i sličnim instrumentima, jodlovanjem, kao i klapno-horskim pevanjem...
Nije se mnogo promenilo ni danas. Potreba za hranom i materijalnim usmerava i profiliše tipove poltrona neophodnih za funkcionisanje kako demokratskih tako i onih drugih država. Umesto održavanja vatre, moderni poltroni se hvataju za pravilnike i druga uputstva koja uporno tumače i nameću čak i potpuno nezainteresovanima. Ide to daleko, skoro do ustava, i u nameri da sačuvaju i odbrane svoj rad, ako ustreba, spremni su da žrtvuju i najbliže sadrugove.
Moderna je, ali i vrlo je interesantna, pozicija i rast podgrupe - poltroni bez interesa. Naizgled nema tu logike, jer koji bi stvarni interes poltrona bez interesa bio. Možda je to zadovoljstvo i ushićenje pripadanja grupi, užitak u horskom pevanju, ili sinhronom plivanju tako često viđen ovde. A moguće je da ima uticaja lenjost ili inertnost, jer lakše je ulepšavati vođino mišljenje nego smisleno iznositi i braniti svoje...
Poltroni vole da su tu negde ako i kad ustreba, često su članovi raznih strukovnih, partijskih, ili čak običnih zavičajno-humorističkih udruženja. Biti pri ruci je vrlo isplativo, uči ih teško stečeno iskustvo, a iskustvo se u njihovom slengu češće naziva minuli rad. Najviša stepenica je tamo gore, a kod nas je gotovo pravilo da što manje imaš veze sa poljem rada ministarstva veće su šanse da budeš namešten baš u njemu. Ne, nije to baš lak posao, bara je mala, i često se talasa bez veće potrebe. Baš o tom talasanju sam hteo da pitam čika Mileta Ambasadora.
- Ima li više poltrona tokom dosadnih stabilnih vremena, ili pak njihov broj raste u tranzicionim periodima?
- Prvo, uvek je njihovo vreme, kaže čika Mile Ambasador koji je službovao svuda po svetu (ne baš kao pravi Ambasador, ali tu negde) i nastavlja, ali tranzicija otvara perspektive prikrivenim poltronima, i tada se čini da ih je nekako više no obično.
- Kakva je polna, rasna, ili verska zastupljenost u ovoj neslavnoj društvenoj grupi?
- Vidite..., čika Mile Ambasador mršti čelo i koncentriše se da bi što tačnije uobličio definiciju
Čini mi se da su muški poltroni izmislili termin sponzoruša, i definisali njene karakteristike, iz ljubomore i da prikriju svoje sopstveno prisustvo i brojčanu nadmoć. Opet, sponzoruša ima , ali ne u toj meri u kojoj se predstavlja. Muških je daleko više, ali oni to nazivaju drugačijim imenima, a takav vid diversifikacije im pomaže da zamagle suštinu i smanje svoj stvarni broj. Nekada je bilo lakše jer si ih mogao naći na jednom mestu pored kazana. Sada je ponuda veća i ima ih skoro pod svakim šatorom, mada menjaju i šatore povremeno ako su im predpostavljani interesi ugroženi ili ako ima negde bolje a jevtinije.
- Ima li ih više na istoku ili zapadu, i šta se može očekivati u budućnosti?
- Koliko sam ja primetio geografija nije bitna, već povoljni uslovi za njihovo bitisanje i razvoj. U bližoj, kao i daljoj, budućnost za poltrone neće biti zime sem ako ne žive na dalekom severu. Uopšteno, najverovatnije će se seliti iz državnih struktura u velike korporacije proporcionalno slabljenju države. Mislim da će za njih tada ponuda će biti daleko veća, ali stvarni izbor sve manji...