Društvo| Kultura| Literatura

Čitanka

bocvena RSS / 10.09.2010. u 17:17

5-Citanka.gif

       Ovih dana me opet opsedaju analogije i preklapanja...

       Dohvatila sam čitanku za 5. razred moje ćerke i potpuno nesvesno krenula da tražim svoju čitanku iz istog perioda. Zahvaljujući osobinama hrčka, sačuvala sam je. Želela sam da vidim šta je sve drugačije, da uporedim izbor pisaca i tekstova, da vidim koliko je udžbenik otporan na spoljne uticaje i da li zaista postoje neprolazne vrednosti koje će premostiti razliku od 30 godina medju nama...
       Skoro u isto vreme naletim na najavu izložbe Dubravke Ugrešić i intervju u Blicu i zapletem se u kučinu. U članku se naglašava da je „Početnica za nepismene", štampana 1946. u Zagrebu, poslužila kao tematski okvir, a ovim kolažima prethodio je esej „Početnica" u kome umetnica poredi bukvare s kraja 19. veka i iz sredine i s kraja 20. veka. Bukvar, ne samo kao temelj pismenosti i osnovni pedagoški model već i kao sredstvo integrisanja u vladajući ideološki sistem i kulturni milje, jedna je od autorkinih preokupacija. U intervjuju dodatno pojašnjava: Ono što je mene zapravo podstaklo na to jeste upravo onaj prustovski slučaj, jer mi je taj moj bukvar iz 1957. sasvim slučajno dospeo u ruke. I kada sam otvorila te stranice, a s obzirom na kontekst, početak rata i raspad Jugoslavije, sve je delovalo kao nekakav udar. Odjednom vidite svet bukvara koji vas je odredio i u kome ste odrastali, koji je vaš temelj. I vizuelno, što je neobično važno... to je, usput, bila priča o ratu. Jer, zaista su se zavadili Ivani sa Jovanima, Jovani sa Džaferima. Tu ideju sam tada napustila. Ali, onda sasvim ponovo slučajno u ruke mi je dopao ruski bukvar iz 60-ih, a tada je bio i drugačiji kontekst i jedna druga intimna priča, nekako sam počela da se igram sa svim tim materijalom. Rezultat te igre je izložba.
       Moja stara čitanka je savršen primer svoga vremena (1978) - proporcionalno zastupljeni svi narodi i narodnosti (najviše srpskih i hrvatskih pisaca, nešto manje slovenačkih, tek pokoji makedonski, jedan madjarski i jedan albanski kao kurioziteti), neizbežni partizani, narodna književnost...obimna i puna divnih slikarskih reprodukcija (Degaove Balerine, Vermerova Devojka sa turbanom, Milena Pavlović-Barili, Dijego Rivera kao ilustracija za Vorancov Djurdjevak...), te ilustracije najboljih domaćih slikara i grafičara. Ok i Titova ogromna slika na početku, ali Petar Gudelj je napravio odličan udžbenik! Nije to bila puka socijalistička propaganda, vrlo malo pisaca ili dela nije prošlo test vremena. Literatura o NOB-u ne može biti precrtana i kao i svaka druga ima dobre i loše pisce. Negirati ih u potpunosti je podjednako besmisleno kao i veličati Pinkija koji je video Tita. Nije mi žao što mi dete neće čitati Čolakovića, Nazora i Dedijera, ali Ćopićevo Surovo srce i topla priča o Nikoletini i njegovoj majci bi bio dobar primer o čemu se kod nas pisalo skoro 30 godina. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam u Nadjinom udžbeniku videla Deseticu Ivana Cankara jer se još uvek sećam osećanja tuge, razumevanja i sreće dok junak drži mukom zaradjenu deseticu koju mu majka šalje i čita njeno neveštim rukopisom napisano pismo. Svidja mi se što se u novom udžbeniku nalaze pisci kao što su Crnjanski, Danilo Kiš, David Albahari, Mihajlo Pantić, Goran Petrović, ali mi je iskreno nedostajao bik Jablan iz istoimene Kočićeve pripovetke. (Jabo, je li tebi studeno?...stvarno sam prolupala!) Još kad sam shvatila da nema Nušićeve Prve ljubavi iz Autobiografije, nego da je dat neki drugi odlomak, baš sam se snuždila. I krenem da davim dete...Dodji da ti mama pročita nešto smešno...Ma radili smo to prošle godine! To je ono kad jedu šibice! Dobro je, nije sve izgubljeno:) Preživela je i Prva brazda Milovana Glišića i Džon Piplfoks Duška Radovića, divno! Ilustracije u novom udžbeniku su prilično dečje, tj. kako odrasli misle da deca vole da ilustracije izgledaju. He, he, he, ako nije Naruto, nije nikakva ilustracija! Mada, mora da je i meni Vermer onomad izgledao potpuno nepotreban.
       Naravoučenije: što sam ja ispala dobro integrisana u vladajući ideološki sistem i kulturni milje, a da toga nisam bila ni svesna! Izgleda da su udžbenici moćniji nego što pretpostavljamo. Bar za one koji uče. Drago mi je što će moje dete to preskočiti...ali mi žao i Jablana.
       Da se vratimo intervjuu Dubravke Ugrešić gde kaže: Književnost se zapravo predaje tek 200 godina, trebalo je veoma dugo vremena da dođe na fakultete. Kada se pojavila na fakultetu, onda je došlo sve ovo što ide uz nju. Rodila se istorija književnosti, teorija. Ta teorija je imala svoj razvoj i sve su to sistemi na kojima su godinama, decenijama radili neki ljudi, menjale su se teorijske škole. Ono što imamo danas je totalni raspad sistema. Književnost se više ne predaje ili ne više na isti način, ona postaje deo kulturnih studija, teške teorijske škole su potpuno iščezle, tako da mi danas ne da imamo amatera stvaraoca, mi imamo amatera čitaoca koji više ne zna da čita knjigu... Tako, sada smo u eri blaženog amaterizma. Svako može ko hoće. Znate da postoje ljudi koji kažu - iz mog života se može napisati roman. I mnogi ljudi pišu takve romane. Tehnologija takođe dozvoljava da te romane sami štampate, da sami radite šta god hoćete... Sada se dogodilo i to da su i te kasnije škole nestale jer je u međuvremenu zahvaljujući tehnologiji, taj recipijent toliko ojačao da on uzima stvari u svoje ruke.

       A šta vi mislite, uvaženi čitaoče?

 

 



Komentari (154)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bauer. bauer. 06:34 11.09.2010

Ne znam dal' je iz Bukvara...

...ali me uvek podseti na prve dane škole (i-haj):

dobro jutro, dobar dan
ide Dragan razdragan

izgubio nevolju
šetajući po polju
izgubio tugu
šetajuć' po lugu...

ima još nešto, o nekakvom kišobranu, mislim. ali sam zaboravio. je l' može jedna dvojka, tek da se provučem?
bocvena bocvena 10:14 11.09.2010

Re: Ne znam dal' je iz Bukvara...

Dobar dan!

je l' može jedna dvojka, tek da se provučem?

Ne može! Moraš da odgovaraš za peticu Kafkin Proces.

kakapo kakapo 07:12 11.09.2010

Tihi Don

Ja sam mrzeo školu, ali sam voleo da čitam. Deca su tada knjige još uvek čitala zabave radi, a ne zato što je bilo obavezno i propisano nastavnim programom. Bilo je sasvim normalno i (čak i među decom) društveno prihvatljivo ići u opštinsku biblioteku svakih desetak dana da se uzme novi raskupusani roman. Ali sve što je bilo u čitankama i obaveznoj lektiri primao sam s velikom podozrenjem, pošto je poticalo iz neprijateljske sredine - škole. Sećam se da sam dela mojih omiljenih pisaca u čitankama, (Ćopić, Nušić, pa čak i Hašek) doživljavao kao neko neprilično svojatanje, izdaju, kolaboraciju s neprijateljem i mešanje dva sveta. Jedva sam im oprostio! Mnoge pisce sam nepravedno zapostavljao, ili pročitao mnogo kasnije, zato što mi ih je ogadila obavezna lektira. Samo kada se setim „Tihog Dona“!
myredneckself myredneckself 08:35 11.09.2010

Re: Tihi Don

Svidja mi se što se u novom udžbeniku nalaze pisci kao što su Crnjanski, Danilo Kiš, David Albahari, Mihajlo Pantić, Goran Petrović, ali mi je iskreno nedostajao bik Jablan iz istoimene Kočićeve pripovetke. (Jabo, je li tebi studeno?...stvarno sam prolupala!) Još kad sam shvatila da nema Nušićeve Prve ljubavi iz Autobiografije, nego da je dat neki drugi odlomak, baš sam se snuždila. I krenem da davim dete...Dodji da ti mama pročita nešto smešno...Ma radili smo to prošle godine! To je ono kad jedu šibice! Dobro je, nije sve izgubljeno:) Preživela je i Prva brazda Milovana Glišića i Džon Piplfoks Duška Radovića, divno! Ilustracije u novom udžbeniku su prilično dečje, tj. kako odrasli misle da deca vole da ilustracije izgledaju. He, he, he, ako nije Naruto, nije nikakva ilustracija! Mada, mora da je i meni Vermer onomad izgledao potpuno nepotreban.

Bo, nemam trenutno baš nikog oko sebe ko je uzrasta tvoje ćerke, tako da nisam ni zavirila u te današnje čitanke. Kultura čitanja stiče se od najranijeg doba, OK.
Uvek se plašim jednoga - samo da u čitankama ne bude dosadno i nestvarno, ( u smislu da nikad ne podcenjujemo današnje klince), te da se ti epiteti posle ne prebace na sve što ima veze s čitanjem knjiga.
bocvena bocvena 10:32 11.09.2010

Re: Tihi Don

Potpuno razumem taj otpor prema lektiri kao nečem obaveznom i školskom i, shodno tome, dosadnom i lošem. Ali za to nisu krive knjige, već oni koji školu čine - i đaci i profesori podjednako!
Pitam se da li bi djaci pročitali sve knjige kada bi oni sami pravili program? SumLJam:)
Samo kada se setim „Tihog Dona“!

Sex, preljuba, samoubistvo, Kozaci, rat...šta ćeš više?!
bocvena bocvena 10:42 11.09.2010

Re: Tihi Don

samo da u čitankama ne bude dosadno i nestvarno

Evo, ja priznajem da ne bih umela da napravim čitanku. Treba da zadovoljiš toliko različitih kriterijuma: da podstakneš ljubav prema čitanju, da kroz izbor tekstova preneseš neke književno-teorijske pojmove, da zabaviš, da deluješ vaspitno, da podstakneš razmišljanje...

I najbolja, najzabavnija i najstvarnija čitanka na svetu zahteva pažljivog čitaoca. To moraju sami.
angie01 angie01 10:58 11.09.2010

Re: Tihi Don

Sex, preljuba, samoubistvo, Kozaci, rat...šta ćeš više?!


pazi kad se secam svega:)))-odlichan izbor!
kakapo kakapo 15:03 11.09.2010

Re: Tihi Don

Sex, preljuba, samoubistvo, Kozaci, rat...

I to na njivi, u uzoranoj brazdi! A tek Prežihov Voranc, Markiz de Sad mu nije ravan!
Obren Markov Obren Markov 09:31 11.09.2010

Kao sredstvo

ukvar, ne samo kao temelj pismenosti i osnovni pedagoški model već i kao sredstvo integrisanja u vladajući ideološki sistem i kulturni milje


Bukvar moje ćerke. 'ladno tekst Brane Crnčevića.
Al nisu preporuke kako ubiti premijera, ipak.
bocvena bocvena 10:51 11.09.2010

Re: Kao sredstvo

U našoj je Vida Ognjenović - pogled s druge strane:)

angie01 angie01 10:15 11.09.2010

pre svega-dobra knjiga!

Apsolutno podrzavam knjigu i chitanje kao primarni model uchenja i razvoja lichnosti+ neophodna praksa.

kod nas to nikada nije bilo adekvatno uskladjeno, mislim na shkolstvo- odgovarajuca metodologija predstavljanja gradiva, (za odredjeni uzrast), i odgovarajuca praksa-da se naucheno utvrdi.

o tome neki drugi put- preopshirna tema.

Priznajem i prihvatam promene, one se deshavaju u svim oblastima nasheg zivota, no razlichit je uticaj i kvalitet u zavisnosti o chemu govorimo, pa npr, u industriji hrane, nove tehnologije jesu pojeftinile mnoge artikle i uchinile ih dostupnijim shirem broju korisnika,( pesticidi, genetski inzinjering, mehanizacija- vishe vecih useva godishnje, brza i jeftinija prerada), al je kvalitet i nutricionistichka vrednost vrlo sumnjiva, u nekim sluchejevima i opasna po zdravlje.

elektronski mediji su napravili bum u dostupnosti informacija, mnogi programi su fenomenalni za uchenje i otkrivanje-(nashnal dzeografi, diskaveri kanali,...), bat, ne mozesh ti da shvatish i dozivish Anu Karenjinu samo gledajuci film-morash da prochitash i zamislish sve shto teche u tim napisanim redovima, ni Dostojevskog, ni Ivu Andrica. Dervish i smrt je divna ekranizacija- al nije to knjizevnost u novoj formi-to je samo ista pricha predstavljena u drugachijem mediju-pa je i dozivljaj drugachiji-tako da to ne moze da bude zamena. Pa ni elektronska knjiga-treba odbujiti u ekran za nekih 400 strana fantastichnog vodjenja kroz radnju i opisa-a bez opushtanja i dodira papira, a to je opet neshto sasvim drugo.

Dobra knjiga-narochito one prve- imaju veliki uticaj na decu-shta i kako je u njima neshto recheno i ilustrovano-taj paket formira temel je za nastavak.

Uostalom, kako decu neshto nauchimo, tako ce se oni dalje ponashati-konkretno, u ovom veku kompjutera, igrica, dvd-ova,....shto je njima sve normalno i deo je njihovog vremena-ne treba umanjiti vaznost i nekih naizgled prevazidjenih stvari- kao shto je knjiga, jer ona je josh uvek nezamenljiva.

uspete li da dete zainteresujete za knjigu i chitanje- oni ce postati njegova potreba.
bocvena bocvena 11:01 11.09.2010

Re: pre svega-dobra knjiga!

Sve se slažem. Zašto je drugima tako teško da u ovo poveruju?
angie01 angie01 11:10 11.09.2010

Re: pre svega-dobra knjiga!

Zašto je drugima


:)))),

mene jako raduju nove tehnologile, al one u glavnom povecavaju brzinu i masovnovst.

divno je eksperimentisati sa programiama za slikanje i crtanje-samo da me ne chuje m.m.-ti programi su u dizajnu toliko skratili vrmeme i povecali mogucnost-al programski naslikana slika i ona prava-k'o dupe i glava-u svakom smislu!
bocvena bocvena 11:20 11.09.2010

Re: pre svega-dobra knjiga!

Nekako mislim da se ništa od medija ne isključuje, već upravo ta mogućnost prožimanja daje novi kvalitet. Sebično želim da knjiga bude polazište, a vi posle producirajte, filmujte, stavljajte u 3D...:)
jasnaz jasnaz 11:30 11.09.2010

Priča



kako važna odrednica (postojanja?)!

pa i te male računare prozvali noteBOOK.

sa koje joj god strane prišli i kako je god umeli ili ne : čitati / pisati / slušati : Priča će uvek postojati.

i davati nam ono bez čega bismo se mnogo teže snalazili.
________________________________________________________________

edit: volela sam da čitam utemeljeno na, ali mi sve više prija da se iznenadim nečijim Pričama, bez konteksta. Kako student reče od-mene-veoma-cenjenoj gospođi Ugrešić „Priča mora da iskri!”



bocvena bocvena 15:19 11.09.2010

Re: Priča


volela sam da čitam utemeljeno na, ali mi sve više prija da se iznenadim nečijim Pričama, bez konteksta. Kako student reče od-mene-veoma-cenjenoj gospođi Ugrešić „Priča mora da iskri!”

I ja isto! Svesno odustajem od nauke zarad priče i začudnosti.
brandname brandname 13:37 11.09.2010

Sa zakašnjenjem...

Bukvar, ne samo kao temelj pismenosti i osnovni pedagoški model već i kao sredstvo integrisanja u vladajući ideološki sistem i kulturni milje
svet bukvara koji vas je odredio i u kome ste odrastali, koji je vaš temelj. I vizuelno

Izgleda da su udžbenici moćniji nego što pretpostavljamo.

Išao bih, čak i dalje: bukvari i lektira koja se čita u tim formativnim godinama - zajedno s filmskim i muzičkim uticajima - imala je, pri integraciji u vladajući ideološki sistem i kulturni milje naše generacije, ulogu kakvu je nekada igrala mitologija. Pri tome nije najvažnije da li smo se prepuštali integraciji ili joj se, sa buntovničkom zanesenošću tih nežnih godina, suprotstavljali - to je bilo nešto prema čemu smo se određivali.
Književnost se više ne predaje ili ne više na isti način, ona postaje deo kulturnih studija, teške teorijske škole su potpuno iščezle, tako da mi danas ne da imamo amatera stvaraoca, mi imamo amatera čitaoca koji više ne zna da čita knjigu...

U vreme kad su novi mediji i tehnologije još bili u povoju, dok su teorije još postojale, a nije bilo kulturnih studija, silabusa i kurikuluma napisao sam nešto, naizgled, sasvim suprotno ovome o čemu je govorila kolegica Ugrešić:
"...umesto da se prizna da je pisanje knjiga postalo, tek, još jedan, pomalo nastran hobi, lišen bilo kakve praktične koristi, i zanimljiv samo onima koji se njime bave. Možda je svetska književnost, za malobrojne pisce, kritičare i čitaoce – tri izmešane kategorije koje se lagano stapaju u jednu, jer niko više ne čita knjige osim onih koji ih pišu – riznica mudrosti i lepote, ali za ostatak čovečanstva predstavlja izvor neizdržive dosade, oličene u opresivnoj instituciji školske lektire."
Prema mojim informacijama sa svetske, usled promene pristupa - radi ekonomije: "primena Bolonje" - studenti lakše usvajaju atomizovano gradivo ali su ograničeni u sagledavanju šire slike. (Većina ispita je jednosemestralna, pišu se eseji od 5-7 str. itd.) "Retrogradne snage", čak, žale za vremenima tzv. sintetičkog diplomskog, kada su se samo Biblija i antička knj. (kasnije opšta I) polagale odvojeno, dok je sve ostalo - od trubadura i truvera, pa do Borhesa (opšta II-IV) - bilo obuhvaćeno tim završnim ispitom. Zbog takvog koncepta postoji, u starijim generacijama, veliki broj ljudi kojima je "ostao samo diplomski".
S druge strane, sjajni studenti koji su kasnije ostvarili respektabilne akademske karijere na međunarodnom nivou, svoja su mi iskustva iz pripremanja tog ispita opisivali kao košmarna: "Kad ti se pomešaju epizodni likovi iz Šekspira s ostatkom ekipe..."


bocvena bocvena 15:36 11.09.2010

Re: Sa zakašnjenjem...

bukvari i lektira koja se čita u tim formativnim godinama - zajedno s filmskim i muzičkim uticajima...to je bilo nešto prema čemu smo se određivali.

O da. Sebično želim to da prenesem i na svoju decu i učenike. Ne svoj sistem, samo interesovanja.
Slabo mi ide:)
studenti lakše usvajaju atomizovano gradivo ali su ograničeni u sagledavanju šire slike.

Često slušam tu vrstu kritike bolonje i nisam pametna:) Niti verujem u dobra stara vremena niti bolonja ostavlja studente slepe kod očiju. Kao i uvek, lični faktor je presudan. Ko traži - daće mu se:)
Dopada mi se ovo što si zapisao ranije...
malobrojne pisce, kritičare i čitaoce – tri izmešane kategorije koje se lagano stapaju u jednu, jer niko više ne čita knjige osim onih koji ih pišu – riznica mudrosti i lepote, ali za ostatak čovečanstva predstavlja izvor neizdržive dosade, oličene u opresivnoj instituciji školske lektire.

Volim da čitam Dubravku Ugrešić, odlično je u ovom intervjuu objasnila mehanizam marketinškog stvaranja ukusa (zavirite opet u link ) , ali ne delim žal za vremenima kada se znalo ko sme, a ko ne da tumači književno delo.



antioksidant antioksidant 16:18 11.09.2010

Re: Sa zakašnjenjem...

Niti verujem u dobra stara vremena niti bolonja ostavlja studente slepe kod očiju.

bolonju lose primenjujemo jer je tako danas lakse
Kao i uvek, lični faktor je presudan

bocvena bocvena 19:19 11.09.2010

Re: Sa zakašnjenjem...

AO...
A je l' čitaš ti nešto?
antioksidant antioksidant 11:50 12.09.2010

Re: Sa zakašnjenjem...

A je l' čitaš ti nešto?

slabo
(cekao sam da me drage dame proglase nepismenim ali... slabo svracaju u ove krajeve )
Jukie Jukie 14:00 11.09.2010

Kad smo kod čitanke

Moja sestra je valjda imala u čitanci jednu pesmu koju posle nisam nigde našao a baš bih voleo da je imam. Pisac valjda Novu Godinu? čestita svim predmetima po učionici kojih može da se seti, klupi, tabli, strpljivoj kredi koja sve od sebe voli dati, i krpi od prnja čestitku poslati vrijedi, jer kako bi bez nje sijali školski podovi stari itd.itd. Nadam se da je neko ima u svojim čitankama pa da je okači.
zilikaka zilikaka 14:15 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

I meni treba pomoć!
Godinama pokušavam da pronađem nešto čega se sećam iz detinjstva. Mislim da je pričica u pitanju, možda i pesma, prošlo je vremena...
Počinje sigurno sa "Znate li deco šta sve imamo u nosu?" Onda pominje šta je ko uspeo da pronađe, i sećam se i jedne cele kamile..
Ako neko uspe da prepozna o čemu pričam, neka javi šta je to.
Mnogo bi mi značilo
Jukie Jukie 14:20 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

zilikaka
I meni treba pomoć!Godinama pokušavam da pronađem nešto čega se sećam iz detinjstva. Mislim da je pričica u pitanju, možda i pesma, prošlo je vremena...Počinje sigurno sa "Znate li deco šta sve imamo u nosu? Onda pominje šta je ko uspeo da pronađe, i sećam se i jedne cele kamile..Ako neko uspe da prepozna o čemu pričam, neka javi šta je to.Mnogo bi mi značilo

Pričica Duška Radovića. Jedan dečko iz daleke zemlje Ilindije je čačkao svoj čarobni nos i u njemu našao kamilu, jedno vreme se igrao sa njom pa je bacio pod krevet, posle isto to sa gazelom, a onda se nos pokvario. Zato deco uvek stavite maramicu na nos da vam neka čarobna igračka ne ispadne na pod i polomi se. (to sam prepričao)
Postoji knjižica Duška Radovića "Poštovana deco" u jednoj ediciji lektire sa crnim koricama. Pomešane su pesmice i pričice
natasavb natasavb 14:22 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

zilikaka
I meni treba pomoć!
Godinama pokušavam da pronađem nešto čega se sećam iz detinjstva. Mislim da je pričica u pitanju, možda i pesma, prošlo je vremena...
Počinje sigurno sa "Znate li deco šta sve imamo u nosu? Onda pominje šta je ko uspeo da pronađe, i sećam se i jedne cele kamile..
Ako neko uspe da prepozna o čemu pričam, neka javi šta je to.
Mnogo bi mi značilo

prica se ja mislim zove "zasto deca cackaju nos", a napisao je naravno neponovljivi dusko radovic.:)
to nam je bila jedna od omiljenih kad je cera bila mala. i meni i njoj. :)
odoh da je potrazim, pa kad stignem, prekucacu ti je.
natasavb natasavb 14:40 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

jukie
Postoji knjižica Duška Radovića "Poštovana deco" u jednoj ediciji lektire sa crnim koricama. Pomešane su pesmice i pričice

tu i mi imamo, ali nisu crne korice. tu je moje dete zvalo zuta knjiga (cika dusko postovanjoj deci), a druga omiljena iz iste biblioteke je bila plava knjiga (cika jova nasoj deci).
izdavaci su bili "biblioteka grada beograda", izdavcaka zajednica "vajat" i "zelnid". bas lepo i kvaliteteno uradjeno.

ne moram da kuckam. sve imade na netu. :)
samo je lepse kad se cita iz knjige.


"Zasto deca cackaju nos "

Deca, izvinite, čačkaju nos kao da u tom malom nosu postoji neka važna stvar.
Kao da im je neko, čim su se rodili, šapnuo na uvo:
– Obratite pažnju na svoj nos, poklonite pažnju svom malom nosu! Trebaće vam nos!
Jednom je jedan mali dečak iz daleke zemlje Ilindije izvukao iz svog nosa kamilu. To je tačno.
Bilo mu je dosadno kao i svoj maloj deci i obratio se svom nosu. I nos se sažalio na malog dečaka i poklonio mu je kamilu.
Dečak se igrao sa kamilom dva dana a onda je tu svoju neobičnu igračku strpao pod krevet. I ponovo mu je bilo dosadno. Obratio se ponovo svom malom nosu. Molio je novi poklon.
Čarobni nos još jednom se sažalio na dečaka i poklonio mu jednu veliku gazelu.
Gazele su lepe i mile životinje i sa njima se baš lepo može igrati.
A ovaj dečak nije umeo da se igra sa gazelom više od dva dana, pa je i nju strpao pod krevet. I još jednom mu je bilo dosadno.
Imao je čarobni nos i njemu je bilo lako.
Ali nos je nos, pa makar bio i čarobni. Svaki nos, pa i čarobni, može da se pokvari. A kad se pokvari, onda više nema čarolija.
I ovaj nos se pokvario. I više nije bio čaroban. I više nije mogao svom dečaku da poklanja igračke.
Eto tako je bilo ono što mi znamo.
Taj dečak je to sve sigurno ispričao ostaloj deci. I onda se to sigurno pročulo po celom svetu. I zbog toga sva deca, čim se rode i čim im je dosadno, čačkaju svoje male noseve.
Mi ne znamo da li će još koji nos postati čaroban.
Ali ko bude strpljiv, može se nadati uspehu.
Kamilu verovatno neće izvući iz nosa, jer su kamile danas retke. Istrebljene su nemilosrdno.
Ali danas ima drugih zanimljivih stvari: klackalica, traktora, telefona, čekića i klešta, bicikla i trotineta. Samo, dobro je uvek staviti maramicu na nos, da neka od tih stvari ne padne na zemlju i da se ne pokvari.
Jukie Jukie 15:03 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

natasavb

prica se ja mislim zove "zasto deca cackaju nos", a napisao je naravno neponovljivi dusko radovic.:)to nam je bila jedna od omiljenih kad je cera bila mala. i meni i njoj. :)odoh da je potrazim, pa kad stignem, prekucacu ti je.

Cela ta knjiga je puna omiljenih stvari :) tako da ne mogu da se odlučim šta mi se najviše sviđa. Evo nekim nasumičnim redosledom:

1-priča o Savaloralinovačkom

Upisali su ga u prvi razred, upisali u drugi, u treći nisu hteli da ga upišu. Prosto: hajde ti iz škole, dugačko ti ime. Dosta nam je raznih Štrkljića i Pržibaburovića, samo nam još fali Savalava... kako beše, uostalom zbog toga je i nepodoban za školu.

Jednom su na železničkoj stanici hteli da ga upoznaju sa predsednikom opštine iz Grabulje. I dok on izgovori "Savaloralinovački", predsedniku ode voz.

A onaj Francuz nije skočio u Nil, jer se krokodil predomislio i otputovao na drugu stranu. A Lazarovu su izvadili zub. Pitali su ga koji ga boli, a on nije umeo ili nije smeo da kaže. Onda mu oni izvade jedan, bilo koji, i prestane ga boleti.


2-Čaralastenska sestra

Spavaj Gordana, u tvoj san doći će jedan mali Čaralasten. Čaralasteni skaču noću bosi na jednoj nozi i strašno cepaju svoje čarape

Kad ti donese zlatni konac, ti reci: Sve sestre imaju naprstak da ih ne bode igla, samo ja nemam. Oni neće naći tvoj naprstak, pa će odvesti kući da ga nađeš. A ti kada budeš u sobi, brzo izuj čaralastensku čarapu i obuj svoju.


3-šta je učiteljica sanjala (da se Đorđe Nikolić pretvorio u krokodila)

Jedna učiteljica sanjala je najstrašniji san na svetu: kao prozove ona Đorđa Nikolića da napiše nešto na tabli a to više nije Đorđe nego krokodil! Izlazi iz treće klupe pravi pravcati krokodil!
I učiteljica vidi da je krokodil, ali ne veruje.
– Šta je to, Đorđe, jesi li ti učenik ili krokodil? Kako to izgledaš?
A Đorđe odgovara:
– Molim, učiteljice, ja sam krokodil,
I tako krokodil pođe pravo na katedru.
Učiteljica mu dovikuje:
– Đorđe, budi dobar, sećaš se kako smo se vaspitavali?
– A Đorđe mumla:
– Ne sećam se.
– Kako da se ne sećaš!... Deco, sećate li se vi kako smo se vaspitavali?... Neka digne ruku ko se seća!
A deca gledaju u bivšeg Đorđa, sada krokodila, i niko ne diže ruku.
A krokodil, kao mesečar, trepće sanjivim očima, ispružio ruke i ide prema katedri, sve bliže i bliže...
I tu se učiteljica probudila.
Kad je došla u školu, u klupama je čekaju njena deca. Svi lepi i normalni. U trećoj klupi sedi Đorđe Nikolić.
– A ti, Đorđe, tako, a? – kaže učiteljica Đorđu. Đorđe ne zna da je bio krokodil. On misli na nešto drugo.
– Molim, učiteljice, nisam ja, to je Vlada.
– Jedan od vas dvojice bio je noćas krokodil u mom snu.
– Molim, ja nisam!
- Molim, nisam ni ja.
Učiteljica ih onda sve lepo zamoli:
– Deco, ako je neko ljut na mene, neka mi to slobodno kaže. Nemojte se pretvarati u krokodile, jer me jedne noći možete i pojesti!
bocvena bocvena 15:47 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

Hvala vam što ste okačili ove pričice, obožavam ih! Je l' može muzička želja? Okačite još i onu o Krokodokodilu!
razmisljam razmisljam 18:13 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke


Без оних прелепих сликица је и мораш да скролујеш до њега, али ти свакако неће бити тешко јер има још свашта нешто лепо. Уживај .

КРОКОДОКОДИЛ
bocvena bocvena 19:11 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

Hvala, Razmišljam!

I Krokodokodil onda ode svojoj kući. I kaže da ga je mrav pojeo i da će sada stalno biti dobar.
I bio je dobar i više ga niko nije pojeo.

zilikaka zilikaka 22:57 11.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

Evo, stigoh tek sad, a imam i šta da vidim. BAŠ STE ME OBRADOVALI! HVALA!
Mislila sam dam da je Duško Radović, ali nisam mogla da je nađem.
Sad vidim da ima tu još nekoliko lepih pričica koje sam volela. Sad ću ih sačuvati sigurno!
Hemičarka Hemičarka 00:52 12.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

Moja mlađa sestra je mnogo plakala za Krokodokodilom. Nije mogla da shvati kako je njega njegov tata mogao da zaveže za drvo jer nije bio dobar.

A meni su u najlepšem sećanju ostale priča o Đuri (malom prstu) i pesma "Vezeni most" (google kaže da je autorka Nasiha Kapidžić Hadžić):

Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećes kako obale travne
na ruci drže most.

Most vezan žicom, svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše k'o voda čamce
svezane u plićaku,
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.

Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
bocvena bocvena 09:39 12.09.2010

Re: Kad smo kod čitanke

Evo ti na poklon još jedna Nasihina pesma (iz ove moje čitanke)...

Bršljan

Kad se prve košare
zanjišu put pekare,
kad od bjelih veknica
zamiriše ulica,
bršljan sjedne kraj kuće
s dvije igle pleteće.

Plete mrežu zelenu
za ogradu kamenu
i mekani tvid
za visoki zid.

Iglama bez kuke
plete šal za oluke
i šator od pliša
za slijepog miša.

Duge su mu vitice,
đerdani za litice,
svaki mu je ogranak
kamenčiću opanak.

Kad god prođem kraj kuće,
pletivo mu odmiče.

Jukie Jukie 14:11 11.09.2010

Peti razred

A tek sada vidim da koristite Klettovu čitanku. Da li je i biologija po Klettu?
bocvena bocvena 15:48 11.09.2010

Re: Peti razred

Nije. Biologija je BIGZ-ova i nikako da ujurimo radnu svesku, grrr!
Jukie Jukie 21:29 11.09.2010

Re: Peti razred

bocvena
Nije. Biologija je BIGZ-ova i nikako da ujurimo radnu svesku, grrr!

Da li je nastavnica naročito napomenula da je radna sveska neophodna?
pošto ja nikada nisam imao vremena da proveravam da li su oni popunili radnu svesku (doduše u ta davna vremena pre nekoliko godina su postojale samo Zavodove), a i rezultati se vide prilikom odgovaranja ili kontrolnog, dok radnu svesku može da popuni i tetka/ujna/strina.
Inače đacima koji imaju (pošteno) 4 i 5 iz biologije, radne sveske uopšte i ne trebaju sem kao jedan vid enigmatike.
Ali ne znam kakva je ta Bigzova knjiga pošto nemam svoj primerak (moguće je da se oslanja na interaktivnost knjiga/r.sveska). Ipak, neke naizgled sasvim normalne koleginice su rekle da njima Bigzova sasvim odgovara jer nije ni prekratka kao Zavodova ni preopširna kao Klettova (koje imam).
bocvena bocvena 09:31 12.09.2010

Re: Peti razred

Napomenula, napomenula...

Mi smo jedni od onih srećnika što su ove godine dobili besplatne knjige, a onda i spisak šta još da dokupimo! Knjiga za engleski (+radna sveska) - 1050,00, knjiga za francuski (+disk) - 1300, 00, radna veska za srpski (370,00) i još nam nedostaje ta prokleta biologija. Nešto je Nadja spominjala i istorijski atlas i neke testerice, ali to sam se pravila da ne čujem:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:07 11.09.2010

Da vidimo...

tako da mi danas ne da imamo amatera stvaraoca, mi imamo amatera čitaoca koji više ne zna da čita knjigu...

Ko su amateri u pisanju, oni koji nisu završili književnost na fakultetu? Bulgakov? Čehov? Ili, da li zaista danas, a pre nisu, pišu ljudi bez diplome za pisanje, prosto ih tera nešto u njima, pa pišu? A nemaju pečat? Nisu završili...
Zbog čega baš danas imamo i amatere čitaoce, nije ih pre bilo? Kao što pre nije bilo i dobrih i loših knjiga? Ne bih rekla. I ranije je mogao da piše ko je hteo i da štampa sam, baš kao i danas, ako ima para za štampanje.
Ali bih citirala pokojnog Vujicu Rešin Tucića: Nije teško pisati, teško je čitati.
Ne danas, uvek je bilo i biće.
brandname brandname 17:49 11.09.2010

Re: Da vidimo...

Ko su amateri u pisanju, oni koji nisu završili književnost na fakultetu? Bulgakov? Čehov? Ili, da li zaista danas, a pre nisu, pišu ljudi bez diplome za pisanje, prosto ih tera nešto u njima, pa pišu? A nemaju pečat? Nisu završili...

Praktično nijedan klasik nije završio književnost - mada je među njima bilo veoma obrazovanih ljudi, u književnom i svakom drugom smislu. Ta priča o "poeta doctus"-u je dvadesetovekovna izmišljotina.
Jednog Prusta su, godinama, "u krugovima" prezirali kao amatera - dokonog dendija koji se pod stare dane latio pera...
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:27 11.09.2010

Re: Da vidimo...

A siroma' lekar Bulgakov se izjedao bojeći se da je beletrista...
bocvena bocvena 19:36 11.09.2010

Re: Da vidimo...

Pošto sam pregurala dečji rodjendan (madjioničar mi napravio dinosaurusa od balona) da se vratimo temi...

Ovo što Jelica kaže potpuno stoji, ali mislim da je Ugrešićka želela da podvuče da je masovni pristup pisanju, štampanju i čitanju razvodnio kvalitet literature. Amaterizam kao kvalitativna kategorija, ne nužno posedovanje diplome.

Mada i sa tim stavom bi se dalo sporiti.
brandname brandname 20:15 11.09.2010

Re: Da vidimo...

Ali bih citirala pokojnog Vujicu Rešin Tucića: Nije teško pisati, teško je čitati.

A Borhes - koji nije diplomirao ni knj., ni bilo šta drugo, al je zaradio desetak počasnih doktorata - govorio je: "Neka se drugi ponose stranicama koje su napisali. Ja se ponosim onima koje sam pročitao."
Upravo je na njegovoj rečenici da je "erudicija savremena forma fantastike" nastao taj mit o tome da bez doktorata iz knj. i još nekog faksa pride ne treba ni razmišljati o knj. karijeri.
Na to su se nadovezala pogrešna čitanja Eka - koji je, kao i svaki pisac, najbolji tamo gde je ličan i gde ne docira - i eto zla...
brandname brandname 20:17 11.09.2010

Re: Da vidimo...

Amaterizam kao kvalitativna kategorija, ne nužno posedovanje diplome.

Ključne reči!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:10 12.09.2010

Re: Da vidimo...

Ovo što Jelica kaže potpuno stoji, ali mislim da je Ugrešićka želela da podvuče da je masovni pristup pisanju, štampanju i čitanju razvodnio kvalitet literature. Amaterizam kao kvalitativna kategorija, ne nužno posedovanje diplome.

Iz onoga šta je napisala da se pročitati samo napisano. Sem ako je nepažljivo napisano, neprecizno...khm...amaterski, ako već amaterski u ovom slučaju ne znači profesionalno u smislu diplome.
Čak i kad bi bilo to što ti kažeš, takvo tumačnje, i dalje to ne bi bila karakteristika današnjice, vazda su ljudi pisali dobro i loše, objavljivali, čitale su se i dobre i loše knjige, dobri su pretekli, loši su mahom zaboravljeni. Tako da ja i dalje ne vidim u tome ikakvu drugačnost današnjeg vremena, niti opasnost po razvodnjavanju koja bi bila išta veća ili bitno drugačija no što je i ranije bila.
bocvena bocvena 19:54 12.09.2010

Re: Da vidimo...

Ovo je samo intervju, nisam čitala ceo esej. Vidim zašto je zabrinuta. Mnoštvo novih medija i jeftinost štampe je stvarno stavilo pero u ruke mnogima koji niti imaju šta da kažu niti to umeju, ali ipak imaju mnogobrojne čitaoce, jer svaka roba (uz dobru reklamu) ima svoga kupca. A čitalac postaje upravo to - kupac, jer mu nedostaje formalnog obrazovanja (mislim na osnovne književno-teorijske pojmove, ne fakultetsko obrazovanje). Otuda je većina čula za Da Vinčijev kod (a mnogi ga nečitači bogami i vole), dočim se ne hvataju za Kamija (slučajan primer).

Jedino što ja ne delim njenu zabrinutost:) Mene brine što se sve manje čita, pa postoji realna šansa da nema dovoljno kvantiteta da se iz njega iskristališe kvalitet sam od sebe. a bez kritičarske i teoretičarske pomoći. Volim čitanje o kome Nataša govori u svom komentaru - krajnje subjektivno i neopterećeno teorijskim školama, ali ja imam sa čime to da uporedim. Tinejdžeri koji dalje od Grabljivice ne stignu, nemaju.

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:36 12.09.2010

Re: Da vidimo...

Mislim da je ta vrsta brige i pre postojala, nisu ljudi nikada čitali onoliko koliko je čitanje vredno. Na žalost. Naravno da postoji puno loših knjiga, verujem da je uvek bilo mnogo više loših, no dobrih knjiga, tako je i danas. Pa, grešni Zola je pokvario život finom svetu, i srušio im pogled na "dobru književnost" (koja se svodila na ljubavne romane bez pipanja) kad je javno napisao da se ljudi znoje, tucaju, opijaju kao svinje, tuku, zlostavljaju i žive kao životinje u bedi i jadu. I niko ga nije voleo, jer je većina volela sranja, d'izvineš, od romatničnih romančića.
Naravno, razumem ja šta ti hoćeš da kažeš i da, slažem se sa tobom, na kraju krajeva i sa D.U. (mada i dalje nisam sigurna da je to htela da kaže, a neko ko drugima prebacuje amaterizam bi morao da dobaci bar dotle da je bar jasan u objašnjavanju svojih misli), da ima puno loših knjiga, takvih da ja pocrvenim u ime onih koji su ih pisali, da sam izdavač ne bih ih objavila ni pod temperaturom, da sam štamparija takođe ne ni u samizdat varijanti...ali, otkako je sveta i veka i knjige, malo ljudi piše i čita dobre knjige, većina ne čita uopšte, a deo njih bi bolje bilo da takođe ne čita, jer ono šta čitaju je bruka. Ali, da ponovim, tako je vazda bilo i to nije ništa novo, još manje je to karakteristika današnjice. Ne bi dobri pisci, kroz istoriju, crkavali od gladi, bede i tuberkuloze posledično, da su se njihove knjige kupovale i čitale.

Edit: Evo ilustracije, pismo Stevana Sremca koje je, iz Pirota (gde je radio kao nastavnik u tamošnjoj gimnaziji pisao svojoj tetki, faksimil pisma je objavljen u knjizi "Katil", 2007.), boldovala ja:

"Draga tetka,
čudno mi je što mi pišete da ne dobijate odgovora na vaša pisma jer ja sam od vas dobio od ovih ferija samo jedno pismo i na njega sam odgovorio. Zdrav sam i to i vama svima u kući želim, a kako mi nije nužno da vam kažem, dosta je što znate da sam u Pirotu od koga se svaki kloni i krsti. Što mi pišete za haljine da vam ne javljam to je stoga što mi je uja na skoro pisao i veli da će mi novac poslati. Eto zato nisam javljao za meru što sam se novcima nadao, jer ovde ima prilično krojača a ako baš hoćete da tamo pravite a ono je moja mera kao Đurice Pevčevog ako je nije izgubio a poručite neka bude isti kroj samo štof zatvoreniji ali nemojte nešto staračko. Haljine bi mi dobro došle jer sam se odtrcao tako da nisam mogao ići o Uksrsu u Niš a tako sam želeo.

Vaš Steva
Ona ubijena Mađarica u Senti zove se Viktorija Perge i potiče iz Kiseljeva."

Daklem, iz ovog pisma možemo zaključiti da su piscu dobrih knjiga, Stevanu Sremcu, koji je em radio kao nastavnik, tetka i ujka davali novac i odela kupovali, a da je on siroma' uprkos tome što je pisao odlične knjige, bio otrcan k'o papudžijski mačak. Što sigurno ne bi bio slučaj da su tada, za razliku od danas ljudi kupovali i čitali dobre knjige.
Fragmente koji govore o opakom nemanju, iz Bulgakovljevog dnevnika ("Dnevnik majstora" bolje da ne pišem ovde, to je tek tuga.

Ivana Knežević Ivana Knežević 20:30 11.09.2010

Ovde nema citanki

.

Svakog jutra otkad su posli u skolu (dobar broj njih sa nepunih 4) slusaju nacionalnu himnu.

Na muzickom se predaje pop muzika, i to ona od 60-ih na ovamo (valjda je ona pre toga prestara).

Ovo je jedna od najboljih zemalja za zivot (sto samoproklamovano, sto po zvanicnim merilima).

Ne sudite strogo citaocima, a ni piscima - nije im lako.

bocvena, od mene jedan izraz postovanja, ljubavi i radosti.
bocvena bocvena 20:58 11.09.2010

Re: Ovde nema citanki

Ovde nema citanki

Sigurno ima neki izbor tekstova (text book?) Baš me zanima koji su kriterijumi u Kanadi - zemlji stranaca.
Ovo sa himnom je pretpostavljam delotvornije od literature u gradjenju nacionalnog osećanja:)
Ne sudite strogo citaocima, a ni piscima - nije im lako.
Da znaš! Pa vidi nas blogere, ni nama nije lako, kako li je tek ozbiljnim piscima:)

Uzvraćam poštovanje, ljubav i radost!
Jukie Jukie 21:32 11.09.2010

Re: Ovde nema citanki

Ja mislim da je kanadska himna super
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:34 11.09.2010

Re: Ovde nema citanki

bocvena
Sigurno ima neki izbor tekstova (text book?)


Nema. Poslednjih par godina su tokom skolske godine obradjivali dve knjige (dosta tanke), koje su izabrane verovatno nekim politickim nacinom, jer ne spadaju u klasike ni decije ni odrasle knjizevnosti, malo su odgovarali na pitanja u vezi sadrzaja i likova, pisali nesto kao esej na tu temu - ovde se sve vrti oko pisanja eseja - dok su stigli do kraja zaboravili su sta je bilo na pocetku... i slicne stvari.

Ne uce gramatiku. Valjda je neko preracunao da posto engleski jezik nema neku narocito komplikovanu, oni ce to pokupiti usput. Tj. ko pokupi ko ne pokupi - videce se.

Nastavnici starijih razreda se zale da deca nista ne znaju jer nisu naucila do tada, oni iz nizih razreda se zale na drzavu koja stalno zakida i ukida - ne znam sta, valjda obrazovanje dece o literaturi zavisi od toga koliko ce para dobiti - i to nije tako samo sada. Vec nekoliko generacija unazad.

Paralela koju si povukla je vrlo lepa sama po sebi, i tema o udzbenicima i kulturi koji skupa oblikuju deci, ali ovo sto iznosis o savremenoj citanki tvoje klinke je meni najlepsi deo. Stvarno me je steglo nesto oko srca. Dobro je da toga jos ima. Ima nade


bocvena bocvena 09:53 12.09.2010

Re: Ovde nema citanki

Izgleda da jednom kad kreneš da sužavaš gradivo tome nema kraja:)
Bojim se da će i alfabet na kraju biti dovoljan. Pa dobiješ knjigu punu internet linkova da ostalo obaviš sam.
bocvena bocvena 20:14 12.09.2010

Re: Ovde nema citanki

Mnogo smo se uozbiljili, vreme je za Šteficu Cvek i UmEtnika...
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:58 12.09.2010

Re: Ovde nema citanki



bocvena bocvena 07:53 13.09.2010

Re: Ovde nema citanki

DiM, je l' ovo odgovor na pitanje - a šta vi mislite, dragi čitaoče?
Slažem se!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana