Mediji

Kosovo, Uroševac, koincidencija slučajnosti?

Jelica Greganović RSS / 10.09.2010. u 23:08

Ferizaj4.jpgU petak pre podne mi je stigao mejl, u kom Medijska organizacija jugoistočne Evrope kaže:

 

Klan Kosova Television Journalist and Cameraman Attacked in Kosovo

Vienna, 9 September 2010 - The South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East and Central Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI) is alarmed by the recent attack on Klan Kosova Television journalist Valentina Ahmeti and cameraman Arben Restelica, in the town of Ferizaj/Urosevac.

According to information received by SEEMO, on 8 September 2010 TV journalist Valentina Ahmeti and cameraman Arben Restelica were investigating a case at the Gjon Sereci elementary school in Ferizaj/Urosevac, and were filming parts of the school and interviewing students and teachers. The director of the school attacked Ahmeti and Restelica and locked them in a classroom for 40 minutes. Restelica managed to call the police who eventually escorted the director of the school to the nearest police station.

SEEMO Secretary General Oliver Vujovic said: "SEEMO strongly condemns this attack against journalists, urges an immediate and thorough investigation into the incident, and calls on the local authorities to express their commitment to the safety of journalists and the protection of press freedom in general."

Vujovic added: "Persons working as public officials should be cooperative in communicating with journalists. Those with legitimate complaints against the media can pursue such complaints through a range of different mechanisms. However, attacking journalists and locking them into a room is unacceptable."

 

( za one kojima je potreban prevod: Ova medijska organizacija osuđuje događaj do kog je došlo 8. septembra ove godine, kada su novinarka Valentina Ahmeti i njen kolega, Arben Restelica snimali novinarski prilog u Ferizaju, odnosno Uroševcu, na Kosovu. Valentina i Arben su delove ovog priloga radili i u tamošnjoj osnovnoj školi »Gjon Sereci«, gde su snimali delove škole i razgovora sa učenicima i učitljima. Nakon tog je direktor škole je napao novinarku i snimatelja i zaključao ih u jednu od učionica, u kojoj su ostali 40 minuta. Odatle su i pozvali policiju koja je došla i direktora odvela u najbližu policijsku stanicu.)

 

SEEMO osuđuje i ocenjuje kao neprihvatljiv ovaj napad na novinare, a ja čitam već tri puta i prosto ne mogu da verujem, da li je to isti direktor, ista škola?..

 

Bilo je to početkom novembra 1988. godine, kada se na Kosovu ozbiljno kuvalo. Savezna omladinska organizacija Jugoslavije je odlučila da u ime obraćanja pažnje na demonstracije koje su cvetale Kosovom, održi sednicu svog predsedništva u Prištini, a potom omladinske predsednike republika pošalje u radne posete naokolo po Kosovu. Da se vidi situacija na licinom mestu. Naravno, poveli su i novinare. Srećni dobitnik vožnje autobusom preko Male Azije i Timbuktua, u trajanju od ne zna se sati, u našoj maloj redakciji Omladinskog programa »Ritam srca« bila sam – ja. Divno. Sa mnom se klackao i Zoran Mamula, koji je istu sreću imao u »Indexu 202« i još nekoliko novinara većih medija. Ovi »veći« su se vozili skupljim i bržim prevozom, mi sirotinja smo u prištinski hotel »Grand« stigli umesto oko podne tek uveče, taman da nam na recepciji kažu da smo ostali bez već plaćene večere, jer se u sali održava svadba sa pevanjem i pucanjem i nije zdravo ulaziti unutra. A, ni izlaziti napolje, jer je već veče. Najbolje je sedeti u hotelu. Još bolje u sobi. Jer bi svatovi mogli da prošire teren proslavljanja. I nisu oduševljeni kad čuju srpski jezik, zato je najzdravije upražnjavati ga u pomenutim sobama. Dobro.

 

Narednog dana je bila sednica. Višesatna. U magli sećanja su mi ostale samo retoričke vežbe deklarativnih stavova. Uveče je napravljen raspored za sutrašnji dan, maršrute i ekipe. Grešni Mamula i ja smo ponovo izvukli ternu, upali smo u pratnju tadašnjeg makedonskog omladinskog predsednika, Ice Ivanova. A, na Kosovu su etnički Albanci baš imali Makedonce u ružnim mislima, jer su se ovi upravo opsetili da im ruše crnu gradnju po Skoplju i široj okolini. Možda i zbog toga, tek dobili smo mapu u kojoj smo, umesto samo da pogledamo neku opštinu ili fabriku, fasovali Uroševac i to u formi opštine, škole, fabrike i obilazak nekog sela sa prisustvovanjem sastanku seoskog odbora. Lepota. Uroševac je još uvek tinjao od nedavnih demonstracija.

 

U opštini nam je predsednik iste, Albanac, uz pomoć najbližih saradnika objasnio da nedavnih albanskih demonstracija zapravo nije ni bilo, da se više radilo o spontanom okupljanju naroda čije radosno kliktanje je pogrešno protumačeno i da tu vlada opšta srpsko-albanska ljubav, koja će uskoro ući u svetske anale međuetničkog suživota. Par opštinara je, doduše, ubrzano treptalo i izrazito ćutalo, čak i na ljubazna pitanja koja je postavljao Ivanov. Predsednik opštine je insistirao, u Uroševcu je sve tako lepo da lepše biti ne može, od međunacionalne ljubavi, do klime. Kako vremenske, tako političke.

 

Onda smo se potrpali u auto i sa izgovorom da drugde nema mesta, sa nama je krenula mlada opštinarka, koja je do tada ćutala kao ribica. Do škole je uspela da nam prosikće da tu uopšte nije sve ni lepo, ni bezbedno, da Srbi iz kuća ne izlaze ni u sumrak, da su demonstracije bile i da je bilo čupavo, a tek će da bude...

 

Dočekao nas je školski odbor širokih osmeha, na čelu sa direktorom. Da bi videli učionice, razgovor će biti obavljen u jednoj od njih. Fabrika koju treba da posetimo je tu, odmah pored, iza zaljuljane ograde, dakle, ne žuri se...Napolju je curela ledena novembarska kiša, promicao je sneg. U učionici je purnjala peć u uglu, iz koje su povremeno ispadale varnice i crnim okcima progorevale parket. Niko se nije setio da stavi onaj plehani poslužavnik, da se ne upropašćuje...sirotinja, jer direktor je celu svoju priču posvetio sirotinji i glagolu »nemamo«. Ivanov je klimao glavom, Mamula i ja smo hvatali beleške, ostatak školskog odbora je priklimavao direktoru.

 

Sa nemanja je direktor prešao na ljubav. Sva deca se vole i obožavaju. Opštinarka je opet nemo treptala. Mešoviti razredi, i Srpčići i Albančići, svi zajedno i svi idu na sekcije i tamo štrikaju, vezu, lepe, pevaju i...vole se. Eto, direktor je Albanac, ali i on voli i obožava. U to ime je izvadio cigaru i pripalio je. Naša mala delegacija se trznula. Koliko smo do tada znali, u osnovnoj školi se puši samo u klozetima, a ni to nije poželjno, ukebavanja radi. Direktor je veselo pušio, tresao pepeo na parket i pričao o sveopštoj ljubavi koja se nadvila nad Uroševac. Stidljivo i osvrnuvši se za svaki slučaj, Mamula je izvadio svoje cigare, pripalio... napravio od blok papirčeta fišekčić i tresao u njega pepeo, nadajući se da ga neće po ruci lupiti neki od prisutnih učitelja ili čak možda i sam direktor. Ispušivši cigaru u nekoliko dimova, Mamula se okrenuo, pljucnuo u fišekče i ugasio pikavac, stisnuo papir i zgurao ga u džep, trepćući zbunjeno. Istovremeno je sa pušenjem završio i direktor, koji se ponovo vratio na nemanje i nemaštinu. U to ime je cigaru bacio na parket pred sobom i ugasio je cipelom. Naša delegacija se smrzla, za tako nešto se, u školama u koje smo mi išli, a manje su sirote, odmah pozivaju roditelji i ukor nastavničkog veća sa izbacivanjem iz škole na horizontu je skoro garantovan.

 

Ostavivši iza sebe pikavac, pepeo i peć koja je i dalje vulkanski pljuckala varnice po parketu, direktor sa učiteljima na bokovima nas je proveo školskim hodnicima. Tu sam ja dobila napad istraživačkog novinarstva. I pripitala direktora da li bih mogla da o popričam i sa decom i snimim ih. Direktor se srdačno nasmešio do ušiju, pribočnici su ga podržavali, naravno da bih mogla...kako da ne... samo časovi su...ali nema veze, ući ćemo na jedan...koju decu želim da snimam, pitao je direktor? Kako koju, pa, decu iz škole...meni je svejedno, vi odaberite...Naravno, klimao je direktor i uveo nas u jednu od učionica, četvrti razred. Učiteljica se trznula, deca zašumorila, delegacija je srdačno objasnila...učiteljica je klimnula, ja sam krenula sa mikrofonom okolo...deca su ćutala...a onda sam videla da crvene i gledaju delegaciju i pitala da li bi mogli da me ostave samu sa decom, stide se očito. Naravno, rekao je direktor, sačekaćemo, samo napred...Mamula i Ivanov su dobacili da me čekaju pred vratima, pa idemo u fabriku. Opštinarka se jedina vrtela nervozno, oklevala pored vrata, a onda ipak izašla. Učiteljica je ostala.

 

Kada su svi izašli napolje, deca su progovorila. Na mene se usuo plaz odgovora na pitanje, koje sam se trudila da bude što jednostavnije, ipak su oni tek četvrti razred...«Kako vam je u školi, družite se?..« Odgovori su bili takvi da se ispostavilo da su ta deca mnogo starija od mene. Kakvo druženje, kakvi bakrači. Odeljenja su podeljena, nema mešovitih. Deca iz srpskih ne izlaze na odmore. Ne idu na sekcije. Ne štrikaju, ne lepe, ne pletu zajedno. Pravo kući i uvek više njih. U suton ne izlaze. Bioskop? Kakav bioskop, crni...nema bioskopa, nema ničega. Nema ljubavi, nema klime, nema...ničega. Učiteljica je ćutala i gledala kroz prozor. Nisam mogla da ulovim njen pogled u traženju pomoći. Ipak su oni tek četvrti razred. A, onda je progvirila opštinarka, oči su joj bile od straha kao tacne, šištala mi je da izađem napolje, da su Ivanov i Mamula otišli u fabriku bez mene...da sam ostala sama...Učiteljica je ustala i ućutaloj deci proglasila sedenje, ni makac. Za nekoga ko je do juče klipsao po Beogradu i samo na dnevniku slušao da se negde nešto po Kosovu dešava i da...sve je bilo čudno i nekako preterano...

 

Kada sam izašla iz učionice, pred vratima me je čekao školski odbor, sa direktorom na čelu. Ivanova i Mamule nije bilo. Direktor se više nije smejao.

 

-        Ko vam je dozvolio da snimate srpsku decu?

-        Vi, uostalom rekli ste da su mešoviti razredi, otkud sam ja znala ko u ovom sedi, vi ste me uveli unutra...

-        Dajte snimak...

 

Tu je naravno proradio moj novinarski ponos, ne snimak ne dam, mogu samo svom uredniku da ga dam...opštinarka mi je korak po korak nestajala iz vidokruga, povlačeći se nazatke, uz uplašen pogled, ka stepenicama...Direktor je krenuo ka meni, uz reči da iz škole neću izaći dok mu ne dam snimak. I dok sam tandrljala i dalje o tome ko je koga šta pitao, šta dozvolio, šta rekao, shvatila sam da tu nešto ozbiljno ne valja i da mi niz kičmu mili strah. Direktor je već pružio ruku ka mom vokmenu, kad sam shvatila da je najbolje primeniti znanje fizičkog vaspitanja. Zagrebala sam tutnjem niz stepenice kao poparena, preskačući sve po tri, nadajući se da me neće skupljati u komadima ako se samo sapletem...u prizemlju sam kroz staklena vrata ugledala opštinarku kako štrika kao zec iz školskog dvorišta...za mnom je galopirao školski odbor, na svu sreću bitno sporije...dovoljno sporo da pre njih stignem do domara koji je nikao između mene i vrata...

 

-        Direktor je rekao da vi ne smete da izađete iz škole...

-        Meni je rekao da moram napolje odmah, slagala sam u trenu i naivni domar je poverovao, sklonio se taman da se provučem kao belouška kroz jedva otvorena vrata....

 

Opštinarka je vodila u trci sa preponama, već stigavši u fabričko dvorište, za njom sam ja iznenađivala samu sebe sopstvenom brzinom, za mnom je trčao domar, za domarom školski odbor na čelu sa direktorom...U konferencijsku salu sam upala sa minimalnim kašnjenjem za opštinarkom koja optrčala sto i zalepila se bezbedno za zid...Ivanov, Mamula i fabrička delegacija su se sastravili kad sam za njom, sa dušom u nosu upala i ja...da nije bilo opštinarke verovatno bi pomislili da sam prolupala, ovako smo u duetu, dahćući, odjecale da me juri školski odbor...koji je upravo stigao do vrata...shvativši da je opštinarkino iskustvo potvrđeno vredno poštovanja, ja sam za svaki slučaj štuknula iza stola i zalepila se za nju. Fabrička delegacija je bila u šoku. Ivanovu su pale roletne i izguravši školski odbor napolje, tresnuo je vrata za sobom. Mamula je zaprepašćeno treptao, napolju se čulo siktanje...Ivanov se vratio besan kao ris. Školski odbor je nestao...zvanična poseta sa planiranim superlativima je bila očito pokvarena realnošću...

 

I onda dobih ovaj mejl...direktor zatvorio novinare u školu. U tom istom Uroševcu. Srba koliko čujem tamo više ni nema. Jesu li i ovi novinari samo radili svoj posao kao ja nekada? Ili je ipak najveći problem u tome što nisu bili dovoljno brzi...

 

 

 

 



Komentari (238)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

krkar krkar 03:20 13.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

49 41

btw. Šta je to bilo na Siciliji 1930-ih?
Nešto još gore nego na Kosovu krajem '90-ih?

Ja, prvi put cujem da je nesto bilo lose na Siciliji.
Za sicijijance sam cuo sta su radili "okolo"; a, za Siciliju nikad.


Mislio sam da samo jednome nije jasno, evo i drugog.

Omertà, zavera ćutanja.
freehand freehand 08:36 13.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

krkar
49 41

btw. Šta je to bilo na Siciliji 1930-ih?
Nešto još gore nego na Kosovu krajem '90-ih?

Ja, prvi put cujem da je nesto bilo lose na Siciliji.
Za sicijijance sam cuo sta su radili "okolo"; a, za Siciliju nikad.


Mislio sam da samo jednome nije jasno, evo i drugog.

Omertà, zavera ćutanja.

Guglaj opd "M", mafia; a možeš i pod "H", Haradinaj.
Hansel Hansel 21:52 13.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

Evo priča Čović kod Marića ( ) o metodima mobilizacije u Albanaca - uđu u kuću i pitaju domaćina koliko isnova ima. -6. - Trojica tebi trojica nama. Ko se usprotivi, kažnjavan je javno za primer - sečenjem ušiju ili jezika. (!?) Posle toga, niko ne pita ništa...

Ne znam, nikad nisam siguran da li i koliko verovati Čoviću... Krkar?
NNN NNN 08:37 14.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

Da rezimiramo:

Vojska ubija dete - plauzabilno.
Gerilci (teroristi/oslobodioci...) - ubijaju vojnike - imposi(de)bilno.

NNN NNN 08:42 14.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

Omertà, zavera ćutanja.

Besa, zavera davanja reči
krkar krkar 09:10 14.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

Evo priča Čović kod Marića ( ) o metodima mobilizacije u albanaca - uđu u kuću i pitaju domaćina koliko isnova ima. -6. - Trojica tebi trojica nama. Ko se usprotivi, kažnjavan je javno za primer - sečenjem ušiju ili jezika. (!?) Posle toga, niko ne pita ništa...

Ne znam, nikad nisam siguran da li i koliko verovati Čoviću... Krkar?


Čoviću ne bh verovao ni da mi kaže ni da sam ja Krkar. A čak i kad bih se usudio da mu verujem odmah bi se pitao koliko će to da me košta. Bilo para bilo funti mesa.

Ali da postoje metodi mobilizacije kod Albanaca - postoje. Samo što nema potrebe za tim slikovitim merama čupanja jetika itd. Jednostavno, u kosovskom albanskom društvu i dalje važe vrlo patrijarhalni običaji zajedničke odgovornosti itd. Ako "je odlučeno" da kuća da 3 vojnika od 6 sinova nema potrebe za odsecanjem noseva, postoje vrlo efikasni mehanizmi gubljenja ugleda, kredibiliteta, društvenog položaja itd.

(Nekadašnja) kosovska zajednica najsličnija je (nekadašnjoj) crnogorskoj. Čast, obraz... U ruralnim krajevima to većinom i dalje opstaje, na Kosovu mnogo čvršće, u CG više deklarativno. Raseljavanje po gradovima tu kulturu razbija a nova se sporo stvara...
krkar krkar 09:11 14.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

NNN
Da rezimiramo:

Vojska ubija dete - plauzabilno.
Gerilci (teroristi/oslobodioci...) - ubijaju vojnike - imposi(de)bilno.



Suštinsko nerazumevanje napisanog - ili debilno ili bezobrazno.
Hansel Hansel 15:14 14.09.2010

Re: Vojske u Urosevcu

Ja samo da konstatujem da mi gore nije bio "ukopčao" SHIFT, "Albanaca" - velikim slovom, ispravio sam...
Hansel Hansel 13:07 11.09.2010

Preživeti Kosovo

Vi ste još i dobro prošli! Pesnikinja Gordana Stošić je posle boravka na Kosovu pala u depresiju... u koju je sve više tonula... i, nažalost, potonula...

Nego, ne pročitah, jeste li emitovali te snimke (verujem da jeste)?... Ima li to u nekoj arhivi, negde?...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:19 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Naravno da su emitovani snimci, tada u "Ritmu srca" koji se emitovao iz Studija B. Ostali su u redakcijskoj arhivi, preneseni u B92, ali su nestali, kao i originalne kasete, zajedno sa još mnogo drugih stvari, kada je B92 "preuzet" devedesetih, ono kad su ušli oni u crnim jaknama...Sumnjam da Studio B ima tu arhivu.
Hansel Hansel 17:28 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Uhh, toga sam se i bojao... nije mi žao samo tih snimaka, nego svega što je uništeno...
krkar krkar 17:42 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Hansel
Uhh, toga sam se i bojao... nije mi žao samo tih snimaka, nego svega što je uništeno...


Nije baš sve uništeno. Kad su upali Nikačević i Miloševićeve secikese, ubice, udbaši i batinaši, nekoliko časnih ljudi koji su tada još uvek bili na B92 spasavalo je arhivu. Po cenu da nisu iznosili sopstvene stvari nego kasete, kliko je moglo da se zagrabi i potrpa po džepovima, torbama...

Jelica Greganović Jelica Greganović 18:38 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Nije baš sve uništeno.

Nije Hansel ni na pisao da je sve uništeno, nego da mu je žao svega što je uništeno, odnosno nije spaseno.
A, stvari su spasavali i oni koji čak nisu formalno bili deo B92, poput kafe kuvarice, koja je ostala i danima iznosila sve što je mogla da mazne i strpa pod kecelju i u džepove. Dok je nisu ukebali i izbacili.
krkar krkar 18:41 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

A, stvari su spasavali i oni koji čak nisu formalno bili deo B92, poput kafe kuvarice, koja je ostala i danima iznosila sve što je mogla da mazne i strpa pod kecelju i u džepove. Dok je nisu ukebali i izbacili.


Ona i Bole su junaci!
Hansel Hansel 20:14 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Dobro, znači, ipak je nešto spaseno... čuo sam nešto o tome, ali uvek je bila "druga" ili koja već ruka... Meni uvek bilo žao što sam snimak "Noćnika" pred bombardovanje (vodile Bojana i Milica, ako dobro pamtim, Milan Božić i SPO kompanija iz tadašnje gradske vlasti izjavljivali kako ne veruju da će do bombardovanja i doći...) izbrisao zbog nečeg drugog - tokom bombardovanja... Ipak, čuvam razne neke snimke i maštam da će doći trenutak da ćemo moći da osnujemo neku javnu fonoteku kojoj će ljudi moći da pozajme svoje snimke... imaju ljudi razne dragocenosti koje će završiti na đubrištima...
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:10 11.09.2010

Re: Preživeti Kosovo

Štekujem i ja neku arhivicu
Biljana 77 Biljana 77 17:19 11.09.2010

Uroševac

ili sve ti je to isto.

Straža pod Prizrena
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:59 11.09.2010

Re: Uroševac

Biljana 77
ili sve ti je to isto.

Straža pod Prizrena


hej, ovo sam slušala kada sam prvi put bila na kosovu i kada me je ludi direktor pozorišta vozikao okolo kroz neka gluva brda... kuku, da izginemo :)
selica_nena selica_nena 00:05 12.09.2010

Jelice, bre!

Ispresecah se čitajući. Strepela do poslednjeg reda i pitala se da l' si uspela da pobegneš
Unfuckable Unfuckable 00:29 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

srećom - jeste!
Inače ne bi bilo bloga.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:39 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

Ispresecah se čitajući. Strepela do poslednjeg reda i pitala se da l' si uspela da pobegneš


Pišem vam ovo iz učionice u uroševačkoj školi, ja sam dobro, što i vama želim. Evo prođe dvadeset druga godina već...
krkar krkar 00:53 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

Pišem vam ovo iz učionice u uroševačkoj školi, ja sam dobro, što i vama želim. Evo prođe dvadeset druga godina već...


Pitaj nekog kad ti donose hranu da nije video te povešane vojnike u centru, bilo je to negde u devetoj ili desetoj godini tvoga sužanjstva.

I da znaš, sin ti ima dva metra i ide na Exit bez kišobrana!
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:56 12.09.2010

Re: Jelice, bre!


Pitaj nekog kad ti donose hranu da nije video te povešane vojnike u centru, bilo je to negde u devetoj ili desetoj godini tvoga sužanjstva.

Pogana ti šala.
Unfuckable Unfuckable 01:55 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

Pitaj nekog kad ti donose hranu da nije video te povešane vojnike u centru, bilo je to negde u devetoj ili desetoj godini tvoga sužanjstva.

alo bre - opusti se malo, mnogo si napet.
gedza.73 gedza.73 08:53 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

Krkar, stavrno ga pretera.
Opasno dobro bi se uklopio u one vračare iz radikala. Iamš taj istančani stil u borbi sa protivnikom.

freehand freehand 14:12 12.09.2010

Re: Jelice, bre!

Jelica Greganović
Ispresecah se čitajući. Strepela do poslednjeg reda i pitala se da l' si uspela da pobegneš


Pišem vam ovo iz učionice u uroševačkoj školi, ja sam dobro, što i vama želim. Evo prođe dvadeset druga godina već...

...a onog smotanog Slovenca nema! Ni na konju, ni na magarcu, ni u GAZ-u...
Evo heklam i mislim se - sad bih, možda, imala troje dece, kuče, mače...
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 10:28 12.09.2010

seemo

Možda če Oliver Vujovič , seemo, sad da reaguje i zbog tebe Jelice, retroaktivno.
krkar krkar 13:40 12.09.2010

Re: seemo

Nebojsa Krstic
Možda če Oliver Vujovič , seemo, sad da reaguje i zbog tebe Jelice, retro aktivno.


A to je tek jedna mustra, od novinarskog giganta pretvorio se u endžioerskog titana.

Novinarima u Jugoistočnoj Evropi sad sve ima da procveta.


myredneckself myredneckself 14:48 12.09.2010

Re: seemo

krkar
Nebojsa Krstic
Možda če Oliver Vujovič , seemo, sad da reaguje i zbog tebe Jelice, retro aktivno.


A to je tek jedna mustra, od novinarskog giganta pretvorio se u endžioerskog titana.

Novinarima u Jugoistočnoj Evropi sad sve ima da procveta.



Што и Крстичу не кажеш да је неписмен, ови се досад напазарише
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:52 12.09.2010

Re: seemo

Možda če Oliver Vujovič , seemo, sad da reaguje i zbog tebe Jelice, retro aktivno.

Oče kako da neče.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:56 12.09.2010

Re: seemo

Што и Крстичу не кажеш да је неписмен, ови се досад напазарише

Kada se mišljenja slažu, pismenost nije upitna.
krkar krkar 15:14 12.09.2010

Re: seemo

Што и Крстичу не кажеш да је неписмен, ови се досад напазарише




Nije da nisam odmah pri metio ali me mrzi da se objašnjavam, nedeljno po podnevno polu radno kuliranje.

A znao sam da će još neko da pri meti.

Uostalom, mogu i ja da imam slobodan dan. Ajde ti malo danas
Unfuckable Unfuckable 15:24 12.09.2010

Re: seemo

a ja se baš obradovao da su se Radojka i Tine vratili, kad ono Krle
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:08 12.09.2010

Re: seemo

a ja se baš obradovao da su se Radojka i Tine vratili

Eee, meni baš fale...mogli bi da se pripojave.
kobacmess kobacmess 12:09 12.09.2010

Srednji vek

vlada na Kosovu, nema Srba da im smetaju, a oni nek vladaju kao u srednjem veku, BRUKA i SRAMOTA, ali i zalosno...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:55 12.09.2010

Re: Srednji vek

Samo nek cveta ljubav u hiljadu cvetova, pa još kad se evrointegrišu, a krupnim koracima grabe ka, ima da se stane i gleda.
49 41 49 41 01:18 13.09.2010

Re: Srednji vek

Jelica Greganović
Samo nek cveta ljubav u hiljadu cvetova, pa još kad se ...
P.S.
Pokusao sam da stavim sliku, bozura crvenog (kosovskog); a ti ih copy paste cca 1.000 x...
Nazalost, nije islo i bio pospan.





Jelica Greganović Jelica Greganović 23:26 13.09.2010

Re: Srednji vek



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana